Dok se posljednje trke za Predstavnički dom i Senat približavaju kraju, oba tijela preduzimaju početne korake u organizovanju rada 118. Kongresa Sjedinjenih Država, za koji malo stručnjaka očekuje da će biti posebno produktivan.
Republikanci će kontrolisati Dom kada novi Kongres bude zasjedao početkom januara, iako sa veoma malom razlikom. Senat će ostati u rukama demokrata, iako njihova krajnja granica kontrole zavisi od drugog kruga izbora u Georgiji zakazanih za početak decembra.
To je aranžman koji izgleda više odgovara partijskom rovovskom ratu nego zakonodavstvu, rekli su za Glas Amerike eksperti koji proučavaju Kongres.
"Kongres će živjeti stalnu partijsku polarizaciju, zastoj i disfunkciju sa podeljenim partijskim upravljanjem", rekao je za Glas Amerike James Thurber, profesor emeritus upravljanja na Američkom univerzitetu i osnivač Centra za kongresne i predsjedničke studije.
On predviđa da će "stalne predsjedničke i kongresne kampanje" nastaviti sa pitanjima oko kojih postoje neslaganja na Capitol Hillu i da će se za usvajanja budžeta i izdvajanja voditi žestoka borbu do narednih izbora.
"Već viđeno"
Upitan šta Amerikanci treba da očekuju od Kongresa 2023. godine i kasnije, David King, viši predavač javne politike u Harvard Kennedy školi, rekao je za Glas Amerike: "Nažalost, kao što je već viđeno".
King, koji je predsjedavajući Harvardovog Dvopartijskog programa za novoizabrane članove Kongresa, rekao je da dolazeći zakonodavci mogu očekivati da će služiti u tijelu gdje je praktično sva moć koncentrisana na vrhu i gdje odbori i pojedinačni članovi imaju malo uticaja.
"Moć u Kongresu će biti u rukama nekolicine lidera. Većina članova Kongresa ostaće veoma bliski svojoj stranci, jer ni jedna ne može sebi priuštiti da izgubi nekoliko ključnih glasova", rekao je on. "A odluke oko politike će se uglavnom pregovarati iz kancelarija rukovodsatva."
Ono što se donosi zakonima, rekao je King, vjerovatno će doći u malom broju velikih zakona koji se bave osnovnim stvarima, poput utvrđivanja budžeta i aproprijacija, kako bi vlada mogla da nastavi da radi.
"Mislim da ćete vjerovatno vidjeti dva velika paketa pomirenja koji uspijevaju da sprovedu većinu stvarne izrade zakona", rekao je King. "U suprotnom, to će u velikoj mjeri biti simboličan gnjev jednih na druge, dok se ljudi pripremaju za neku vrstu odlučujućeg ishoda na predsjedničkim izborima 2024."
Nešto nade u napredak
Nisu svi odustali od mogućnosti dvopartijske saradnje. G. William Hoagland, viši potpredsjednik Centra za dvopartijsku politiku u Washingtonu, rekao je za Glas Amerike da, iako je teško, za lidere Kongresa ne bi bilo nemoguće da pronađu oblasti na kojima mogu da rade zajedno.
"Mislim da bi opšta ideja bila: 'Čovječe, čeka nas dvije godine ničeg osim slanja poruka i priprema za 'izbore 24'. Ali mislim da još uvijek ima prostora da se nešto i postigne. Mislim da je moguće da još uvijek može biti nekog uspješnog zakonodavnog dostignuća", rekao je Hoagland.
Hoagland, bivši republički kadrovski direktor Senatskog odbora za budžet, ukazuje na imigracionu politiku kao na oblast u kojoj obje strane imaju stvari koje žele, a kompromis bi mogao biti napravljen. Republikanci, na primjer, žele povećanu bezbjednost granica, a demokrate žele formalizovan put do pravnog statusa za neovlaštene imigrante dovedene u Sjedinjene Države kao maloljetne, a možda bi postojao prostor za dogovor o zakonu koji radi i jedno i drugo.
Bidenova budućnost
Podijeljena kontrola Kongresa znači da će predsjednik Joe Biden vjerovatno vidjeti relativno malo pobjeda u zakonodavstvu koje su mu služile kao orijentiri tokom njegove prve dvije godine na funkciji. Ali Hoagland je primijetio da ti paketi, uključujući Zakon o smanjenju inflacije (IRA), sa ogromnim ulaganjima u borbu protiv klimatskih promjena, i Zakon o infrastrukturnim investicijama i poslovima ostavljaju Bidenu ogromnu količinu posla.
"On ima mnoga ovlašćenja koja su mu već data", rekao je Hoagland. "Mislim da bi se njegov fokus mogao pomjeriti na samo upravljanje implementacijom IRA-e i drugih zakona koji su već usvojeni."
Biden bi takođe mogao da provede više vremena fokusirajući se na inostranstvo, rekao je David King sa Harvarda, koji je dodao da kada su predsjednici u zastoju u unutrašnjoj politici, "jedna stvar koja ima tendenciju da se desi jeste da traže pobijede na međunarodnom nivou".
Dok bi se Biden bude borio da ratifikuje bilo koji novi sporazum u tijesno podijeljenom Senatu, kaže King, "međunarodni sporazumi su mogući. I svakako više od one vrste G-20 diplomatije sa predsjednikom, kao vrhovnim komandantom, koji radi sa drugim zemljama oko obrta koji se dešava u Evropi po pitanju udaljavanja od Rusije".
Nadmetanje za liderstvo
Očekuje se da će u Senatu svoju poziciju zadržati lider većine Chuck Schumer. U srijedu je aktuelni lider manjine Mitch McConnell pobijedio u izbornom izazovu senatora Ricka Scotta i ponovo je izabran na svoju poziciju.
Republikanci su u srijedu glasali koga da imenuju za kandidata za novog predsjedavajućeg. Trenutni vođa manjine Kevin McCarthy osvojio je nominaciju, ali njegov put do liderske pozicije možda neće biti gladak.
Cijeli Predstavnički dom mora da glasa u izboru predsjedavajućeg, a republikanci će imati samo tijesnu većinu. Nekoliko desetina članova ultrakonzervativnog krila Republikanske partije odbilo je da podrži McCarthyjevu nominaciju. Bez njihovih glasova u punom Domu i suočavanja sa ujedinjenom demokratskom opozicijom, McCarthy ne može da pobijedi.
Najvjerovatniji ishod su pregovori u kojima McCarthy daje konkretna obećanja članovima svoje partije u zamenu za njihove glasove.
Aktuelna predsjednica Predstavničkog doma Nancy Pelosi do sada nije rekla da li namjerava da ostane na liderskoj poziciji kada njena stranka u januaru postane manjina.
Zagarantovane istrage
Jedna stvar oko koje su se složili svi stručnjaci sa kojima je Glas Amerike razgovarao jeste da su nove i agresivne istrage u vezi sa Bidenovom administracijom i predsjednikovom porodicom neizbježne u Predstavničkom domu.
Republikanci su već obećali da će pokrenuti opsežnu istragu o tome kako je Bidenova administracija rešila krizu na južnoj granici i o poslovnim odnosima predsjednikovog sina Huntera Bidena.
Druga mogućnost je postupak opoziva protiv članova administracije koji, po procjeni republikanaca, nisu radili svoj posao. Neki članovi su već predložili opoziv sekretara za unutrašnju bezbjednost Alejandra Mayorkasa zbog stanja granične bezbjednosti SAD. Neki od radikalnijih članova Predstavničkog doma već su predložili donošenje zakona o opozivu predsjednika.
Malo je vjerovatno da bi bilo kakav opoziv koji se smatra politički motivisanim doveo do osude u Senatu, za šta bi bila potrebna dvotrećinska podrška kako bi se službenik administracije bio smijenjen sa pozicije.
