“Padom Srebrenice, stariji brat, otac i on su krenuli preko šume. Razdvojili su se na brdu Buljim. Mlađi brat i otac su ostali zajedno, dok je stariji brat otišao na čelo kolone. Stariji brat je prešao, otac i mlađi brat nisu“, priča Omerašević, te dodaje da je Mustafa viđen osam dana nakon pada Srebrenice s manjom grupom ljudi koja je bila zarobljena.
“Oca smo identifikovali i ukopali 2009. godine u Memorijalnom centru Potočarima, a 2012. godine smo pronašli posmrtne ostatke Mustafe, ali smo čekali sve do sada da ga ukopamo“, kaže ona, dodajući da se brata sjeti svaki put kad vidi nekog njegovih godina.
Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen na području Baljkovice. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice “Liplje” kod Zvornika 2001., a identifikovani 2011. godine. On će konačan smiraj naći uz oca Turabiju i brata Almira koji su u Potočarima ukopani 2003., odnosno 2011. godine, podaci su Instituta za nestale osobe BiH.
Osim Salčinovića i Mekanića, ove godine u dolini bijelih nišana bit će ukopana još dva maloljetnika – Klempić Esed, koji je imao 16 godina kada je ubijen, i Đozić Semir, koji je 1995. godine bio sedamnaestogodišnjak. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u Kamenici kod Zvornika.
Rat je braću i oca uzeo i Begemini Mustafić. Sutra će ukopati posmrtne ostatke brata Ekbera Riđića, koji je imao 22 godine kada je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su masovnoj grobnici kod zvorničke Kamenice.
“Njega i mlađeg brata mama je ispratila iz kuće. Čula sam priče da je viđen prije ‘Bukve’. Zadnju informaciju za mlađeg brata Envera imam da je viđen u Žepi. Nikada ga nismo pronašli. Oca Šaćira smo ukopali 2011. godine u Potočarima. On je odveden iz baze UN-a. Majka je tada doživjela kliničku smrt“, kaže Begemina, koja je 1995. godine izbjegla iz Srebrenice.
“Najteže mi pada što se poslije majčine smrti kuća zatvara i gubi prezime, nema je ko naslijediti“, priča kroz suze za Detektor.
Posmrtni ostaci 30 žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine u Srebrenici ukopani su u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.
“U Podrinje identifkacionom projektu u Tuzli nalaze se posmrtni ostaci još 55 žrtava koje su identifikovane uz pomoć DNK metode, ali koje nisu identifkovale porodice. Dakle, taj proces identifkacije nije do kraja okončan i porodice nisu dale saglasnosti za ukop. Isti je slučaj sa još 14 žrtava koje su identifikovane i uz pomoć DNK metode i uz pomoć porodica, ali saglasnost za ukop nismo dobili“, kaže Fazlić, te dodaje da su porodice odlučile sačekati, u nadi da će pronaći dodatne dijelove skeleta, kaže Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.
Ove godine konačan smiraj će zajedno našli su otac i sin. Mujanović Vejsil, koji je imao 52 godine, ukopan je uz sina Hasiba koji je 1995. imao 30 godina. Posmrtni ostaci Vejsila ekshumirani su 1998. godine iz masovne grobnice “Hodžići”, dok su posmrtni ostaci njegovog sina Hasiba pronađeni 2006. u masovnoj grobnici “Kamenica – Čančari”.
Najstarija žrtva je Nezir Muminović. Kada je nestao na području Zvornika imao je 65 godina, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su još 2007. godine na području Kamenice.
Prema riječima Fazlić, proces reekshumacije počinje 12. jula, dan poslije dženaze i kolektivnog ukopa žrtava, te će trajati do 19. jula. Ove godine će se otvoriti 71 mezar kako bi se žrtvama koje su ranije ukopane prirodali dijelovi skeleta koji su pronađeni i identifikovani nakon ukopa.
“U Podrinje identifikacionom projektu u Tuzli se nalaze posmrtni ostaci još 400 žrtava koji također očekuju proces reekshumacije. Međutim, tu smo suočeni s određenim izazovima, s obzirom na to da ne možemo stupiti u kontakt s mnogim porodicama koje su ukopale svoje najmilije, jer su promijenili adrese i brojeve telefona. Koristim priliku da pozovem porodice koje su ukopale nekompletne ostatke da se jave Institutu“, ističe Fazlić.
Prema podacima Instituta, još se traga za 1.000 žrtava genocida u Srebrenici, od čega je 40 maloljetnika.