Izdvojeno
Izvještaj State Departmenta o ljudskim pravima u BiH
State Department je objavio izvještaj o ljudskim pravima u svijetu u 2020. godini, uključujući i BiH.
Izvještaj govori o pravosuđu, korupciji, građanskim slobodama, slobodi učešća u političkim procesima, diskriminaciji, nasilju...
Poštivanje integriteta osobe
Proizvoljno oduzimanje života i ostala nezakonita ili politički motivirana ubistva
Nije bilo izvještaja da su vlada ili njeni agenti počinili samovoljna ili nezakonita ubistva.
Nekažnjavanje za neke zločine počinjene tokom sukoba 1992-1995 i dalje je predstavljalo problem, posebno za one koji su odgovorni za približno 8.000 osoba ubijenih u genocidu u Srebrenici i za približno 8.000 drugih osoba koje su nestale i za koje se pretpostavlja da su ubijene tokom sukoba. Nadležni su uspjele procesuirati samo mali dio od preko 20.000 slučajeva seksualnog nasilja za koje se tvrdi da su se dogodili tokom sukoba.
Tokom godine, vlasti nisu postigle dovoljan napredak u procesuiranju ratnih zločina zbog nedostatka strateškog okvira i dugotrajnih organizacionih i finansijskih problema.
Odbijanje pravičnog javnog suđenja
Političke stranke i figure organiziranog kriminala ponekad su utjecale na pravosuđe i na državnom i na entitetskom nivou u politički osjetljivim slučajevima, posebno onim koji se odnose na korupciju. Vlasti ponekad nisu uspjele izvršiti sudske odluke.
Poštivanje građanskih sloboda
Sloboda izražavanja uključujući i medije
Državni zakoni predviđaju visoku razinu slobode izražavanja, ali neredovita i, u nekim slučajevima, pogrešna provedba i primjena zakona ozbiljno su potkopale slobode medija. Zakon zabranjuje izražavanje koje izaziva rasnu, etničku ili drugu vrstu netrpeljivosti, uključujući "govor mržnje", ali vlasti nisu provodile ta ograničenja.
Podaci linije za pomoć slobodnim medijima ukazuju na to da sudovi i dalje nisu uspjeli razlikovati različite medijske žanrove (posebno vijesti i komentare), dok su dugotrajni sudski postupci i pravne i financijske bitke financijski iscrpljivali novinare i redakcije.
Neovisni su mediji bili aktivni i iznosili su široka mišljenja, ali ponekad je to rezultiralo pritiskom ili prijetnjama novinarima. Dužnosnici suočeni s kritikama nastavili su praksu nazivanja novinara izdajnicima ili ih etiketirati kao članove oporbenih političkih stranaka kako bi ih diskreditirali.
Nastavio se politički i financijski pritisak na medijske kuće. Negativni ekonomski učinci pandemije nagrizili su financijsku stabilnost medija širom zemlje, čineći ih ranjivijima na vanjski pritisak.
Napadi na profesionalni integritet novinara i slobodu medija nastavili su se tijekom cijele godine. U nekoliko su navrata javni službenici ometali rad novinara. To je razdoblje obilježeno je pokušajima ograničavanja pristupa informacijama vezanim uz pandemiju.
Više političkih stranaka i institucije na entitetskoj razini pokušale su utjecati na uređivačku politiku i medijske sadržaje pravnim i financijskim mjerama. Kao rezultat toga, neki su mediji prakticirali autocenzuru.
Akademske slobode
Kantoni Tuzla i Sarajevo imaju zakone koji bi mogli ograničiti neovisnost i akademsku slobodu sveučilišta u njihovoj nadležnosti, dopuštajući izabranim općinskim vlastima da po svom nahođenju angažiraju i otpuštaju sveučilišno osoblje, uključujući akademike.
Osam javnih sveučilišta u zemlji i dalje su odvojena po etničkim linijama, uključujući njihove nastavne planove i programe, i relevantne školske aktivnosti. Profesori su navodno povremeno koristili predrasude na svojim predavanjima, dok je odabir udžbenika i školskog materijala pojačavao diskriminaciju i predrasude.
Sloboda mirnog okupljanja
Zakon predviđa slobodu mirnog okupljanja i vlada je to pravo općenito poštivala. Međutim, 12. svibnja policija RS prekinula je neformalno okupljanje i razgovor oko 10 članova neformalne skupine Pravda za Davida u centru grada Banja Luka, upozoravajući sudionike da njihovo javno okupljanje nije najavljeno policiji. Vođu grupe Ozrena Perduva policija je istog dana pozvala na saslušanje, gdje mu je rečeno da se sva slična okupljanja u budućnosti, čak i ako budu spontana, neće tolerirati. Pokret Pravda za Davida izvijestio je da je u sudskom sustavu RS-a bilo oko 60 aktivnih sudskih postupaka protiv njihovihpristaša. U dodatnih 30 slučajeva sud je odbacio sve optužbe.
Pokret Pravda za Davida pojavio se kao odgovor na ubojstvo 21-godišnjeg Davida Dragičevića 2018. godine, koje od rujna nije bilo riješeno. Dragičevićeva obitelj mobilizirala je tisuće građana podržavajući njihovu potragu za činjenicama ubojstva i zahtjevom za pravdom. Vlada RS opravdala je svoju odluku o zabrani svih javnih okupljanja skupine, uključujući prosvjede, tvrdeći da pokret tijekom prethodnih skupova nije u potpunosti poštovao zakon. Neki novinari i prosvjednici tvrdili su da je policija tijekom uhićenja primjenjivala pretjeranu silu na prosvjednike i izrađivala fotografije koje su izgleda potkrijepile njihove tvrdnje.
Lezbijske, homoseksualne, biseksualne, transrodne i interseksualne (LGBTI) zajednice planirale su organizirati drugi marš ponosa 23. kolovoza u Sarajevu. Zbog pandemije COVID-19, organizatori su odlučili ne održavati stvarni marš i premjestili su događaj na mrežu. Međutim, čak i prije premještanja događaja na mrežu, organizatori su se suočili s mnogim birokratskim preprekama, jer je Ministarstvo prometa Kantona Sarajevo odbilo njihov zahtjev za promjenom rute marša, navodeći navodne financijske gubitke za kompanije javnog prijevoza, bez obzira što će marš biti u nedjelju, kada je korištenje javnog prijevoza znatno manje. Kantonalno Ministarstvo unutarnjih poslova također je zatražilo od organizatora da plate prekomjerne sigurnosne mjere, uključujući prisutnost dva vozila hitne pomoći, dva vatrogasna vozila i betonske barijere na devet lokacija duž marš rute. Sličnih sigurnosnih zahtjeva redovito se odricalo za druge velike događaje koji nisu LGBTI.
Postoji 10 zakona koji reguliraju pravo na slobodno okupljanje u različitim dijelovima zemlje, a svi su općenito ocijenjeni pretjerano restriktivnima. Primjeri uključuju zabranu javnog okupljanja pred brojnim javnim institucijama u RS-u, dok neki kantonalni zakoni u Federaciji (npr. U Srednjobosanskom kantonu) propisuju kaznenu odgovornost za neispunjavanje administrativnih postupaka za održavanje mirnog okupljanja.
Sloboda kretanja
Iako zakon o azilu predviđa slobodu kretanja tražitelja azila, vlasti Unsko-sanskog kantona uvele su ograničenja bez odgovarajuće pravne osnove. To je rezultiralo time da su tražitelji azila - uključujući neke koji su bili uredno registrirani - prisilno udaljeni iz javnog prijevoza na ulazu na teritoriju kantona i spriječeni da koriste autobuse i taksije unutar kantona. Skupine tražitelja azila i migranata redovito su protiv volje odaljavane iz Bihaća na mjesto udaljeno nekoliko kilometara, gdje im je ograničeno kretanje. Samo mjesto nudilo je vrlo loše humanitarne i sigurnosne uvjete. Partner za pravnu pomoć Ureda Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) pravno je osporio ograničenja.
Zbog pandemije COVID-19, Vijeće ministara je 16. travnja donijelo odluku kojom se ograničava kretanje migranata bez dokumenata koji nisu imali valjane identifikacijske dokumente. Odlukom je zabranjeno kretanje i smještaj migranata izvan migrantskih centara, uključujući migrante koji su izjavili da namjeravaju podnijeti zahtjeve za azil i koji su posjedovali valjane dokaze o izraženoj namjeri da podnesu zahtjev za azil, kao i one koji su već zatražili azil. Neke su nevladine organizacije osporile odluku, objašnjavajući da je zakonski neutemeljena i krši osnovna ljudska prava migranata. Ova je praksa ukinuta krajem blokade u svibnju, iako nije objavljena formalna odluka o tome.
Sloboda učešća u političkom procesu
Izbori i političko učešće: Parlament BiH usvojio je 8. jula izmjene i dopune izbornog zakona kojima se gradu Mostar otvorio put za prve lokalne izbore u nakon 12 godina, čime se BiH uskladila s odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Baralija protiv BiH. Postignuće je rezultat političkog sporazuma između stranaka SDA i HDZ zaključenog 17. juna. U skladu s tim održani su gradski izbori u Mostaru. Promatrači civilnog društva i međunarodne zajednice proces su uglavnom okarakterizirali kao slobodan i pošten. Središnja izborna komisija naredila je ponovno brojanje glasačkih listića na otprilike polovini biračkih mjesta u Mostaru, pojašnjavajući da je prebrojavanje uglavnom uzrokovano lošom obukom birača, a ne sistemskom prevarom, iako je jedna od političkih stranaka podnijela prijavu za prevaru kantonalnom tužilaštvu, što je bilo pod istragom na kraju izvještajnog perioda.
Političke stranke i političko učešće: Neki lideri manjih političkih stranaka žalili su se da su veće stranke imale virtualni monopol nad ministarstvima, javnim službama i medijima, gdje je članstvo u dominantnoj stranci bio preduvjet za napredak.
Učešće žena i manjinskih grupa: Iako zakon zahtijeva da najmanje 40 posto kandidata političke stranke budu žene, žene su imale samo 24 posto zastupničkih mjesta u Parlamentu BiH, što je porast za 19 posto u odnosu na 2019. U Parlamentu FBiH žene su imale 24 posto mjesta, isto kao i 2019. godine, dok su Narodnoj skupštini RS imale 20 posto, što je blagi pad u odnosu na 2019.
Zakon predviđa da Srbi, Hrvati i Bošnjaci kao i „ostali“, moraju biti adekvatno zastupljeni na svim nivoima vlasti. Vlada to nije poštovala.
Korupcija i nedostatak transparentnosti vlade
Zakon predviđa kazne za korupciju od strane dužnosnika, ali vlada nije učinkovito provodila zakon niti je javnu korupciju tretirala kao ozbiljan problem. Sudovi nisu obrađivali slučajeve korupcije na visokoj razini, a u većini pravomoćnih slučajeva izricane su uvjetne kazne. Dužnosnici su se često nekažnjeno bavili korupcijom, a korupcija je i dalje prevladavala u mnogim političkim i ekonomskim institucijama. Korupcija je bila posebno raširena u zdravstvu i obrazovanju, procesima javne nabave, lokalnoj upravi i postupcima zapošljavanja u javnoj upravi.
Vlada ima mehanizme za istraživanje i kažnjavanje zloupotrebe i korupcije, ali politički pritisak često je sprječavao primjenu tih mehanizama. Promatrači su policijsku nekažnjivost smatrali raširenom, a kontinuirano se izvještava o korupciji u državnim i entitetskim službama sigurnosti.
Korupcija: Iako je javnost korupciju smatrala endemskom u javnoj sferi, bilo je malo javnih zahtjeva za kaznenim progonom korumpiranih dužnosnika. Mnoštvo državnih, entitetskih, kantonalnih i općinskih uprava, svaka s ovlašću uspostavljanja zakona i propisa koji utječu na poslovanje, stvorilo je sustav koji nije imao transparentnost i pružao je mogućnosti za korupciju. Struktura vlade na više razina pružila je korumpiranim dužnosnicima široke mogućnosti da traže „naknade za usluge“, posebno u institucijama lokalne uprave.
Analitičari su smatrali da je pravni okvir za sprečavanje korupcije zadovoljavajući na gotovo svim razinama vlasti, a odsutnost procesa protiv visokih dužnosnika pripisali su nedostatku političke volje. Mnoge institucije na državnoj razini zadužene za borbu protiv korupcije, poput Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije, imale su ograničena ovlaštenja i financijskih sredstava.
Bilo je naznaka da je pravosuđe pod političkim utjecajem, a Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće bilo je u središtu korupcijskih skandala, uključujući navode da je predsjednik vijeća primio mito u zamjenu za miješanje u slučaj. Odgovornost sudaca i tužitelja bila je niska, a imenovanja se često nisu temeljila na zaslugama. Progoni su se također smatrali generalno neučinkovitima i podložni političkim manipulacijama, što je često rezultiralo uvjetnim osudama ili zatvorskim kaznama ispod obaveznih minimalnih kazni.
Prema profesorima i studentima, korupcija se nastavila na svim razinama sustava visokog obrazovanja. Profesori na brojnim sveučilištima izvijestili su da je primanje mita uobičajeno te da su imali pritisak od kolega i pretpostavljenih da daju više ocjene studentima s obiteljskim ili političkim vezama. Bilo je vjerodostojnih optužbi za korupciju u javnoj nabavi, javnom zapošljavanju i zdravstvenim uslugama.
Stav vlade prema međunarodnoj i nevladinoj istrazi navodnih zloupotreba ljudskih prava
Vladini službenici i u Federaciji i u RS-u pokušavali su povremeno ograničiti aktivnosti NVO-a. Promatrači su primijetili da su neki predstavnici civilnog društva koji rade na vrlo osjetljivim pitanjima poput zločina povezanih s sukobima i borbe protiv korupcije bili izloženi prijetnjama i verbalnim napadima. Nekoliko nevladinih organizacija u RS-u izvijestilo je da su lokalne vlasti vršile pritisak na njih dok su bile podvrgnute dugotrajnim poreskim inspekcijama, koje su ponekad trajale i do šest mjeseci.
Diskriminacija, društvena zloupotreba i trgovina ljudima
Žene
Silovanje i nasilje u porodici: Neuspjeh policije da silovanje supružnika tretira kao ozbiljno krivično djelo spriječilo je efikasno sprovođenje zakona. Žene žrtve silovanja nisu imale redovan pristup besplatnoj socijalnoj podršci ili pomoći i nastavile su se suočavati s predrasudama i diskriminacijom u svojim zajednicama i od predstavnika javnih institucija.
NVO su izvijestile da su vlasti često vraćale počinitelje u njihove porodične domove manje od 24 sata nakon nasilnog događaja, često navodno zbog zabrinutosti gdje će počinilac živjeti.
Tokom pandemije COVID-19, posebno tokom zatvaranja u aprilu, nevladine organizacije prijavile su povećan broj slučajeva nasilja u porodici.
Djeca
Obrazovanje: Djeca s poteškoćama u razvoju uopće nisu bila uključena u obrazovni proces i u potpunosti su ovisila o svojim roditeljima ili nevladinim organizacijama za obrazovanje. I Federacija i RS imale su strategije za poboljšanje prava osoba s invaliditetom koje su uključivale i djecu.
Više od 50 škola u cijeloj Federaciji i dalje je odvojeno po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Tamo gdje su se učenici, roditelji i nastavnici odlučili oduprijeti segregaciji, često su ih susretale politička ravnodušnost i ponekad zastrašivanje, što je naštetilo kvalitetu obrazovanja djece.
Sedmu godinu zaredom roditelji bošnjačke djece u povratničkim zajednicama širom RS nastavili su bojkot javnih škola u korist slanja svoje djece u alternativno školovanje koje je finansiralo i organiziralo Federalno ministarstvo obrazovanja uz podršku vlada Sarajeva i Zenice.
U Federaciji su srpskim učenicima uskraćena jezička prava predviđena ustavom Federacije, posebno u osnovnoj školi Glamoč u Kantonu 10, gdje su vlasti spriječile upotrebu srpskog jezika i udžbenika, uprkos značajnom broju učenika povratnika Srba.
Zlostavljanje djece: Porodično nasilje nad djecom bilo je problem. Iako relevantne institucije prikupljaju rasute podatke, ne postoji jedinstveni sistem prikupljanja podataka. Policija je istraživala i procesuirala pojedinačne slučajeve zlostavljanja djece. Prijavljen je samo mali broj slučajeva nasilja nad djecom i, kao posljedica toga, samo je nekoliko slučajeva izvedeno pred sudove. U mnogim slučajevima djeca su bila indirektne žrtve porodičnog nasilja.
Dijete, rani i prisilni brak: Aktivisti za prava djece i borbe protiv trgovine primijetili su da tužitelji nisu htjeli istražiti i procesuirati prisilne brakove koji uključuju romske maloljetnike, pripisujući to romskom običaju.
Manjine
Uznemiravanje i diskriminacija pripadnika manjina nastavili su se u cijeloj zemlji, mada ne tako često kao prethodnih godina.
Djela nasilja, kriminalizacije i ostalih zloupotreba na osnovu seksulane orijentacije i spolnog identiteta
Govor mržnje, diskriminacija i nasilje nad LGBTI osobama bili su široko rasprostranjeni. U svom Rozom izvještaju za 2020. godinu, SOC je izvijestio da je svaka treća LGBTI osoba u zemlji doživjela neku vrstu diskriminacije.
Radnička prava
Prema neformalnim procjenama, otprilike 40 posto radne snage bilo je neprijavljeno i radilo je u neformalnoj ekonomiji.
Nedostatak radničkih prava bio je izraženiji u privatnom sektoru, uglavnom zbog slabijih sindikata u privatnom sektoru i široke i izražene slabosti vladavine zakona.
See all News Updates of the Day
SAD: Izborni zvaničnici suočavaju se s izazovima od vremenskih nepogoda do podmetanja požara
Dok glasači izlaze na biračka mjesta prije dana izbora 5. novembra, izborni zvaničnici suočeni su sa dodatnim problemima u Sjevernoj Karolini, čije dijelove je razorio uragan Helena, kao i u državama Washington i Oregon, na pacifičkom sjeveroistoku, gdje su zapaljene glasačke kutije.
Američki vojni veterani razilaze se oko predsjedničkih kandidata
Otprilike 6 posto američkih birača s pravom glasa na ovim izborima služilo je vojsku. Nedavno istraživanje Pewa pokazalo je da ove izborne godine većina veterana daje prednost Donaldu Trumpu u odnosu na Kamalu Harris, 60 naprema 40.
Za vijetnamskog veterana Patricka Reesea izbor za predsjednika SAD-a je jasan.
„Za mene zapravo postoji samo jedan izbor, a to je predsjednik Trump, i to zato što jednostavno ne mogu podnijeti politiku demokrata, općenito”, kaže on.
Reese vjeruje da će republikanci poput bivšeg predsjednika Donalda Trumpa poboljšati američku ekonomiju i popraviti rastući državni dug.
On kaže da želi rezultate kada je u pitanju zadržavanje imigranata bez dokumenata i zaštita nerođene djece.
Joe Plenzler, koji se borio u Afganistanu i Iraku, volontira u Harrisinoj kampanji nakon što je čuo kritike vojnih vođa koji su služili kao glavni Trumpovi savjetnici.
Trumpov prvi ministar odbrane, Jim Mattis, 2020. godine osudio je Trumpov nedostatak „zrelog vodstva”. On je Trumpa nazvao „prvim predsjednikom u mom životu koji ne pokušava da ujedini američki narod” i rekao da bi se Amerikanci mogli „ujediniti i bez njega”.
„On (Trump) ne služi vojnu službu, zar ne? Znate, stajao je na grobovima poginulih branitelja. Bilo je kao, što su oni imali od toga, znaš? 'Naivčine i gubitnici', to je izašlo iz njegovih usta”, kaže Plenzler.
Plenzler kaže da će Harris, a ne Trump, zaštititi Ukrajinu od ruske invazije.
Jedan od tih nezavisnih veterana živi odmah niz cestu od Patricka Reesea, njegov sin, irački i afganistanski ratni veteran Travis. Ali iako je Travis nezavisan, nije neodlučan. Glasao je za Harris.
„Ne znam da li sam zadovoljan svojim izborom, ali nalazim se u okvirima gdje će, recimo, koji će izazvati – koji će najmanje vjerovatno izazvati ustavnu krizu”, kaže on.
I otac i sin kažu da o izboru neće razgovarati za stolom.
„Kao porodica, odlučili smo da nećemo dozvoliti da se politika miješa u ljubav naše porodice. Nije vrijedno toga. Vremena je prekratko”, kaže Patrick Reese.
Ruska kampanja dezinformacija stvara „klimu haosa”, kažu stručnjaci
Za redovnu publiku poljskog javnog emitera Polskie Radio, naslovi na web stranici izgledali su čudno: „Neprihvatljiva istina: EU će se snaći bez Poljske” i „Ukrajina će ostati izvan EU”.
Proruski, euroskeptični narativi nisu bili u skladu sa uobičajenim izvještavanjem emitera. Ali na prvi pogled, web stranica je izgledala legitimno.
Oni koji su bolje pogledali vidjeli su da je naziv domene stranice bio je polskieradio.icu. Prava domena Polskie radija je polskieradio.pl. Proruski narativi su stavljeni na rusku kloniranu web stranicu - koja je posebno dizajnirana da dovede u zabludu.
Incident, zabilježen u aprilu, dio je šireg trenda lažnih web stranica koje se koriste u „upornoj” kampanji dezinformacija koja traje dvije godine, navodi se u članku objavljenom na web stranici Međunarodnog instituta za štampu sa sjedištem u Austriji i potpisanom od Instituta i tri druge evropske grupe za slobodu štampe. Navode da ruski agenti stvaraju lažne web stranice koje oponašaju renomirane izvore i objavljuju lažne priče na tim lažnim stranicama.
„Zaista je teško vidjeti da je to lažna web stranica”, rekla je Camille Magnissalis, koja prati kršenje slobode medija za Evropsku federaciju novinara (EFJ). „Ako ne znate, lako se možete zavesti.”
Ministarstvo pravosuđa SAD-a je u septembarskom saopštenju za javnost navelo da su takve web stranice dio „kampanja stranog zloćudnog utjecaja pod ruskom vladom” neformalno poznate kao „Doppelganger”, prema njemačkoj riječi za osobu koja je gotovo potpuno identična drugoj.
U to vrijeme, Ministarstvo pravosuđa je objavilo da je „u toku zaplijena” 32 internet domena koja se koriste u kampanjama „Doppelganger”.
Internetske stranice mogu izgledati kao evropski mediji od povjerenja, ali zapravo obmanjuju čitatelje zlonamjernim pričama i propagandom. Taj se sadržaj često dijeli na društvenim mrežama putem reklama ili bot naloga.
„To je često povezano sa političkim interesima jer žele da utječu na ljude", rekla je Magnisalis za Glas Amerike. „Na kraju, ove priče su integrirane u medijski krajolik i imaju utjecaj.”
Konzorcij za brzi odgovor na slobodu medija (MFRR) opisao je rusku kampanju dezinformacija u svom dvogodišnjem izvještaju o praćenju medija koji pokriva prvu polovinu 2024. Evropski čuvari slobode medija, uključujući EFJ i IPI, čine konzorcij.
U 2023. lažni članci činili su većinu sadržaja na lažnim web stranicama, prema izvještaju MFRR-a. Ove godine većina napada uključivala je umjetnu inteligenciju, bilo kao „deepfake” slike ili lažne audio snimke poznatih novinara.
Takav sadržaj destabilizuje poverenje u vijesti i stvara „klimu haosa” za evropske čitaoce, navodi se u izvještaju.
Domeni za ove lažne web stranice kupljeni su putem transakcija kriptovaluta, prikrivajući identitet kupca.
„Oni koriste zaista prefinjene tehnike kako bi prikrili činjenicu da pokušavaju nekoga dezinformirati”, rekao je Karol Luczka, IPI-jev službenik za praćenje i zagovaranje za istočnu Evropu. „Pokušavaju da uvjere da niko ne shvati da Rusija to radi.”
Ruska operacija ciljala je Ukrajinu, Poljsku i Njemačku. Ciljano je i na Francusku uoči predsjedničkih izbora prošlog ljeta, lažirajući web stranicu francuskog dnevnika Le Monde.
Ruska ambasada u Washingtonu nije odmah odgovorila na zahtjev Glasa Amerike za komentar.
Iako je kampanja široko rasprostranjena u cijeloj Evropi, dvojne web stranice su se prvo počele pojavljivati u Ukrajini, pokušavajući da manipulišu mišljenjem javnosti o ratu Rusije i Ukrajine, rekao je Luczka.
Prema Luczki, lažne priče na tim stranicama prvenstveno su potakle jedan od tri narativa: da Ukrajina gubi rat, da Ukrajina ostaje bez resursa ili da je ukrajinska vlada korumpirana.
Prije 2022. Rusija je prvenstveno objavljivala dezinformacije na ruskom jeziku. Moderna dvostruka kampanja, međutim, prilagođava svoj jezik ciljanoj zemlji. Ova razlika čini da će publika vjerovati u ono što čita, rekao je Luczka za Glas Amerike.
„Ruske taktike dezinformacija postaju sve suptilnije i profinjenije”, rekao je.
Facebook je bio ključan za popularizaciju ovih web stranica i njihovih lažnih informacija, rekao je Luczka, dodajući da je to glavna platforma društvenih medija na kojoj Ukrajinci primaju vijesti.
Oko 54% ukrajinskog stanovništva koristi Facebook, prema podacima koje je prikupio World Population Review.
Ovo stvara izazov za velike tehnološke kompanije poput Mete, vlasnika Facebooka, rekla je Magnissalis iz EFJ-a. Ove platforme imaju odgovornost da prate dezinformacije objavljene na njihovoj web stranici, rekla je ona, uključujući i one koje dolaze od ruskih aktera.
„Oni samo kreiraju lažne naloge i svuda šire poveznice na te web stranice”, rekla je Magnissalis. „Nije novo, ali je problematično.”
Mnogi Evropljani podržavaju Harris i brinu od Trumpovog povratka u Bijelu kuću
Evropa se sprema za potencijalni povratak bivšeg predsjednika Donalda Trumpa na vlast - dok je njegova demokratska suparnica, potpredsjednica Kamala Harris, i dalje uglavnom nepoznanica.
Mnogi Europljani vjeruju da je mnogo toga na kocki u američkim izborima - od NATO-a i transatlantskog saveza do ruskog rata protiv Ukrajine, trgovinskih odnosa i budućnosti demokratije.
Mnogi Evropljani nemaju lijepa sjećanja na predsjednički mandat Donalda Trumpa.
U Francuskoj, prvobitno prijateljski odnos između predsjednika Emmanuela Macrona i njegovog američkog kolege ubrzo je zahladio.
Tenzije na relaciji Evropa-SAD rasle su zbog trgovine, Irana i klimatskih promjena - i Trumpovog navodnog transakcijskog pristupa NATO savezu.
Ako se vrati na vlast, Trump kaže da će nametnuti velike carine Evropi, tražiti pregovorima okončanje ruskog rata u Ukrajini i smanjiti američku podršku Kijevu - čemu se većina evropskih lidera snažno protivi.
„Postoji osjećaj da je stariji, podliji, radikalniji i opasniji. Tu je, naravno, pitanje budućnosti Evrope, budućnosti NATO-a. Zaštita, solidarnost s Rusiom”, kaže francuska politička analitičarka Nicole Bacharan.
Čelnici EU navodno pripremaju načine za ublažavanje potencijalnog utjecaja još jednog Trumpovog mandata. A i ljudi su zabrinuti širom Evrope.
„Trump nas plaši jer izražava mržnju, laže i osjećamo da ima status despota, diktatora”, francuski penzioner Herve Villemont.
Analitičari kažu da Evropljani mahom navijaju za potpredsjednicu SAD-a Kamalu Harris, demokratsku kandidatkinju — za koju se nadaju da će nastaviti snažne transatlantske veze koje su bile pod trenutnim predsjednikom Joeom Bidenom.
Analitičari sugeriraju da bi te veze mogle oslabiti bez obzira na to ko će ući u Bijelu kuću, budući da se američki prioriteti pomiču negdje drugdje.
„Mislim da bi Harrisina pobjeda stvorila veliko olakšanje u Evropi. Također smo vidjeli da Harrisina kampanja nije bila suštinska, posebno kada je u pitanju vanjska politika… tako da ona ostaje u određenoj mjeri kutija iznenađenja za mnoge Evropljane”, kaže Gesine Weber, stručnjakinja za evropsku sigurnost u Njemačkom Marshallovom fondu.
Sa svoje strane, Trump još uvijek može računati na neke jake evropske obožavaoce. Mađar Viktor Orban kaže da će otvoriti šampanjac ako Trump pobijedi.
Trumpove nacionalističke, oštre teme za imigraciju također odjekuju među evropskim populističkim, tvrdo desničarskim strankama.
„Zabrinut sam za demokratiju, jer ako Trump pobijedi na ovim izborima, to će biti kao domino efekat na Evropu”, kaže Carolina E. Santo, stanovnica Pariza.
Neki analitičari vjeruju da bi još jedan Trumpov mandat mogao biti poziv na buđenje za Evropu da ojača sopstvenu vojnu i ekonomsku odbranu - potez za koji kritičari kažu da je blok trebao učiniti prije mnogo godina.
U izraelskom udaru na centralnu Gazu ubijeno 47 Palestinaca
U izraelskom bombardovanju centralnog Pojasa Gaze tokom noći ubijeno je 47 Palestinaca, a na desetine je povrijeđeno, većinom djeca i žene, izvijestila je u petak palestinska novinska agencija WAFA.
Napadi su se dogodili u gradu Deir Al-Balah, kampu Nuseirat i gradu Al-Zawayda, navodi se u saopštenju.
Izraelska vojska je saopštila da su njene trupe identifikovale i eliminisale "nekoliko naoružanih terorista" u centralnoj Gazi i da su eliminisale "desetine terorista" u ciljanim racijama u oblasti Jabalije na sjeveru Gaze.
Rat u Gazi počeo je nakon što je u Hamasovovom napadu na Izrael prije nešto više od godinu dana ubijeno 1.200 ljudi, dok je oko 250 zarobljeno.
U izraelskoj kontraofanzivi u Gazi ubijeno je više od 42.400 Palestinaca, od kojih su više od polovine žene i djeca, prema zdravstvenim zvaničnicima Gaze. Izraelska vojska saopštila je da broj poginulih uključuje hiljade boraca Hamasa.
Hamas su Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Evropska unija proglasili za terorističku organizaciju.
Najmanje 46 Palestinaca ubijeno je u četvrtak u izraelskim vojnim napadima širom Pojasa Gaze, uglavnom na sjeveru, gdje je u jednom napadu pogođena bolnica, što je zapalilo medicinske zalihe i omelo operacije, saopštili su zdravstveni zvaničnici enklave.
Izraelska vojska optužila je palestinsku militantnu grupu Hamas da koristi bolnicu Kamal Adwan u Beit Lahiyji u vojne svrhe i rekla da se tamo kriju "desetine terorista". Zdravstveni zvaničnici i Hamas negiraju tu tvrdnju.
Ministarstvo zdravlja u Pojasu Gaze pozvalo je sva međunarodna tela "da zaštite bolnice i medicinsko osoblje od brutalnosti (izraelske) okupacije".
Medicinska dobrotvorna organizacija Ljekari bez granica (MSF) saopštila je u četvrtak da su izraelske snage pritvorile jednog od njenih ljekara u bolnici, Mohammeda Obeida. Pozivaju na njegovu i zaštitu svog medicinskog osoblja koje se "suočava sa užasnim nasiljem dok pokušava da pruži njegu".
