Najnovije
Pravne kontroverze: Da li je suđenje za opoziv Trumpa ustavno
Tri puta u američkoj istoriji, Predstavnički dom opozivao je predsjednika i svaki put je Senat glasao za njegovu oslobađajuću presudu. Najnoviji slučaj dogodio se prije godinu dana kada je tadašnji predsjednik Donald Tump bio optužen da je pokušavao da izvrši pritisak na ukrajinskog predsjednika da sakupi političku prljavštinu protiv Trumpovog političkog rivala, demokrate Joea Bidena.
Trump je ponovo ušao u istoriju ovog mjeseca, kada je postao prvi predsjednik kome je drugi put podnijet opoziv. Ovog puta optužen je za podsticanje svojih pristalica na juriš na američki Capitol 6. januara kako bi spriječio Kongres da potvrdi Bidenovu izbornu pobjedu nad njim.
Novu optužbu za opoziv zbog podsticanja pobune odobrio je Predstavnički dom 13. januara, nedjelju dana prije nego što je Trump napustio funkciju.
Ali s obzirom na to da je Senat trebalo da formalno sudi bivšem predsjedniku počev od 9. februara, ustavna kontroverza kreće se oko toga može li Senat da sudi i osudi bivšeg predsjednika.
Pitanje nije akademsko. U srijedu je 45 od 50 republikanacau Senatu pokušalo neuspješno da odbaci proces protiv Trumpa, preispitujući tokom rasprave ustavnost takvog postupka.
Njihovo obrazloženje: Jednom kada predsjednik ostane bez funkcije, on postaje privatno lice, građanin, i ne može mu se suditi i osuditi čak i ako ga je već opozvao Predstavnički dom.
To je argument koji se očekuje da iznesu Trumpovi advokati dok traže oslobađajuću presudu bivšem predsjedniku.
"Privatni građani ne mogu da budu opozvani", rekao je senator Rand Paul, republikanac iz Kentuckyja koji postojano podržava Trumpa. "Opoziv je za uklanjanje sa funkcije, a optuženi ovdje je već napustio funkciju."
Ipak, pitanje da li se bivšem predsjedniku može suditi ostaje neriješeno, a čak i oni koji osporavaju njegovu ustavnost priznaju da postoji prostor za raspravu.
"Postoje različita mišljenja, mada su gotovo svi učenjaci koji su pisali po ovom pitanju rekli da je to vrlo tijesno pitanje", napisao je Jonathan Turley, konzervativni profesor prava sa Univerziteta George Washington u srijedu na svom ličnom blogu nakon što je brifovao Republikanske senatore o ustavnim i istorijskim aspektima opoziva.
Keith Whittington, profesorica politike sa Univerziteta Princeton, rekala je da među pravnim ekspertima nema konsenzusa po tom pitanju, jer je malo njih razmatralo to pitanje prije Trumpovog drugog opoziva i ustavne kontroverze koja je uslijedila.
"To je jedno od takvih pitanja koje se nalazi na samoj periferiji moći opoziva, pa čak i ljudi koji su pisali o moći opoziva obično ne pišu o ovom konkretnom pitanju", rekla je ona u intervjuu.
Debata o detaljima
U Ustavu SAD se navodi da će "predsjednik, potpredsjednik i svi civilni službenici Sjedinjenih Država... biti uklonjeni sa funkcije" ako budu osuđeni za "izdaju, primanje mita ili druge ozbiljne zločine i prekršaje".
Prema tumačenju Turleyja, fraza "predsjednik" označava trenutnog stanara Bijele kuće i sugeriše da se može opozvati samo predsjednik koji je na funkciji.
"Na drugom Trumpovom suđenju za opoziv, predsjednik će biti Joe Biden, a ne Donald Trump", napisao je on.
Štaviše, emeritus profesor prava na Harvardu, Alan Dershowitz primjetio je da u slučajevima opoziva Ustav zahtijeva "uklanjanje sa funkcije i izuzeće" sa vršenja funkcije, a ne "uklanjanje sa funkcije ILI diskvalifikaciju".
Drugim riječima, diskvalifikacija pretpostavlja smjenu, a pošto Trump nije smijenjen sa funkcije, on ne podliježe diskvalifikaciji.
"Čini se da tekst Ustava snažno sugeriše da su autori opoziva namjeravali da se on koristi samo za uklanjanje aktuelnog zvaničnika, a kad ga jednom uklone, mogao bi i da ga diskvalifikuje", rekao je on u intervjuu. "Ali nikada nije bilo predviđeno da se koristi samo kao sredstvo buduće diskvalifikacije kao što se koristi danas."
Predsjedavajuća Predstavničkog doma Nancy Pelosi, demokratkinja iz Californije, rekla je da članovi parlamenta nemaju drugog izbora osim da opozivaju Trumpa i traže njegovo uvjerenje kao način spriječavanja da se ikada više kandiduje za saveznu funkciju nakon što je tadašnji potpredsjednik Mike Pence odbio pozive demokrata da se pozive se na 25. amandman na Ustav za uklanjanje Trumpa sa funkcije.
Trump je nagovijestio da želi da se kandiduje za reizbor 2024. godine.
Drugi eksperti tvrde da su uklanjanje i diskvalifikacija dva odvojena "aspekta" moći opoziva, što znači da predsjednik može biti diskvalifikovan sa vršenja funkcije u budućnosti čak i ako nije bio prisiljen da napusti funkciju.
"To znači da bivši službenici ostaju podložni opozivu i nakon napuštanja funkcije, u svrhu omogućavanja izricanja kazne diskvalifikacije", napisala je grupa pravnih eksperata u nedavnom otvorenom pismu u znak podrške suđenju u Senatu.
Keith Whittington je primjetila da Ustav ne "zabranjuje izričito" opoziv bivšeg predsjednika, niti da diskvalifikacija zavisi od toga da li "trenutno imate funkciju u vrijeme opoziva".
Istorijska pozadina
Još jedna sporna tačka među ekspertima koji raspravljaju o ustavnosti suđenja bivšem predsjedniku jeste šutnja američkog ustava o tome da li bivši zvaničnici mogu da budu opozvani.
Prema Whittington, autori američkog ustava preuzeli su "moć opoziva" iz britanske parlamentarne prakse i državnih ustava, koji su dozvoljavali opoziv i suđenje bivšim zvaničnicima.
"I zato, kada su Kongresu povjerili moć opoziva, dei onoga što je pošlo uz to je mogućnost opoziva bivših vladinih zvaničnika zbog njihovog ponašanja dok su bili na funkciji", navodi ona.
Prema Dershowitzu, međutim, samo odsustvo bilo kakvog pominjanja opoziva bivšeg predsjednika sugeriše da su se osnivači protivili toj ideji.
"Mogli su lako da dodaju odredbu koja kaže da bi bivši predsjednik mogao da bude opozivan i da predsjedava vrhovni sudija. Oni to nisu uradili", rekao je on.
Postoji li presedan?
Iako nijednom bivšem predsjedniku nikada nije suđeno, postoji presedan za suđenje bivšem zvaničniku visokog nivoa.
1876. godine Senat je sudio bivšem ratnom sekretaru Williamu Belknapu zbog optužbi za korupciju nakon što je utvrdio da ima nadležnost nad bivšim zvaničnicima.
Iako u konačnom glasanju nije dobijena dvotrećinska većinu potrebna da bi se Belknap osudio, neki eksperti su pristupili slučaju tvrdeći da je Senat nadležan za bivšeg predsjednika.
Ali Dershowitz kaže da slučaj Belknap i suđenje Trumpu nisu analogni.
Kao prvo, Belknap je podnio ostavku prije nego što je opozivan. Drugo, nije bio predsjednik. I treće, na kraju je oslobođen "u velikoj mjeri" zato što su mnogi senatori vjerovali da Senat nema moć da sudi bivšem članu vlade.
See all News Updates of the Day
Schmidt: Zloupotreba institucija RS-a u interesu jedne osobe opasan korak unazad
Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt u srijedu je kritikovao "zloupotrebu institucija Republike Srpske (RS) u interesu jedne osobe" i istakao da neće oklijevati da poduzme mjere kako bi se osigurala provedba Daytonskog mirovnog sporazuma, nakon što je Skupština RS usvojila zaključke kojima se od predsjednika RS traži da se ne odaziva pozivu Suda BiH, dok ne bude zdravstveno sposoban da učestvuje u postupku.
"Najnoviji i očigledni pokušaji politiziranja jednog sudskog predmeta kako bi se ugrozio ustavni poredak države Bosne i Hercegovine izuzetno su zabrinjavajući", izjavio je Schmidt, navodi se u saopštenju Ureda visokog predstavnika.
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zaključak kojim se od Milorada Dodika, proruskog predsjednika tog bosanskohercegovačkog entiteta, traži da se ne odaziva na poziv Suda Bosne i Hercegovine, sve dok ne bude zdravstveno sposoban da učestvuje u postupku.
Skupština RS je također tražila da imenovani predstavnici tog entiteta u institucijama Bi obustave dalje odlučivanje, sve dok Sud BiH i državno Tužilaštvo ne obustave "politički montirani proces" protiv Dodika i v.d. direktora Službenog glasnika RS Miloša Lukića.
Protiv Dodika je u toku sudski proces pred Sudom BiH jer je potpisao predsjedničke ukaze i time proglasio važećim dva entitetska zakona, koja je ranije poništio visoki predstavnik. Tužilaštvo tereti i Lukića da je kao v.d. direktora Službenog glasnika RS, omogućio objavu Dodikovih ukaza u toj publikaciji.
Skupština RS je od predstavnika entiteta na nivou BiH tražila da obustave odlučivanje iz domena evropskih integracija, dok se ne uspostave uslovi da se taj proces odvija "u skladu sa postulatima demokratije i vladavine prava".
U saopštenju Ureda visokog predstavnika se dodaje da svi u BiH moraju shvatiti da nijedan pojedinac nije iznad zakona i da svi imaju pravo na pravično suđenje, ali i obavezu da poštuju sudske odluke.
"Zloupotreba institucija Republike Srpske u interesu jedne osobe predstavlja opasan korak unazad", navodi se u saopštenju.
Visoki predstavnik pažljivo prati razvoj situacije i "neće oklijevati da poduzme mjere koje bude smatrao neophodnim kako bi se osigurala provedba Mirovnog sporazuma u cijeloj Bosni i Hercegovini i u njenim entitetima", dodaje se u saopštenju.
Prethodno su ambasade SAD, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Italije, Delegacije EU u BiH i specijalnog predstavnika EU u BiH u zajedničkom saopštenju navele da zaključci Skupština RS predstavljaju ozbiljnu prijetnju ustavnom poretku BiH i kao takvi su antidejtonski, te direktno podrivaju autoritet institucija, vladavine prava na državnom nivou i put BiH ka euroatlantskim integracijama.
Kako je Leavenworth od grada duhova postao Božićna prijestolnica američkog sjeverozapada
Miris kobasica i pereca ispunjava vazduh dok konji jure glavnom ulicom i vuku kočiju punu turista. Beba iz majčinog naručja pruža ruku da dodirne izlog i gleda prema irvasima prekrivenim šljokicama, a kuće i zgrade su ukrašene šarenim ornamentima.
Ovo su prizori karakteristični za Leavenworth, grad u američkoj državi Washington, kojeg mnogi nazivaju i Božićnom prijestolnicom pacifičkog sjeverozapada.
Prije nekoliko decenija, Leavenworth je bio blizu da postane grad duhova na istočnim padinama Kaskadnih planina, jednom od najsiromašnijih dijelova tog regiona.
„Do 1930. godine, zatvorena je pilana, a željeznica je prestala da radi 1928. godine. Tada je broj stanovnika pao sa oko 6.000 na oko 1.800”, kaže Matt Cade, mještanin i predsjednik muzeja „Veliki Leavenworth”.
Šezdesetih godina prošlog vijeka, očajni vlasnici lokalnih biznisa odlučili su da preduzmu ozbiljan rizik. Bez ikakve državne ili federalne pomoći, počeli su da uzimaju kredite i preuređuju centar grada u stilu bavarskog sela.
Više od pola vijeka kasnije, rezultat toga su hiljade turiste iz okoline ali i iz dalekih mjesta, koji tokom cijele godine posjećuju Leavenworth i okolinu, a među njima su skijaši, planinari, rafteri, ribolovci, turisti – kupci, kao i izletnici iz Seattlea.
„Završili smo sa tri miliona posjetilaca” u 2023. godini, kaže Cadde. „Može se reći da je u protekle četiri godine došlo do rasta od 50%.”
Sve to kod lokalnog stanovništva izaziva zabrinutost zbog troškova života, a skorija nastojanja, uključujući i državna sredstva za pristupačne stanove, fokusirana su na to da radnici u turističkoj industriji mogu priuštiti da žive u gradu.
Grad vrhunac popularnosti doživljava tokom praznika.
U decembru poprima izgled njemačkog božićnog marketa, uz čaroliju horova, pjevača, prodavača hrane i takmičenja u pravljenju kućica od medenjaka.
Dugogodišnja praksa paljenja Božićne rasvjete u centru grada subotom i nedjeljom naveče počela je privlačiti tako velike gužve da su organizatori na kraju odlučili da svjetla ostave uključena od Dana zahvalnosti do februara.
„Svaki put kada odem tamo, jednostavno osjećam radost i uzbuđenje”, kaže Alison Epsom iz Sultana, koja je posjetila Leavenworth sa svojim suprugom Bryanom Jollyjem i njihovom osmomjesečnom kćerkom.
Par se upoznao prije skoro dvije decenije, kada su nastupali na međunarodnom plesnom festivalu. Bryan je na jedan od prvih sastanaka pozvao Alison, koja porijeklo vodi iz Engleske, da posjete Leavenworth.
„Znao sam da imam jednu priliku da ona bude ovdje i želio sam da se zaljubi u mene”, kaže Bryan.
Dok su se vozili kroz planinski prijevoj, rekla mu je da stane. Iskočila je van bez kaputa i napravila malog Snješka bijelića.
„Nikada nisam vidjela toliko snijega”, kaže Alison. „To je za mene bilo apsolutno magično.”
Odlučili su da povratak u Leavenworth za praznike učine svojom godišnjom tradicijom, te svake godine izaberu novi ukras za svoju jelku u prodavnici u centru grada.
Grad je ključni dio ljubavne priče ovog para, a Bryan ju je čak zaprosio na sankama koje su vukli konji.
Ove godine red je došao na njihovu kćerku da odabere novi ukras - Alison i Bryan su odlučili da kupe prvi koji dotakne.
Zgrabila je bijelu sovu, koja sada visi sa porodične božićne jelke, u blizini zvijezde blistave crvene i zlatne boje koju je Brajan odabrao prilikom njihove prve posjete.
Kejd kaže da sve zgrade u gradu koje sada nemaju bavarski izgled, prilikom obnove preuzmu taj stil: „Svi novi objekti u gradu će dobiti bavarski izgled i veoma su autentični.”
„Moglo bi se reći da je ovaj grad imao sreće. Ali to je ono što kažu o sreći - da je to kada se spoje prilika i priprema. Morate se pripremiti da budete sretni. Ovi ljudi su bili spremni da obave ono što je potrebno da stvore ovo bavarsko iskustvo”, kaže Cadde.
Jillian C. York: Vlasti RS-a prate opasne svjetske trendove u sužavanju slobode govora
Američka aktivistica Jillian C. York upozorava na rastući svjetski trend blagonaklonosti prema zakonima o kriminalizaciji klevete koji iskorištavaju lokalne autokrate, dok se zakoni o negiranju zločina i genocida ne koriste dovoljno protiv političara.
Jillian C. York, aktivistica i jedna od direktorica organizacije Electronic Frontier Foundation (EFF), posvećena praćenju uticaja tehnologije na društvene i kulturne vrijednosti, u razgovoru za Detektor upozorava na globalni trend jačanja politika koje umanjuju slobodu izražavanja.
Kroz rad u EFF-u, koji je fokusiran na odbranu građanskih sloboda u digitalnom svijetu, prvenstveno kroz slobodu izražavanja, ona kaže da Republika Srpska nije jedina koja kriminalizuje klevetu.
“Mislim da 15-ak vlada u Centralnoj i Istočnoj Evropi kriminalizira klevetu, kao i vlade u Zapadnoj Evropi, poput italijanske. U Libanu smo vidjeli kako sigurnosne agencije koriste zakon o klevetama kako bi progonile stotine ljudi, prisiljavajući ih da potpišu dokumente u kojima se kaže da više neće kritikovati vladu zbog korupcije“, kaže ona.
“Ovi zakoni su zaista opasni gdje god se koriste. A kada ih zapadne vlade implementiraju, one daju loš primjer drugim vladama širom svijeta”, kaže York i ističe da Republika Srpska nije jedina.
Borba protiv kriminalizacije klevete, koja nije zaobišla neke savezne države Sjedinjenih Američkih Država (SAD), a koju kritikuju mnoge međunarodne organizacije – uključujući i tijela Ujedinjenih nacija, mora biti vođena međunarodno, ali i lokalno, posebno kada međunarodna borba ne funkcioniše, kaže York.
Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) su u julu 2023. godine većinom glasova usvojili izmjene i dopune Krivičnog zakonika kojima kleveta postaje krivično djelo. Usvajanje zakona novinari i analitičari nazvali su velikim udarcem na demokratiju.
Situacija u kojoj se vlasti u Bosni i Hercegovini ugledaju na prakse Mađarske ili Ruske Federacije, dok u SAD-u milijarderi poput Elona Muska odlučuju šta je to sloboda govora, također su dio globalnog trenda okretanja prema autoritarnim ili snažnim ličnostima, smatra sagovornica Detektora.
“Vidimo slučajeve u kojima je Elon Musk uklonio korisnike Twittera koji kritikuju njegovu poslovnu praksu, dok nastavlja govoriti da je ‘sloboda govora najvažnija na platformi’, iako nije”, smatra York.
Ona navodi da ruski državni aparat koristi ovakve politike u SAD-u i nekim državama Evropske unije kako bi opravdavao vlastitu praksu.
“Sloboda izražavanja unutar EU nije idealna. EU ima puno stvari koje treba nadoknaditi, puno promjena koje treba napraviti prije nego što može dati snažan primjer. Ali u isto vrijeme, naravno, Rusija to koristi na politički način”, kaže York.
Ruska Federacija, najviše kroz svoje državne medije, blagonaklono gleda na poteze država poput Mađarske i entiteta Republika Srpska koji idu u smjeru ograničavanja slobode izražavanja.
U isto vrijeme, Kremlj kroz iste te medije širi dezinformacije koje su često u skladu sa stavovima visokopozicioniranih ruskih državnika, a koje nisu u skladu s lako provjerljivim činjenicama ili procesom evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana, uključujući BiH.
Dezinformacije koje plasira Moskva u BiH su nerijetko ispraćene negiranjem sudskih presuda o ratnim zločinima, uključujući genocid u Srebrenici.
Zakoni protiv poricanja ratnih zločina, uključujući genocid i holokaust, nisu u sukobu sa slobodom govora i međunarodnim okvirom ljudskih prava, tvrdi York, posebno ne u državama poput Bosne i Hercegovine i Njemačke. Ali i oni mogu postati dio političke igre i uzroka nejednakosti.
“Često vidimo kako se zakoni koriste protiv pojedinaca koji nemaju mnogo moći, dok se ne koriste protiv državnih aktera. I to je očigledan problem ovih zakona”, kaže York.
“Stoga, mislim da je zaista važno suprotstaviti se tome na društvenom nivou i ciljati na prekršajne, a ne krivične kazne za takva djela”, jasna je York.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik direktno je negirao genocid najmanje 23 puta otkako je, odlukom visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, u junu 2021. godine negiranje postalo krivično djelo. Protiv njega do danas nije podignuta niti jedna optužnica. U Sudu BiH trenutno mu se sudi za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u BiH.
York smatra da bi društvo nužno trebalo osuditi negiranje genocida.
“U Sjedinjenim Američkim Državama ljudi koji se bave govorom mržnje mogu napredovati u političkim redovima. A to je rizik u bilo kojoj zemlji koja se okreće desno. Kada pogledamo Njemačku, prije samo dvije godine zakon je promijenjen tako da uključuje poricanje drugih genocida, ne samo holokausta”, kaže York.
“Pa ipak, sada vidimo široko rasprostranjeno poricanje onoga što se događa u Palestini, bilo kao ratni zločin ili genocid, ili poticanje na genocid. I to je nekako prihvatljivo i u društvu, ne samo po zakonu”, dodaje ona.
Jillian C. York je bila gošća i govornica na Forumu za upravljanje internetom (IGF) koji je u organizaciji Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine održan u Sarajevu u novembru 2024. godine.
Zašto Trump govori o vraćanju Panamskog kanala?
Panama decenijama ima puni suverenitet nad međuokeanskim kanalom koji prolazi kroz tu zemlju. Novoizabrani predsjednik Donald Trump sada govori o tome da bi američka vlada mogla da pokuša da povrati kontrolu nad kanalom. Šta o toj mogućnosti kažu sporazumi?
Panamski kanal je od otvaranja 1914. godine bio od strateške važnosti za globalne trgovinske rute i jedan od ključnih izvora prihoda za panamsku vladu. Međutim, kontrola nad tom rutom nije uvijek bila u rukama lokalnih vlasti.
Sjedinjene Države su decenijama imale isključivu upravu nad Panamskim kanalom, zbog glavne uloge u njegovoj izgradnji. Međutim, poslije potpisivanja sporazuma Torijjos-Carter 1977. godine, Washington je prepustio Panami suverenitet nad kanalom, što stanovnici te zemlje nazivaju istorijskom "prekretnicom".
Trump to sada dovodi u pitanje. U nedjelju je sugerisao da bi nova administracija mogla da pokuša da povrati kontrolu nad Panamskim kanalom zbog "apsurdnih" nadoknada koje brodovi plaćaju da bi plovili tom rutom.
Šta kažu historija i sporazumi
Američka vlada, pod predsjednikom Theodoreom Rooseveltom, 1902. godine je kupila francusku imovinu u zoni Panamskog kanala za 40 miliona dolara, kada je ta teritorija i dalje bila dio Kolumbije.
Nakon odbijanja prijedloga za izgradnju kanala, Sjedinjene Države podržale su panamski pokret za secesiju i priznale Republiku Panamu kao nezavisnu državu 6. novembra 1903.
Iste godine, 18. novembra, potpisan je sporazum koji je Americi dao vlasništvo i kontrolu nad zonom Panamskog kanala i omogućio njegovu izgradnju.
Deceniju kasnije, Panamski kanal je zvanično otvoren. Njegova izgradnja omogućila je brodovima da izbjegnu da plove oko Južne Amerike ili da koriste panamsku željeznicu da transportuju robu između Atlantskog i Pacifičkog okeana.
Nezadovoljstvo stanovnika Paname
Američka kontrola nad kanalom značila da je veliki dio panamske teritorije bio u rukama strane vlade, što je izazivalo nezadovoljstvo stanovništva.
Višegodišnji protesti prethodili su istorijskim događajima 9. januara 1964. godine, koji se smatra "Danom mučenika" u Panami.
Na taj datum, desetine studenata su došle do kanala sa školskom zastavom, zahtijevajući da bude podiguta. Međutim, sukobili su se sa američkim vojnicima i zastava je pocijepana. Zbog toga su uslijedili trodnevni nemiri, u kojima je stradala 21 osoba.
Diplomatski odnosi Washingtona i Paname su prekinuti, što je dovelo do međunarodnog pritiska da se započnu pregovori i potpiše novi sporazum.
Sporazumi Torijjos-Carter
Američki predsjednik Jimmy Carter i panamski lider Omar Torijjos su 7. septembra 1977. godine potpisali sporazume koji su na kraju doveli do toga da SAD ustupe kanal Panami.
Nekoliko mjeseci ranije, Carter je vodio bitku u Kongresu da ratifikuje sporazume, poručujući da su ključni da se "osigura dalja efikasna upotreba kanala za američke komercijalne i bezbjednosne potrebe".
Prema sporazumima, Panama je Americi odobrila da upravlja kanalom do 31. decembra 1999. godine. Od tada, kanal je potpuno prešao u ruke panamskih vlasti.
Odvojenim sporazumom, o neutralnosti i radu Panamskog kanala, utvrđeno je da je taj prolaz "neodvojivi dio" panamske teritorije i da će "biti trajno neutralan".
Sporazumi su zaštićeni međunarodnim pravom, tako da nije poznato kako bi Trump pokušao da preuzme teritoriju koja je već data Panami.
Sjedinjene Države su i dalje glavni korisnik Panamskog kanala, prema lokalnim vlastima, i imaju udio od gotovo 67 odsto u ukupnom teretu koji se prevozi tom rutom.
Odbacivanje Trumpovih poruka
Panamski predsjednik Jose Raul Mulino odbacio je Trumpove izjave o mogućem povratku kontrole nad kanalom kao narušavanje suvereniteta njegove zemlje.
Mulino je u videu poručio da "svaki kvadratni metar Panamskog kanala i okolnog područja pripada Panami i da će to i dalje biti slučaj".
Trump je kasnije na to odgovorio na svojoj mreži Truth Social: "Vidjećemo!".
Također je postavio sliku američke zastave u području kanala uz poruku: "Dobrodošlu u kanal SAD".
Predsjednik Kolumbije Gustavo Petro takođe je odbacio Trumpove poruke, navodeći da je Trump "pogriješio i sam sebe opovrgao". Predsjednica Meksika Claudia Sheinbaum naglasila je da "Panamski kanal pripada stanovnicima Paname".
Ruski snažni raketni napadi na ukrajinsku infrastrukturu na Božić
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je u srijedu da su ruske snage napale njegovu zemlju sa više od 70 projektila i da je na meti bila energetska infrastruktura Ukrajine.
Zelenski je rekao da je ukrajinska protivvazdušna odbrana oborila 50 raketa, ali da je "bilo pogodaka" i prekida struje u nekoliko regiona zemlje.
"Danas je Putin namerno izabrao Božić za napad. Šta bi moglo biti nehumanije", upitao je Zelenski.
Na sjeveroistoku Ukrajine, gradonačelnik Harkova Igor Terehov rekao je da je grad bio pod "masovnim raketnim napadom" i da je kasnije pogođen ruskim dronom.
Oleh Sinjehubov, regionalni guverner, rekao je da je u napadima oštećena civilna infrastruktura i da je povrijeđeno najmanje šest osoba.
Najveća ukrajinska privatna energetska kompanija DTEK saopštila je da su ruske rakete nanijele "ozbiljnu štetu" i izazvale prinudne prekide struje u Dnjepropetrovsku, Odesi i Kijevu.
"U napadu usmjerenom na milione Ukrajinaca koji jednostavno žele da proslave sveti dan, Rusija je nanijela ozbiljnu štetu postrojenjima za proizvodnju toplotne energije DTEK-a", navodi se u saopštenju kompanije.
Ministarstvo odbrane Rusije saopštilo je u srijedu da je njena protivvazdušna odbrana uništila 58 ukrajinskih dronova, što je broj koji je veći od uobičajenog u svakodnevnoj razmjeni napada dronovima između dvije strane.
Ministarstvo je saopštilo da je 26 presretanja obavljeno iznad Belgorodske oblasti i 23 iznad Voronježa, dok su druge bespilotne letjelice oborene iznad Kurska, Brjanska, Tambova i Azovskog mora.
Guverner Voronježa Aleksandar Gusev rekao je na Telegramu da je u ukrajinskim napadima oštećeno nekoliko kuća i dalekovod.
