Sjedinjene Države na saveznoj razini imaju oštre zakone protiv trgovine ljudima, koji ilegalno dolaze u Sjedinjene Države i završavaju na poslovima koji često nalikuju ropstvu. Kako iz Los Angelesa javlja Mike O’Sullivan, aktivisti za prava ilegalnih useljenika bore se za oštriju zakonsku regulativu i na lokalnoj razini.
Flor Esperanza došla je iz Meksika jer joj je bilo obećano da je u Americi očekuje bolji život. "Rekli su mi da me ovdje čeka izvrstan posao, kuća i hrana. Trebala je to za mene biti izvrsna prilika. No, čim sam došla shvatila sam da je stvarnost posve drugačija."
33-godišnja Flor Esperanza – što je inače njezin pseudonim, zbog zaštite obitelji u Meksiku – završila je u jednoj od desetaka tekstilnih tvornica u Los Angelesu. U njima u pravilu rade žene iz Južne Amerike, u vrlo nehumanim uvjetima. Kako je riječ o ilegalnim useljenicama, one smatraju da se nemaju kome požaliti.
Flor Esperanza kaže da je radionica u kojoj je radila na prozorima imala rešetke, da su vrata uvijek bila zaključana. Nakon završetka radnog vremena, nije se išlo kući – zaposlenice su morale spavati u radionici. "Nisam bila slobodna. Imala sam možda desetak minuta da pojedem malo riže i graha, a nakon toga odmah na posao – 17 sati dnevno. Bilo nam je zabranjeno razgovarati, nismo smjele izlaziti van, nisam se mogla otuširati. Sve je bilo posve drugačije od onog što mi je bilo obećano kada sam odlazila iz Meksika" - kaže naša sugovornica.
No, Flor je ipak pobjegla u San Diego. Javila se policiji, koja ju je angažirala kao svjedoka u istrazi ilegalne tekstilne industrije čiji vlasnici krše radna i ljudska prava ilegalnih useljenika. Pomogla joj je i građanska udruga nazvana Koalicija za borbu protiv ropstva i trgovine ljudima. Danas je Flor Esperanza članica upravnog odbora ove organizacije. Preko nje je i dobila useljeničku vizu. Danas, ova Meksikanka uči engleski, a aplicirala je i za privremenu radnu dozvolu.
Charles Song, odvjetnik koji radi za ovu organizaciju, kaže da su slučajevi poput ovog prilično česti: "Ženama se prijeti da ako odu na policiju, da će ih ubiti, da će se osvetiti njihovoj obitelji u Meksiku ili drugdje… Imao sam slučaj gdje su krijumčari tako prijetili ilegalnim useljenicama čija su mala djeca ostala u Meksiku. Prijetili su im da će im ubiti djecu, ako odu na policiju."
Američki aktivisti lobiraju za strože zakone na lokalnoj razini – kako bi se krijumčarenje ljudima u potpunosti spriječilo. Neke su savezne države već usvojile takve zakone. Aktivistica Ann Jordan objašnjava da nisu sve žrtve prisiljene na rad u nehumanim tvorničkim uvjetima. Neke rade kao sluge u domaćinstvima, neke pak na farmama, ili kao prostitutke. "Pomogli smo ljudima koji su bili prisiljavani da zarađuju novac prosječenjem ili prodavanjem bižuterije na ulici. Općenito, bilo je tu raznih poslova – gdje god se može zaraditi, tu će se naći način da se ilegalci eksploatiraju…" - objašnjava Ann Jordan.
U Los Angelesu otvoreno je prije desetak godina jedino sklonište za žrtve trgovine ljudima. Uz Los Angeles ovaj je problem posebno izražen u New Yorku i Miamiju.
