Iako je proces štampanja spor i mogu da izrade samo četiri vizira dnevno, ističu da je svaki individualni doprinos značajan, posebno ako se uzme u obzir da viziri nisu za jednokratnu upotrebu i da će zaštiti zdravstvene radnike koje smatraju stvarnim herojima ove priče.
Raspoređeni u dva tima profesori Tamara Jagodić, Aleksandra Aćimović, Aleksandra Radić i Draško Perać naglašavaju da je proces izrade već prilično razrađen i da im ne oduzima mnogo vremena, a pomoć im pruža i učenik Aleksej Vučić koji ima 3D štampač i vizire pravi u svojoj kući.
“Jedan tim dolazi da ‘pusti’ modele da se štampaju, a drugi da provjeri da li su modeli gotovi, te da postavi drugu turu na štampanje. U međuvremenu, povremeno provjeravamo da li sve funkcioniše”, priča za Glas Amerike Draško Perać, profesor geografije, koji dodaje da se istovremeno štampaju dva vizira, a proces traje šest sati.
Viziri se potom šalju tamo gdje su najpotrebniji, a tu odluku donose nadležni u Univerzitetskom Kliničkom centru RS sa kojima je direktorica škole Vita Malešević u stalnom kontaktu.
“Ovi viziri su već u funkciji, a u ovoj situaciji su važan dio zaštitne opreme i omogućavaju našim zdravstvenim radnicima da u bezbjednim uslovima obavljaju svoj posao. Svaki doprinos u tom smislu, koliko god se činio mali, je sada važan i za svaku pohvalu”, kaže za Glas Amerike Alen Šeranić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS.
On dodaje da je inicijativa profesora banjalučke Gimnazije još jedan pokazatelj solidarnosti i nesebične podrške u ovim trenucima.
Profesor Perać kaže da je u normalnim uslovima zamišljeno da učenici prave modele koje na kraju štampaju. Sam proces 3D štampanja je složen i zahtijeva primjenu znanja iz nekoliko oblasti, a u zavisnosti od modela može se primjeniti na gotovo sve predmete.
“Sada smo dobili dva različita modela za vizire. Jedan od Prirodno-matematičkog fakulteta u Banja Luci, a drugi od profesora Nijada Salihovića iz Brčkog, koji je bio naš trener na radionici”, objašnjava Perać, ističući da su obuku prošli u sklopu projekta ENABLE BiH organizacije Save the Children. Taj projekat, s ciljem razvoja tehnoloških i prirodno-naučnih sposobnosti bh. učenika, finansirala je Vlada SAD u iznosu od 1 milion dolara.
Doprinos koji profesori daju izradom vizira praktično pokazuje učenicima koliko primjena znanja može biti korisna, a profesor Perać ističe da iz ove situacije svi možemo mnogo da naučimo.
“Zaboravili smo na sve vrijednosti izuzev materijalnih, trčali smo i žurili da postanemo što uspješniji u svijetu koji čovjeka gleda samo kao resurs. Taj svijet je pokazao nesposobnost da izađe na kraj sa ovakvim globalnim prijetnjama, a materijalizam nas je doveo do toga da smo počeli da se izolujemo i prije ovog virusa”, smatra on.
Zato poručuje da ovo vrijeme treba da iskoristimo i razmislimo o tome kako se odnosimo jedni prema drugima, ali i prema našoj Planeti koju svi dijelimo.
