U poruci upućenoj u nedjelju (26. jula), upozorivši na povećanje broja slučajeva COVID-19 u BiH, ukazali su na neophodnost praćenja kontakata kako bi se epidemija suzbila i privreda otvorila.
"Naša deklaracija odnosila se na sve, da možemo izgubiti što smo dobili tokom prvog perioda pandemije. Sjetite se, ovdje u Bosni i Hercegovini uspjeli smo da izravnamo krivulju i broj slučajeva, što je dalo vremena vlastima da se bolje pripreme. Sada smatram da smo mnogo bolje pripremljeni nego na početku", navodi Oslavszky.
Podsjeća kako je porast zaraženih ne samo u balkanskim zemljama. Osim Evrope, i u Centralnoj Aziji, u bivšim zemljama Rusije – Kazahstan, Kirgistan – imaju jako veliki porast, preko 100 posto, u posljednjih sedam dana, dok u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, porast je od 50 do 100 posto, navodi šef Ureda WHO u BiH.
RSE: Šta bh. vlasti ne rade dobro kada je u pitanju zaštita stanovništva od korona virusa?
Oslavszky: Zadatak vlasti bi bio da pojačaju kapacitete za praćenje kontakata, jer je to bitan podatak, a sa druge strane, ako vlast zahtijeva da se nose maske, stanovništvo to treba da čini, da nose maske, da izbjegavaju gužve, da nose maske u prevoznim sredstvima, da peru ruke i održavaju respiratornu higijenu, da održavaju razdaljinu i fizičku distancu. To je najbolje što sada možemo da uradimo.
RSE: Koliko je bitno da se prate kontakti zaraženih? Upozorili ste na činjenicu da bh. zdravstvene ustanove ne prate kako dolazi do novih klastera?
Oslavszky: To je veoma važno, to je jedini efikasan način da pratimo širenje zaraze. To nije samo naučno, to je zdravorazumski. Jedan zaražen može zaraziti više od jedne osobe oko sebe. Ali, ako nosite masku, ako držite rastojanje, izbjegavate gužve, onda smo u mogućnosti da smanjimo broj zaraženih osoba na manje od jedne, u prosjeku. Za Bosnu i Hercegovinu smo izračunali da je taj broj širenja zaraze 1,1-1,2 osobe. Ako imate 1.000 zaraženih, sa brojem 1,2 imate 1.200 zaraženih.
U tom smislu, zdrav razum kaže da morate znati ko je s kim bio u kontaktu. Kad to znate, možete tu osobu uputiti ljekaru, da on procijeni treba li testirati ili makar da ostane kod kuće dvije sedmice, da se prati ima li simptoma. Dakle, to je jedini način za sada da se vidi postoji li neki klaster, da se ograniči širenje zaraze i da se pokuša zaustaviti. A tu vam je potrebna i saradnja svih osoba.
RSE: Ima li prema Vašem mišljenju dovoljno testiranja na COVID-19 u BiH, treba li ih biti više?
Oslavszky: Za sada, odgovorni iz vlasti kažu da ima, ali da ovisi o lokalnoj situaciji i o kapacitetima laboratorija. Za sada, mogu da nabave, mi možemo da dostavimo, mi smo pripremili 60.000 testova da pošaljemo sljedeće sedmice.
RSE: Prema Vašoj ocjeni da li se zdravstveni sistem u BiH iscrpio u proteklih pet mjeseci od kada je u BiH registrovan prvi slučaj korona virusa?
Olsavszky: Ne bih tako rekao, jer upravo zato smo dali to saopštenje, zato što je opasnost od povećavanja pritiska na zdravstvo. Do sada je njihov zadatak bio ovisan o težini slučajeva, uključujući one koji su trebali intenzivnu njegu, respiratore, što je zdravstvo stavljalo pod pritisak, ali nije bilo toliko da bi bili iscrpljeni. Mogu se nabaviti respiratori, zaštitna odijela, maske itd, ali morate znati da biste imali ljekare specijaliste za takva odjeljenja, treba deset godina, a da dobijete tako specijalizirane medicinske sestre, treba šest godina. To je problem. Broj kvalifikovanih sestara i ljekara je ograničen, i u mnogim drugim zemljama, posebno ovdje.
Morate imati stručnjaka za rukovanje respiratorom, morate imati stručnjaka koji će odgovarajući lijek propisati. I ako nemate dovoljno stručnjaka, to može stvarati veliki pritisak na zdravstvene radnike. A radi se o ljudima, koji imaju porodice, koji moraju i da se odmore. I na to se odnosila naša poruka, da čitavo društvo shvati, da svi trebaju shvatiti da je to ozbiljan posao, da to ne može samo vlast rješavati, da i građani moraju pomoći.
RSE: Da li vlasti Bosne i Hercegovine rade, možda, nešto pogrešno kada je u pitanju postizanje ravnoteže između zaštite javnog zdravlja i omogućavanja ekonomskog oporavka zemlje?
Oslavszky: Mi nismo sudije, nije na nama da kažemo šta je dobro, šta ne. To je vrlo subjektivan metod. Što mi vidimo, to su uvođenja raznih mjera kakve i druge zemlje provode. Tu nema pogrešnih, vrlo dobrih ili vrlo loših mjera. Radi se o vremenu kada jesu ili nisu uvedene, o postojećim resursima. Iz te perspektive ne možemo govoriti da li je nešto loše ili nije. Ne možemo reći da je neka zemlja to uradila odlično, neka loše. Ne postoji najbolji model. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti, svaki sistem, svako društvo je drugačije.
RSE: Ko treba pomoći i na koje načine?
Oslavszky: Sve vlasti, na svim nivoima. Dat ću primjer - škole se moraju ponovo otvoriti – kako da se pripreme. Tu je mnogo toga za uraditi. Da se zaštite najosjetljivije grupe. Efekti pandemije su veoma opšti.
RSE: U septembru počinje nova školska godina. Kako ojačati i zaštititi javno zdravlje? Kakve su preporuke Svjetske zdravstvene organizacije?
Oslavszky: To ovisi o situaciji. Podaci koje mi imamo kažu da je bolest kod djece rijetka, većinom je asimptomatska i da se razvija u vrlo blagom obliku. S druge strane, djeca su prenosioci, odlaskom u klupe i škole razmjenjuju se virusi. Iz ove perspektive, to za djecu nije veliki rizik, ali oni bolest mogu donijeti roditeljima, djedovima, bakama itd. Ako se sve mjere zaštite budu provodile, vlasti zasigurno mogu razmisliti o ponovnom otvaranju škola, kao što su mnoge zemlje uradile.