Linkovi

Izdvojeno

Izvještaj State Departmenta o ljudskim pravima u BiH

Zgrada State Departmenta u Washingtonu.

State Department je objavio izvještaj o ljudskim pravima u svijetu u 2020. godini, uključujući i BiH.

Izvještaj govori o pravosuđu, korupciji, građanskim slobodama, slobodi učešća u političkim procesima, diskriminaciji, nasilju...

Poštivanje integriteta osobe

Proizvoljno oduzimanje života i ostala nezakonita ili politički motivirana ubistva

Nije bilo izvještaja da su vlada ili njeni agenti počinili samovoljna ili nezakonita ubistva.

Nekažnjavanje za neke zločine počinjene tokom sukoba 1992-1995 i dalje je predstavljalo problem, posebno za one koji su odgovorni za približno 8.000 osoba ubijenih u genocidu u Srebrenici i za približno 8.000 drugih osoba koje su nestale i za koje se pretpostavlja da su ubijene tokom sukoba. Nadležni su uspjele procesuirati samo mali dio od preko 20.000 slučajeva seksualnog nasilja za koje se tvrdi da su se dogodili tokom sukoba.

Tokom godine, vlasti nisu postigle dovoljan napredak u procesuiranju ratnih zločina zbog nedostatka strateškog okvira i dugotrajnih organizacionih i finansijskih problema.

Sudnica
Sudnica

Odbijanje pravičnog javnog suđenja

Političke stranke i figure organiziranog kriminala ponekad su utjecale na pravosuđe i na državnom i na entitetskom nivou u politički osjetljivim slučajevima, posebno onim koji se odnose na korupciju. Vlasti ponekad nisu uspjele izvršiti sudske odluke.

Poštivanje građanskih sloboda

Sloboda izražavanja uključujući i medije

Državni zakoni predviđaju visoku razinu slobode izražavanja, ali neredovita i, u nekim slučajevima, pogrešna provedba i primjena zakona ozbiljno su potkopale slobode medija. Zakon zabranjuje izražavanje koje izaziva rasnu, etničku ili drugu vrstu netrpeljivosti, uključujući "govor mržnje", ali vlasti nisu provodile ta ograničenja.

Podaci linije za pomoć slobodnim medijima ukazuju na to da sudovi i dalje nisu uspjeli razlikovati različite medijske žanrove (posebno vijesti i komentare), dok su dugotrajni sudski postupci i pravne i financijske bitke financijski iscrpljivali novinare i redakcije.

Neovisni su mediji bili aktivni i iznosili su široka mišljenja, ali ponekad je to rezultiralo pritiskom ili prijetnjama novinarima. Dužnosnici suočeni s kritikama nastavili su praksu nazivanja novinara izdajnicima ili ih etiketirati kao članove oporbenih političkih stranaka kako bi ih diskreditirali.

Nastavio se politički i financijski pritisak na medijske kuće. Negativni ekonomski učinci pandemije nagrizili su financijsku stabilnost medija širom zemlje, čineći ih ranjivijima na vanjski pritisak.

Napadi na profesionalni integritet novinara i slobodu medija nastavili su se tijekom cijele godine. U nekoliko su navrata javni službenici ometali rad novinara. To je razdoblje obilježeno je pokušajima ograničavanja pristupa informacijama vezanim uz pandemiju.

Više političkih stranaka i institucije na entitetskoj razini pokušale su utjecati na uređivačku politiku i medijske sadržaje pravnim i financijskim mjerama. Kao rezultat toga, neki su mediji prakticirali autocenzuru.

Akademske slobode

Kantoni Tuzla i Sarajevo imaju zakone koji bi mogli ograničiti neovisnost i akademsku slobodu sveučilišta u njihovoj nadležnosti, dopuštajući izabranim općinskim vlastima da po svom nahođenju angažiraju i otpuštaju sveučilišno osoblje, uključujući akademike.

Osam javnih sveučilišta u zemlji i dalje su odvojena po etničkim linijama, uključujući njihove nastavne planove i programe, i relevantne školske aktivnosti. Profesori su navodno povremeno koristili predrasude na svojim predavanjima, dok je odabir udžbenika i školskog materijala pojačavao diskriminaciju i predrasude.

Sloboda mirnog okupljanja

Članovi neformalnih grupa građana "Pravda za Davida" održali su protest ispred Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci, tražeći da Tužilaštvo BiH preuzme slučaj Davida Dragičevića, mart 2021.
Članovi neformalnih grupa građana "Pravda za Davida" održali su protest ispred Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci, tražeći da Tužilaštvo BiH preuzme slučaj Davida Dragičevića, mart 2021.

Zakon predviđa slobodu mirnog okupljanja i vlada je to pravo općenito poštivala. Međutim, 12. svibnja policija RS prekinula je neformalno okupljanje i razgovor oko 10 članova neformalne skupine Pravda za Davida u centru grada Banja Luka, upozoravajući sudionike da njihovo javno okupljanje nije najavljeno policiji. Vođu grupe Ozrena Perduva policija je istog dana pozvala na saslušanje, gdje mu je rečeno da se sva slična okupljanja u budućnosti, čak i ako budu spontana, neće tolerirati. Pokret Pravda za Davida izvijestio je da je u sudskom sustavu RS-a bilo oko 60 aktivnih sudskih postupaka protiv njihovihpristaša. U dodatnih 30 slučajeva sud je odbacio sve optužbe.

Pokret Pravda za Davida pojavio se kao odgovor na ubojstvo 21-godišnjeg Davida Dragičevića 2018. godine, koje od rujna nije bilo riješeno. Dragičevićeva obitelj mobilizirala je tisuće građana podržavajući njihovu potragu za činjenicama ubojstva i zahtjevom za pravdom. Vlada RS opravdala je svoju odluku o zabrani svih javnih okupljanja skupine, uključujući prosvjede, tvrdeći da pokret tijekom prethodnih skupova nije u potpunosti poštovao zakon. Neki novinari i prosvjednici tvrdili su da je policija tijekom uhićenja primjenjivala pretjeranu silu na prosvjednike i izrađivala fotografije koje su izgleda potkrijepile njihove tvrdnje.

Lezbijske, homoseksualne, biseksualne, transrodne i interseksualne (LGBTI) zajednice planirale su organizirati drugi marš ponosa 23. kolovoza u Sarajevu. Zbog pandemije COVID-19, organizatori su odlučili ne održavati stvarni marš i premjestili su događaj na mrežu. Međutim, čak i prije premještanja događaja na mrežu, organizatori su se suočili s mnogim birokratskim preprekama, jer je Ministarstvo prometa Kantona Sarajevo odbilo njihov zahtjev za promjenom rute marša, navodeći navodne financijske gubitke za kompanije javnog prijevoza, bez obzira što će marš biti u nedjelju, kada je korištenje javnog prijevoza znatno manje. Kantonalno Ministarstvo unutarnjih poslova također je zatražilo od organizatora da plate prekomjerne sigurnosne mjere, uključujući prisutnost dva vozila hitne pomoći, dva vatrogasna vozila i betonske barijere na devet lokacija duž marš rute. Sličnih sigurnosnih zahtjeva redovito se odricalo za druge velike događaje koji nisu LGBTI.

Postoji 10 zakona koji reguliraju pravo na slobodno okupljanje u različitim dijelovima zemlje, a svi su općenito ocijenjeni pretjerano restriktivnima. Primjeri uključuju zabranu javnog okupljanja pred brojnim javnim institucijama u RS-u, dok neki kantonalni zakoni u Federaciji (npr. U Srednjobosanskom kantonu) propisuju kaznenu odgovornost za neispunjavanje administrativnih postupaka za održavanje mirnog okupljanja.

Sloboda kretanja

Iako zakon o azilu predviđa slobodu kretanja tražitelja azila, vlasti Unsko-sanskog kantona uvele su ograničenja bez odgovarajuće pravne osnove. To je rezultiralo time da su tražitelji azila - uključujući neke koji su bili uredno registrirani - prisilno udaljeni iz javnog prijevoza na ulazu na teritoriju kantona i spriječeni da koriste autobuse i taksije unutar kantona. Skupine tražitelja azila i migranata redovito su protiv volje odaljavane iz Bihaća na mjesto udaljeno nekoliko kilometara, gdje im je ograničeno kretanje. Samo mjesto nudilo je vrlo loše humanitarne i sigurnosne uvjete. Partner za pravnu pomoć Ureda Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) pravno je osporio ograničenja.

Zbog pandemije COVID-19, Vijeće ministara je 16. travnja donijelo odluku kojom se ograničava kretanje migranata bez dokumenata koji nisu imali valjane identifikacijske dokumente. Odlukom je zabranjeno kretanje i smještaj migranata izvan migrantskih centara, uključujući migrante koji su izjavili da namjeravaju podnijeti zahtjeve za azil i koji su posjedovali valjane dokaze o izraženoj namjeri da podnesu zahtjev za azil, kao i one koji su već zatražili azil. Neke su nevladine organizacije osporile odluku, objašnjavajući da je zakonski neutemeljena i krši osnovna ljudska prava migranata. Ova je praksa ukinuta krajem blokade u svibnju, iako nije objavljena formalna odluka o tome.

Sloboda učešća u političkom procesu

Izbori i političko učešće: Parlament BiH usvojio je 8. jula izmjene i dopune izbornog zakona kojima se gradu Mostar otvorio put za prve lokalne izbore u nakon 12 godina, čime se BiH uskladila s odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Baralija protiv BiH. Postignuće je rezultat političkog sporazuma između stranaka SDA i HDZ zaključenog 17. juna. U skladu s tim održani su gradski izbori u Mostaru. Promatrači civilnog društva i međunarodne zajednice proces su uglavnom okarakterizirali kao slobodan i pošten. Središnja izborna komisija naredila je ponovno brojanje glasačkih listića na otprilike polovini biračkih mjesta u Mostaru, pojašnjavajući da je prebrojavanje uglavnom uzrokovano lošom obukom birača, a ne sistemskom prevarom, iako je jedna od političkih stranaka podnijela prijavu za prevaru kantonalnom tužilaštvu, što je bilo pod istragom na kraju izvještajnog perioda.

Lokalni izbori u Mostaru, decembar 2020.
Lokalni izbori u Mostaru, decembar 2020.

Političke stranke i političko učešće: Neki lideri manjih političkih stranaka žalili su se da su veće stranke imale virtualni monopol nad ministarstvima, javnim službama i medijima, gdje je članstvo u dominantnoj stranci bio preduvjet za napredak.

Učešće žena i manjinskih grupa: Iako zakon zahtijeva da najmanje 40 posto kandidata političke stranke budu žene, žene su imale samo 24 posto zastupničkih mjesta u Parlamentu BiH, što je porast za 19 posto u odnosu na 2019. U Parlamentu FBiH žene su imale 24 posto mjesta, isto kao i 2019. godine, dok su Narodnoj skupštini RS imale 20 posto, što je blagi pad u odnosu na 2019.

Zakon predviđa da Srbi, Hrvati i Bošnjaci kao i „ostali“, moraju biti adekvatno zastupljeni na svim nivoima vlasti. Vlada to nije poštovala.

Korupcija i nedostatak transparentnosti vlade

Zakon predviđa kazne za korupciju od strane dužnosnika, ali vlada nije učinkovito provodila zakon niti je javnu korupciju tretirala kao ozbiljan problem. Sudovi nisu obrađivali slučajeve korupcije na visokoj razini, a u većini pravomoćnih slučajeva izricane su uvjetne kazne. Dužnosnici su se često nekažnjeno bavili korupcijom, a korupcija je i dalje prevladavala u mnogim političkim i ekonomskim institucijama. Korupcija je bila posebno raširena u zdravstvu i obrazovanju, procesima javne nabave, lokalnoj upravi i postupcima zapošljavanja u javnoj upravi.

Vlada ima mehanizme za istraživanje i kažnjavanje zloupotrebe i korupcije, ali politički pritisak često je sprječavao primjenu tih mehanizama. Promatrači su policijsku nekažnjivost smatrali raširenom, a kontinuirano se izvještava o korupciji u državnim i entitetskim službama sigurnosti.

Korupcija: Iako je javnost korupciju smatrala endemskom u javnoj sferi, bilo je malo javnih zahtjeva za kaznenim progonom korumpiranih dužnosnika. Mnoštvo državnih, entitetskih, kantonalnih i općinskih uprava, svaka s ovlašću uspostavljanja zakona i propisa koji utječu na poslovanje, stvorilo je sustav koji nije imao transparentnost i pružao je mogućnosti za korupciju. Struktura vlade na više razina pružila je korumpiranim dužnosnicima široke mogućnosti da traže „naknade za usluge“, posebno u institucijama lokalne uprave.

Analitičari su smatrali da je pravni okvir za sprečavanje korupcije zadovoljavajući na gotovo svim razinama vlasti, a odsutnost procesa protiv visokih dužnosnika pripisali su nedostatku političke volje. Mnoge institucije na državnoj razini zadužene za borbu protiv korupcije, poput Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije, imale su ograničena ovlaštenja i financijskih sredstava.

Bilo je naznaka da je pravosuđe pod političkim utjecajem, a Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće bilo je u središtu korupcijskih skandala, uključujući navode da je predsjednik vijeća primio mito u zamjenu za miješanje u slučaj. Odgovornost sudaca i tužitelja bila je niska, a imenovanja se često nisu temeljila na zaslugama. Progoni su se također smatrali generalno neučinkovitima i podložni političkim manipulacijama, što je često rezultiralo uvjetnim osudama ili zatvorskim kaznama ispod obaveznih minimalnih kazni.

Prema profesorima i studentima, korupcija se nastavila na svim razinama sustava visokog obrazovanja. Profesori na brojnim sveučilištima izvijestili su da je primanje mita uobičajeno te da su imali pritisak od kolega i pretpostavljenih da daju više ocjene studentima s obiteljskim ili političkim vezama. Bilo je vjerodostojnih optužbi za korupciju u javnoj nabavi, javnom zapošljavanju i zdravstvenim uslugama.

Stav vlade prema međunarodnoj i nevladinoj istrazi navodnih zloupotreba ljudskih prava

Vladini službenici i u Federaciji i u RS-u pokušavali su povremeno ograničiti aktivnosti NVO-a. Promatrači su primijetili da su neki predstavnici civilnog društva koji rade na vrlo osjetljivim pitanjima poput zločina povezanih s sukobima i borbe protiv korupcije bili izloženi prijetnjama i verbalnim napadima. Nekoliko nevladinih organizacija u RS-u izvijestilo je da su lokalne vlasti vršile pritisak na njih dok su bile podvrgnute dugotrajnim poreskim inspekcijama, koje su ponekad trajale i do šest mjeseci.

Diskriminacija, društvena zloupotreba i trgovina ljudima

Žene

Silovanje i nasilje u porodici: Neuspjeh policije da silovanje supružnika tretira kao ozbiljno krivično djelo spriječilo je efikasno sprovođenje zakona. Žene žrtve silovanja nisu imale redovan pristup besplatnoj socijalnoj podršci ili pomoći i nastavile su se suočavati s predrasudama i diskriminacijom u svojim zajednicama i od predstavnika javnih institucija.

NVO su izvijestile da su vlasti često vraćale počinitelje u njihove porodične domove manje od 24 sata nakon nasilnog događaja, često navodno zbog zabrinutosti gdje će počinilac živjeti.

Tokom pandemije COVID-19, posebno tokom zatvaranja u aprilu, nevladine organizacije prijavile su povećan broj slučajeva nasilja u porodici.

Djeca

Obrazovanje: Djeca s poteškoćama u razvoju uopće nisu bila uključena u obrazovni proces i u potpunosti su ovisila o svojim roditeljima ili nevladinim organizacijama za obrazovanje. I Federacija i RS imale su strategije za poboljšanje prava osoba s invaliditetom koje su uključivale i djecu.

Više od 50 škola u cijeloj Federaciji i dalje je odvojeno po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Tamo gdje su se učenici, roditelji i nastavnici odlučili oduprijeti segregaciji, često su ih susretale politička ravnodušnost i ponekad zastrašivanje, što je naštetilo kvalitetu obrazovanja djece.

Sedmu godinu zaredom roditelji bošnjačke djece u povratničkim zajednicama širom RS nastavili su bojkot javnih škola u korist slanja svoje djece u alternativno školovanje koje je finansiralo i organiziralo Federalno ministarstvo obrazovanja uz podršku vlada Sarajeva i Zenice.

U Federaciji su srpskim učenicima uskraćena jezička prava predviđena ustavom Federacije, posebno u osnovnoj školi Glamoč u Kantonu 10, gdje su vlasti spriječile upotrebu srpskog jezika i udžbenika, uprkos značajnom broju učenika povratnika Srba.

Zlostavljanje djece: Porodično nasilje nad djecom bilo je problem. Iako relevantne institucije prikupljaju rasute podatke, ne postoji jedinstveni sistem prikupljanja podataka. Policija je istraživala i procesuirala pojedinačne slučajeve zlostavljanja djece. Prijavljen je samo mali broj slučajeva nasilja nad djecom i, kao posljedica toga, samo je nekoliko slučajeva izvedeno pred sudove. U mnogim slučajevima djeca su bila indirektne žrtve porodičnog nasilja.

Dijete, rani i prisilni brak: Aktivisti za prava djece i borbe protiv trgovine primijetili su da tužitelji nisu htjeli istražiti i procesuirati prisilne brakove koji uključuju romske maloljetnike, pripisujući to romskom običaju.

Manjine

Uznemiravanje i diskriminacija pripadnika manjina nastavili su se u cijeloj zemlji, mada ne tako često kao prethodnih godina.

Djela nasilja, kriminalizacije i ostalih zloupotreba na osnovu seksulane orijentacije i spolnog identiteta

Govor mržnje, diskriminacija i nasilje nad LGBTI osobama bili su široko rasprostranjeni. U svom Rozom izvještaju za 2020. godinu, SOC je izvijestio da je svaka treća LGBTI osoba u zemlji doživjela neku vrstu diskriminacije.

Radnička prava

Prema neformalnim procjenama, otprilike 40 posto radne snage bilo je neprijavljeno i radilo je u neformalnoj ekonomiji.

Nedostatak radničkih prava bio je izraženiji u privatnom sektoru, uglavnom zbog slabijih sindikata u privatnom sektoru i široke i izražene slabosti vladavine zakona.

See all News Updates of the Day

BiH: Vrućine pogoduju planinskom turizmu, ali ugrožavaju radnike

BiH: Vrućine pogoduju planinskom turizmu, ali ugrožavaju radnike
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:44 0:00

Dok velike vrućine koje se bilježe u Bosni i Hercegovini posljednjih dana pogoduju razvoju turizma,u velikom problemu su radnici koji rade na otvorenom.Stručnjaci upozoravaju da je neophodno prilagoditi radno vrijeme radnika ekstremnim uslovima.

San Antonio: Istraga stradanja migranata

San Antonio: Istraga stradanja migranata
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:12 0:00

Od otkrića šezdeset-sedmoro ljudi, naguranih u napušteni kamion, na rubu San Antonija, u Teksasu, broj umrlih se povećava. Istraga se nastavlja dok se preživjeli bore za život u lokalnim bolnicama, a vlasti pokušavaju identificirati preminule.

Kako će Balkan izaći iz čekaonice Evropske unije?

Kuda Balkan treba da ide do Evropske unije?
please wait

No media source currently available

0:00 0:07:04 0:00

"Čekaonica bez rezultata", ocjenjuje Pol Mekarti predstavnik američkog nevladinog Međunarodnog republikanskog instituta (IRI), sumirajući epilog i poruke sa skoro održanog samita lidera EU u Briselu – koji je dijelom bio posvećen integracijama zapadnobalkanske šestorke.

Ne bih rekao da je EU napustila to područje, ali je definitivno zaokupljena ruskom agresijom na Ukrajinu – pokušavajući da odredi kakve bi sve posljedice mogla imati na nju. Tu posebno mislim na moguće ekonomske posljedice i načine na koje će se Unija nositi sa njima. To je sada u prvom planu – što je uticalo na to da Zapadni Balkan, na neki način, ispadne iz prvog plana – i ne smatram da će u ovom trenutku Brisel nuditi bilo kakva rješenja u vezi sa tim područjem”, podvlači u razgovoru za Glas Amerike direktor u IRI-ju zadužen za Evropu.

Pol Mekarti, Međunarodni republikanski institut
Pol Mekarti, Međunarodni republikanski institut

Djeluje da su disonantni tonovi trenutna karakteristika aktuelnih relacija između Evropske unije i Zapadnog Balkana, koji se sa promjenjivim učinkom i to ne uvek sopstvenom krivicom – kreće na putu euroatlantskih integracija.

Uz nužne temeljne reformske prepreke, nerijetko su im put blokirale same članice Unije, a najgorča iskustva imaju Sjeverna Makedonija i Albanija – zemlje kojima još nije odobren datum početka pristupnih pregovora.

Uz njih, sa glavnog kolosjeka skrajnute su i Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija, uprkos decidnim tvrdnjama, kako Sjedinjenih Država tako i Evropske komisije, o značaju integrisanja tog područja – nedavno iznijetim za Glas Amerike.

Pol Mekarti upozorava da bi trenutni zastoj mogao imati posljedice u okolnostima višemjesečne vojne kampanje koju Rusija vodi protiv susjeda – Ukrajine.

U najgorem slučaju, što se nadam da se neće desiti, to bi moglo dovesti do destabilizacije balkanskih zemalja koje djeluju da su prepuštene same sebi u rješavanju starih problema – poput spora Srbije i Kosova. Međutim, prema optimističnijem scenariju trenutne okolnosti mogle bi ih navesti da samostalno riješe sporove. Otvore granice, osnaže ekonomsku saradnju, razmjenu u oblasti kulture – ostavljam mogućnost da iz svega toga ipak proistekne nešto dobro”, navodi taj stručnjak.

Aktuelnim odnosom prema Balkanu Evropska unija najveću uslugu čini ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, nedvosmislen je stav Edvarda Džozefa, predavača Škole za napredne međunarodne studije vašingtonskog univerziteta Džons Hopkins.

Edvard Džozef, predavač na Univerzitetu Džons Hopkins
Edvard Džozef, predavač na Univerzitetu Džons Hopkins

U Beogradu Aleksandar Vučić, jedan od glavnih Putinovih saveznika i zvaničnik evropske države koja Rusiji ne uvodi sankcije, ima argument da kaže – zašto bih radio bilo šta kada Evropska unija ne ispunjava svoje obaveze. Takođe, osnažuju se veoma problematične političke snage u Sjevernoj Makedoniji povezane sa Rusijom koje gaje populističke i zavjereničke teorije. Takođe, u Bosni i Hercegovini ostavljate široko polje za sukobe nacionaliste poput Milorada Dodika, Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića uoči novembarskih izbora u okolnostima ruskog i kineskog veta na mandat vojnoj misiji Evropske unije“, ističe Džozef.

Srbija je i dalje jedina evropska zemlja, uz Bjelorusiju, koja Rusiji nije uvela sankcije zbog rata koji je povela u Ukrajini – ali u javnom diskursu njeni državni zvaničnici nisu podržavali rusku agresiju.

Sa druge strane – činjenica je da je u Ujedinjenim nacijama podržala rezolucije koje osuđuju rusku vojnu kampanju.

Srbija će, da tako kažem, nastaviti da sjedi na dve stolice. I Zapad neće moći da uradi mnogo povodom toga – djeluje da će se to nastaviti. Aleksandar Vučić je jasno stavio do znanja da želi nastavak integrisanja u EU, ali istovremeno i očuva odnos sa Rusijom – pogotovo kada se radi o energetici i ne samo u vezi sa tim. Zato je pred vratima evropskog kluba potrebno formulisati uslove koji bi Srbiju okrenuli ka pravom smjeru. Ne vjerujem da je moguće uspostaviti odnos – sve ili ništa, ali za očekivati je više proevropskih poteza Srbije koja će istovremeno održavati veze sa Rusijom“, smatra Mekarti.

Za tako definisani višegodišnji spoljnopolitički pristup Srbije, Edvard Džozef kaže da više niko ne bi trebalo da ima razumijevanja, a pogotovo ne Oliver Varhelji – komesar za susjedsku politiku i proširenje Evropske unije, koji se upravo o tome nedavno izjašnjavao.

Srbija raspolaže i traći ono što njeni susjedi Severna Makedonija i Albanija očajnički žele. Ironija je u tome što je Srbija kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji – koja nije otvorila sva pregovaračka poglavlja poput Crne Gore. Ne sputavaju je u tome Bugarska ili Francuska sa prijedlozima koji se mogu tumačiti na različite načine. Srbija samu sebe blokira i Oliver Varhelji bi toga trebalo da bude svjestan. Nema nikakvih razloga za razumijevanje pozicije Srbije u odnosu sa Rusijom, niti njenog ustezanja dda uvede sankcije Rusiji“, podvlači Džozef.

Uz to što djeluje da je talac sopstvene spoljnopolitičke neodlučnosti, među razlozima sporijeg napretka u integracijama u kojima je otvorila polovinu pregovaračkih poglavlja, je i sporost u primjeni reformi u ključnim oblastima – borbi protiv organizovanog kriminala, pravosuđu, ljudskim pravima i medijskim slobodama.

Reforme i region

U ostvarenju reformskih ciljeva zemljama Zapadnog Balkana su na raspolaganju i regionalne inicijative – koje nerijetko predvode uticajne evropske zemlje. Bilo ih je nekoliko aktuelnih – a među njima je možda i najzvučnija bila Berlinski proces.

Posljednjih mjeseci, u regionalnim okvirima, najčešće se pominje „Otvoreni Balkan“ – čiji su, za sada, inicijatori i članovi, Albanija, Severna Makedonija i Srbija. Kako se može čuti – ideja vodilja joj je ekonomsko povezivanje regiona, odnosno zemalja Zapadnog Balkana.

Za nju, do sada, dovoljan stepen razumijevanja nisu pokazale Bosna i Hercegovina, Kosovo i donekle Crna Gora.

"Potrebno je da bude mnogo jasnije određeno šta je zapravo ‘Otvoreni Balkan’. O tome čak ne postoje ni štampani materijali. Za sada se tu radi o, ne uvijek transparentnim, susretima lidera regiona. Mislim da bi trebalo mnogo jasnije da prezentuju šta nastoje da postignu. To se posebno odnosi na Beograd. Ono što Kosovo i Bosnu navodi da zaziru je to što inicijativu vide kao nešto u čemu Beograd prednjači. Kao način da Aleksandar Vučić poveća uticaj i kontrolu na Zapadnom Balkanu. Takav stav je do skoro važio i za Crnu Goru, ali djeluje da se taj stav promenio imajući u vidu da uživa veću podršku premijera Dritana Abazovića“, ukazuje stručnjak Međunarodonog republikanskog institituta – dodajući da je, opšte uzevši, dobrodošao svaki vid saradnje Zapadnog Balkana.

Političko-poslovna zona tri zapadnobalkanske zemlje, pod nazivom "Otvoreni Balkan" uspostavljena je jula 2021. i dio međunarodne zajednice predvođen Sjedinjenim Državama i Evropskom unijom je smatra dobrodošlom, sve dok je kompatibilna sa principima Unije i obuhvata sve aktere na Zapadnom Balkanu.

To, međutim, za sada nije slučaj usljed oklijevanja tri države da joj se pridruže.

Inicijativa je opasna iz veoma jednostavnog razloga. Smanjivanjem ekonomskih barijera povećavate političke rizike – jer su ekonomije o kojima govorimo nejednako razvijene. Ekonomija Srbije je za oko četrnaest puta veća od crnogorske. Dvostruko je jača od objedinjene albanske i sjevernomakedonske privrede. Dakle, veoma je izražena ekonomska neuravnoteženost. To znači da, kada uklonite barijere, najviše koristi ide najvećoj državi – a to je Srbija. A ekonomska moć u rukama autoritarnog režima preduslov je opasnosti”, kaže Edvard Džozef.

Unazad nekoliko godina, izvještaji Evropske komisije i renomiranih međunarodnih organizacija usredsređenih na stanje ljudskih prava, sloboda i stanja u medijima – Srbiju označavaju kao državu u kojoj se bilježi stalno nazadovanje u tim oblastima.

Prvi impuls nekoj vrsti iskoraka u pogledu regionalnih eurointegracija Balkana moglo bi biti približavanje kompromisu Bugarske i Sjeverne Makedonije – što bi na kraju doprinijelo određivanju datuma početka pregovora sa dvije kandidatske države za članstvo u Evropskoj uniji.

Bivši šef Pentagona: Putin ide na spavanje "uplašen"

Bivši američki sekretar za odbranu Džim Matis u petak je oštro kritikovao ruskog predsjednika Vladimira Putina, a njegovu invaziju na Ukrajinu nazvao je "nekompetentnom" i "nepromišljenom".

Matis je u govoru u Seulu, Putina uporedio sa paranoičnim likovima iz romana ruskog pisca Fjodora Doostojevskog.

"Putin je lik pravo iz romana Dostojevskog. Ide na spavanje ljut, uplašen, misli da je Rusija okružena noćnim morama", rekao je Matis na skupu u organiziciji Seulskog foruma za međunarodne poslove, Korejskog društva i Centra za strateške i međunarodne studije.

Bivši šef Pentagona nije se mnogo oglašavao u javnosti nakon što je podnio ostavku 2018. godine zbog neslaganja sa tadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom.

Matis nije direktno govorio o sporu sa Trumpom, ističući samo da se bivši predsjednik zalagao za netradicionalnu spoljnu politiku koja je dovodila u pitanje američke odnose sa saveznicima.

Matisovi najoštriji komentari bili su o Putinu, za kojeg je naveo da je poremećen i da ne može da donosi pametne odluke zato što pored sebe nema ljude koji bi ga dobro savjetovali.

Na pitanje o najvećim poukama iz ruskog rata u Ukrajini, Matis je odgovorio: "Nesposobni generali ne bi trebalo da vam vode operacije". Takođe je ocijenio da je ruska invazija "taktički nekompetentna" i "strateški nepromišljena".

Ruski predsednik Vladimir Putin na skupu u Turkmenistanu (Foto: AP)
Ruski predsednik Vladimir Putin na skupu u Turkmenistanu (Foto: AP)

“Rat je dovoljna tragedija bez dodate gluposti", naglasio je bivši američki sekretar za odbranu. Kritikovao je i Kinu zbog sve tješnjih odnosa sa Rusijom i nespremnosti da izrazi protivljenje ratu u Ukrajini.

Jedna zemlja "ne može biti velika ako podržava rusku kriminalnu invaziju na Ukrajinu", poručio je Matis.

Komentarišući svoj mandat pod Trumpom, Matis je govorio o "intenzivnom periodu", a Trumpa nazvao "neuobičajenim liderom", ali nije direktno kritikovao bivšeg predsjednika.

"Demokratije će nekada biti populističke i raskidaće sa tradicijom. U prirodi je demokratija da povremeno isprobavaju ideje", naveo je Matis. Dodao je da bi Amerikanci na to trebalo da odgovore tako što će "i dalje imati povjerenja u institucije" i "u one koji s vama nisu saglasni".

Matis je govorio u Južnoj Koreji, američkom savezniku koji je osjetio dramatične posljedice Trumpove netradicionalne spoljne politike.

Na pitanje o Trumpovim samitima sa sjevernokorejskim liderom Kim Džong Unom, Matis je rekao da nikada nije bio optimista u pogledu tih razgovora, ali da su diplomatski napori bili "ispravan potez".

“Kada je riječ o rezultatima, nije ih bilo", ocijenio je bivši šef Pentagona. Takođe je pozdravio novog južnokorejskog predsjednika Jun Suk-jeola koji želi da njegova zemlja igra veću ulogu u svijetu. Jun je ove nedelje prisustvovao NATO samitu u Madridu, kao prvi južnokorejski lider na sličnom skupu.

Matis je međum upozorio protiv nedavnih poziva u Seulu da se Južna Koreja nuklearno naoruža.

“Nije vam potrebno nuklearno naoružanje na poluostrvu da osigurate da postoji dugoročno odvraćanje dok god postoji povjerenje između Južne Koreje i SAD", istakao je Matis.

Ankete pokazuju da većina Južnokorejaca podržava nabavku nuklearnog naoružanja naročito dok Sjeverna Koreja nastavlja da razvija svoj arsenal.

Trebalo bi da uradite sve što možete da izbjegnete nuklearno naoružavanje. To je užasno oružje", upozorio je Matis.

Šta praktično znači odluka Vrhovnog suda o emisiji štetnih gasova?

Termoelektrana, ilustracija

Vrhovni sud SAD je donio odluku da ograniči ovlaštenja federalne vlade SAD u suzbijanju štetnih gasova. Praktično je ograničio ovlaštenja Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) da reguliše emisiju štetnih gasova iz termoelektrana i gasnih elektrana, u okviru Zakona o čistom vazduhu.

Vrhovni sud smatra da o tom pitanju, umjesto EPA, treba da odlučuje Kongres.

Lideri Zapadne Virdžijije, države koja je lider u proizvodnji uglja, pozdravili su ovu presudu, dok je Bidenova administracija ocijenila da će zemlju "vratiti unazad". Procjenjuje se da termoelektrane emituju oko 30 odsto ugljen dioksida.

Šta znači odluka suda u kontekstu klimatskih promjena?

Kratkoročno, znači da će Bidenovoj administraciji biti teže da ostvai ambiciozne ciljeve u borbi protiv klimatskih promjena - da smanji emisije štetnih gasova za polovinu do 2030, a da do 2035. električna mreža bude potpuno nezavisna od uglja.

Sada je sve to pod znakom pitanja, jer je sud ta ovlaštenja prepustio Kongresu. A to znači da su Bidenu male šanse da progura svoju agendu, zbog toga što demokrate imaju 50 mjesta u Senatu - a jedan od njihovih senatora je Džo Menčin iz Zapadne Virdižinije.

"Nažalost, klimu nije briga za našu politiku", kaže klimatolog Viktor Đensini, i dodaje da "to što je sud prepustio Kongresu da odlučuje o emisiji ugljen dioksida, govori da nije razmišljao u najboljem interesu planete".

Šta ova odluka znači za ljude?

Budući da će borba protiv klimatskih promjena ovime biti usporena, borci za zaštitu životne sredine upozoravaju da će nivo mora porasti, kao i da treba očekivati da se nastave ekstremni vremenski uslovi - vrućine i suše.

"Ova presuda će najviše uticati na one ljude koji žive blizu termoelektrana, koji su svakodnevno izloženi štetnim gasovima", kaže Sabrina Mekormik sa univerziteta Džordž Vašington.

Guverner Kalifornije Gevin Njusom najavio je da će, uprkos presudi, ta država nastaviti da primjenjuje stroge standarde za emisiju štetnih gasova koji dolaze iz saobraćaja.

Šta će Kongres uraditi?

Vrhovni sud ocjenjuje da je na Kongresu da precizira "velika pitanja" kao što su klimatske promjene. Ali, to je malo vjerovatno.

Demokrata sa Roud Ajlenda, Šeldon Vajthaus, kaže da je sud odlukom vezao ruke vladi.

"Stvar je u sljedećem: oni brane Agenciji za zaštitu životne sredine da reguliše ovu oblast i šalju pitanje u Kongres - gdje razne stvari bivaju blokirane zbog pravila filibaster. Takođe, u Kongres ulazi i veliki novac zagađivača, koji sprječava da se nešto promijeni", kazao je on za AP.

Republikanska senatorka iz Zapadne Virdžinije, Šeli Mur Kapito, pozdravila je odluku Vrhovnog suda.

"Da je Kongres htio da Agenciji za zaštitu životne sredine da nadležnosti koje mijenjaju cijelu našu ekonomije, Kongres bi to već uradio", kaže Kapito.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG