„Raspoređivanje dodatnih snaga je mjera koja će omogućiti da KFOR bude sposoban da održi bezbjednost u skladu sa našim mandatom koji nam je dodijelio Savet bezbjednosti Ujedinjenih nacija”, poručio je Stuart Munsch, koji komanduje Združenim snaga NATO-a u Napulju, u saopštenju na društvenoj mreži Twitter.

„Nasilje mora da prestane, a sve strane moraju da izbjegavaju poteze koje podrivaju mir na Kosovu”, rekao je on.

KFOR je saopštio da je u ponedjeljak u sukobima sa demonstrantima pred opštinom Zvečan povrijeđeno 30 pripadnika te misije.

Radi se o devetnaest mađarskih i jedanaest italijanskih vojnika, koji su zadobili prelome i opekotine od eksplozivnih naprava. Troje mađarskih vojnika ranjeno je vatrenim oružjem, njihove povrede nisu opasne po život - naveo je KFOR.

U Zvečanu, gdje je u ponedjeljak ispred opštinske zgrade došlo do sukoba između pripadnika KFOR-a i građana, u utorak ujutro bilo je pretežno mirno, dok se u Leposaviću dogodio incident kada su maskirani ljudi napali ekipu albanskih novinara.

Na više lokacija u ovom mjestu prisutni su pripadnici KFOR-a, koji se nalaze i ispred opštinske zgrade sa opremom za razbijanje demonstracija, javlja reporter Glasa Amerike Budimir Ničić.

Ispred zgrade opštine od jutros su i zaposleni u ovoj lokalnoj samoupravi koja funkcioniše u srpskom sistemu, kao i nekololiko desetina drugih građana.

Među okupljenima u Zvečanu i danas su predstavnici Srpske liste Goran Rakić i Igor Simić, kao i predsjednik GI "Srpski opstanak" Aleksandar Arsenijević.

U Leposaviću su ispred opštinske zgrade raspoređeni pripadnici KFOR-a kao i njihova oklopna vozila. Postavljena je metalna ograda i bodljikava žica.

Tu je i stotinjak građana, među kojima su i zaposleneni u opštini Leposavić, koja na Kosovu funkcioniše u sistemu Republike Srbije. Oni zahtijevaju da pripadnici kosovske polcije, kao i novi gradonačelnik Ljuljzim Hetemi napuste opštinsku zgradu, kako bi se vratili na svoja radna mjesta.

Bivsi gradonačelnik Leposavića Zoran Todić zatražio je u razgovoru sa predstavnicima KFORA-a ispred opštinske zgrade da novi gradonačelnik iz Pokreta "Samoopredeljenje" napusti zgradu i da se iz objekta povuku kosovski policajci.

Od predstavnika KFOR-a je dobio odgovor da to "ne mogu da obećaju".

Prema riječima građana, gradonačelnik Leposavića koji je izabran 23. aprila na vanrednim lokalni izborima, Ljuljzim Hetemi noć je proveo u zgradi opštine gdje se još uvijek nalazi, javio je dopisnik Glasa Amerike.

Kako javlja Kosovo Online, predstavnici Srba i ovog jutra razgovarali su sa predstavnicima italijanskog Kfora i ponovili zahtjeve da im se oslobode nelegalno uzurpirana radne prostorije, kako bi neometano radili svoj posao. Zahtjevi su da Hetemi napusti zgradu opštine, ali i da se specijalna policija povuče.

Srpska zastava kraj spomenika Milošu Obiliću na kružnom toku u Gračanici zapaljena je u noći između ponedjeljka i utorka, prenio je danas Kim radio.

Policajci su novinarki Kim radija odbili da daju bilo kakve informacije o paljevini, osim da se dogodila "tokom noći". U stanici Policije Kosova u Gračanici je rečeno da nisu ovlašteni da daju informacije o incidentu i da ih potraži u Prištini.

Radosavljević: Loše, baš loše

Nenad Radosavljević, predsjednik građanske inicijative "Narodna pravda", izjavio je za Glas Amerike da je situacija "loša, zaista loša".

"Problem je nastao nešto ranije, ali sad je eskalirao. Mi smo kao Srbi sa Severa pogrešili u tom smislu da smo ispoštovali naređenje iz Beograda da se ne izlazi na izbore i to nas je uvuklo u problem, onda kad mi nismo izašli na izbore, izašli su oni koji su izašli, ti ljudi bez obzira na to što imaju mali broj glasova, zanemarljivo mali, ali oni su jednostavno legalni gradonačelnici i oni sada hoće da uđu u posed kabineta i svega toga", rekao je on.

Naravno, tu se uključila i kosovska policija, nastavlja Radosavljević ocjenjujući da je "to sve preterano", ali da "nije u redu ni ovo što je naša državna vlast, odnosno Aleksandar Vučić ništa u tom pravcu nije preduzimao".

"Ne samo što je napravio grešku, što je sud i policiju isterao iz institucija nego je sada napravio još kardinalniju grešku da lokalne samouprave jednostavno prepusti odnosno otvorio je prostore na severu Kosova da policija uđe i da jednostavno ostvari suverenitet na celoj teritoriji što već 20. godina nije uspevano", kaže Radosavljević.

On zaključuje da je pozitivne poene "iz svega izvukao Kurti", ali da je sada problem to što "bez neke velike reakcije Brisela koji treba da ubijedi i Srbe, odnosno Beograd i Prištinu da se sve ovo deeskalira, to je jedini način da se stvari vrate u normalu". Drugi način ne postoji, poručuje Radosavljević.

Borrell poziva na hitnu deeskalaciju nasilja

Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednostJosep Borrell osudio je nasilje u Zvečanu i pozvao kosovske vlasti i demonstrante da se situacija hitno deeskalira.

"Nasilni akti počinjeni nad trupama Kfora, medijima, civilima i policijom su apsolutno neprihvatljivi", napisao je on na svom Twitter nalogu. On je izrazio očekivanje da se strane ponašaju odgovorno i kroz dijalog pronađu političko rješenje.

Vučić sa ambasadorima Kvinte: Jednostrani potezi dovode do nasilja

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao danas se sa ambasadorima zemalja Kvinte – Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske, Italije i Njemačke.

On je ocijenio da jednostrani potezi Prištine dovode do nasilja nad srpskom zajednicom i da to udaljava od trajnog mira i stabilnosti u regionu.

Kurti sa šefovima diplomatije

Kosovski premijer Aljbin Kurti razgovarao je noćas sa ministrom spoljnih poslova Italije, specijalnim predstavnikom Velike Britanije za Zapadni Balkan i ambasadorima Kvinte o situaciji na Kosovu.

Kako je napisao na Twitteru, on je predstavnicima Kvinte izrazio zabrinutost zbog nasilja i osudio napade na kosovsku policiju, pripadnike KFOR-a i novinare.

"Ultranacionalistički srpski grafiti na NATO vozilima su mračno sjećanje za Kosovo. Zalažemo se za mir i bezbjednost", napisao je Kurti.

Petković: Vojska će zaštititi srpski narod, Srbija ne želi sukobe

Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković izjavio je u utorak da Vojska Srbije "radi svoj posao" i da će zaštiti srpski narod i državu Srbiju, ali da Beograd ne želi rat i sukobe.

On je dodao da Srbi nikada nisu željeli sukob sa Kforom, a da su incidenti u Zvečanu posljedica namjere kosovskog premijera Aljbina Kurtija da stvori nasilje.

"Kurti je juče želeo da zapali ceo region", rekao je Petković za Radio-televiziju Srbije.

On je naglasio da Srbija insistira da budu oslobođena još dva Srbina koja su privedena zbog protesta.

Ponovio je da su od 52 povređena demonstranta, tri povrijeđena teško, od kojih jedan iz vatrenog oružja.

Petković je rekao da je Beograd imao ozbiljne garancije zapada, prije svega KFOR-a, da neće dozvoliti ulazak "lažnih okupacionih gradonačelnika u srpske zgrade na severu Kosova", a da im je KFOR zapravo asistirao pri ulasku.

"Kandidati Demokratske partije Kosova Hašima Tačija su doneli odluke da ne ulaze u zgrade, ali to nije reč sa Kurtijevim gradonačelnicima. Ovaj iz Leposavića nije izašao iz zgrade celu noć. Kakkav je to gradonačelnik kad ne sme da izađe", rekao je Petković za RTS, prenio je FoNet.

Rama: Priština da sluša svoje saveznike

Premijer Albanije Edi Rama izjavio je u ponedjeljak uveče da sukob na Kosovu, koji smatra nepotrebnim, što duže traje više šteti Kosovu, dodajući da Priština treba da sluša svoje saveznike.

"Za povrede vojnika KFOR-a direktno smatram odgovornim slijepe agresore, a to nažalost šteti Kosovu u očima njegovih nezamenljivih saveznika i prijatelja. Što duže traje ovaj opasan i nepotreban sukob, više šteti Kosovu", napisao je Rama na Twitteru.

Kako je rekao, na raskrsnici na kojoj se sukob svake godine vraća kao proizvod prošlosti, sa Srbijom koja izlaže svoje trupe na granici, "gdje je njena moć jednaka nuli", i Kosovom koje pokazuje nespremnost da finalizuje dijalog, može se izaći samo kroz dijalog i moćne saveznike.

"Moj poziv je da pažljivo slušamo saveznike i da se ne upuštamo dalje ne samo u opasan, već i uzaludan put na kome Kosovo trpi štetu, zajedno sa vojnicima KFOR-a koji su fizički povrijeđeni. To je nije apel, nego potreba", naveo je Rama.

Auto klub AAA je u prognozi putovanja za produženi vikend od 27. do 29. maja mogao ući u „knjige rekorda, posebno na aerodromima”, uz očekivanja da će najmanje 42 miliona Amerikanaca preći 80 kilometara ili više.

Ipak, za Manuela Castanedu (58), dan u Durandu, u državi Illinois će proteći mirno. Njegova otac, američki marinac koji je služio u Vijetnamu, nastradao je u nesreći u Kaliforniji, dok je trenirao druge marince 1966. godine.

„Dan sjećanja je veoma ličan”, rekao je Castaneda, koji je također bio pripadnik marinaca i nacionalne garde, u kojima je poznavao ljude poginule u borbi. „Ne radi se tu samo o specijalnim popustima ili o roštiljanju”.

Istovremeno, Castaneda pokušava da ne osuđuje druge koji te dane odmora provode drugačije: „Kako mogu očekivati da shvate dubinu onoga što osjećam, kada nisu iskusili ništa slično?“

Svrha i porijeklo Dana sjećanja

Prema Istraživačkoj službi američkog Kongresa, svrha praznika je da bude dan prisjećanja na one koji su umrli dok su služili u američkoj vojsci. Važan segment je i Nacionalni trenutak sjećanja, koji poziva sve Amerikance da u ponedjeljak u 15:00 zastanu i održe minutu šutnje.

Praznik porijeklo ima u Američkom građanskom ratu, u kojem je između 1861. i 1865. godine ubijeno više od 600.000 pripadnika vojsk — i Unije i Konfederacije. Postoji mala kontroverza oko toga kada je praznik na nivou nacije obilježen prvi put, a tada se zvao Dan odlikovanja.

Dana 30. maja 1868. godine organizacija veterana Unije je pozvala na ukrašavanje ratnih grobova cvijećem koje je bilo u cvatu. Ali ta praksa je već bila raširena na lokalnom nivou. Grad Waterloo u državi New York počeo je službeno obilježavanje 5. maja 1866. godine, a kasnije je proglašen za rodno mjesto praznika.

Ipak, podaci Kongresne biblioteke pokazuju da je Boalsburg u Pennsylvaniji praznik prvi put obilježio u oktobru 1864. godine. Žene u nekim državama Konfederacije ukrašavale su grobove i prije kraja građanskog rata.

David Blight, profesor historije na Yaleu, ukazuje na 1. maj 1865. godine, kada je čak 10.000 ljudi, od kojih su mnogi crnci, održalo paradu, slušalo govore i označilo grobove vojnika Unije u Charlestonu u Južnoj Karolini. Ukupno 267 vojnika Unije umrlo je u zatvoru Konfederacije i pokopani su u masovnoj grobnici. Nakon rata, pripadnici crnačkih crkava su ih sahranili u pojedinačne grobove.

„Ono što se dogodilo u Charlestonu ima pravo da tvrdi da je prvo obilježavanje, ako je to uopšte važno”, rekao je Blight za AP 2011. godine.

Penzionisani potpukovnik američke vojske citirao je 2021. godine tu priču u govoru na Dan sjećanja u Hudsonu, država Ohio. Organizatori ceremonije su mu isključili mikrofon jer su rekli da to nije relevantno za odavanje počasti veteranima grada. Organizatori su kasnije dali ostavku.

Kako se Dan sjećanja promijenio?

Već duže vremena postoje kritike da se praznik udaljava od prvobitnog značenja. New York Times je još 1869. godine pisao da bi praznik mogao postati „svetogrđe” i da više neće biti „svet” ako fokus nastavi da bude na pompi, večerama i govorima.

Godine 1871. borac za ukidanje ropstva Frederick Douglass izrazio je zabrinutost da Amerikanci zaboravljaju da je upravo ropstvo bilo podsticaj za građanski rat.

„Nikada ne smijemo zaboraviti da su lojalni vojnici koji počivaju ispod ovog busena stali između nacije i razarača nacije”, rekao je Douglas prilikom obilježavanja tadašnjeg Dana odlikovanja na nacionalnom groblju u Arlingtonu, u blizini Washingtona.

Njegova zabrinutost bila je osnovana, kaže Ben Railton, profesor engleskih i američkih studija na Državnom univerzitetu Fitchburg u Massachusettsu. Iako je otprilike 180.000 Crnaca služilo u vojsci Unije, praznik je u mnogim zajednicama postajao „Bijeli dan sjećanja”, posebno na jugu Amerike, naveo je Railton.

U međuvremenu, način na koji ljudi – posebno izabrani zvaničnici nacije - provodili dan u godinama nakon građanskog rata je privlačio kritike. Tokom 1880-ih, tadašnji predsjednik Grover Cleveland je rekao da je otišao na pecanje - i „ljudi su bili zgroženi”, kaže Matthew Dennis, profesor istorije na Univerzitetu Oregon.

Moto utrka Indianapolis 500 imala je svoju premijeru 30. maja 1911. godine, te je privukla 85.000 gledalaca. Izvještaj AP-a sa tog događaja ne spominje praznik - niti bilo kakvu kontroverzu.

Dennis kaže da se snaga Dana sjećanja donekle smanjila dodatkom Dana primirja, koji je označio kraj Prvog svjetskog rata 11. novembra 1918. Dan primirja je postao državni praznik do 1938. i preimenovan je u Dan veterana 1954. godine.

Kongres je u maju 1971. godine napravio promjenu, tako što je obilježavanje Dana sjećanja pomjerio sa 30. maja na posljednji ponedjeljak u tom mjesecu. Veterani su se tome protivili.

„Nisu htjeli da to bude samo neki nasumični ponedjeljak na koji bi ljudi mogli zaboraviti”, kaže Dennis.

Time magazin je 1972. godine napisao da je praznik postao „trodnevni nacionalni vašar, koji je, čini se, izgubio mnogo od svoje prvobitne svrhe”.

Zašto se Dan sjećanja povezuje sa popustima i putovanjima?

Čak i u 19. vijeku, ceremonije na grobljima su bile praćene aktivnostima u slobodno vrijeme kao što su izleti i trke, objašnjava Denis.

Praznik je takođe evoluirao zajedno sa bejzbolom i automobilima, petodnevnom radnom nedjeljom i ljetnim raspustom, navodi se u knjizi „Historija Dana sjećanja: Jedinstvo, nesloga i potraga za srećom” iz 2002. godine.

Sredinom 20. vijeka, mali broj biznisa počeo je da radi na dan kada se praznik obilježava.

Kada se praznik pomjerio na ponedjeljak „tradicionalne barijere protiv poslovanja na praznik počele su da se ruše”, napisali su autori knjige Richard Harmond i Thomas Curran

U današnje vrijeme, prodaje uz popuste i putovanja na Dan sjećanja duboko su utkani u tkivo nacije. Ovog vikenda, očekuje se da će 2,7 miliona ljudi više nego prošle godine putovati povodom nezvaničnog početka ljeta - uprkos inflaciji, procjene su Auto kluba AAA.

Jason Redman (48), penzionisani vojnik mornarice koji se borio u Iraku i Afganistanu, kaže da će misliti na prijatelje koje je izgubio. Trideset imena je istetovirano na njegovoj ruci - „za svakog momka koji je umro, a kojeg sam lično poznavao”.

Redman kaže da želi da se Amerikanci sjećaju palih pripadnika svoje nacije, ali i da uživaju, znajući da su životi žrtvovani da bi se praznik mogao obilježavati.

Sada se mora suočiti s naglo rastućom inflacijom koja je podstakla krizu troškova života i obnovom nakon razornog zemljotresa koji je ubio više od 50.000 ljudi.

Erdogan je osigurao više od 52 posto glasova u nedjeljnom drugom krugu predsjedničkih izbora, dvije sedmice nakon što nije ostvario potpunu pobjedu u prvom krugu. Njegov protivnik, Kemal Kilicdaroglu, nastojao je da preokrene Erdoganove sve autoritarnije sklonosti, obećavajući da će se vratiti demokratskim normama, usvojiti konvencionalniju ekonomsku politiku i poboljšati veze sa Zapadom. Ali na kraju, birači su izabrali čovjeka kojeg vide kao snažnog, dokazanog lidera.

Erdogan je zahvalio naciji što mu je ponovo povjerila funkciju predsjednika u dva govora koja je održao u Istanbulu i Ankari.

"Jedini pobjednik danas je Turska", rekao je Erdogan ispred predsjedničke palate u Ankari.

Kilicdaroglu je rekao da su izbori bili "najnepravedniji ikada", sa svim državnim resursima mobilisanim za Erdogana.

"Nastavićemo da budemo na čelu ove borbe sve dok prava demokratija ne dođe u našu zemlju", rekao je on u Ankari.

Lideri širom svijeta uputili su svoje čestitke, ističući povećanu ulogu Turske i Erdogana u globalnoj politici. Njegov sljedeći mandat će sigurno uključivati delikatnije manevriranje sa kolegama članicama NATO-a oko budućnosti alijanse i rata u Ukrajini.

Zapadni političari rekli su da su spremni da nastave saradnju sa Erdoganom uprkos ponekad napetim odnosima. Što je najvažnije, Turska drži karte za nadu Švedske da će se pridružiti NATO-u. Ponuda ima za cilj jačanje vojnog saveza protiv Rusije. Turska je također ključna za kontinuitet sporazuma kojim se omogućavaju ukrajinske pošiljke žitarica i sprječava globalna prehrambena kriza.

U svojoj pobjedničkoj izjavi, Erdogan je rekao da će obnova gradova pogođenih zemljotresom biti njegov prioritet. On je također rekao da će se milion sirijskih izbjeglica vratiti u "sigurne zone" pod kontrolom Turske u Siriji u sklopu projekta preseljenja koji se vodi s Katarom.

Erdogan je zadržao podršku konzervativnih birača koji su mu ostali odani zbog podizanja profila islama u Turskoj, koji je bio utemeljen na sekularnim principima, i podizanja utjecaja zemlje u međunarodnoj politici.

Erdoganov rival bio je mekani bivši državni službenik koji je vodio prosekularnu Republikansku narodnu partiju ili CHP od 2010. Opoziciji su bili potrebni mjeseci da se ujedini iza Kilicdaroglua. On i njegova stranka nisu pobijedili na izborima na kojima se Erdogan kandidirao.

U nastojanju da se približi nacionalističkim glasačima u drugom krugu, Kilicdaroglu je obećao da će vratiti izbjeglice i isključio je mirovne pregovore s kurdskim militantima ako bude izabran.

Erdogan i provladini mediji prikazali su Kilicdaroglua, koji je dobio podršku prokurdske stranke u zemlji, da je u dosluhu s "teroristima" i podržava ono što su opisali kao "devijantna" LGBTQ prava.

U svom pobjedničkom govoru, Erdogan je ponovio te teme, rekavši da se LGBTQ osobe ne mogu "infiltrirati" u njegovu vladajuću stranku ili njene nacionalističke saveznike.

Erdogan je transformirao predsjedništvo iz uglavnom ceremonijalne uloge u moćnu funkciju putem referenduma 2017. koji je ukinuo turski parlamentarni sistem upravljanja. Bio je prvi direktno izabran predsjednik 2014. i pobijedio je na izborima 2018. koji su doveli do izvršnog predsjednika.

Erdogan sada služi svoj drugi predsjednički mandat pod izvršnim predsjedništvom. Mogao bi se ponovo kandidovati za još jedan mandat ako parlament — u kojem njegova vladajuća stranka i saveznici imaju većinu — raspiše prijevremene izbore. Broj mandata je bio sporna tačka uoči izbora kada su kritičari tvrdili da Erdogan neće imati pravo da se ponovo kandiduje jer je i on bio na toj funkciji prije promjene sistema, ali je kao opravdanje ukazao na ustavne amandmane koji su doveli do izvršnog predsjedništva.

Prva polovina Erdoganovog mandata uključivala je reforme koje su zemlji omogućile da započne pregovore o pridruživanju Evropskoj uniji, kao i ekonomski rast koji je mnoge izvukao iz siromaštva.

Ali kasnije je prešao na suzbijanje sloboda i medija i koncentrirao više moći u svojim rukama, posebno nakon neuspjelog pokušaja državnog udara za koji Turska kaže da ga je orkestrirao islamski učenjak Fethullah Gulen sa sjedištem u SAD-u. Gulen poriče umiješanost.