Izdvojeno
Izvještaj State Departmenta o ljudskim pravima u BiH
State Department je objavio izvještaj o ljudskim pravima u svijetu u 2020. godini, uključujući i BiH.
Izvještaj govori o pravosuđu, korupciji, građanskim slobodama, slobodi učešća u političkim procesima, diskriminaciji, nasilju...
Poštivanje integriteta osobe
Proizvoljno oduzimanje života i ostala nezakonita ili politički motivirana ubistva
Nije bilo izvještaja da su vlada ili njeni agenti počinili samovoljna ili nezakonita ubistva.
Nekažnjavanje za neke zločine počinjene tokom sukoba 1992-1995 i dalje je predstavljalo problem, posebno za one koji su odgovorni za približno 8.000 osoba ubijenih u genocidu u Srebrenici i za približno 8.000 drugih osoba koje su nestale i za koje se pretpostavlja da su ubijene tokom sukoba. Nadležni su uspjele procesuirati samo mali dio od preko 20.000 slučajeva seksualnog nasilja za koje se tvrdi da su se dogodili tokom sukoba.
Tokom godine, vlasti nisu postigle dovoljan napredak u procesuiranju ratnih zločina zbog nedostatka strateškog okvira i dugotrajnih organizacionih i finansijskih problema.
Odbijanje pravičnog javnog suđenja
Političke stranke i figure organiziranog kriminala ponekad su utjecale na pravosuđe i na državnom i na entitetskom nivou u politički osjetljivim slučajevima, posebno onim koji se odnose na korupciju. Vlasti ponekad nisu uspjele izvršiti sudske odluke.
Poštivanje građanskih sloboda
Sloboda izražavanja uključujući i medije
Državni zakoni predviđaju visoku razinu slobode izražavanja, ali neredovita i, u nekim slučajevima, pogrešna provedba i primjena zakona ozbiljno su potkopale slobode medija. Zakon zabranjuje izražavanje koje izaziva rasnu, etničku ili drugu vrstu netrpeljivosti, uključujući "govor mržnje", ali vlasti nisu provodile ta ograničenja.
Podaci linije za pomoć slobodnim medijima ukazuju na to da sudovi i dalje nisu uspjeli razlikovati različite medijske žanrove (posebno vijesti i komentare), dok su dugotrajni sudski postupci i pravne i financijske bitke financijski iscrpljivali novinare i redakcije.
Neovisni su mediji bili aktivni i iznosili su široka mišljenja, ali ponekad je to rezultiralo pritiskom ili prijetnjama novinarima. Dužnosnici suočeni s kritikama nastavili su praksu nazivanja novinara izdajnicima ili ih etiketirati kao članove oporbenih političkih stranaka kako bi ih diskreditirali.
Nastavio se politički i financijski pritisak na medijske kuće. Negativni ekonomski učinci pandemije nagrizili su financijsku stabilnost medija širom zemlje, čineći ih ranjivijima na vanjski pritisak.
Napadi na profesionalni integritet novinara i slobodu medija nastavili su se tijekom cijele godine. U nekoliko su navrata javni službenici ometali rad novinara. To je razdoblje obilježeno je pokušajima ograničavanja pristupa informacijama vezanim uz pandemiju.
Više političkih stranaka i institucije na entitetskoj razini pokušale su utjecati na uređivačku politiku i medijske sadržaje pravnim i financijskim mjerama. Kao rezultat toga, neki su mediji prakticirali autocenzuru.
Akademske slobode
Kantoni Tuzla i Sarajevo imaju zakone koji bi mogli ograničiti neovisnost i akademsku slobodu sveučilišta u njihovoj nadležnosti, dopuštajući izabranim općinskim vlastima da po svom nahođenju angažiraju i otpuštaju sveučilišno osoblje, uključujući akademike.
Osam javnih sveučilišta u zemlji i dalje su odvojena po etničkim linijama, uključujući njihove nastavne planove i programe, i relevantne školske aktivnosti. Profesori su navodno povremeno koristili predrasude na svojim predavanjima, dok je odabir udžbenika i školskog materijala pojačavao diskriminaciju i predrasude.
Sloboda mirnog okupljanja
Zakon predviđa slobodu mirnog okupljanja i vlada je to pravo općenito poštivala. Međutim, 12. svibnja policija RS prekinula je neformalno okupljanje i razgovor oko 10 članova neformalne skupine Pravda za Davida u centru grada Banja Luka, upozoravajući sudionike da njihovo javno okupljanje nije najavljeno policiji. Vođu grupe Ozrena Perduva policija je istog dana pozvala na saslušanje, gdje mu je rečeno da se sva slična okupljanja u budućnosti, čak i ako budu spontana, neće tolerirati. Pokret Pravda za Davida izvijestio je da je u sudskom sustavu RS-a bilo oko 60 aktivnih sudskih postupaka protiv njihovihpristaša. U dodatnih 30 slučajeva sud je odbacio sve optužbe.
Pokret Pravda za Davida pojavio se kao odgovor na ubojstvo 21-godišnjeg Davida Dragičevića 2018. godine, koje od rujna nije bilo riješeno. Dragičevićeva obitelj mobilizirala je tisuće građana podržavajući njihovu potragu za činjenicama ubojstva i zahtjevom za pravdom. Vlada RS opravdala je svoju odluku o zabrani svih javnih okupljanja skupine, uključujući prosvjede, tvrdeći da pokret tijekom prethodnih skupova nije u potpunosti poštovao zakon. Neki novinari i prosvjednici tvrdili su da je policija tijekom uhićenja primjenjivala pretjeranu silu na prosvjednike i izrađivala fotografije koje su izgleda potkrijepile njihove tvrdnje.
Lezbijske, homoseksualne, biseksualne, transrodne i interseksualne (LGBTI) zajednice planirale su organizirati drugi marš ponosa 23. kolovoza u Sarajevu. Zbog pandemije COVID-19, organizatori su odlučili ne održavati stvarni marš i premjestili su događaj na mrežu. Međutim, čak i prije premještanja događaja na mrežu, organizatori su se suočili s mnogim birokratskim preprekama, jer je Ministarstvo prometa Kantona Sarajevo odbilo njihov zahtjev za promjenom rute marša, navodeći navodne financijske gubitke za kompanije javnog prijevoza, bez obzira što će marš biti u nedjelju, kada je korištenje javnog prijevoza znatno manje. Kantonalno Ministarstvo unutarnjih poslova također je zatražilo od organizatora da plate prekomjerne sigurnosne mjere, uključujući prisutnost dva vozila hitne pomoći, dva vatrogasna vozila i betonske barijere na devet lokacija duž marš rute. Sličnih sigurnosnih zahtjeva redovito se odricalo za druge velike događaje koji nisu LGBTI.
Postoji 10 zakona koji reguliraju pravo na slobodno okupljanje u različitim dijelovima zemlje, a svi su općenito ocijenjeni pretjerano restriktivnima. Primjeri uključuju zabranu javnog okupljanja pred brojnim javnim institucijama u RS-u, dok neki kantonalni zakoni u Federaciji (npr. U Srednjobosanskom kantonu) propisuju kaznenu odgovornost za neispunjavanje administrativnih postupaka za održavanje mirnog okupljanja.
Sloboda kretanja
Iako zakon o azilu predviđa slobodu kretanja tražitelja azila, vlasti Unsko-sanskog kantona uvele su ograničenja bez odgovarajuće pravne osnove. To je rezultiralo time da su tražitelji azila - uključujući neke koji su bili uredno registrirani - prisilno udaljeni iz javnog prijevoza na ulazu na teritoriju kantona i spriječeni da koriste autobuse i taksije unutar kantona. Skupine tražitelja azila i migranata redovito su protiv volje odaljavane iz Bihaća na mjesto udaljeno nekoliko kilometara, gdje im je ograničeno kretanje. Samo mjesto nudilo je vrlo loše humanitarne i sigurnosne uvjete. Partner za pravnu pomoć Ureda Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) pravno je osporio ograničenja.
Zbog pandemije COVID-19, Vijeće ministara je 16. travnja donijelo odluku kojom se ograničava kretanje migranata bez dokumenata koji nisu imali valjane identifikacijske dokumente. Odlukom je zabranjeno kretanje i smještaj migranata izvan migrantskih centara, uključujući migrante koji su izjavili da namjeravaju podnijeti zahtjeve za azil i koji su posjedovali valjane dokaze o izraženoj namjeri da podnesu zahtjev za azil, kao i one koji su već zatražili azil. Neke su nevladine organizacije osporile odluku, objašnjavajući da je zakonski neutemeljena i krši osnovna ljudska prava migranata. Ova je praksa ukinuta krajem blokade u svibnju, iako nije objavljena formalna odluka o tome.
Sloboda učešća u političkom procesu
Izbori i političko učešće: Parlament BiH usvojio je 8. jula izmjene i dopune izbornog zakona kojima se gradu Mostar otvorio put za prve lokalne izbore u nakon 12 godina, čime se BiH uskladila s odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Baralija protiv BiH. Postignuće je rezultat političkog sporazuma između stranaka SDA i HDZ zaključenog 17. juna. U skladu s tim održani su gradski izbori u Mostaru. Promatrači civilnog društva i međunarodne zajednice proces su uglavnom okarakterizirali kao slobodan i pošten. Središnja izborna komisija naredila je ponovno brojanje glasačkih listića na otprilike polovini biračkih mjesta u Mostaru, pojašnjavajući da je prebrojavanje uglavnom uzrokovano lošom obukom birača, a ne sistemskom prevarom, iako je jedna od političkih stranaka podnijela prijavu za prevaru kantonalnom tužilaštvu, što je bilo pod istragom na kraju izvještajnog perioda.
Političke stranke i političko učešće: Neki lideri manjih političkih stranaka žalili su se da su veće stranke imale virtualni monopol nad ministarstvima, javnim službama i medijima, gdje je članstvo u dominantnoj stranci bio preduvjet za napredak.
Učešće žena i manjinskih grupa: Iako zakon zahtijeva da najmanje 40 posto kandidata političke stranke budu žene, žene su imale samo 24 posto zastupničkih mjesta u Parlamentu BiH, što je porast za 19 posto u odnosu na 2019. U Parlamentu FBiH žene su imale 24 posto mjesta, isto kao i 2019. godine, dok su Narodnoj skupštini RS imale 20 posto, što je blagi pad u odnosu na 2019.
Zakon predviđa da Srbi, Hrvati i Bošnjaci kao i „ostali“, moraju biti adekvatno zastupljeni na svim nivoima vlasti. Vlada to nije poštovala.
Korupcija i nedostatak transparentnosti vlade
Zakon predviđa kazne za korupciju od strane dužnosnika, ali vlada nije učinkovito provodila zakon niti je javnu korupciju tretirala kao ozbiljan problem. Sudovi nisu obrađivali slučajeve korupcije na visokoj razini, a u većini pravomoćnih slučajeva izricane su uvjetne kazne. Dužnosnici su se često nekažnjeno bavili korupcijom, a korupcija je i dalje prevladavala u mnogim političkim i ekonomskim institucijama. Korupcija je bila posebno raširena u zdravstvu i obrazovanju, procesima javne nabave, lokalnoj upravi i postupcima zapošljavanja u javnoj upravi.
Vlada ima mehanizme za istraživanje i kažnjavanje zloupotrebe i korupcije, ali politički pritisak često je sprječavao primjenu tih mehanizama. Promatrači su policijsku nekažnjivost smatrali raširenom, a kontinuirano se izvještava o korupciji u državnim i entitetskim službama sigurnosti.
Korupcija: Iako je javnost korupciju smatrala endemskom u javnoj sferi, bilo je malo javnih zahtjeva za kaznenim progonom korumpiranih dužnosnika. Mnoštvo državnih, entitetskih, kantonalnih i općinskih uprava, svaka s ovlašću uspostavljanja zakona i propisa koji utječu na poslovanje, stvorilo je sustav koji nije imao transparentnost i pružao je mogućnosti za korupciju. Struktura vlade na više razina pružila je korumpiranim dužnosnicima široke mogućnosti da traže „naknade za usluge“, posebno u institucijama lokalne uprave.
Analitičari su smatrali da je pravni okvir za sprečavanje korupcije zadovoljavajući na gotovo svim razinama vlasti, a odsutnost procesa protiv visokih dužnosnika pripisali su nedostatku političke volje. Mnoge institucije na državnoj razini zadužene za borbu protiv korupcije, poput Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije, imale su ograničena ovlaštenja i financijskih sredstava.
Bilo je naznaka da je pravosuđe pod političkim utjecajem, a Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće bilo je u središtu korupcijskih skandala, uključujući navode da je predsjednik vijeća primio mito u zamjenu za miješanje u slučaj. Odgovornost sudaca i tužitelja bila je niska, a imenovanja se često nisu temeljila na zaslugama. Progoni su se također smatrali generalno neučinkovitima i podložni političkim manipulacijama, što je često rezultiralo uvjetnim osudama ili zatvorskim kaznama ispod obaveznih minimalnih kazni.
Prema profesorima i studentima, korupcija se nastavila na svim razinama sustava visokog obrazovanja. Profesori na brojnim sveučilištima izvijestili su da je primanje mita uobičajeno te da su imali pritisak od kolega i pretpostavljenih da daju više ocjene studentima s obiteljskim ili političkim vezama. Bilo je vjerodostojnih optužbi za korupciju u javnoj nabavi, javnom zapošljavanju i zdravstvenim uslugama.
Stav vlade prema međunarodnoj i nevladinoj istrazi navodnih zloupotreba ljudskih prava
Vladini službenici i u Federaciji i u RS-u pokušavali su povremeno ograničiti aktivnosti NVO-a. Promatrači su primijetili da su neki predstavnici civilnog društva koji rade na vrlo osjetljivim pitanjima poput zločina povezanih s sukobima i borbe protiv korupcije bili izloženi prijetnjama i verbalnim napadima. Nekoliko nevladinih organizacija u RS-u izvijestilo je da su lokalne vlasti vršile pritisak na njih dok su bile podvrgnute dugotrajnim poreskim inspekcijama, koje su ponekad trajale i do šest mjeseci.
Diskriminacija, društvena zloupotreba i trgovina ljudima
Žene
Silovanje i nasilje u porodici: Neuspjeh policije da silovanje supružnika tretira kao ozbiljno krivično djelo spriječilo je efikasno sprovođenje zakona. Žene žrtve silovanja nisu imale redovan pristup besplatnoj socijalnoj podršci ili pomoći i nastavile su se suočavati s predrasudama i diskriminacijom u svojim zajednicama i od predstavnika javnih institucija.
NVO su izvijestile da su vlasti često vraćale počinitelje u njihove porodične domove manje od 24 sata nakon nasilnog događaja, često navodno zbog zabrinutosti gdje će počinilac živjeti.
Tokom pandemije COVID-19, posebno tokom zatvaranja u aprilu, nevladine organizacije prijavile su povećan broj slučajeva nasilja u porodici.
Djeca
Obrazovanje: Djeca s poteškoćama u razvoju uopće nisu bila uključena u obrazovni proces i u potpunosti su ovisila o svojim roditeljima ili nevladinim organizacijama za obrazovanje. I Federacija i RS imale su strategije za poboljšanje prava osoba s invaliditetom koje su uključivale i djecu.
Više od 50 škola u cijeloj Federaciji i dalje je odvojeno po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Tamo gdje su se učenici, roditelji i nastavnici odlučili oduprijeti segregaciji, često su ih susretale politička ravnodušnost i ponekad zastrašivanje, što je naštetilo kvalitetu obrazovanja djece.
Sedmu godinu zaredom roditelji bošnjačke djece u povratničkim zajednicama širom RS nastavili su bojkot javnih škola u korist slanja svoje djece u alternativno školovanje koje je finansiralo i organiziralo Federalno ministarstvo obrazovanja uz podršku vlada Sarajeva i Zenice.
U Federaciji su srpskim učenicima uskraćena jezička prava predviđena ustavom Federacije, posebno u osnovnoj školi Glamoč u Kantonu 10, gdje su vlasti spriječile upotrebu srpskog jezika i udžbenika, uprkos značajnom broju učenika povratnika Srba.
Zlostavljanje djece: Porodično nasilje nad djecom bilo je problem. Iako relevantne institucije prikupljaju rasute podatke, ne postoji jedinstveni sistem prikupljanja podataka. Policija je istraživala i procesuirala pojedinačne slučajeve zlostavljanja djece. Prijavljen je samo mali broj slučajeva nasilja nad djecom i, kao posljedica toga, samo je nekoliko slučajeva izvedeno pred sudove. U mnogim slučajevima djeca su bila indirektne žrtve porodičnog nasilja.
Dijete, rani i prisilni brak: Aktivisti za prava djece i borbe protiv trgovine primijetili su da tužitelji nisu htjeli istražiti i procesuirati prisilne brakove koji uključuju romske maloljetnike, pripisujući to romskom običaju.
Manjine
Uznemiravanje i diskriminacija pripadnika manjina nastavili su se u cijeloj zemlji, mada ne tako često kao prethodnih godina.
Djela nasilja, kriminalizacije i ostalih zloupotreba na osnovu seksulane orijentacije i spolnog identiteta
Govor mržnje, diskriminacija i nasilje nad LGBTI osobama bili su široko rasprostranjeni. U svom Rozom izvještaju za 2020. godinu, SOC je izvijestio da je svaka treća LGBTI osoba u zemlji doživjela neku vrstu diskriminacije.
Radnička prava
Prema neformalnim procjenama, otprilike 40 posto radne snage bilo je neprijavljeno i radilo je u neformalnoj ekonomiji.
Nedostatak radničkih prava bio je izraženiji u privatnom sektoru, uglavnom zbog slabijih sindikata u privatnom sektoru i široke i izražene slabosti vladavine zakona.
See all News Updates of the Day
Presuda Stanišiću i Simatoviću otvara put žrtvama da traže odštetu od Srbije
Nakon presude, kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović, bivši rukovodioci Službe državne bezbjednosti Srbije, osuđeni na po 15 godina zatvora, postavlja se pitanje: Mogu li žrtve tražiti obeštećenje pred nacionalnim sudovima? Struka se slaže u jednom, a to je da žrtve imaju pravo na odštetu.
Daniel Fried: Trenutna kriza na Kosovu izazvala bijes Amerike
"Trenutnu krizu su, čini se, izazvale greške kosovske vlade", ocijenio je za Glas Amerike bivši diplomata i dugogodišnji zvaničnik State Departmenta Daniel Fried.
Stručnjak nevladinog Atlantskog savjeta tako komentariše napetosti i njihove posljedice - pošto su gradonačelnici nesrpske nacionalnosti opština sa srpskom većinom na sjeveru Kosova, uz asistenciju policije, ušli u kancelarije u opštinskim zgradama Zvečana, Zubinog Potoka i Leposavića - što je izazvalo nezadovoljstvo i višednevne proteste lokalnih Srba.
Kulminacija su bili sukobi između snaga KFOR-a i demonstranata pred zgradom opštine Zvečan u kojima je povređeno više od osamdeset ljudi - među kojima i trideset vojnika KFOR-a.
"Odnosi Srbije i Kosova nisu normalni mnogo godina, i odgovornost za to je u suštini na Srbiji, jer odbija da prizna Kosovo kao nezavisnu državu. Oni neće povratiti Kosovo - jednim dijelom zbog godina srpskog destruktivnog nacionalizma, i represije na Kosovu, koja je dovela do NATO intervencije, koju nismo željeli", objašnjava Fried, koji je tokom višedecenijske karijere obavljao i funkciju pomoćnika državnog sekretara za Evropu i Evroaziju.
Ukazuje da mu djeluje da je trenutna kriza izazvala bijes Sjedinjenih Država.
"Ne koristim olako tu riječ, ali čitao sam transkript američkog ambasadora Hoveneira na Kosovu sa konferencije za medije i ne mogu da se sjetim da je ikada od kosovske nezavisnosti 2008, predstavnik američke vlade bio toliko frustriran kao što je bio on. Mislim da je kosovska vlada donijela odluku pod teškim okolnostina, koje su učinile već komplikovanu situaciju mnogo gorom. I to je rezultiralo oštrim pogoršanjem američko-kosovskih odnosa i ne vidim kako to ikome pomaže. Nažalost, ne mislim ni da je raspoređivanje srpske vojske i demonstracija sile od velike pomoći. Primijetio sam da je ambasador Hovernier imao mogućnost da odgovornost svali na obe strane, ali on je nije prihvatio", ocjenjuje Fried za Glas Amerike.
Prema njegovim riječima, KFOR je u opštini Zvečan bio primoran da interveniše - kada je više desetina vojnika te misije na Kosovu ozbiljno povrijeđeno.
"Teško je vrijeme i na terenu i za odnose Amerike i Kosova, i cijela ova situacija je nesretna. Nadam se da će kosovska vlada naći način da se vrati sa ovih početnih grešaka. Vlade prave greške i nadam se da nekim dijelom, a možda i sveukupno, kosovska vlada to priznaje. Mislim da je jasno šta želim da kažem - ovo nije balansirana situacija. Ovo je situacija u kojoj SAD misle da je kosovska vlada napravila ozbiljnu grešku", ukazuje Frird, uz napomenu da to dodatno otežava situaciju.
Glas Amerike: Američki državni sekretar Antony Blinken je oštro kritikovao, u saopštenju, kosovsku vladu za tu odluku. Da li je opravdano da SAD krive samo Kosovo?
Fried: Mislim da američka vlada ima razloga za frustraciju. Kao što sam rekao, mislim da korijen problema nije u odgovornosti Kosova i kosovske vlade. Veća odgovornost je uglavnom na Srbiji i njenim kontinuiranim naporima da se opire realnosti kosovske nezavisnosti, za koji Srbi znaju, mislim da znaju da je permanentna, da je Kosovo otišlo. Iz različitih razloga, oni to ne prihvataju. Tako da je dublja odgovornost više na srpskoj strani, ali pojedinačna odgovornost za ove incidente sa zgradama opština je odluka Kosova. Zato su Sjedinjene Države tako frustrirane, jer je kosovska vlada donijela odluku na razumljivom, ali apstraktnom osjećaju suvereniteta, ostavljajući da se posljedicama bave KFOR i Sjedinjene Države i mislim da su Amerikanci bili frustrirani tim pristupom.
Glas Amerike: Sekretar Blinken je, u prvom saopštenju za medije upozorio na posljedice po bilateralne odnose Sjedinjenih Država i Kosova. Američki ambasador u Prištini naveo je da je otkazivanje učešća Kosova u vježbama Defender Europe prva posljedica. Premijer Kosova Aljbin Kurti ocijenio je da je ta odluka katastofa i da nije fer. Da li je američka odluka bila opravdana?
Fried: Mislim da su Sjedinjene Države htjele da privuku pažnju kosovske vlade i građana, što znači da su bile ozbiljno iziritirane. Pretpostavljam da su imale razloga za ovo, znam sekretara Blinkena već 30 godina. On je promišljen. Pretpostavljam da je imao razloga da bude frustiran potezima kosovske vlade. Ti potezi su učinili stvari gorim, a odgovornost za suočavanje sa posljedicama pala je na KFOR i SAD. Mislim da je ovo bio način da se poruči Kosovu - da ne možete da pravite problem, nepotrebni problem nama, i onda samo da odšetate bez ikakve odgovornosti. Ponavljam, dublja odgovornost je daleko veća na Srbiji, ali odgovorost za ovaj incident leži na kosovskoj vladi. I poznajem ambasadora Hoverniera, on je ozbiljna osoba, i očigledna je bila njegova frustracija na toj konferenciji za medije
Glas Amerike: Rekao je i da Washington razmatra moguće druge mjere. Na osnovu vaše dugogodišnje diplomatske karijere, koje bi druge mjere Washington mogao da preduzme?
Fried: Ne želim da spekulišem. Radije bih da Vlada Kosova pronađe način da smanji tenzije.
Glas Amerike: Međutim, premijer Kurti i dalje ne odustaje uprkos pozivima SAD….
Fried: Političari često prkose u javnosti, a zatim pronađu način da se povuku. Vidjećemo šta će uraditi. Međutim, trebalo bi da zna da je greška uzimati američku podršku zdravo za gotovo ili djelovati kao da je ona permanentna i da će se nastaviti bez obzira na vaše akcije. Neće. Sjedinjene Države su veoma strpljive i imaju strateško razumijevanje lokalnih političkih imperativa. Međutim, mislim da je Vlada Kosova pretpostavljala da je američka podrška automatska bez obzira na to šta bi ona uradila. Sjedinjene Države su početkom ovog vijeka donijele odluku da podrže nezavisnost Kosova. I ja sam bio dio procesa donošenja te odluke. To je bio naš izbor. Mogli smo da izaberemo nešto drugo, ali smo izabrali mudro. Kosovo mora da iskoristi ovu šansu i da konsoliduje svoju poziciju, a ne da tretira Sjedinjene Države kao da su beskonačan izvor slijepe podrške, pod bilo kojim okolnostima. Ne bi bilo mudro da iskorištavaju SAD i Evropu. Ali, vlade griješe i nadam se da će premijer Kurti shvatiti da je otišao predaleko i da će naći način da se povuče.
Glas Amerike: Da li smatrate da je američko kažnjavanje Kosova neuobičajeno oštro, imajući u vidu da je Kosovo do sada bilo blisko usklađeno sa SAD?
Fried: Ovo je svakako najveća pukotina u dugom period saradnje SAD i Kosova. Ovo je, prema mom sjećanju, najsnažniji iskaz američkog protivljenja potezu Vlade Kosova. I najoštrija izjava koliko se ja sjećam. I ovdje nije riječ o nekoj nesmotrenoj izjavi datoj pred mikrofonom. Ovo je nešto što je američka vlada očigledno razmotrila. I pretpostavljam da su SAD tražile od Vlade Kosova da ne preduzima određene korake. Naš zahtjev je ignorisan i ti koraci su preduzeti, a rezultat je upravo ono od čega smo strahovali. Ne znam cijelu priču, ali pretpostavljam da je nezadovoljstvo bilo opravdano. Nije kraj svijeta, ali Vlada Kosova mora da pronađe način da odustane od ovoga.
Glas Amerike: Pomenuli ste da je osnovni uzrok problema Srbija. Kosovske vlasti su okrivile Beograd i predsjednika Vučića da su izazvali nemire da bi destabilizovali Kosovo. I sekretar Blinken je zatražio od predsjednika Vučića i njegove vlade da deeskaliraju situaciju, da spuste bezbjednosni status oružanih snaga i pozovu Srbe na Kosovu da ne izazivaju KFOR i da se uzdrže od nasilja. Da li su SAD trebalo da budu oštrije prema Beogradu i Vučiću, kako neki analitičari to smatraju?
Fried: Zahtjev SAD predsjedniku Vučiću i Vladi Srbije je svakako razuman. Bilo bi pogrešno za Vladu Srbije da zaključi da zato što su SAD ljute na Vladu Kosova, da je to šansa za Srbiju da pogorša stvari. Nije. Mislim da bi SAD reagovale veoma oštro i energično ako bi Srbija pokušala da zloupotrijebi aktuelnu situaciju. S druge strane, predsjednik Vučić godinama pokušava da igra na dvije karte. Istovremeno govori o tome da je snaga za stabilnost i da želi evropsku budućnost za Srbiju, dok cijelo vrijeme igra na srpsku nacionalističku kartu, misleći možda da će Rusija da zaštiti Srbiju, obezbijedi joj strateške opcije i sposobnost da se bavi kratkoročnim taktičkim igrama.
Kada bih ja savjetovao Vladu Srbije, rekao bih joj da bi trebalo da bolje pogleda svog prijatelja Vladimira Putina i Rusiju. Oni nisu sposobni da vam pomognu osim da budu destruktivni. Jedva su sposobni sebi da pomognu. Gube rat koji nije trebalo ni da započnu. I nisu uspjeli da osvoje Ukrajinu. Ne mogu da pobijede u ratu, a ne mogu ni da se povuku. Ekonomija im je u problemu. Mladi ljudi napuštaju zemlju. Nisu u dobroj situaciji. Klađenje na Rusiju nije mudro, ona nije u poziciji da bude strateški zaštitnik Srbije…
Zbog toga bi predsjednik Vučić trebalo da iskoristi ovu šansu da izgradi odnose sa SAD i Evropom i bude konstruktivna snaga u procesu normalizacije. Postoje savršeno legitimni srpski interesi na Kosovu. Pomenuo sam manastire i srpsko stanovništvo, i njihov fer tretman. To su razumni zahtjevi i trebalo bi da se ispoštuju. Nije razumno da Srbija djeluje kao da je i dalje suverena sila na sjeveru Kosova. To samo dovodi do problema.
Glas Amerike: Koliko je bojkot izbora na sjeveru Kosova doprinio situaciji? I da li su SAD i međunarodna zajednica previše pomirljivi prema Srbiji, kako neki posmatrači misle?
Fried: Vi ste upotrijebili riječ pomirljivi, ne ja. Ja razumijem da SAD pokušavaju da rade ka rješenju, Mislim da predsjednik Vučić i Vlada Srbije treba da prestanu da se pretvaraju da mogu da ponište ili ugroze suverenitet Kosova. Na neki način koriste srpsku zajednicu na Kosovu kao predmet političke igre. To im neće pomoći. Želite da im pomognete? Pomozite im da da imaju održivo mjesto na Kosovu. To je vjerovatno moguće postići. Ima mnogo ideja: lokalna vlada, lokalna samouprava, ZSO, mnoge ideje koje mogu da budu funkcionalne. Međutim, neće biti u Srbiji, niti će Srbija doći na Kosovo. To se neće dogoditi.
Nadam se da će u narednom periodu, narednih nedjelja, kada trenutna kriza deeskalira, a Srbija u tome treba da pomogne, sve strane moći da se vrate izgradnji onoga što se može izgraditi. I Srbija ne bi trebalo da pogoršava stvari. Ako to uradi, to neće biti dobro za Srbiju. Gdje će Srbija ići, ako ne u EU? Da se pridruži nekoj grupi kojom dominira Rusija? Rusija neće pomoći Srbiji, ne može da joj pomogne, osim kroz ogorčenost i retoriku… Svakako put naprijed za Srbiju nije da nastavi da balansira između zapada i Rusije na čijem čelu se nalazi optuženi ratni zločinac.
Glas Amerike: SAD žele da se dvije strane vrate dijalogu koji, kako se sada čini, ne rešava mnogo uprkos dogovoru iz Ohrida. Da li bi SAD i EU trebalo da preispitaju strategiju kada je riječ o odnosima Srbije i Kosova?
Fried: Ne mogu zasigurno da kažem. Ima mnogo okvira, okvirnih dogovora, koji su obećavajući. Nisam siguran da bi preispitivanje ili utvrđivanje novog okvira dalo rezultate. Ima dovoljno u postojećim okvirima da se postigne napredak ako strane žele da postignu napredak. Neće biti napretka ni u jednom okviru ako strane to ne žele. Tako da problem nije u okviru, već da li će strane to ozbiljno da shvate.
Tomislav Cvitanušić za VOA: Na Everest se penje iz srca
„Bilo je momenata kada sam želio odustati, ali poruke od bosanskohercegovačke javnosti su mi značile. Ja sam se popeo na vrh, ali imam osjećaj da je to bio timski uspjeh jer svaka poruka podrške je presudna u trenucima kada vam je teško”, kaže bh. alpinista Tomislav Cvitanušić u intervjuu za Glas Amerike nakon uspješno završene ekspedicije na „krov svijeta” – Mount Everest.
Glas Amerike: U Sarajevu su Vas, nakon ekspedicije na Everest, dočekali prijatelji, porodica i ljudi koji su podržavali Vaš put. Da li je nekoliko dana dovoljno da se sumiraju utisci i „slegnu” emocije nakon velikog uspjeha?
Cvitanušić: Utisci i emocije se još uvijek sumiraju. Trebat će mi vremena da shvatim da je to bio „krov svijeta” i da je sve trajalo od polaska na Himalaje do povratka. Prošlo je 58 dana, dug period, pogotovo ako ste sami, da nije bio niko iz Bosne i Hercegovine s kim sam mogao popiti kafu, porazgovarati... U timu sa mnom su bili pjevači iz Meksika, Indije, Njemačke i Francuske. Divni ljudi s kojima sam razgovorao, ali nije to isto. Imati nekoga bliskog mi je najviše falilo. Bilo je dana kada sam se pitao da li mogu, ali nisam dozvolio da nadvlada pesimizan. Zebnja i čekanje da li će sve dobro proči. Bila je loša sezona za penjače u Nepalu. Stradalo ih je 17 i to je previše. Prosjek je četiri do pet nesreća po sezoni.
Glas Amerike: Koliko su Vam značile podrška i savjeti bh. alpiniste Muhameda Gafića i ostalih iskusnih penjača iz regiona? Kako ste se pripremali fizički i mentalno?
Cvitanušić: Podrška Muhameda Gafića Gafe je bila značajna, jer sam od njega naučio sve o planinama i alpinizimu. Generacija Hame Šišića i Slobodana Žalice je postavila temelje alpinizma u BiH krajem '60-ih, '70-ih i '80-ih godina. Kad idete na Everest uradite sve što je do vas kako biste sebi pojačali šansu da bude uspješno. Ja sam imao „savjetodavno tijelo” koje se sastojalo od Gafe, Dragana Jaćimovića, prvog čovjeka iz Srbije koji je popeo Everest, Stipe Božića iz Hrvatske i Naima Logića, prvog Bosanca i Hercegovca s adresom u Arizoni, koji je popeo svih sedam vrhova na sedam kontinenata. Imao sam satelitski lokator kojim sam mogao komuncirati na mjestima gdje nema signala. To mi je mnogo značilo, al sam ponosan da sam imao pomoć od navedenih ljudi.
Glas Amerike: Šta je bilo u mislima tokom ekspedicije s obzirom na teške vremenske prilike i okolnosti? Je li bilo momenata kada ste htjeli odustati?
Cvitanušić: Bilo je momenata kada sam želio odustati, ali poruke od bh. javnosti su mi značile. Ja sam se popeo na vrh, ali imam osjećaj da je to bio timski uspjeh. Svaka poruka podrške, pogotovo ljudi koje ne poznajete, presudna je u trenucima kada vam je teško. Svakom penjaču je teško. Svi nekada razmišljaju da odustanu. Neki to i urade, ali ja nisam. S druge strane, mi iz BiH nemamo tako često priliku izaći na „krov svijeta” Mala smo zemlja, iako imamo veliki potencijal, talenat i ljudske resurse. Mora se pronaći unutrašnja motivacija, a mislio sam da je najviše potrebna fizička snaga. Potrebno vam je zdravlje i da tijelo sluša. Međutim, tamo sam naučio da se Everest penje iz srca. Mlađi i snažniji momci, alpinisti, pripadnici specijalnih jedinica iz raznih dijelova svijeta su odustajali. Sa mnom u timu je bila Francuskinja Fabiene, majka troje djece, koja je zbog autoimune bolesti, dvije godine provela u kolicima. Nakon što se izliječila, odlučila je popeti Everest i skrenuti pažnju na tu bolest. S jedne strane je žena koja je bila bolesna, a s druge pripadnici specijalnih jedinica. Ona se popela, a neki od njih su odustajali. Penjanje na Everest je mentalna igra. Potrebno je pronaći motivaciju i snagu da se ide dalje, metar po metar do kraja.
Glas Amerike: Iako je postojala velika želja i upornost, šta je bilo najizazovnije na putu do vrha, postoji li ključni trenutak?
Cvitanušić: Najuzbudljiviji momenat je bio i najteži na ekspediciji. Petnaestog maja, u 15 sati smo došli na južno sedlo, jurišni kamp odakle se ide na vrh. Trebali smo tu provesti tri do četiri sata, istopiti led kako bismo napravili vodu ili čaj za uspon, odmoriti se i krenuti. Jedva smo uspjeli razapeti šator od jačine vjetra, a vrlo je teško predvidjeti vjetar na tom sedlu. Tu smo proveli 26 sati, strahujući za život. Tu se ne može disati dbez kisika u bocama. U tom trenutku nisam razmišljao o vrhu, već o opstanku. Sutradan su nam javili da će vjetar oslabiti na grebenu Everesta i da će biti prihvatljivo za penjanje. Rekli su nam: „Ako mislite krenuti na vrh, trebate poći noćas ili se vratiti u bazu”. Partner me pogledao i pitao: „Šta misliš?”, a ja sam rekao da sam fokusiran i spreman pokušati. Krenuli smo ka vrhu i nakon 14 sati smo stigli na Mount Everest. Bili smo naoružani optimiznom i željom da izađemo skupa na vrh. Njemu znači taj vrh, a znao je koliko bi i meni značio i koliko bi bio ponosan i sretan da zastavu BiH izvadim iz ruksaka i napravim fotografiju.
Glas Amerike: Koliko su česte povrede i smrtni ishodi na usponima?
Cvitanušić: Nesreće se dešavaju. Teško je ako se nesreća desi gdje ne može doći helikopter i spasioci. Prepušteni ste sami sebi. Partner i ja smo imali paket prve pomoći, a 80 posto penjača je za dva dana dobilo promrzline zbog vjetra. I ja sam ih dobio i javio sam se doktoru u baznom kampu nakon povratka. Helikopter me prebacio u bolnicu, pobrinuli su se za mene i neću imati posljedice. Trebam biti pod ljekarskim nadzorom te se nadam da ću ubrzo voziti bicikl, trčati i plivati.
Glas Amerike: Kako je izgledao boravak na vrhu, šta Vam je u tom trenutku bilo u mislima?
Cvitanušić: Boravak na vrhu je kratak. To je mali prostor, snježna kapa na kojoj se nalazi famozna kineska piramida. Na vrhu se ne ostavlja ništa. Ljudi često pitaju jesmo li ostavili zastavu? Zamislite kada bi svaki penjač ostavio zastavu na vrh, a u sezoni ih je oko 200. Boravak na vrhu je trajao desetak minutaa, jer imamo kisik koji se troši, a potreban nam je i za povratak. Silazak je puno teži nego uspon. Uspon je noću pomoću čeonih lampi i vidite nekoliko kvadrata oko sebe, ne vidite prostranstvo. Kada se spuštate po danu i vidite kuda ste prošli, pomislite da je sreća što je bila noć. Da sam preko dana vidio put kojim sam krenuo, vjerovatno bi bilo teže i bilo bi iskušenje odustati. Nemoguće je opisati kakve su to padine i predjeli. Kada ste na vrhu i oči se ovlaže, taj trenutak spakujete u srce. Ono što ostaje u srcu i duši je sve što penjač ponese sa sobom. Ja sam imao osjećaj zahvalnosti i prolaznosti. Planina je stara 60 miliona godina, a mi smo na planeti određeno vrijeme.
Glas Amerike: Koja bi bila Vaša poruka sve hrabre ljude iz Bosne i Hercegovine koji se odluče na ekspediciju penjanja na Everest?
Cvitanušić: Najvažnije je imati dobre učitelje i savjete i naučiti vještine. Ja sam imao dobar tim i „savjetodavno tijelo” alpinista iz regiona koji su se ujedinili da mi pomognu. Imao sam logističku podršku od sponzora - dozvole su preskupe, oprema, bazni kamp... Sada imam obavezu prenijeti mladima kako su meni prenosili moji učitelji alpinizma - ništa nije nemoguće. Ne trebamo se plašiti, moramo biti hrabri. Mi smo mala zemlja, ali smo sposobni za velike stvari, a to se pokazuje u sportu u cijelom regionu. Nekada se plašimo i pokušati. Svako ima svoj Everest. Ne mora to biti penjanje, može biti u nauci, kulturi, muzici.. Moramo ohrabriti generacije koje dolaze da nastave tamo gdje smo mi stali. Nadam se da će moj put nekoga ponukati. BiH još uvijek nema ženu na vrhu svijeta. Nadam se da će moja priča ponukati neku ženu iz alpinizma da postane prva žena iz BiH na „krovu svijeta”. Svi ćemo se staviti u službu tog cilja, cijela ekipa iz BiH i regiona.
Predstavnički dom SAD dozvolio podizanje limita zaduživanja
Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio je zakon o privremenom ukidanju granice zaduživanja, koja trenutno iznosi 31,4 biliona dolara, zahvaljujući podršci demokrata i republikanaca, pripadnika centra obje stranke.
Tako je prevaziđeno protivljenje konzervativnog, desnog krila Republikanske stranke i izbjegnut kastastrofalni scenario da Amerika dođe u situaciju da ne može da plati svoje dugove.
Predstavnički dom, u kome tijesnu većinu imaju republikanci, glasao je sa 314 prema 117 glasova da se zakon usvoji i proslijedi Senatu, koji će morati da usvoji mjeru i dostavi je predsjedniku Joeu Bidenu na potpis prije roka u ponedjeljak, kada se očekuje da federalna vlada ostane bez novca da plaća svoje račune.
"Ovaj sporazum je dobra vijest za građane Amerike i američku ekonomiju", izjavio je Biden poslije glasanja. "Pozivam Senat da ga usvoji što brže da bih ga potpisao."
Predložena mera - kompromis između Bidena i predsjedavajućeg Predstavničkog doma Kevina McCarthyja, izazvala je protivljenje 71 republikanaca iz tvrde, konzervativne struje. To bi obično bilo dovoljno da se blokira neki stranački prijedlog, ali je 165 demokrata - više od 149 republikanaca koji su glasali za njega - podržalo mjeru i omogućilo da bude usvojena.
Zakonom se suspenduje, odnosno privremeno ukida granica zaduživanja federalne vlade do 1. januara 2025. To omogućava Bidenu i Kongresu da stave u stranu to politički rizično pitanje do predsjedničkih izbora u novembru 2024.
Njime se također predviđa zamrzavanje federalne potrošnje na istom nivou tokom 2024, i povećanje od 1 posto 2025. Ubrzava se proces davanja dozvola za određene energetske projekte, federalnoj vladi se vraća 30 milijardi dolara neutrošene pomoći državama za vrijeme pandemije, i povećavaju zahtjevi za kvalifikovanje za programe pomoći u hrani, odnosno "markica za hranu".
Republikanci tvrde struje željeli su veće rezanje potrošnje. "U najboljem slučaju, imamo dvogodišnje zamrzavanje potrošnje, koje je puno rupa i trikova", izjavio je kongresmen Chip Roy, istaknuti član konzervativnog Kokusa slobode u Predstavničkom domu.
Liberalne demokrate - koje su se zajedno sa Bidenom protivile vođenju pregovora u vezi sa granicom zaduživanja - protivile su se zakonu iz nekoliko razloga, uključujući nove uslove za korisnike vladinih programa pomoći siromašnima.
"Republikanci su nas primorali da odlučimo koji ranjivi Amerikanci će dobiti priliku da jedu, ili će nas dovesti u stanje da ne možemo da plaćamo dugove. To prosto nije ispravno", rekao je demokratski kongresmen Jim McGovern u srijedu.
U utorak uveče, kongresna kancelarija za budžet, koja je nestranačko tijelo, izračunala je da bi prijedlog rezultirao uštedama od 1,5 biliona dolara u narednih deset godina.
U Senatu, lideri obje stranke kažu da se nadaju da će usvojiti zakon prije vikenda, ali bi potencijalno kašnjenje zbog glasanja o amandmanima moglo da iskomplikuje stvari.
Bitka oko zakonskog prijedloga takođe se pretvorila u test autoriteta McCarthyja, kao predsjedavajućeg Predstavničkog doma. On je izabran u januaru poslije 15 rundi glasanja, nakon što je ultrakonzervativnim članovima Kongresa obećao da će imati veće učešće u nastojanjima da se smanji vladin budžet.
SAD svake godine hronično boluju od deficita u iznosu od nekoliko hiljada milijardi dolara, čime se samo povećava dugoročni, ukupni dug.
“Demokrate će se postarati da zemlja ne dođe u situaciju da ne plaća dugove. Tačka", rekao je novinarima u sredu lider demokrata u Predstavničkom domu Hakeem Jeffries
Neki konzervativni republikanci su bili sumnjičavi u odnosu na upozorenje sekretarice za finansije da će vlada, do sljedećeg ponedjeljka, ostati bez novca da ispuni svoje finansijske obaveze, što između ostalog znači da ostaje bez gotovine za plaćanje kamate na vladine hartije od vrijednosti, penzija za starije Amerikance i plata vladinim radnicima i pripadnicima vojske.
Zakon ne sadrži podizanje poreza niti se njime sprječava dalji rast nacionalnog duga, koji će se povećati za još dodatnih 3 biliona dolara ili više u narednih godinu i po.
On također predviđa smanjenje zapošljavanja službenika Nacionalne poreske službe.
Mediji: Bivši potpredsjednik Pence ulazi u predsjedničku trku 7. juna
Bivši potpredsjednik Mike Pence zvanično će pokrenuti svoju kampanju za republikansku predsjedničku nominaciju u Iowi iduće nedjelje, i tako će se direktno suočiti sa svojim nekadašnjim "šefom", Donaldom Trumpom.
Pence će saopštiti kandidaturu na skupu u 7. juna, na svoj 64. rođendan, prema izjavama dvije osobe upoznate sa njegovim planovima, koje su željele da ostanu anonimne.
Također se očekuje da Pence objavi video snimak kada bude proglašavao kandidaturu.
Njegov tim smatra da je Iowa, jedna od prvih država u kojoj se glasa na stranačkim izborima, ključna za njegov potencijalni put ka pobjedi, a savjetnici kažu da planira da vodi agresivnu kampanju za konzervativne glasove hrišćanskih evanđelista koji čine znatan deo republikanskog biračkog tijela u toj državi.
Pence je otvoreno konzervativan političar i snažno se protivi pravu na abortus, zalažući se za nacionalnu zabranu.
Očekuje se da će se u svojoj kampannji, Pence nastojati da izađe iz Trumpove senke i u direktnim susretima sa biračima pokaže svoju ličnost. Pence, koji je služio u Kongresu kao guverner Indiane prije nego što ga je Trump izabrao za svog potpredsjednika 2016, bio je izuzetno lojalan potpredsjednik dok se nije distancirao od Trumpa zbog izbora 2020.
Trump, koji je očajnički želio da preokrene svoj poraz i ostane na vlasti, pokušao je da ubijedi Pencea, i svoje pristalice, da Pence nekako može da poništi volju birača, dok bude predsjedavao ceremonijalnim prebrojavanjem elektorskih glasova u Kongresu 6. januara 2021, iako potpredsjednik nema takva ovlaštenja.
Dok je brojanje glasova trajalo, nasilna rulja Trympovih pristalica upala je u zgradu, lomila prozore, i napadala policiju, a Pence i njegovi članovi porodice i osoblje su morali da se sakriju dok su neki ljudi iz rulje skandirali "Objesite Mikea Pencea!"
Pence je izjavio da su Trumpove "nesmotrene riječi" ugrozile njegovu porodicu i sve druge koji su bili u Capitolu tog dana i ocijenio da će historija "pozvati Donalda Trumpa na odgovornost."
"Četiri godine smo imali dobar poslovni odnos. Nije se dobro završilo", napisao je Pence u svojoj knjizi "So Help Me God".
Bivši potpredsjednik je proveo naredne dvije i po godine strateški se odvajajući od Trumpa, dok je postavljao temelje za svoju kampanju. Dok je dosljedno hvalio učinak "Trump-Pence administracije", također je naglašavao različitosti njih dvojica, i u politici i stilu.
