Munjevito napredovanje milicionog saveza predvođenog Hayat Tahrir al-Shamom, bivšim ogrankom Al Qaide, označilo je jednu od najvećih prekretnica za Bliski istok. Assadov pad na mjestu predsjednika uklonio je bastion s kojeg su Iran i Rusija vršili utjecaj širom arapskog svijeta.

Nekoliko sati nakon Assadovog pada, Iran je rekao da očekuje nastavak odnosa s Damaskom na osnovu "dalekovidnog i mudrog pristupa" dviju zemalja i pozvao na uspostavljanje inkluzivne vlade koja bi predstavljala sve segmente sirijskog društva.

Nema sumnje u zabrinutost Teherana o tome kako će promjena vlasti u Damasku utjecati na iranski utjecaj u Siriji, osloncu iranskog regionalnog utjecaja.

Ali nema panike, rekla su tri iranska zvaničnika Reutersu, dok Teheran traži diplomatske puteve da uspostavi kontakt s ljudima koje je jedan od zvaničnika nazvao "onima unutar novih sirijskih vladajućih grupa čiji su stavovi bliži iranskim".

„Glavna briga za Iran je da li će Assadov nasljednik odgurnuti Siriju od Teheranske orbite”, rekao je drugi iranski zvaničnik. „To je scenario koji Iran želi izbjeći.”

Neprijateljska post-Assadova Sirija bi libanonskoj oružanoj grupi Hezbollah oduzela jedinu rutu opskrbe kopnom i uskratila Iranu glavni pristup Mediteranu i „liniji fronta” s Izraelom.

Jedan od visokih zvaničnika rekao je da su iranski klerikalni vladari, suočeni s gubitkom važnog saveznika u Damasku i povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću u januaru, otvoreni za saradnju s novim liderima Sirije.

„Ovaj angažman je ključan za stabilizaciju veza i izbjegavanje daljih regionalnih tenzija”, rekao je zvaničnik.

Teheran je uspostavio kontakte s dvije grupe unutar novog rukovodstva, a nivo interakcije će biti procijenjen u narednim danima nakon sastanka iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, najvišem sigurnosnom tijelu, rekao je.

Dvojica iranskih zvaničnika izjavila su da je Teheran oprezan što Trump koristi Assadovu smjenu kao polugu za intenziviranje ekonomskog i političkog pritiska na Iran, „bilo da iznudi ustupke ili da destabilizuje Islamsku Republiku”.

Nakon što je 2018. povukao Sjedinjene Države iz iranskog nuklearnog sporazuma sa šest velikih sila iz 2015. godine, tadašnji predsjednik Trump je vodio politiku „maksimalnog pritiska” koja je dovela do ekstremnih ekonomskih poteškoća i pogoršala nezadovoljstvo javnosti u Iranu.

Godine 2020. Trump je, kao predsjednik, naredio napad dronom koji je ubio Qassema Soleimanija, najmoćnijeg iranskog vojnog komandanta i organizatora prekomorskih napada na interese SAD-a i interese njihovih saveznika.

„Iranu sada ostaju samo dvije opcije: povući se i povući odbrambenu liniju u Iraku ili tražiti dogovor s Trumpom”, rekao je Ali Vaez iz Međunarodne krizne grupe.

Pad Assada razotkrio je opadajuću stratešku polugu Teherana u regionu, pogoršanu izraelskim vojnim ofanzivama protiv Hezbollaha u Libanu i palestinske militantne grupe Hamas u Gazi.

Iranski klerikalni vladari potrošili su milijarde dolara podržavajući Assada tokom građanskog rata koji je izbio u Siriji 2011. godine i rasporedili svoju Revolucionarnu gardu u Siriju kako bi zadržali svog saveznika na vlasti i održali Teheransku „Osovinu otpora” Izraelu i utjecaju SAD-a na Bliskom istoku.

Assadov pad uklanja ključnu kariku u iranskom regionalnom lancu otpora koji je služio kao ključna tranzitna ruta za Teheran za snabdijevanje oružjem i finansiranje svojih zastupnika, a posebno Hezbollaha.

Rusija, koja je pružala vojnu pomoć Assadu tokom skoro 14-godišnjeg građanskog rata u Siriji, zatražila je na sjednici Vijeća sigurnosti da se razgovara o razvoju događaja, uključujući potencijalne implikacije na mirovnu misiju UN na Golanskoj visoravni.

Izraelske trupe raspoređene su u nedjelju u zonu razdvajanja na Golanskoj visoravni koju nadgledaju UN, a premijer Benjamin Netanyahu je rekao da je taj potez neophodan da bi se zaštitili Izraelci nakon što su sirijske snage napustile svoje položaje.

U ponedeljak je ostalo mnogo pitanja nejasno o tome ko će voditi Siriju i kako će zemlja pokušati da se oporavi nakon godina rata i preko pet decenija pod vlašću porodice Assad.

Državni sekretar SAD Antony Blinken rekao je u izjavi kasno u nedjelju da će Sjedinjene Države „pomno pratiti razvoj događaja i sarađivati sa našim partnerima u regionu”.

„Sjedinjene Države snažno podržavaju mirnu tranziciju vlasti na odgovornu sirijsku vladu kroz inkluzivni proces koji bi predvodila Sirija”, rekao je Blinken. „Tokom ovog prelaznog perioda, sirijski narod ima svako pravo da zahtijeva očuvanje državnih institucija, obnavljanje ključnih službi i zaštitu ranjivih zajednica.”

Blinken je rekao da će Sjedinjene Države podržati međunarodne napore da Assad i drugi budu pozvani na odgovornost za zlostavljanja sirijskog naroda i zatvaranje civila poput američkog novinara Austina Ticea.

Assad je optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti tokom građanskog rata u zemlji, uključujući napad hemijskim oružjem 2013. na periferiji Damaska.

Više od pola miliona Sirijaca je poginulo u ratu, a u sukobu je raseljeno najmanje polovina predratnog stanovništva zemlje od 22 miliona ljudi.

Assadov pad podstakao je gomile ljudi da se okupe i slave u Damasku i drugdje.

Pobunjenici su otvorili zatvore u kojima je Assadova vlada držala hiljade ljudi u sklopu gušenja pobune koja je počela 2011. godine protiv njegove vladavine.

U ponedjeljak je fokus bio na zatvoru Sajdnaja izvan Damaska, gdje je spasilačka organizacija Bijeli šljemovi saopštila da je rasporedila timove u potrazi za potencijalnim skrivenim, podzemnim ćelijama u kojima se ljudi još uvijek drže.

Ruske novinske agencije javile su u nedelju da su Assad i njegova porodica stigli u Moskvu i da su dobili azil u Rusiji.

Assadov pad je bio zapanjujuće brz, sa pobunjenicima koji su zauzeli gradove Alep, Hamu i Homs za nekoliko dana dok je sirijska vojska obustavila pružanje bilo kakvog otpora. Pobunjenike predvodi grupa Hayat Tahrir al-Sham (HTS) koja vodi poreklo iz Al Qaide i koju Sjedinjene Države i Ujedinjene nacije smatraju terorističkom organizacijom.

Abu Mohammed al-Golani vodi HTS i mogao bi da zacrta neposredan pravac zemlje. On je bivši komandant Al Qaide koji je prekinuo veze sa grupom prije mnogo godina i kaže da prihvata pluralizam i vjersku toleranciju.

Ali u zemlji postoje gorke podjele. Opozicioni borci koje podržava Turska bore se sa kurdskim snagama, saveznicima SAD na sjeveru, a grupa Islamska država je i dalje aktivna u nekim udaljenim oblastima.

U izvještaju su korištene neke informacije agencija AP, Reuters i AFP.

Posljednjih dana, pobunjenici su čak odbacili njegov ratni naziv i počeli ga nazivati njegovim pravim imenom Ahmad al-Sharaa.

Obim te transformacije od džihadističkog ekstremiste u potencijalnog državnog graditelja sada je stavljen na test.

Pobunjenici kontrolišu glavni grad Damask, Assad je pobjegao, a po prvi put nakon 50 godina čelične ruke njegove porodice, otvoreno je pitanje kako će se vladati Sirijom.

Sirija je dom brojnih etničkih i vjerskih zajednica koje se često sukobljavaju jedna s drugom zbog Assadove vladavine i godina rata. Mnogi od njih strahuju od mogućnosti da sunitski islamistički ekstremisti preuzmu vlast.

Zemlja je također fragmentirana između različitih oružanih frakcija, a strane sile od Rusije i Irana do Sjedinjenih Država, Turske i Izraela imaju svoje ruke u tome.

Al Golani i njegove pobunjeničke snage, Hayat Tahrir al-Sham, ili HTS - čiji su mnogi borci džihadisti - predstavljaju se glavnim igračima.

Godinama je al-Golani radio na konsolidaciji vlasti, dok je bio zatvoren u provinciji Idlib u sjeverozapadnom dijelu Sirije jer se činilo da je Assadova vladavina nad većim dijelom zemlje koju su podržavali Iran i Rusija činila čvrstom.

Manevrirao je među ekstremističkim organizacijama dok je eliminirao konkurente i bivše saveznike. Nastojao je da ugladi imidž svoje „vlade spasa” koja je upravljala Idlibom kako bi pridobila međunarodne vlade i uvjerila sirijske vjerske i etničke manjine. I izgradio je veze sa raznim plemenima i drugim grupama.

Usput je al-Golani skinuo svoju odjeću tvrdolinijaškog islamističkog gerilca i obukao odijela za intervjue za novinare, govoreći o izgradnji državnih institucija i decentralizaciji moći kako bi se odrazila raznolikost Sirije.

„Sirija zaslužuje sistem upravljanja koji je institucionalan, u kojem jedan vladar donosi proizvoljne odluke”, rekao je on u intervjuu za CNN prošle sedmice, nudeći mogućnost da HTS na kraju bude raspušten nakon što Assad padne.

„Ne sudite po riječima, već po djelima”, rekao je.

Al-Golanijevi počeci u Iraku

Al-Golanijeve veze s al-Qaidom sežu u 2003. godinu, kada se pridružio ekstremistima koji se bore protiv američkih trupa u Iraku. Sirijca je uhapsila američka vojska, ali je ostao u Iraku. Za to vrijeme, al-Qaida je uzurpirala grupe istomišljenika i formirala ekstremističku Islamsku državu Iraka, koju je predvodio Abu Bakr al-Baghdadi.

2011. narodni ustanak protiv Assada pokrenuo je brutalni udar vlade i doveo do sveopšteg rata. Al-Golanijeva istaknutost je porasla kada ga je al-Baghdadi poslao u Siriju da osnuje ogranak Al-Qaide pod nazivom Nusra front. Sjedinjene Države su novu grupu označile kao terorističku organizaciju. Ta oznaka i dalje ostaje na snazi, a američka vlada je za njega odredila nagradu od 10 miliona dolara.

Nusra front i sirijski sukob

Kako se građanski rat u Siriji intenzivirao 2013. godine, tako su se povećavale i al-Golanijeve ambicije. Prkosio je al-Baghdadijevim pozivima da raspusti Nusra front i spoji ga s operacijom al-Qaide u Iraku, kako bi se formirala Islamska država Iraka i Sirije, ili ISIS.

Al-Golani je ipak obećao svoju vjernost al-Qaidi, koja se kasnije odvojila od ISIS-a. Nusra front se borio protiv ISIS-a i eliminirao veliki dio njegove konkurencije među sirijskom oružanom opozicijom Assadu.

U svom prvom intervjuu 2014. godine, al-Golani je držao lice pokriveno, rekavši novinaru katarske mreže Al-Jazeera da je odbio političke razgovore u Ženevi kako bi okončao sukob. Rekao je da mu je cilj bio da Sirija bude pod islamskim zakonom i jasno je stavio do znanja da nema mjesta za alavite, šiite, druze i kršćanske manjine u zemlji.

Konsolidacija moći i rebrendiranje

Godine 2016, al-Golani je prvi put otkrio svoje lice javnosti u video poruci u kojoj je najavljeno da se njegova grupa preimenuje u Jabhat Fateh al-Sham - Sirijska osvajačka fronta - i prekida svoje veze s Al-Qaidom.
„Ova nova organizacija nema nikakve veze s bilo kojim vanjskim entitetom”, rekao je on u videu, snimljenom u vojnoj odjeći i turbanu.

Taj potez otvorio je put al-Golaniju da uspostavi potpunu kontrolu nad razbijanjem militantnih grupa. Godinu dana kasnije, njegov savez je ponovo preimenovan u Hayat Tahrir al-Sham - što znači Organizacija za oslobađanje Sirije - kako su se grupe spojile, konsolidirajući al-Golanijevu moć u sjeverozapadnoj sirijskoj provinciji Idlib.

HTS se kasnije sukobio sa nezavisnim islamističkim militantima koji su se protivili spajanju, dodatno ohrabrujući al-Golanija i njegovu grupu kao vodeću silu u sjeverozapadnoj Siriji, sposobnu vladati čeličnom rukom.

Sa svojom konsolidacijom moći, al-Golani je pokrenuo transformaciju kakvu je malo tko mogao zamisliti. Zamijenivši svoju vojničku odjeću košuljom i pantalonama, počeo je pozivati na vjersku toleranciju i pluralizam.

On je apelovao na zajednicu Druza u Idlibu, koju je Nusra front ranije ciljao, i posjetio porodice Kurda koje su ubile milicije koje je podržavala Turska.

Godine 2021. al-Golani je imao svoj prvi intervju s američkim novinarom na PBS-u. Rekao je da njegova grupa ne predstavlja prijetnju Zapadu i da su sankcije koje su joj uvedene nepravedne.

„Da, kritizirali smo zapadnu politiku”, rekao je. „Ali voditi rat protiv Sjedinjenih Država ili Evrope iz Sirije, to nije istina. Nismo rekli da želimo da se borimo.”

Yoon se izvinio zbog promašenog pokušaja i rekao da svoju političku i pravnu sudbinu prepušta svojoj vladajućoj Partiji moći naroda (PPP), ali nije podnio ostavku. On je, prema izvještajima lokalnih medija, postao predmet kriminalističke istrage.

U ponedjeljak je Ministarstvo odbrane saopćilo da je Yoon još uvijek zakonski vrhovni komandant, ali je rastuće neslaganje među visokim vojnim oficirima protiv predsjednika dovelo u pitanje njegovu vlast.

Oh Dong-woon, šef Ureda za istraživanje korupcije za visoke zvaničnike, rekao je da je Yoonu zabranio putovanje u inostranstvo, kada su ga na saslušanju u parlamentu pitali koje su mjere poduzete protiv predsjednika.

Zvaničnik Ministarstva pravde, Bae Sang-up, rekao je odboru da je nalog za zabranu putovanja izvršen.

Komisija je osnovana 2021. godine da istražuje visoke zvaničnike, uključujući predsjednika i članove njihovih porodica, ali nema ovlaštenja da krivično goni predsjednika. Umjesto toga, po zakonu je potrebno da se predmet uputi tužilaštvu.

Dok je Yoon preživio glasanje o opozivu u parlamentu u subotu, odluka njegove stranke da delegira predsjedničke ovlasti premijeru gurnula je ključnog saveznika SAD u ustavnu krizu.

Yoon je odbio pozive, uključujući i neke iz vlastite vladajuće stranke, da podnese ostavku, ali njegova budućnost je izgledala neizvjesnije tokom vikenda kada je novinska agencija Yonhap izvijestila da je pod krivičnom istragom zbog navodne izdaje.

Tužioci su u nedjelju uhapsili bivšeg ministra odbrane Kim Yong-hyuna zbog njegove navodne uloge u proglašenju vanrednog stanja 3. decembra, izvijestio je Yonhap.

Yoon je 3. decembra dao vojsci velika ovlasti za hitne slučajeve da iskorijeni ono što je nazvao "antidržavnim snagama" i opstrukcionističkim političkim protivnicima. On je povukao naredbu šest sati kasnije, nakon što je parlament glasao protiv uredbe.

Usred reakcije, više vojnih zvaničnika, uključujući vršioca dužnosti ministra odbrane, reklo je da neće slijediti nijednu novu naredbu o ponovnom uvođenju vanrednog stanja.

On je u prvom suđenju dobio pet godina zatvora, dok je njegova firma "FH Srebrena malina" kažnjena sa oko 100.000 eura, za učešće u nabavci precijenjenih i neupotrebljivih medicinskih respiratora iz Kine tokom pandemije COVID-19.

Hodžić je 28. novembra pušten iz zatvora, gdje je izdržavao kaznu od marta 2024. godine, nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine presudio da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje njemu i njegovoj poljoprivrednoj firmi, preko koje je nabavio respiratore.

Naime, Hodžić je presudom suda osuđen za djelo koje nije bilo navedeno u optužnici, utvrdio je Ustavni sud BiH, navodeći da se Hodžić "prvi put suočio s pravnom kvalifikacijom djela za koje je osuđen u prvostepenoj presudi, te da zbog toga nije mogao pripremiti odbranu".

Predmet protiv Hodžića je zbog toga vraćen Sudu BiH da "otkloni utvrđenu povredu prava apelanata na pravedno suđenje".

Sud BiH je nakon ročišta 9. decembra saopštio da će odluku o žalbi Hodžićeve odbrane donijeti naknadno.

Advokatica odbrane, Mirna Avdibegović, je nakon ročišta izjavila da Tužilaštvo na ročištu nije izjavilo ništa novo u odnosu na prigovore koje je ranije Ustavni sud BiH odbacio kao nedovoljne da otklone sumnju da je povrijeđeno Hodžićevo pravo na pravično suđenje.

Respiratori su kupljeni iz Kine u aprilu 2020. godine, dan nakon proglašenja vanredne situacije zbog pandemije COVID-19.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo je pokrenulo istragu nakon što je objavljeno da je posao obavljen bez tendera i direktnom pogodbom s privatnom firmom "FH Srebrena malina", koja se bavi trgovinom voća i povrća.

Državno tužilaštvo je predmet preuzelo od Kantonalnog tužilaštva, a optužnica je potvrđena krajem 2020. godine.

Suđenje za nabavku stotinu respiratora iz Kine, vrijednosti 5,4 miliona eura, za potrebe zdravstvenog sistema u Federaciji BIH, počelo je 23. februara 2021. godine.

Fadil Novalić, bivši predsjednik Federalne vlade je konačnom presudom 27. januara 2024. osuđen na četiri godine zatvora, Fahrudin Solak, tadašnji direktor Federalne uprave civilne zaštite, na šest, a Hodžić na pet godina.

Četvrtooptužena Jelka Milićević, bivša ministrica finansija Federacije BiH, oslobođena je od optužbe za nesavjestan rad u službi.

Pravosnažna presuda izrečena je u januaru 2024. godine, a Novalić, Solak i Hodžić su u idućim mjesecima upućeni na izdržavanje zatvorskih kazni.