"Prisilna premeštanja su ozbiljno kršenje zakona ratovanja, koja predstavlja ratni zločin i potencijalni zločin protiv čovječnosti", saopštila je nevladina organizacija.
HRW je intervjuisao 54 osobe koje su otišle u Rusiju ili su poznavale ljude koji jesu. Neki od njih su takođe pomagali Ukrajincima koji su pokušavali da napuste Rusiju nakon što su moskovske snage napale Ukrajinu krajem februara.
Mnogi ljudi koji su prisilno prebačeni bježali su iz Mariupolja, luke koja je pretrpjela razornu opsadu i teško granatiranje prije nego što su ga zauzele ruske trupe. Drugi su bili iz oblasti Harkiv u istočnoj Ukrajini.
"Naravno, iskoristili bismo priliku da odemo u Ukrajinu da smo mogli", rekla je za HRW jedna žena prebačena iz Mariupolja, "ali nismo imali izbora, nema mogućnosti da odemo na teritorije pod kontrolom Ukrajine", rekla je ona.
Na putu do Rusije su mnogi civili bili podvrgnuti obliku obavezne bezbjednosne provjere zvanoj „filtracija“, koja je uključivala prikupljanje biometrijskih podataka i otisaka prstiju, pretrese tijela i traženje ličnih stvari, navodi se u izvještaju.
Jedna osoba je rekla za HRW da su, nakon što su ga zarobile ruske trupe, on i desetine stanovnika Mariupolja držani u jednoj seoskoj školi dvije nedjelje u prljavim uslovima, prije nego što su bili podvrgnuti 'filtraciji'.
„Osjećali smo se kao taoci“, rekao je za HRV.
HRW je 5. jula poslao svoje nalaze i u skladu s tim pitanja ruskim vlastima, ali nije dobio odgovor.
