Poštari su jedna od profesija za koje nema odmora u vrijeme pandemije korona virusa. Ibrahim Kurdija s torbom na ramenu 38 godina obilazi adrese i raznosi poštu sarajevskim ulicama.
Zatekli smo ga na radnom mjestu kako sortira poštu i priprema se za odlazak na teren.
„Na posao dolazim u periodu od 7 do 7:30. Ulazim u sortirnicu, skupljam redovnu poštu, a potom odlazim na svoje radno mjesto i raspoređujem poštu. Preporučene pošiljke šaljem na selekciju, odlazim po vrijednosna pisma i oko 9 sati izlazim na teren“, opisuje Ibrahim svoj radni dan.
Dok smo obilazili adrese koje je tokom jutra morao posjetiti, naš sagovornik kaže kako vanredno stanje nije smanjilo obim posla. Najviše mu, ističe, nedostaje interakcija s ljudima. Nekada srdačne susrete s ljudima zamijenio je razgovor putem interfona.
„Obim posla se nije smanjio, jedino problem je nedostatak interakcije s ljudima. Komuniciramo isključivo preko interfona. Nema više pozdrava 'dobro jutro', samo pozvonim, ubacim poštu i nastavljam posao“, kaže Kurdija.
Ovaj dugogodišnji poštar svakodnevno prepješači najmanje 15 kilometara. Ističe da voli svoj posao i da uživa u svakoj minuti radnog vremena pa i u okolnostima kada mora misliti kako na sopstveno tako i na zdravlje građana.
„Ne plašim se trenutne situacije. Poštujem upute ljekara - dezinfekcija, pranje ruku, standardno, kao i ostali građani. Ako se ne budemo sami čuvali, neće ni ljekari misliti na nas. Teško mi je kada vidim da nema ljudi na ulici, bukvalno idete sami.
