Linkovi

Top priča BiH

Izvještaj State Departmenta o ljudskim pravima u BiH

Zgrada State Departmenta u Washingtonu.

State Department je objavio izvještaj o ljudskim pravima u svijetu u 2020. godini, uključujući i BiH.

Izvještaj govori o pravosuđu, korupciji, građanskim slobodama, slobodi učešća u političkim procesima, diskriminaciji, nasilju...

Poštivanje integriteta osobe

Proizvoljno oduzimanje života i ostala nezakonita ili politički motivirana ubistva

Nije bilo izvještaja da su vlada ili njeni agenti počinili samovoljna ili nezakonita ubistva.

Nekažnjavanje za neke zločine počinjene tokom sukoba 1992-1995 i dalje je predstavljalo problem, posebno za one koji su odgovorni za približno 8.000 osoba ubijenih u genocidu u Srebrenici i za približno 8.000 drugih osoba koje su nestale i za koje se pretpostavlja da su ubijene tokom sukoba. Nadležni su uspjele procesuirati samo mali dio od preko 20.000 slučajeva seksualnog nasilja za koje se tvrdi da su se dogodili tokom sukoba.

Tokom godine, vlasti nisu postigle dovoljan napredak u procesuiranju ratnih zločina zbog nedostatka strateškog okvira i dugotrajnih organizacionih i finansijskih problema.

Sudnica
Sudnica

Odbijanje pravičnog javnog suđenja

Političke stranke i figure organiziranog kriminala ponekad su utjecale na pravosuđe i na državnom i na entitetskom nivou u politički osjetljivim slučajevima, posebno onim koji se odnose na korupciju. Vlasti ponekad nisu uspjele izvršiti sudske odluke.

Poštivanje građanskih sloboda

Sloboda izražavanja uključujući i medije

Državni zakoni predviđaju visoku razinu slobode izražavanja, ali neredovita i, u nekim slučajevima, pogrešna provedba i primjena zakona ozbiljno su potkopale slobode medija. Zakon zabranjuje izražavanje koje izaziva rasnu, etničku ili drugu vrstu netrpeljivosti, uključujući "govor mržnje", ali vlasti nisu provodile ta ograničenja.

Podaci linije za pomoć slobodnim medijima ukazuju na to da sudovi i dalje nisu uspjeli razlikovati različite medijske žanrove (posebno vijesti i komentare), dok su dugotrajni sudski postupci i pravne i financijske bitke financijski iscrpljivali novinare i redakcije.

Neovisni su mediji bili aktivni i iznosili su široka mišljenja, ali ponekad je to rezultiralo pritiskom ili prijetnjama novinarima. Dužnosnici suočeni s kritikama nastavili su praksu nazivanja novinara izdajnicima ili ih etiketirati kao članove oporbenih političkih stranaka kako bi ih diskreditirali.

Nastavio se politički i financijski pritisak na medijske kuće. Negativni ekonomski učinci pandemije nagrizili su financijsku stabilnost medija širom zemlje, čineći ih ranjivijima na vanjski pritisak.

Napadi na profesionalni integritet novinara i slobodu medija nastavili su se tijekom cijele godine. U nekoliko su navrata javni službenici ometali rad novinara. To je razdoblje obilježeno je pokušajima ograničavanja pristupa informacijama vezanim uz pandemiju.

Više političkih stranaka i institucije na entitetskoj razini pokušale su utjecati na uređivačku politiku i medijske sadržaje pravnim i financijskim mjerama. Kao rezultat toga, neki su mediji prakticirali autocenzuru.

Akademske slobode

Kantoni Tuzla i Sarajevo imaju zakone koji bi mogli ograničiti neovisnost i akademsku slobodu sveučilišta u njihovoj nadležnosti, dopuštajući izabranim općinskim vlastima da po svom nahođenju angažiraju i otpuštaju sveučilišno osoblje, uključujući akademike.

Osam javnih sveučilišta u zemlji i dalje su odvojena po etničkim linijama, uključujući njihove nastavne planove i programe, i relevantne školske aktivnosti. Profesori su navodno povremeno koristili predrasude na svojim predavanjima, dok je odabir udžbenika i školskog materijala pojačavao diskriminaciju i predrasude.

Sloboda mirnog okupljanja

Članovi neformalnih grupa građana "Pravda za Davida" održali su protest ispred Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci, tražeći da Tužilaštvo BiH preuzme slučaj Davida Dragičevića, mart 2021.
Članovi neformalnih grupa građana "Pravda za Davida" održali su protest ispred Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci, tražeći da Tužilaštvo BiH preuzme slučaj Davida Dragičevića, mart 2021.

Zakon predviđa slobodu mirnog okupljanja i vlada je to pravo općenito poštivala. Međutim, 12. svibnja policija RS prekinula je neformalno okupljanje i razgovor oko 10 članova neformalne skupine Pravda za Davida u centru grada Banja Luka, upozoravajući sudionike da njihovo javno okupljanje nije najavljeno policiji. Vođu grupe Ozrena Perduva policija je istog dana pozvala na saslušanje, gdje mu je rečeno da se sva slična okupljanja u budućnosti, čak i ako budu spontana, neće tolerirati. Pokret Pravda za Davida izvijestio je da je u sudskom sustavu RS-a bilo oko 60 aktivnih sudskih postupaka protiv njihovihpristaša. U dodatnih 30 slučajeva sud je odbacio sve optužbe.

Pokret Pravda za Davida pojavio se kao odgovor na ubojstvo 21-godišnjeg Davida Dragičevića 2018. godine, koje od rujna nije bilo riješeno. Dragičevićeva obitelj mobilizirala je tisuće građana podržavajući njihovu potragu za činjenicama ubojstva i zahtjevom za pravdom. Vlada RS opravdala je svoju odluku o zabrani svih javnih okupljanja skupine, uključujući prosvjede, tvrdeći da pokret tijekom prethodnih skupova nije u potpunosti poštovao zakon. Neki novinari i prosvjednici tvrdili su da je policija tijekom uhićenja primjenjivala pretjeranu silu na prosvjednike i izrađivala fotografije koje su izgleda potkrijepile njihove tvrdnje.

Lezbijske, homoseksualne, biseksualne, transrodne i interseksualne (LGBTI) zajednice planirale su organizirati drugi marš ponosa 23. kolovoza u Sarajevu. Zbog pandemije COVID-19, organizatori su odlučili ne održavati stvarni marš i premjestili su događaj na mrežu. Međutim, čak i prije premještanja događaja na mrežu, organizatori su se suočili s mnogim birokratskim preprekama, jer je Ministarstvo prometa Kantona Sarajevo odbilo njihov zahtjev za promjenom rute marša, navodeći navodne financijske gubitke za kompanije javnog prijevoza, bez obzira što će marš biti u nedjelju, kada je korištenje javnog prijevoza znatno manje. Kantonalno Ministarstvo unutarnjih poslova također je zatražilo od organizatora da plate prekomjerne sigurnosne mjere, uključujući prisutnost dva vozila hitne pomoći, dva vatrogasna vozila i betonske barijere na devet lokacija duž marš rute. Sličnih sigurnosnih zahtjeva redovito se odricalo za druge velike događaje koji nisu LGBTI.

Postoji 10 zakona koji reguliraju pravo na slobodno okupljanje u različitim dijelovima zemlje, a svi su općenito ocijenjeni pretjerano restriktivnima. Primjeri uključuju zabranu javnog okupljanja pred brojnim javnim institucijama u RS-u, dok neki kantonalni zakoni u Federaciji (npr. U Srednjobosanskom kantonu) propisuju kaznenu odgovornost za neispunjavanje administrativnih postupaka za održavanje mirnog okupljanja.

Sloboda kretanja

Iako zakon o azilu predviđa slobodu kretanja tražitelja azila, vlasti Unsko-sanskog kantona uvele su ograničenja bez odgovarajuće pravne osnove. To je rezultiralo time da su tražitelji azila - uključujući neke koji su bili uredno registrirani - prisilno udaljeni iz javnog prijevoza na ulazu na teritoriju kantona i spriječeni da koriste autobuse i taksije unutar kantona. Skupine tražitelja azila i migranata redovito su protiv volje odaljavane iz Bihaća na mjesto udaljeno nekoliko kilometara, gdje im je ograničeno kretanje. Samo mjesto nudilo je vrlo loše humanitarne i sigurnosne uvjete. Partner za pravnu pomoć Ureda Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) pravno je osporio ograničenja.

Zbog pandemije COVID-19, Vijeće ministara je 16. travnja donijelo odluku kojom se ograničava kretanje migranata bez dokumenata koji nisu imali valjane identifikacijske dokumente. Odlukom je zabranjeno kretanje i smještaj migranata izvan migrantskih centara, uključujući migrante koji su izjavili da namjeravaju podnijeti zahtjeve za azil i koji su posjedovali valjane dokaze o izraženoj namjeri da podnesu zahtjev za azil, kao i one koji su već zatražili azil. Neke su nevladine organizacije osporile odluku, objašnjavajući da je zakonski neutemeljena i krši osnovna ljudska prava migranata. Ova je praksa ukinuta krajem blokade u svibnju, iako nije objavljena formalna odluka o tome.

Sloboda učešća u političkom procesu

Izbori i političko učešće: Parlament BiH usvojio je 8. jula izmjene i dopune izbornog zakona kojima se gradu Mostar otvorio put za prve lokalne izbore u nakon 12 godina, čime se BiH uskladila s odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Baralija protiv BiH. Postignuće je rezultat političkog sporazuma između stranaka SDA i HDZ zaključenog 17. juna. U skladu s tim održani su gradski izbori u Mostaru. Promatrači civilnog društva i međunarodne zajednice proces su uglavnom okarakterizirali kao slobodan i pošten. Središnja izborna komisija naredila je ponovno brojanje glasačkih listića na otprilike polovini biračkih mjesta u Mostaru, pojašnjavajući da je prebrojavanje uglavnom uzrokovano lošom obukom birača, a ne sistemskom prevarom, iako je jedna od političkih stranaka podnijela prijavu za prevaru kantonalnom tužilaštvu, što je bilo pod istragom na kraju izvještajnog perioda.

Lokalni izbori u Mostaru, decembar 2020.
Lokalni izbori u Mostaru, decembar 2020.

Političke stranke i političko učešće: Neki lideri manjih političkih stranaka žalili su se da su veće stranke imale virtualni monopol nad ministarstvima, javnim službama i medijima, gdje je članstvo u dominantnoj stranci bio preduvjet za napredak.

Učešće žena i manjinskih grupa: Iako zakon zahtijeva da najmanje 40 posto kandidata političke stranke budu žene, žene su imale samo 24 posto zastupničkih mjesta u Parlamentu BiH, što je porast za 19 posto u odnosu na 2019. U Parlamentu FBiH žene su imale 24 posto mjesta, isto kao i 2019. godine, dok su Narodnoj skupštini RS imale 20 posto, što je blagi pad u odnosu na 2019.

Zakon predviđa da Srbi, Hrvati i Bošnjaci kao i „ostali“, moraju biti adekvatno zastupljeni na svim nivoima vlasti. Vlada to nije poštovala.

Korupcija i nedostatak transparentnosti vlade

Zakon predviđa kazne za korupciju od strane dužnosnika, ali vlada nije učinkovito provodila zakon niti je javnu korupciju tretirala kao ozbiljan problem. Sudovi nisu obrađivali slučajeve korupcije na visokoj razini, a u većini pravomoćnih slučajeva izricane su uvjetne kazne. Dužnosnici su se često nekažnjeno bavili korupcijom, a korupcija je i dalje prevladavala u mnogim političkim i ekonomskim institucijama. Korupcija je bila posebno raširena u zdravstvu i obrazovanju, procesima javne nabave, lokalnoj upravi i postupcima zapošljavanja u javnoj upravi.

Vlada ima mehanizme za istraživanje i kažnjavanje zloupotrebe i korupcije, ali politički pritisak često je sprječavao primjenu tih mehanizama. Promatrači su policijsku nekažnjivost smatrali raširenom, a kontinuirano se izvještava o korupciji u državnim i entitetskim službama sigurnosti.

Korupcija: Iako je javnost korupciju smatrala endemskom u javnoj sferi, bilo je malo javnih zahtjeva za kaznenim progonom korumpiranih dužnosnika. Mnoštvo državnih, entitetskih, kantonalnih i općinskih uprava, svaka s ovlašću uspostavljanja zakona i propisa koji utječu na poslovanje, stvorilo je sustav koji nije imao transparentnost i pružao je mogućnosti za korupciju. Struktura vlade na više razina pružila je korumpiranim dužnosnicima široke mogućnosti da traže „naknade za usluge“, posebno u institucijama lokalne uprave.

Analitičari su smatrali da je pravni okvir za sprečavanje korupcije zadovoljavajući na gotovo svim razinama vlasti, a odsutnost procesa protiv visokih dužnosnika pripisali su nedostatku političke volje. Mnoge institucije na državnoj razini zadužene za borbu protiv korupcije, poput Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije, imale su ograničena ovlaštenja i financijskih sredstava.

Bilo je naznaka da je pravosuđe pod političkim utjecajem, a Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće bilo je u središtu korupcijskih skandala, uključujući navode da je predsjednik vijeća primio mito u zamjenu za miješanje u slučaj. Odgovornost sudaca i tužitelja bila je niska, a imenovanja se često nisu temeljila na zaslugama. Progoni su se također smatrali generalno neučinkovitima i podložni političkim manipulacijama, što je često rezultiralo uvjetnim osudama ili zatvorskim kaznama ispod obaveznih minimalnih kazni.

Prema profesorima i studentima, korupcija se nastavila na svim razinama sustava visokog obrazovanja. Profesori na brojnim sveučilištima izvijestili su da je primanje mita uobičajeno te da su imali pritisak od kolega i pretpostavljenih da daju više ocjene studentima s obiteljskim ili političkim vezama. Bilo je vjerodostojnih optužbi za korupciju u javnoj nabavi, javnom zapošljavanju i zdravstvenim uslugama.

Stav vlade prema međunarodnoj i nevladinoj istrazi navodnih zloupotreba ljudskih prava

Vladini službenici i u Federaciji i u RS-u pokušavali su povremeno ograničiti aktivnosti NVO-a. Promatrači su primijetili da su neki predstavnici civilnog društva koji rade na vrlo osjetljivim pitanjima poput zločina povezanih s sukobima i borbe protiv korupcije bili izloženi prijetnjama i verbalnim napadima. Nekoliko nevladinih organizacija u RS-u izvijestilo je da su lokalne vlasti vršile pritisak na njih dok su bile podvrgnute dugotrajnim poreskim inspekcijama, koje su ponekad trajale i do šest mjeseci.

Diskriminacija, društvena zloupotreba i trgovina ljudima

Žene

Silovanje i nasilje u porodici: Neuspjeh policije da silovanje supružnika tretira kao ozbiljno krivično djelo spriječilo je efikasno sprovođenje zakona. Žene žrtve silovanja nisu imale redovan pristup besplatnoj socijalnoj podršci ili pomoći i nastavile su se suočavati s predrasudama i diskriminacijom u svojim zajednicama i od predstavnika javnih institucija.

NVO su izvijestile da su vlasti često vraćale počinitelje u njihove porodične domove manje od 24 sata nakon nasilnog događaja, često navodno zbog zabrinutosti gdje će počinilac živjeti.

Tokom pandemije COVID-19, posebno tokom zatvaranja u aprilu, nevladine organizacije prijavile su povećan broj slučajeva nasilja u porodici.

Djeca

Obrazovanje: Djeca s poteškoćama u razvoju uopće nisu bila uključena u obrazovni proces i u potpunosti su ovisila o svojim roditeljima ili nevladinim organizacijama za obrazovanje. I Federacija i RS imale su strategije za poboljšanje prava osoba s invaliditetom koje su uključivale i djecu.

Više od 50 škola u cijeloj Federaciji i dalje je odvojeno po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Tamo gdje su se učenici, roditelji i nastavnici odlučili oduprijeti segregaciji, često su ih susretale politička ravnodušnost i ponekad zastrašivanje, što je naštetilo kvalitetu obrazovanja djece.

Sedmu godinu zaredom roditelji bošnjačke djece u povratničkim zajednicama širom RS nastavili su bojkot javnih škola u korist slanja svoje djece u alternativno školovanje koje je finansiralo i organiziralo Federalno ministarstvo obrazovanja uz podršku vlada Sarajeva i Zenice.

U Federaciji su srpskim učenicima uskraćena jezička prava predviđena ustavom Federacije, posebno u osnovnoj školi Glamoč u Kantonu 10, gdje su vlasti spriječile upotrebu srpskog jezika i udžbenika, uprkos značajnom broju učenika povratnika Srba.

Zlostavljanje djece: Porodično nasilje nad djecom bilo je problem. Iako relevantne institucije prikupljaju rasute podatke, ne postoji jedinstveni sistem prikupljanja podataka. Policija je istraživala i procesuirala pojedinačne slučajeve zlostavljanja djece. Prijavljen je samo mali broj slučajeva nasilja nad djecom i, kao posljedica toga, samo je nekoliko slučajeva izvedeno pred sudove. U mnogim slučajevima djeca su bila indirektne žrtve porodičnog nasilja.

Dijete, rani i prisilni brak: Aktivisti za prava djece i borbe protiv trgovine primijetili su da tužitelji nisu htjeli istražiti i procesuirati prisilne brakove koji uključuju romske maloljetnike, pripisujući to romskom običaju.

Manjine

Uznemiravanje i diskriminacija pripadnika manjina nastavili su se u cijeloj zemlji, mada ne tako često kao prethodnih godina.

Djela nasilja, kriminalizacije i ostalih zloupotreba na osnovu seksulane orijentacije i spolnog identiteta

Govor mržnje, diskriminacija i nasilje nad LGBTI osobama bili su široko rasprostranjeni. U svom Rozom izvještaju za 2020. godinu, SOC je izvijestio da je svaka treća LGBTI osoba u zemlji doživjela neku vrstu diskriminacije.

Radnička prava

Prema neformalnim procjenama, otprilike 40 posto radne snage bilo je neprijavljeno i radilo je u neformalnoj ekonomiji.

Nedostatak radničkih prava bio je izraženiji u privatnom sektoru, uglavnom zbog slabijih sindikata u privatnom sektoru i široke i izražene slabosti vladavine zakona.

See all News Updates of the Day

Kongresna zastupnica Tenney: Ne želim ni pomisliti da će ponovo doći do sukoba u BiH

Claudia Tenney na jednom od saslušanja Odbora za vanjske poslove Zastupničkog doma.

Claudia Tenney u Zastupničkom domu Kongresa (Republikanska stranka) predstavlja distrikt iz savezne države New York u kojem živi veliki broj ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine (BiH).

Još 80-ih godina prošlog stoljeća posjećivala je Jugoslaviju, a bila je jedina američka zaposlenica u jugoslovenskom konzulatu u New Yorku gdje je radila na projektu Olimpijskih igara u Sarajevu, kojima je i prisustvovala. Tokom rata u BiH pomagala je izbjeglicama koje su pristizale u Sjedinjene Države (SAD), a radi njih je pokrenula i novinu na bosanskom jeziku.

Kao članica Odbora za vanjske poslove Kongresa, za Glas Amerike je komentarisala krizu u BiH, navodeći da bi trebalo razmisliti o Daytonu 2, te naglašavajući važnost snažnije diplomatske aktivnosti BiH u Washingtonu.

Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje na drugim portalima isključivo uz naznaku izvora i url link na orginalni sadržaj.

VOA: Vaša veza sa BiH, odnosno sa bivšom Jugoslavijom, datira još iz ranih 80-ih godina kada ste tamo putovali kao studentica. Možete li objasniti kako se ta veza sa regionom razvijala od početka?

Tenney: "To je pomalo smiješna priča. Otišla sam na Univerzitet Colgate u Hamiltonu, gdje su se moji roditelji upoznali, ali nisam željela provesti ljeto u Hamiltonu, već sam htjela biti dio studijskih grupa. Uvijek sam željela da putujem u inostranstvo i zanimali su me vanjski poslovi. Otišla sam u studijsku grupu, misleći da bih mogla ići u Italiju i studirati renesansnu umjetnost i arhitekturu, jer sam sanjala da postanem umjetnica. Dok sam čekala u kancelariji za studijske grupe, jedna žena je sjedila preko puta mene i rekla: 'zašto ne odeš u Jugoslaviju?'. A ja sam otprilike rekla: 'Jugoslavija - zar nije tamo ubijen Ferdinand?'. Znate, tipično za SAD, to je bilo sve što smo tada znali o Jugoslaviji. Ona je rekla: 'ne, to je nevjerovatno, trebala bi otići'. Tako da sam imala prvu studijsku grupu u Italiji, a onda sam ljeto 1981. provela u Jugoslaviji i jednostavno sam se zaljubila u cijeli region. Stekla sam mnogo prijatelja tamo, bilo je nevjerovatno, veoma raznoliko i zanimljivo. Zatim sam, dok sam još bila na koledžu, radila u bivšem jugoslovenskom konzulatu u New Yorku kao pripravnica. A kada sam diplomirala vratila sam se i radila za konzulat, kao jedini američki uposlenik, posebno se fokusirajući na pripreme za Olimpijadu u Sarajevu 1984. godine. To je bilo jako uzbudljivo. Učila sam hrvatski jezik. Vratila sam se 1984/85. godine, pozvao me zagrebački univerzitet u grupi oko stotinu studenata iz cijelog svijeta. Studirali smo u Dubrovniku tokom ljeta, ko bi to mogao odbiti? Tamo sam odvela roditelje, sestre, drugarice sa fakulteta, moj sin je bio u regionu nekoliko puta.

Zastupnica Claudia Tenney: BiH se treba sama nametnuti u Washingtonu
please wait

No media source currently available

0:00 0:04:19 0:00

Posebno sam se uključila kada je 1991. izbijao rat. Zvali su me prijatelji iz svih krajeva bivše Jugoslavije, uključujući i Srbiju, koji su pokušavali izaći i otići u Kanadu. Svi su pokušavali otići zbog užasne prirode tih događaja. Za mene kao osobu koja voli ljude iz cijelog regiona bilo je zaista poražavajuće da se to dešava, užasna situacija. Moj sin je bio student u Centru Jevrejske zajednice u Utici. Povezala sam se s ljudima iz jevrejske zajednice, koji su bili solidarni sa onim što se dešavalo Bosancima, te smo počeli raditi na dovođenju velikog broja bosanskih izbjeglica u Uticu. Moj grad Utica je postao neka vrsta magneta za izbjeglice, posebno za Bosance. Vježbala sam jezičke vještine, posebno sa starijim i novim građanima, pomagala sam im. Kada sam vidjela koliko su se Bosanci dobro snašli u našoj zajednici, koliko su dobrodošli i koliko je sve to bilo sjajno, to je nekako vratilo moju povezanost sa regionom. Napravila sam i prve bosanske novine, na bosanskom jeziku, u svojoj zajednici. Učinili smo mnogo sa centrom za izbjeglice, donirali mnogo novca, puno vremena, kako bismo osigurali da njihova tranzicija u SAD bude dobra. A oni su obogatili naše zajednice na nevjerovatan način. Cijela ta situacija bila je zaista tragična. A sada smo tu, sa puno problema koji se ponovo pojavljuju na Balkanu. Kao neko sa tako dugom istorijom i ljubavlju prema regionu i ljudima, osjećam strast prema tome i imam puno saosjećanja za složenost situacije. Mnogi u SAD ne razumiju da je to kapija između Istoka i Zapada, da su ljudi preživjeli i savladali toliko toga, bilo da su ih kroz istoriju zauzimale imperije ili su preživljavali svakojake zločine. Ovo je dugačka priča, ali mislim da je vrijedno da ljudi znaju koliko sam dugo uključena i koliko pokušavam razumjeti i pomoći ljudima iz regiona."

VOA: U međuvremenu ste se kandidovali za poziciju u sudstvu, radili u medijima, zatim za jednog zakonodavca, bili u lokalnoj skupštini, a sada ste u Kongresu, što nas dovodi do mnogo ozbiljnijih tema. Dio ste Odbora za vanjske poslove, koji je nedavno održao saslušanje o situaciji na Zapadnom Balkanu. Kako ste vidjeli saslušanje i pitanja o kojima se razgovaralo, posebno u vezi BiH?

Tenney: "Uvijek sam bila pomalo zabrinuta zbog prirode Daytonskog sporazuma, kada se to dešavalo 90-ih. Brinula me je vrsta balansiranja strana u odnosu na stanje moći, posebno s obzirom na posljedice rata i veliki dio zapadne Bosne koji je pripisan Srbima i Republici Srpskoj, naspram bosanskog dijela - i Hrvata u blizini. Znala sam da je to komplikovano. Ali na saslušanju sam predložila da razmotrimo Dayton 2, kako bismo bili sigurni da u smislu vremena koje je prošlo i onoga što se dogodilo nakon Daytona održavamo stvarne ciljeve i principe Daytona. A to je stvaranje harmoničih odnosa. Čini se da se tu u ovom trenutku osjeća napetost."

VOA: Prije nekoliko dana bila je 26. godišnjica Daytonskog sporazuma, a čini se da je toliko toga ostalo neriješeno, što ste već spomenuli, ili se stvari čak pogoršavaju, korupcija je raširena, retorika podjela je svuda. Iz vaše perspektive, kako je posmatrati kada nešto takvo traje toliko dugo?

Tenney: "Pokušavam da se upoznam sa svim stranama jednačine. Sastala sam se sa Željkom Cvijanović iz Republike Srpske, tražila je sastanak. Nedavno sam se sastala i sa jednom bosanskom grupom u Utici, koja je veoma zabrinuta za očuvanje i zaštitu BiH. Sa hrvatskom stranom se još nisam sastala. Ali voljela bih se sresti sa svima njima, voljela bih da se okupimo i da se pobrinemo da se ne desi nešto - mrzim i da pomislim da će tamo potencijalno ponovo doći do sukoba. Nadam se da stvari neće eskalirati do te tačke. Voljela bih da mogu spojiti mnogo ovih zainteresiranih strana i da ponovo pogledamo tu situaciju. Ali kada sam na saslušanju o Balkanu predložila Dayton 2, State Department je to odbacio. Tako da nisam sigurna kuda Administracija ide, ali mislim da treba da imamo neku vrstu hlađenja i neku vrstu diskusije kako bismo bili sigurni da ćemo deeskalirati svaku retoriku i osigurati da barem gledamo prema naprijed ka idealima o tome šta bi se trebalo dešavati u BiH i pobrinuti se da se to poštuje."

VOA: Tokom saslušanja specijalni izaslanik Gabriel Escobar spomenuo je plan korištenja proširenih ovlaštenja za sankcije, posebno za korupciju. Koliko su po vašem mišljenju sankcije efikasne i važne kao oruđe američke vanjske politike, imajući u vidu da je 2017. godine sankcionisan lider bosanskih Srba, Milorad Dodik, ali se ništa nije promijenilo; štaviše, on je sada počeo da povlači ovlaštenja sa državnog nivoa i dio je problema o kojem ste već govorili?

Tenney: "Ponekad sankcije, u zavisnosti od njihove prirode i pojedinačne situacije, mogu biti vrlo efikasne, a u nekim slučajevima nisu efikasne. Mislim da je ovo situacija u kojoj trebamo za stol staviti strane kojih se to tiče, sa neutralnom grupom, kako bismo zaista razumjeli gdje leži korupcija, kako možemo spriječiti da se ona događa, koji su njeni pravi razlozi i šta radimo da riješimo problem. Da ne bude zabune, dolazim iz SAD, ali ponekad mediji ne mogu ispričati tačnu priču i osjećam da to zavisi od toga na čijoj strani čitam o čemu se radi. Iako osjećam da je to prirodno urođeno i neodvojivo kada u 49 posto zemlje dominira jedna strana i jedna stranka. To stvari čini pomalo neravnopravnim, kada druge dvije strane nemaju jednakost, uključujući Hrvate, koji su zabrinuti zbog svoje mogućnosti da imaju glas u vladi. Tako da mislim da za sve njih ima puno problema koje treba riješiti. Escobar je apsolutno odbacio Dayton 2, što zastupnik Mike Turner, koji je bio gradonačelnik Daytona u vrijeme rada na sporazumu, spominje svake godine. Mislim da treba ponovo sagledati ekonomsku i političku situaciju – šta se sada dešava u BiH? Kako da unaprijedimo interese svake koalicione grupe u regionu, da deeskaliramo bilo kakvu namjeru sukoba koji bi tamo mogao izbiti, posebno uz mnogo retorike koju čujete? Mislim da je to prava briga. Kontaktirali smo State Department, voljela bih da pokušamo pronaći efikasne načine za neutralisanje oštrih riječi koje smo slušali i postupaka u pokušaju potkopavanja vlasti BiH."

Bivši predsjednik Donald Trump na skupu podrške tadašnjoj kandidatkinji za Kongres Claudiji Tenney.
Bivši predsjednik Donald Trump na skupu podrške tadašnjoj kandidatkinji za Kongres Claudiji Tenney.

VOA: Nedavno ste sa kongresmenom Keatingom bili koautorica dvostranačkog pisma bugarskom ambasadoru, u pokušaju da riješe svoje probleme sa Sjevernom Makedonijom, što bi omogućilo toj zemlji, pa i Albaniji, da započnu pregovarački proces sa Evropskom unijom. Zašto je to važno, po vašem mišljenju?

Tenney: "Da, očito je da smo zabrinuti za cijeli region, pa i za (Sjevernu) Makedoniju. Samo želimo da budemo sigurni da komunikacija postoji, da svaka strana može da komunicira, ostvaruje svoje trgovinske odnose i ima uzajamno korisne odnose, politički i ekonomski, te da ima prilike da napreduje bez nepotrebnog uticaja iz vanjskih izvora. Nažalost, ono što vidite u velikom dijelu Balkana je da se mnoge od ovih država, posebno nakon pandemije, muče ekonomski i postaju zavisne od vanjskih izvora, bilo da se radi o drugim zemljama, o Rusiji u ovoj situaciji u Bugarskoj, a tu su i drugi uticaji. Želimo biti sigurni da to ne ometa našu sposobnost da omogućimo da ove dvije zemlje napreduju, sve dok se pridržavaju poretka zasnovanog na pravilima. Moramo imati poredak u kojem se ljudi pridržavaju pravila, gdje minimiziramo korupciju i osnažujemo demokratske principe koji se tamo dešavaju, bez previše uplitanja. Ne želim da dolazimo kao SAD i da se miješamo, ali mislim da SAD mogu obezbijediti resurse i dati model za ove grupe da rade zajedno. Te zemlje moraju da rade u okviru poretka zasnovanog na pravilima i minimiziraju korupciju, vanjske uticaje i poluge koje se na njih mogu staviti iz zemalja poput Rusije ili Kine. To su pitanja zbog kojih sam napisala pismo sa zastupnikom Keatingom kako bih bila sigurna da Escobar i drugi znaju da smo zabrinuti za održavanje tog poretka u regionu."

VOA: Spomenuli ste Kinu i Rusiju, spomenuli ste i na saslušanju njihove geopolitičke interese u regionu. Šta vidite kao ključne tačke tih interesovanja? I šta bi SAD trebale učiniti da se tome suprotstave?

Tenney: "Prije svega, ako pogledate Balkan, on je idealan za pristup Mediteranu i Bliskom istoku. Na bivšu Jugoslaviju, čak i do Grčke, gledalo se kao na kapiju između Istoka i Zapada. Dakle, strateški je i geopolitički locirana na mjestu koje bi koristilo Rusiji i Kini. Postoje i interesovanja za minerale u ovim zemljama koji se istražuju i potencijalno eksploatišu, a tu su i ekonomska pitanja, bilo da se radi o radnoj snazi ili o drugim stvarima koje će iskorištavati. Želimo da budemo sigurni da nijedna od ovih zemalja nije pod uticajem i nije u obavezi prema nekim od ovih moćnijih entiteta koji na umu imaju samo vlastiti interes, a ne zaštitu i promociju tih država."

VOA: Kina se u prošlosti najviše zanimala za ekonomiju. Rusija se bavila i drugim aspektima, političkim, vojnim, tu su i dezinformacije, ona ima snažan odnos posebno sa srpskim stanovništvom u svim zemljama. Ali nedavno su u Vijeću sigurnosti UN-a obje zemlje na neki način zauzele politički stav, protiveći se imenovanju novog visokog predstavnika, čemu su se suprotstavile SAD i druge zemlje, ali nisu htjele ni da visoki predstavnik govori u Vijeću sigurnosti UN-a. Koliko je opasan taj novi razvoj događaja, ako ga tako možemo opisati?

Tenney: "Očigledno je velika zabrinutost da moćne sile, kao što su Rusija i Kina - Kina je vjerovatno najmoćnija u smislu svoje ekonomske i populacijske prednosti, svoje globalne želje da bude svjetski hegemon - očigledno imaju ogroman utjecaj, uz nespremnost da se pridržavaju poretka zasnovanog na pravilima, što je prava misija UN-a, uz okupljanje ljudi. Zato sam zabrinuta kako da radimo sa ovim “igračima” širom svijeta. Mislim da SAD mogu biti snažna sila na takvim mjestima. Znam da mnogi ne vole intervencije SAD-a, ali ne govorim o intervenciji, govorim o pomoći da se osigura da ove zemlje koje su prošle kroz rat, kao što je bivša Jugoslavija, kroz siromaštvo, da isplivaju u tržišnoj ekonomiji, nakon pandemije, sa mnogo problema koje nisu u mogućnosti da riješe same. Ali ako SAD samo odu, uticaj Rusije i Kine će biti zaista razoran. Ne možemo priuštiti da vidimo slom demokratskih principa. To je uvijek bilo teško područje, ali mislim da uz snažno vodstvo, uz promovisanje i zaštitu situacije zasnovane na pravilima, možemo barem deeskalirati. Također, možemo umanjiti potrebu ovih zemalja da gledaju prema Kini i Rusiji. Zato se želim pobrinuti da SAD ne pokazuju slabost i ne izgledaju kao da nas nije briga, jer to je od vitalnog značaja za naše interese i za bezbjednost Amerike."

VOA: Kako komentarišete to što je BiH jedina zemlja Zapadnog Balkana koja nije pozvana na Samit za demokratiju sljedeće sedmice, kakvu poruku to šalje?

Tenney: "Ne razumijem zašto. Razgovarala sam o tome sa ovom bosanskohercegovačkom grupom prije nekoliko dana i zaista mislim da trebamo apelirati i pritisnuti da se Bosna uključi. Ne znam zašto, jednostavno ne razumijem. Nema apsolutno nikakvog razloga da Bosna ne bude uključena. To je nesretna okolnost jer mislim da ima puno prilika za Bosnu i mislim da moramo biti sigurni da su one zaštićene. Ako postoji razlog, legitiman ili neki drugi, hajde da to popravimo i pobrinemo se da Bosna bude u zajednici demokratija jer ona zaslužuje da bude tamo."

VOA: Ima li nešto što nismo pitali, a smatrate da je važno spomenuti u ovom kontekstu?

Tenney: "U svojoj ulozi u Odboru za vanjske poslove želim upoznati svaki entitet, svaku državu, svaku frakciju koju mogu. Sastala sam se sa Republikom Srpskom, voljela bih da se sretnem i sa predstavnikom BiH i da se pobrinem da se svi sastajemo. I zato pozivam, ako mogu, ako bi se neko javio u našu kancelariju, mi bismo voljeli da ih ugostimo i imamo sastanak i dovedemo druge članove Odbora za vanjske poslove da razgovaraju o tim pitanjima. Mislim da ih se treba saslušati. Imala sam odličan razgovor u ponedjeljak sa ljudima, sa predstavnikom iz BiH, i osjećam da se njihovi glasovi ne čuju za stolom. Sada ste spomenuli - zašto je Bosna izostavljena? Ali mislim da trebamo biti agresivni i mislim da se Bosna zaista treba sama nametnuti i ući u razgovore. I zato ih pozivam da se obrate mojoj kancelariji, da se jave (Gregory) Meeksu, koji je predsjedavajući Odbora za vanjske poslove, visokorangiranom članu Michaelu McCaulu i svima koji su uključeni, posebno u Evropskom pododboru. Želimo čuti od Bosne. Želimo osnažiti Bosnu. I želimo da bude ravnopravna sa drugim državama na Balkanu."

Bijela kuća i State Department bez konkretnog odgovora o nepozivanju BiH na Samit za demokratiju

Bijela kuća

Bosna i Hercegovina (BiH) je jedina država Zapadnog Balkana koja nije na spisku učesnika Samita za demokratiju, kojeg Bijela kuća organizuje 9. i 10. decembra.

Glas Amerike postavio je Bijeloj kući i State Departmentu upit zbog čega je takva odluka donesena, ali u njihovim odgovorima nije preciziran tačan razlog.

Iz State Departmenta navode da su Sjedinjene Države „kontaktirale regionalno raznolik skup demokratija čiji će napredak i predanost unaprijediti pravedniji i mirniji svijet“, dodajući da im je cilj da budu „što inkluzivniji, unutar logističkih ograničenja“.

„Radit ćemo na tome da osiguramo da svi relevantni glasovi i stavovi budu uključeni u proces Samita. Nastavit ćemo da se angažujemo sa učesnicima Samita i drugim vladama širom svijeta na rješavanju demokratskog nazadovanja, promovisanju poštovanja ljudskih prava i odbrani od korupcije u zemlji i inostranstvu – bilo da se taj posao odvija unutar ili van okvira Samita. Dugoročno gledano, nastojimo da uključimo sve zemlje koje pokažu istinsku volju u preuzimanju obaveza koje podržavaju ciljeve Samita“, stoji u odgovoru State Departmenta.

Ni glasnogovornica Bijele kuće, Jen Psaki, nije dala precizniji odgovor. Ona je na pitanje novinara Glasa Amerike navela da je cilj bio da se na Samit pozove niz učesnika i da to ne znači da svi oni koji su pozvani automatski dobijaju američko odobravanje, pošto sve demokratije predstavljaju rad u progresu.

„To ne znači ni neodobravanje ili negativnu oznaku za one koji nisu pozvani“, izjavila je Psaki na pres konferenciji.*

Američki zvaničnici i analitičari koje su novinari Glasa Amerike kontaktirali u proteklim danima bili su iznenađeni nepozivanjem BiH, ali niko nije raspolagao preciznijim informacijama o razlozima.

U razgovoru za Srpski servis Glas Amerike, Damon Wilson, predsjednik američke organizacije „Nacionalna zadužbina za demokratiju“, rekao je da vjeruje kako je dio razloga što BiH nije među učesnicima to što je „Bosna neuredna priča“.

„Pitanje je ko bi bio za stolom, kako bi se to uradilo. Disfunkcionalnost je ta koja omogućava Bosni da ne postigne ono za što zaista ima potencijal“, rekao je Wilson.

Samit prilika za jačanje demokratije

Na spisku sa web stranice State Departmenta navedeno je 111 učesnika virtualnog Samita: 110 država i Evropska unija. Također se navodi da je riječ o prvom od dva takva samita, te da će na njemu učestvovati i predstavnici civilnog i privatnog sektora.

Američke institucije nisu davale objašnjenja zašto neke zemlje jesu ili nisu dobile poziv.

Kada je medij „Politico“ početkom novembra objavio preliminarnu listu učesnika, na njoj osim BiH, nije bilo ni Kosova i Srbije. U međuvremenu, obje zemlje su bile diplomatski aktivne po ovom pitanju, te su se našle na konačnom spisku.

Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH nisu Glasu Amerike dali komentar na to što BiH nije dio ovog međunarodnog događaja.

Predsjednik SAD Joe Biden je od početka mandata govorio da je jedan od ciljeva njegove administracije obnova i jačanje demokratije u Sjedinjenim Državama ali i na drugim mjestima.

Jen Psaki, glasnogovornica Bijele kuće, rekla je za Glas Amerike da je Samit prilika za lidere „da diskutuju o izazovima i prilikama sa kojima se suočavaju demokratske vlade, te o tome kako demokratije mogu davati rezultate svojim građanina, zasnovano na tri ključna principa jačanja demokratije: odbrani protiv autoritarizma, borbi protiv korupcije, te promovisanju ljudskih prava“.

Psaki je dodala da će se predsjednik Biden i drugi vodeći američki zvaničnici obratiti na Samitu, te da će se na plenarnim sesijama sresti sa liderima država, dok će biti održavane i posebne tematske sesije.

* Ovaj paragraf je naknadno promijenjen, te dopunjen novijom i konkretnijom izjavom Jen Psaki.

Blinken: Bh. lideri trebaju građanima osigurati bolju budućnost

Antony Blinken

Uoči OSCE samita koji se održava u Švedskoj, američki državni sekretar Antony Blinken u objavi na Twitteru se osvrnuo na Bosnu i Hercegovinu.

„Sjedinjene Države ostaju čvrste u opredijeljenosti za suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Lideri BiH bi se trebali okrenuti od opasne politike i izgraditi konsenzus kako bi osigurali bolju budućnost za sve njene građane”, navodi Blinken na Twitteru.

Blinken dolazi na OSCE samit u Stockholm iz Latvije, gdje su u glavnom gradu te zemlje sastanak održali ministri vanjskih poslova NATO-a.

Glavni sekretar Jens Stoltenberg na konferenciji za novinare u Rigi na NATO sastanku je izjavio kako Alijansa podržava teritorijalni integritet BiH, navodeći i da vlada zabrinutost zbog retorike Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH, koja podriva Dejtonski sporazum i izgradnju stabilne BiH.

OSCE samit, koji se održava jednom godišnje, pruža ministrima vanjskih poslova 57 država članica OSCE-a priliku da razmotre i procijene aktivnosti Organizacije i ojačaju dijalog o sigurnosnim pitanjima koja se vežu za OSCE.

Samit će trajati 2. i 3. decembra.

Stoltenberg: Dodikova zapaljiva retorika podriva Dejton

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg gestikulira dok razgovara s medijima tokom konferencije za novinare na marginama sastanka ministara vanjskih poslova NATO-a u Rigi, Latvija, u utorak, 30. novembra 2021. (AP Photo/Roman Koksarov)

"NATO snažno podržava integritet Bosne i Hercegovine", izjavio je Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO saveza, na konferenciji za novinare u Rigi nakon sastanaka šefova diplomatija država članica Alijanse.

Dodao je da NATO u BiH ima historiju. "Ušli smo u Bosnu 1990-ih i tamo okončali brutalni etnički rat. I od tada je NATO u Bosni, blisko sarađujući sa Evropskom unijom."

"I o tome smo zapravo razgovarali sa našim zapadnoevropskim partnerima danas, Švedskom, Finskom i visokim predstavnikom Josepom Borrellom, o važnosti toga da NATO i EU nastave blisko sarađivati u Bosni i Hercegovini. Naravno, zabrinuti smo zbog veoma agresivne retorike gospodina [lidera bosanskih Srba Milorada] Dodika", naveo je šef NATO-a.

"Njegova zapaljiva retorika samo podriva Dejtonski sporazum i napore da se izgradi stabilna, multietnička Bosna i Hercegovina."

Istakao je da će NATO nastaviti da pruža podršku BiH.

“Jedna od rijetkih multietničkih institucija u BiH su Oružane snage. I to je uspješna priča NATO-a. Zato što smo zaista pomogli da se izgradi i obuči kao multietnička institucija. Sve što to može potkopati, naravno, mi ćemo učiniti sve da do toga ne dođe, jer su nam potrebne multietničke institucije, državne institucije, uključujući i Oružane snage", zaključio je Stoltenberg.

Inače, predstavnici iz Republike Srpske ne učestvuju u radu državnih institucija otkako je bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko 23. jula nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima je zabranjeno negiranje genocida i ratnih zločina.

Od tada je lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik više puta ponovio da će entitet RS povući saglasnost na sporazume o formiranju Oružanih snaga, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, te Upravi za indirektno oporezivanje.

On je odbacio međunarodnu zabrinutost da bi takav plan mogao da izazove ponovni sukob u BiH.

Sjedinjene Američke Države su ranije saopštile da "ne postoji ustavni način" da se većinski srpski entitet, Republika Srpska, jednostrano povuče iz nacionalnih institucija. Dodik kaže da institucije koje želi da napusti nisu upisane u dejtonski ustav, već su nastale amandmanima.

Blok 7 TE Tuzla: BiH prekršila obaveze nezakonitom garancijom za kineski kredit

Termoelektrana Tuzla, decembar 2020.

Državna garancija za kredit kineske Eximbanke za izgradnju novog Bloka 7 TE Tuzla je nezakonita prema Ugovoru o Energetskoj zajednici, potvrdilo je Ministarsko vijeće Energetske zajednice. 

Ukoliko se ovaj projekat, ipak, realizuje to će spriječiti BiH da ispuni obaveze dekarbonizacije svoje ekonomije u narednim desetljećima.

Ministarsko vijeće Energetske zajednice je na jučerašnjoj sjednici odlučilo da je BiH prekršila svoje obveze iz Ugovora o Energetskoj zajednici u vezi s projektom Tuzla 7.

U saopštenju objavljenom na stranici Energetske zajednice navodi se da ovaj Ugovor uključuje načelnu zabranu državne pomoći u članu 18.

Nakon obrazloženog zahtjeva Sekreterijata Energetske zajednice i saslušanja njegovog Savjetodavnog odbora sastavljenog od pet neovisnih pravnika, Ministarsko vijeće Energetske zajednice odlučilo je da je odluka Vijeća za državnu pomoć BiH u suprotnosti s člankom 18. Ugovora o Energetskoj zajednici, jer garancija nije izdana pod komercijalnim uslovima.

Dirk Buschle, zamjenik direktora i pravni savjetnik Sekreterijata EZ rekao je da je ova odluka Ministarskog vijeća prekretnica za Energetsku zajednicu, te da njene institucije mogu, i hoće, provoditi akcije pri kršenju ovih obveza.

„Sada je jasno da ugovorne stranke Energetske zajednice moraju primjenjivati isti nivo kontrole kao i Evropska unija u provjeravanju izravne ili neizravne pomoći dodijeljene preduzimačima u energetskom sektoru“, rekao je Buschle.

Garanciju za kredit od 614 milijuna evra od kineske Eximbanke, za izgradnju termoelektrane Tuzla 7 snage 450 MW, Vijeće za državnu pomoć BiH odobrilo je u julu 2018. U septembru iste godine, Aarhus centar BiH i Bankwatch su podnijeli prigovor na ovu odluku.

Nakon što je analiza prigovora pokazala da ova odluka krši EU legislativu, Sekretarijat Energetske zajednice dvaput je savjetovao Parlament Federacije BiH da ne odobri garanciju.

Zastupnički dom i Dom naroda Parlamenta FBiH su se oglušili o upozorenja i odobrili su garanciju 7. marta i 1. aprila 2019. godine.

Otkako je garancija odobrena, projekat je ugrožen i dodatnim problemima, posebno povlačenjem General Electrica kao glavnog dobavljača opreme. Američka kompanija objavila je da se povlači s energetskog tržišta ugljena zbog globalnog trenda postupnog ukidanja proizvodnje takve energije.

Nakon toga, izvođač radova, kineska Gezhouba Group, ponudila je alternativnu kinesku tehnologiju koju Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo trenutno razmatra.

„Sada imamo i zvaničnu potvrdu da je garancija za kredit za Tuzlu 7 nezakonita, tako da se sada otvara i pitanje zakonitosti ugovora sa Gezhoubom. Što je još potrebno bosanskohercegovačkim donosiocima odluka da napokon prihvate činjenicu da je Blok 7 TE Tuzla propala avantura?“, rekao je Denis Žiško iz Aarhus centra Tuzla.

On je dodao da su strahovi oko snabdijevanja BiH električnom energijom prenapuhani.

„Ako prestanemo rasipati energiju i napokon počnemo ulagati u obnovljive izvore (solar i vjetar), Tuzla 7 se lako može zamijeniti“, kaže Žiško.

Nezavisni operator prenosnog sistema Bosne i Hercegovine potvrdio je da i ako Tuzla 7 ne bude izgrađena, snabdijevanje električnom energijom neće biti ugroženo najmanje do 2030. godine, a i tada samo ako potrošnja električne energije bude veća od očekivane.

„Tuzla 7 je relikvija iz prošlosti“, kaže Pippa Gallop iz CEE Bankwatch mreža.

Ona smatra da će ovaj projekat završiti kao obveza za BiH na isti način kao što se to desilo sa Blokom 6 termoelektrane Šoštanj u Sloveniji.

„Zbog nerealno niskih cijena ugljena korištenih u studiji izvodljivosti i neizbježnog uvođenja takse na CO2 emisije“, rekla je.

Presudom Ministarskog vijeća Energetske zajednice okončan je dugi postupak koji je uključivao saradnju s Vijećem za državnu pomoć Bosne i Hercegovine, kao i proces medijacije.

Bosna i Hercegovina je sada u obavezi da ispravi greške kojim je prekršila svoje obaveze iz Ugovora o Energetskoj zajednici.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG