Glas Amerike: Gospodine Palmer, kako 25 godina kasnije vidite Daytonski mirovni sporazum i njegove efekte na današnju Bosnu i Hercegovinu?
Palmer: Dozvolite mi da započnem prepoznajući važnost ove godišnjice. 25 godina je dug period. Daytonski mirovni sporazum bio je uspješan u postizanju svog primarnog cilja, u zaustavljanju rata, nasilja i patnje. U stvaranju osnove na kojoj bi građani Bosne i Hercegovine mogli graditi stabilniju, prosperitetniju i mirnu budućnost za sebe i svoju djecu. A Daytonski mirovni sporazum je uspješno stvorio tu priliku. Jasno je da još ima puno posla koji treba obaviti. Još nije ispunjena vizija Bosne i Hercegovine integrirane u evropsku porodicu. Ali uvjeren sam da će građani Bosne i Hercegovine radeći zajedno moći ostvariti tu viziju kako bi osigurali evropsku budućnost za sebe i svoju djecu.
Vaš browser ne podržava HTML5
Matthew Palmer: Još ima mnogo posla koji treba obaviti za bolju BiH
Glas Amerike: Je li Dayton, koji je uspješno okončao rat, zapravo postao prepreka napretku zemlje ili u sadašnjim okvirima postoji značajan prostor za velike i važne reforme?
Palmer: Reforme će svakako biti ključne. Mislim da je Evropska unija u svojim najnovijim izvještajima izložila niz očekivanja od Bosne i Hercegovine. Promjene koje treba izvršiti, reforme koje treba sprovesti. Bosna i Hercegovina koja će se kvalificirati za članstvo u Evropskoj uniji bit će drugačija Bosna i Hercegovina. Sistem mora biti funkcionalniji. Sistem mora biti sposobniji za isporuku roba i usluga građanima Bosne i Hercegovine. I sistem mora držati odgovornim rukovodstvo. To mora biti transparentno.
Oni koji su na pozicijama moći i odgovornosti moraju biti odgovorni za svoje postupke. Sistem, država i institucije Bosne i Hercegovine moraju raditi za sve.
Glas Amerike: O tome smo razgovarali u prethodnim intervjuima. Također je ambasador Eric Nelson nedavno u intervjuu za Glas Amerike rekao da zemlja može biti funkcionalna kada želi da bude funkcionalna, odnosno, kada njeni lideri žele da bude funkcionalna. Ali to često nedostaje. Kako to riješiti?
Palmer: To je izazov, zar ne? Jer ono o čemu zapravo govorimo je politička volja. A lideri to moraju shvatiti tako da im je u interesu da nastave s reformama koje su neophodne da bi Bosna bila uspješna. Na kraju, na građanima Bosne i Hercegovine je da drže odgovornim svoje lidere, da izraze svoje želje, ambicije, očekivanja i u onoj mjeri u kojoj lideri ne uspijevaju ispuniti ta očekivanja da ih pozivaju na odgovornost, uključujući posebno na izborima. To je suština demokratske prakse.
Glas Amerike: Proteklog vikenda u Bosni su održani lokalni izbori. Kako komentirate izbore, izborni proces te promjene u velikim gradovima poput Sarajeva i Banja Luke?
Vaš browser ne podržava HTML5
Palmer o lokalnim izborima u BiH
Palmer: Kad god vidite takvu vrstu političkih promjena, mislim da je pošteno razmišljati da je poruka biračkog tijela da žele vidjeti promjenu u smislu onoga što dobivaju od svojih lidera. Jako smo zadovoljni što su izbori održani. Znam da je bilo pitanja o izbornim okolnostima i važno je da u izbornom procesu postoje transparentnost i odgovornost. Građani Bosne i Hercegovine trebaju imati povjerenja da rezultati izbora odražavaju volju zajednice i volju javnosti. Gledajući prema izborima u Mostaru, mislim da će tu biti važna prilika za stanovnike Mostara da konačno, kroz demokratski proces, odaberu ljude koji će zastupati njihove interese. To će biti važna i velika promjena u Mostaru.
Dosta gledamo na lokalnu vlast, na općinskom i kantonalnom nivou, kao na odražavanje prilika za eksperimentiranje sa različitim odgovorima na izazove sa kojima se Bosna i Hercegovina suočava. A ideje se u demokratijama obično pojavljuju na nižim nivoima. Dakle, malo demokratske živosti može biti vrlo pozitivna stvar.
Glas Amerike: Već smo razgovarali o poboljšanjima i reformama. Šta iz vaše pozicije, kao osoba koja se toliko dugo bavi regionom, vidite kao ključne probleme i stvari koje treba popraviti?
Palmer: Mislim da bi ljudi trebali gledati na nagradu, a to je evropska perspektiva za Bosnu i Hercegovinu. Ideja bi bila stvoriti uvjete i okruženje, podržati institucije koje će pomoći Bosni i Hercegovini da krene naprijed prema evropskom cilju, evropskom snu i evropskoj viziji. A to može stvoriti mir, prosperitet i stabilnost za kojom svi žude, ne samo ljudi u Bosni i Hercegovini, nego bilo gdje. Tako da mogu normalno živjeti svoje živote, da njihova djeca mogu imati bolju budućnost od njih, da bude prilika, da mladi osjete da mogu pustiti korijene u Bosni i Hercegovini, ostati tamo i stvoriti porodicu, s očekivanjem da će postojati vladavina zakona, da će biti mogućnosti za izgradnju normalnog života u Bosni i Hercegovini. To je ono što želimo za ljude u Bosni i Hercegovini, ono što Bosanci i Hercegovci žele za sebe i svoje porodice i na to imaju svako pravo.
Glas Amerike: Uz sve što se iz godine u godinu događa sa procesom pristupanja Evropskoj uniji, kako iz bosanske tako i iz perspektive Unije, da li je taj evropski san uopšte više realan?
Palmer: Apsolutno. Zaista ovisi o ljudima u Bosni i Hercegovini i liderima u Bosni i Hercegovini koji trebaju razumjeti signale svoje javnosti. A to je da oni žele krenuti naprijed ka Evropi. Oni žele onu vrstu reformi koja će to omogućiti. Oni žele da imaju sisteme, institucije i upravljanje koje će im omogućiti normalan život i prilike. I to je zaista sve što bilo ko može tražiti. Priliku.