U Francuskoj je stranka Nacionalni skup Marine Le Pen dominirala anketama do te mjere da je Macron odmah raspustio nacionalni parlament i raspisao nove izbore. Bio je to ogroman politički rizik s obzirom da bi njegova stranka mogla pretrpjeti još gubitaka, kockajući ostatak svog predsjedničkog mandata koji završava 2027.
Le Pen je sa zadovoljstvom prihvatila izazov. "Spremni smo da preokrenemo zemlju, spremni da branimo interese Francuza, spremni da stanemo na kraj masovnoj imigraciji", rekla je ona, ponavljajući riječi mnogih lidera krajnje desnice u drugim zemljama koji su slavili značajne pobjede.
Macron je priznao udarac poraza. "Čuo sam vašu poruku, vašu zabrinutost i neću ih ostaviti bez odgovora", rekao je, dodajući da je raspisivanje vanrednih izbora samo podcrtalo njegove demokratske sposobnosti.
U Njemačkoj, najmnogoljudnijoj zemlji u 27-članom bloku, projekcije su pokazale da je AfD prevladao niz skandala u kojima je njen glavni kandidat porastao na 16,5%, u odnosu na 11% u 2019.
Scholzova Socijaldemokratska partija je zaostala za ekstremno desničarskom Alternativom za Njemačku, koja je zauzela drugo mjesto. "Nakon svih proročanstava o propasti, nakon baraža u posljednjih nekoliko sedmica, mi smo druga najjača sila", rekla je likujuća čelnica AfD-a Alice Weidel.
Izbori za Evropski parlament u 27 zemalja EU bili su drugi najveći svjetski test za demokratiju, nakon nedavnih izbora u Indiji. Na kraju je uspon krajnje desnice bio čak i zapanjujući nego što su mnogi analitičari predviđali.
Francusko nacionalno okupljanje to je iskristaliziralo jer je iznosilo preko 30% ili otprilike dvostruko više od Macronove proeuropske centrističke stranke Renew za koju se predviđa da će doseći oko 15%.
Sve u svemu, u cijelom EU-u, dvije mainstream i proeuropske skupine, demokršćani i socijalisti, ostale su dominantne snage. Dobici krajnje desnice došli su na štetu Zelenih, za koje se očekivalo da će izgubiti oko 20 mjesta i vratiti se na šesto mjesto u zakonodavnom tijelu. Macronova pro-poslovna grupa Renew također je izgubila mnogo.
Desetljećima je Europska unija, koja vuče korijene iz poraza nacističke Njemačke i fašističke Italije, ograničavala tvrdu desnicu na političke margine. Snažnim rezultatima na ovim izborima, krajnja desnica sada bi mogla postati glavni igrač u politikama koje se kreću od migracije do sigurnosti i klime.
Trendu se suprotstavio bivši lider EU i sadašnji poljski premijer Donald Tusk, koji je pobijedio Zakon i pravdu, nacionalnu konzervativnu stranku koja je vladala Poljskom od 2015. do 2023.
Anketa je pokazala da je Tuskova stranka pobijedila sa 38%, u poređenju sa 34% za njegovog gorkog neprijatelja.
"Od ovih velikih, ambicioznih zemalja, među liderima EU, Poljska je pokazala da demokratija, poštenje i Evropa trijumfuju ovdje", rekao je Tusk svojim pristalicama.
Izjavio je: "Pokazali smo da smo svjetlo nade za Evropu."
Zastupnici EU, koji služe petogodišnji mandat u Parlamentu od 720 mjesta, imaju pravo glasa u pitanjima od finansijskih pravila do klimatske i poljoprivredne politike. Oni odobravaju budžet EU, kojim se finansiraju prioriteti, uključujući infrastrukturne projekte, subvencije za poljoprivredu i pomoć koja se isporučuje Ukrajini. I imaju veto na imenovanja u moćnu komisiju EU.
U posljednjih pet godina, EU je potresena pandemijom koronavirusa, ekonomskim padom i energetskom krizom koju je potaknuo najveći kopneni sukob u Europi od Drugog svjetskog rata. Ali političke kampanje se često fokusiraju na pitanja od interesa u pojedinačnim zemljama, a ne na šire evropske interese.
Od posljednjih izbora 2019. godine, populističke ili krajnje desničarske stranke sada vode vlade u tri zemlje — Mađarskoj, Slovačkoj i Italiji — i dio su vladajućih koalicija u ostalima, uključujući Švedsku, Finsku i uskoro Holandiju.
