„Mislim da nijedna druga zajednica na svijetu ne može tačno razumjeti ono što se dešava u Ukrajini kao Balkan, ne samo zbog nivoa nasilja i terora nad građanima, nego i zbog motiva i načina na koji se rat do sada razvijao“, kaže novinarka Una Hajdari.
Hajdari je donedavno boravili u Ukrajini, a izvještavala je o toj zemlji i prije ruske invazije iz februara 2022. godine. Prema njenim riječima, za razliku od odgovora na ratove na Balkanu, ovoga puta međunarodna zajednica nastupa mnogo jedinstvenije i uz više koordinacije.
Richard Kraemer, viši saradnik organizacije „European Values Center for Security Policy“, navodi da je dobro što je administracija američkog predsjednika Joe Bidena ispružila ruku prema velikim demokratijama u Evropi, ali da to nije slučaj sa Zapadnim Balkanom.
„Vidim to kao promašaj, ne samo ove administracije, već duže vrijeme u Washingtonu, da prepozna da postoji maligno povezujuće tkivo, koje ide od Kijeva sve do granica EU, pa i dalje, rekao bih do Slovenije i Hrvatske, na Zapadnom Balkanu“, rekao je Kraemer. „Ta malignost je Rusija Vladimira Putina, ultranacionalistički nazadni narativi koje oni usvajaju, njihovi pokušaji da podrivaju sigurnost u Jugoistočnoj Evropi, koja se zato ne može efikasno intregrisati u evroatlantski prostor. I to čini preko niza lokalnih aktera.“
Kreamer dodaje da se posljedice ruske invazije još ne mogu znati jer rat neće biti brzo gotov, ali da je izvjesno da će Rusija biti izopćena tokom najmanje jedne generacije, kao i da će nastaviti da pokušava uticati na dešavanja na Zapadnom Balkanu. Navodi da će biti teško prekinuti uspostavljene narative, čak ako i dođe do promjena u Moskvi, poredeći to sa načinom na koji dio ljudi u Srbiji i dalje gleda na ratove na Balkanu.
Jačanje EUFOR-a nedovoljno, ali pozitivan pomak
Kurt Bassuener iz organizacije „Democratization Policy Council“ rekao je da se vide određeni pomaci u kontekstu angažmana Zapada u BiH, ali nije optimističan da će problemi biti brzo riješeni, navodeći da primjećuje kako je prioritet i dalje pronalaženje kompromisa između lokalnih političara.
„Mislim da smo na početku preispitivanja u Bosni, ali bez strategije kod Zapada, a pristup je i dalje primarno fokusiran na Srbiju. Jačanje EUFOR-a je bilo apsolutno važno. Jasno je, imajući u vidu koliko se brzo dogodilo, da je bilo planirano i prije 24. februara, a sastav trupa vjerovatno ne bi bio isti da se nije dogodila invazija. Rumunija i Slovačka su zemlje na granici s Ukrajinom. Tako da bi se sastav mogao i promijeniti“, kaže Bassuener.
Ovaj politički analitičar navodi da bi međunarodne snage u BiH trebalo dodatno osnažiti, te da bi Rusija i Kina u novembru mogle pokušati spriječiti obnovu mandata EUFOR-a u Vijeću sigurnosti UN-a. Kao problem za BiH navodi i uticaje iz Hrvatske iz Srbije:
„BiH je u centru regionalnog sistema konflikata. Nema Srpskog Sveta ako u njemu nije Republika Srpska. Paradoks je u tome što je Zapad više snažan na Balkanu u širem smislu, posebno u BiH, nego bilo gdje na svijetu, ali ipak dozvoljavamo lokalnim i regionalnim akterima da remete naše politike.“
Reuf Bajrović, potpredsjednik organizacije „US-Europe Alliance“, naveo je da povećanje broja vojnika EUFOR-a ne rješava sve probleme, ali je važno jer mijenja narativ i predstavlja priznanje EU da postoji pitanje sigurnosti u BiH. Prema njegovim riječima, ruska agresija na Ukrajinu zapravo je negativno uticala na neke od regionalnih političara, poput Milorada Dodika, pošto je umanjena mogućnost Rusije da im aktivno pomaže, posebno u vojnom smislu.
„Regija je manje nestabilna zbog rata u Ukrajini, a najveći razlog je herojski otpor ukrajinske vojske“, naveo je Bajrović.
Ivana Stradner, savjetnica Barish centra za medijski integritet, organizacije „Foundation for Defense of Democracies“, govorila je o ratu koji Rusija vodi na polju informacija i širenja narativa. Ona kaže da se Zapad u ovoj situaciji dobro zaštitio od ruskih dezinformacija, ali da je Moskva bila veoma uspješna na drugim mjestima, poput Afrike.
„Isto se odnosi i na Balkan“, kaže Stradner. „Na Balkanu je Rusija koristila informacione operacije, barem u protekloj deceniji, da bi postigla ciljeve poput strateškog podrivanja demokratije, EU i NATO-a. Ovoga puta takve kampanje su isporučile različite rezultate. Jer neke zemlje su više prozapadne, pa su poduzele određene korake, na primjer da zabrane ruske medije, ali imate ruske proksije u Srbiji i Republici Srpskoj koji su zapravo pojačavali rusku retoriku, negirali rat u Ukrajini, opravdavali konflikt.“
Panel je moderirala je Tanya Domi, profesorica Škole za međunarodna i javna pitanja na Columbia univerzitetu.