Linkovi

Turska i Kina vide priliku u Centralnoj Aziji nakon invazije Moskve na Ukrajinu


Turski i kineski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i Xi Jinping.

Od februarske invazije Moskve na Ukrajinu, centralnoazijske vlade pokušavaju da ograniče svoje oslanjanje na Rusiju i uhvate se u koštac s posljedicama ekonomskih sankcija koje je rat Kremlja donio njihovom regionu.

Za Kinu i Tursku, dvije sile s dugogodišnjim vezama s Centralnom Azijom različitih razmjera, ovo je otvorilo vrata novim prilikama dok lideri u regionu ponovo procjenjuju svoje balansiranje između raznih svjetskih sila, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Turska je nedavno proširila svoj otisak u Centralnoj Aziji, potpisujući trgovinske i odbrambene sporazume, pojačavajući prodaju oružja, a predsjednik Recep Tayyip Erdogan je održao sastanke visokog profila sa svojim kolegama u Kazahstanu i Uzbekistanu.

Kina je u međuvremenu nastavila da prati kurs koji je zacrtala prije nekoliko decenija, težeći svojim sigurnosnim interesima u regionu i osiguravajući pristup izvozu energije i vrijednim mineralima. Također je pojačala svoj diplomatski angažman i očvrsnula svoju retoriku.

Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi završio je posjetu Kazahstanu 7. juna i treći godišnji sastanak ministara vanjskih poslova Kine i Centralne Azije u Nur-Sultanu 8. juna, gdje je "izrazio duboku zabrinutost zbog ozbiljnog prelivanja ukrajinske krize", pozvao vlade zemalja Centralne Azije da se drže podalje od geopolitičkih sukoba i potvrdio ekonomske interese Pekinga u regionu.

"Primjetan je porast aktivnosti i iz Turske i iz Kine u Centralnoj Aziji (od početka rata)", rekla je za RSE Erica Marat sa Univerziteta nacionalne odbrane u Washingtonu. "Obje zemlje vide priliku da prošire vlastito prisustvo u regionu", rekla je ona. Interesovanje za čvrste veze je također obostrano, dodaje ona.

Kremlj i dalje ima snažan uticaj na centralnoazijske prijestolnice i vlade su pazile da ne kritikuju Rusiju, ali su se također distancirali i željni su da pronađu alternativne partnere Moskvi, posebno pošto se suočavaju sa sve slabijim regionalnim ekonomskim prognozama i ključnim političkim tranzicijama.

U martu je Serdar Berdimuhamedov, sin dugogodišnjeg autokratskog turkmenskog lidera Gurbangulija Berdimuhamedova, preuzeo dužnost predsjednika.

A Kazahstan je glasao na referendumu o promjeni ustava 5. juna koji će smanjiti ovlasti predsjedništva i oduzeti bivšem predsjedniku Nursultanu Nazarbaevu njegov preostali uticaj. Amandmani su uslijedili nakon nasilnih nemira u januaru i mračne političke borbe iza kulisa između sadašnjeg predsjednika Kasim-Žomarta Tokajeva i Nazarbaeva.

Tokajev kaže da promjene imaju za cilj da ograniče budući nepotizam tako što će predsjednikovim rođacima zabraniti da budu na vladinim pozicijama, iako kritičari kažu da novi ustav neće promijeniti prirodu kazahstanskog autoritarnog sistema.

"Rusija nema kapacitet da sprovede sve inicijative koje je tokom godina donijela Centralnoj Aziji, tako da dok (Moskva) gleda negdje drugdje, druge države pokušavaju da to iskoriste", izjavio je za RSE Luca Anceschi, professor evroazijskih studija na Univerzitetu u Glasgowu. "Ali za Centralnu Aziju, radi se o domaćem kontekstu. Oni žele ograničiti i obuzdati bilo kakve posljedice rata."

Novi posao kao i obično

Uprkos Wangovim pozivima da geopolitiku drži podalje od regiona tokom njegove prošlosedmične posjete, kineski zvaničnik je prikriveno naciljao Sjedinjene Države u čitanju zaključaka sa sastanka sa Tokajevim, koji se desio ubrzo nakon turneje pomoćnika američkog državnog sekretara za pitanja južne i Centralne Azije Donalda Lua po Centralnoj Aziji krajem maja.

"Kina se nada da će zemlje Centralne Azije ostati čvrste, eliminisati miješanje, ojačati koordinaciju, sarađivati u dobroj vjeri i čuvati regionalni mir i stabilnost", navodi se u kineskom saopštenju. "Kina nikada nije tražila geopolitičke interese u Centralnoj Aziji i nikada ne dozvoljava neregionalnim snagama da izazivaju probleme u regionu."

Wang je mislio na Washington, koji je već bio meta prije rata u Ukrajini, ali ljutnja je porasla jer je Kina pokušavala prebaciti krivicu za bilo kakav ekonomski bol koji se osjeća unutar Centralne Azije na Sjedinjene Države i Zapad zbog uvođenja sankcija Rusiji.

Kazahstansko saopštenje nakon sastanka Tokajeva i Wanga nije uključivalo upozorenje kineskog ministra vanjskih poslova o geopolitici, već se fokusiralo na podršku kineskog predsjednika Xi Jinpinga za Tokajevovu političku agendu kod kuće i njegov plan da posjeti Kazahstan na jesen.

Samit sa svih pet ministara vanjskih poslova zemalja Centralne Azije završio je uglavnom standardnim izjavama o saradnji i produbljivanju trgovinskih veza, pri čemu su lokalne vlade iskoristile razgovore da pozovu na poboljšanje transportnih veza, uključujući dugo razmatrani željeznički projekat koji povezuje Kinu s Uzbekistanom kroz Kirgistan koji je ušao u konačni dokument o zaključcima sastanka.

Iako se kineski angažman produbio posljednjih godina i nastavlja da se ubrzava, regionalni posmatrači još uvijek postavljaju pitanja o tome koliko Peking želi postati povezan u Centralnoj Aziji i može li Kina biti ekonomski pokretač regiona kojem su se lokalne vlade nadale.

"Ne znam da li je rat promijenio način na koji Peking gleda region", rekao je Anceschi. "Takođe nisam siguran da li Kina želi više otiska u Centralnoj Aziji nego što ga već ima."

Potisak iz Ankare

Usred regionalne rekonstrukcije i promjene finansijskog bogatstva Rusije, Turska je ponovo izvršila prodor u Centralnu Aziju.

U martu je Erdogan završio dvodnevno putovanje u Uzbekistan i otišao je s 10 sporazuma i obećanjem s Taškentom da će povećati godišnji obim bilateralne trgovine na 10 milijardi dolara. Slična cifra proizašla je iz Tokajevove državne posjete Turskoj 10. maja, koju su i Ankara i Nur-Sultan najavili kao novu eru odnosa.

"Ruska invazija na Ukrajinu poslužila je kao još jedan podsticaj" za tursko angažovanje u Centralnoj Aziji, rekao je za RSE Emil Avdaliani sa Evropskog univerziteta u Tbilisiju i direktor studija za Bliski istok u gruzijskom tink tenku Geocase.

Turska je dugo bila prisutna u Centralnoj Aziji, ali se razvijala neravnomjerno od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, pri čemu se Ankara generalno bori da ostvari značaji uticaj. Ali turska tvrda sila - posebno njene bespilotne letjelice koje su dale Azerbejdžanu odlučujuću prednost u ratu u Nagorno-Karabahu 2020. i koje sada koriste ukrajinske snage - pomogla je da se ojača njen imidž.

Turkmenistan je dugogodišnji klijent za tursko oružje, posebno bespilotne letjelice Bajraktar TB2, a Kirgistan je također kupio svoje vlastito oružje 2021. nakon graničnog sukoba s Tadžikistanom.

Međutim, možda najveća prilika koju Centralna Azija i Turska pružaju jedna drugoj je trgovina.

Avdaliani kaže da se Ankara još uvijek suočava s ograničenjima u veličini svoje ekonomije i resursima koji su joj dostupni u poređenju s Rusijom, Kinom ili Sjedinjenim Državama, ali da je veća turska uloga trenutno dobrodošla u regionu i da je u dobroj poziciji da ispuni dio praznine koju je ostavila Rusija nakon invazije na Ukrajinu.

Turska posebno želi da se pozicionira kao održiva alternativa ulozi Rusije u okviru kineske inicijative Pojas i put (BRI), koja prevozi robu iz zapadne Kine preko Centralne Azije i Rusije na evropska tržišta.

Sa sankcijama protiv Rusije koje sada prekidaju tu rutu, Turska bi mogla postati pogodan način da se Rusija zaobiđe.

"Države Centralne Azije, a posebno Kazahstan, traže veći angažman Turske zbog promjena u obrascima povezivanja širom Evroazije", rekao je Avdaliani.

Komentari

XS
SM
MD
LG