Obavještenje: — 

Usljed požara koji se kasno popodne dogodio u zgradi Glasa Amerike odakle emitiramo našu večernju emisiju "Studio Washington", obavještavamo cijenjene gledatelje, i naše udružene partnerske TV stanice širom BiH , da emisija večeras, četvrtak 5. decembra, neće biti emitirana.

Duboko se ispričavamo zbog ove nelagodnosti, ali je situacija izvan naše kontrole. Nadamo se normalno nastaviti s programom sutra, petak, 6. decembra.

S poštovanjem

Uredništvo

Murphy je takođe podsjetio da je Rusija i ranije znala koristiti energetiku kao oružje, te da je potrebno što prije usvojiti zakon o Južnoj interkonekciji da bi se BiH riješila zavisnosti od ruskog gasa.

Američki ambasador u BiH je, između ostalog,govorio za RSE o tome kako treba da se riješi pitanje državne imovine, i da će u tome visoki predstavnik imati punu američku podršku.

Takođe je istakao da Sjedinjene Države nastavljaju da podržavaju BiH u njenim evroatlantskim integracijama, te da se ni sa povratkom Donalda Trampa u Bijelu kuću, politika Vašingtona prema BiH neće značajno mijenjati.

Ruski maligni uticaj, problem cijelog Zapadnog Balkana

RSE: Gospodine Murphy, nakon što je završena pres konferencija visokog predstavnika jučer u Sarajevu, nakon sjednice Vijeća za provođenje mira, reagovala je Ruska ambasada. Saopštili su kako "fitilj bombe može biti pitanje državne imovine, te da svima koji naivno pričaju o suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine odgovaramo: zapamtite ovaj dan".

Smatrate li Vi ovo prijetnjom Rusije?

Murphy: Ja mislim, kratak odgovor je da, ali mislim da Rusija je pokazala jasno i ponovno širom svijeta, u Evropi, na Zapadnom Balkanu, da je njen maligni uticaj problem. I to je istina i ovdje u BiH, i na cijelom Zapadnom Balkanu.

Vrlo je jasno da jedna od stvari koju Rusija ne želi je jedna nezavisna država, ekonomski prosperitet u BiH, u Evropskoj uniji, u evroatlantskoj zajednici zemalja.

Ne žele energetsku nezavisnost u BiH, i postoji razlog za to. Žele zadržati kapacitete da ucjenjuju politički i ekonomski zemlju. I oni ovdje su znali ugasiti gas i koristili su energiju, energetiku kao oružje i maligni uticaj u drugim dijelovima Evrope, i tako znamo da to rade.

Sve se to pogoršava. Daću vam konkretan primjer, ne samo te izjave i prijetnje.

Ne tako davno otkriveno je da su Rusi finansirali jednu paramilitarnu organizaciju u Republici Srpskoj, da su imali kamp za obuku pojedinaca koji će uticati na demokratske izbore u nekoj zemlji koja je kandidat za EU, kao BiH. To je ozbiljno. To vam govori koliko su oni spremni i opasni da to urade, i pojedinci koji omogućavaju da se to desi.

To treba da brine sve građane Bosne i Hercegovine, ne samo političke lidere i očigledno i zemlje kao što su SAD i druge iz transatlantske zajednice zemalja.

RSE: Ko su ti pojedinci o kojima govorite? Dovoljno ste dugo u Bosni i Hercegovini da možete reći da li se plašite tog ruskog uticaja, posebno u kontekstu veza koje ima predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i uopšte sa predstavnicima Rusije ovdje u BiH.

Murphy: Mislim da je jasno da gospodin Dodik posebno, i drugi na visokim pozicijama vlasti u RS-u su stali na stranu, postali proksiji, ako hoćete, kako god hoćete da opišete, koju god hoćete metaforu da koristite na vašem jeziku, sa Rusijom. I to je greška iz više razloga.

Pod broj jedan, ponašanje Rusije prema svojim proksijima, prema zemljama je u potpunosti maligno. Pod broj dva, zemlju udaljava više od težnji građana, uključujući one koji žive u RS, da se pridruže EU.

EU se sad otvorila i stvorila novu mogućnost da se napreduje u procesu pridruživanja sa statusom kandidata prije par godina, onda pregovori o pridruživanju, dakle i uslovi, i reforme i tako dalje.

Ali zbližavanje s Rusijom i podržavanje njene agende ovdje, u Gruziji, na Zapadnom Balkanu i Ukrajini, to je apsolutno u suprotnosti sa tom vizijom budućnosti koju žele ljudi u ovoj zemlji.

Dakle, to postaje rizik za budućnost, za kompanije iz RS, za građane RS, dakle, za sve u Federaciji BiH naravno koji žive, da je to rizik za sve građane BiH.

Mislim da nijedan pojedinac u Evropi nije više puta posjetio Moskvu od Dodika u proteklih godinu dana. On stalno šalje visoku delegaciju, ili dvije svakog mjeseca. Dakle, ako nisu u kampanji ili na godišnjem odmoru, to vam govori kome on vjeruje i kome je on lojalan.

Ja mislim da to treba reći ljudima u Mostaru, Zagrebu, Sarajevu, Briselu, Vašingtonu, Berlinu, Parizu, o tome šta imamo kao problem ovdje i čime se trebamo pozabaviti. Jer ne možete odvesti entitet, ne možete odvesti zemlju u EU, kojom se autokratski upravlja od strane ruskog proksija. Nije moguće.

RSE: SAD su imale odgovor na to, gospodin Dodik je pod američkim sankcijama, ali čini se da odgovor nema EU, možda samo Njemačka koja je stopirala projekte u Republike Srpskoj. Kako gledate na to?

Murphy: Vidite, mi smatramo da su sankcije veoma važno, vrijedno sredstvo kako bi se pozvali na odgovornost pojedinci ili organizacije koji djeluju antidejtonski, koruptivno ili na drugi način destabilišu BiH i procese u njoj.

Mi smo bili veoma jasni i za mene je to bio prioritet tokom mog mandata, da jasno i brzo odgovorimo na ovakvu vrstu ponašanja i mislim da je to veoma bitna promjena u američkoj politici koja je ovdje zaista napravila nešto drugačije. Niko se više ne smije našim sankcijama. To je prva stvar koju želim reći.

Očigledno, željeli bismo da vidimo da naši partneri i saveznici koriste slična sredstva, ukoliko ih imaju na raspolaganju, kako bi držali odgovornima pojedince i organizacije.

Nama je svima strateški interes podrška suverenitetu, teritorijalnom integritetu i multietničkom karakteru Bosne i Hercegovine, i napredovanje ove zemlje na putu ka evroatlantskim institucijama.

Mi naravno nemamo svi ista sredstva na raspolaganju, postoje izazovi kod korištenja ovakvih sredstava u različitim zemljama i mi razumijemo to i poštujemo to. Ali, mislim da je najvažnija stvar za mene, da kada se radi o strateškim ciljevima koje ima, ne znam, Brisel ili Vašington, da oni budu upareni.

Južna interkonekcija smanjuje ovisnost o ruskom gasu

RSE: BiH je zavisna i od ruskog gasa, jer on ide preko Turskog toka i tako dolazi u BiH. Američka administracija godinama insistira da se usvoji zakon o Južnoj interkonekciji.

Vi ste imali sastanak juče sa parlamentarcima u Federaciji BiH, ali ne i sa predstavnicima HDZ-a (Hrvatske demokratske zajednice) BiH. Zašto HDZ nije pozvan na sastanak?

Murphy: Vidite, mi smo odlučili, Vašington je odlučio da se želi angažovati na diskusiji sa parlamentarcima pred kojima je ovaj zakon, koji treba da pređu na usvajanje tog zakona, kako to mogu učiniti i da se još jednom naglasi važnost i hitnost usvajanja zakona, jer smo mi zabrinuti u vezi sa ovisnošću o ruskom plinu i izloženosti ruskoj političkoj i ekonomskoj ucjeni.

Mi smo vidjeli da Rusi mogu da zavrnu gas, i što se dešavalo ovdje ranije i to se dešava širom Evrope. Dakle, imamo saveznike i partnere u Evropi, poput Bosne i Hercegovine, i moja vlada ne želi da vi budete izloženi takvoj vrsti zastrašivanja i siledžijskog ponašanja. Jer to je i za nas loše, jer je u našem strateškom interesu da ljudi imaju slobodan pristup, da se oslobode zavisnosti o ruskom plinu.

Isto tako, bitno je djelovati hitno kako bi se okončalo takvo stanje. Ruski maligni utjecaj u regionu se pogoršao, pogotovo nakon 2022. i invazije na Ukrajinu.

Nije to samo izazov za BiH, nego i za Evropu u cjelini, pogotovo Zapadni Balkan. Kao što sam već rekao, oni ne žele da vide BiH koja napreduje ka evroatlantskoj zajednici naroda i na svaki način žele da to ometu.

Mislim da ste čuli i u izjavi ruskog ambasadora koju ste maločas spomenuli, šta je to o čemu ja govorim.

Mi smo imali sastanak, održali smo razgovor o određenom pitanju, radi se o pitanju energetske nezavisnosti BiH, a reakcija ruskog ambasadora na to je bila da prijeti teritorijalnom integritetu BiH.

Razmislite o tome na trenutak, razmislite koliko je to ozbiljno. To vam govori nešto o tome koliko oni žele da čvrsto drže taj monopol nad snabdijevanjem plinom i guranjem svojih malignih politika.

To je bio jasan izraz namjere tog malignog utjecaja. Moja zemlja podržava teritorijalni integritet BiH. Bez obzira na to šta se dešava na domaćoj političkoj sceni ovdje u zemlji, da li mislite da se to sviđa ruskom ambasadoru? Ne. I onda on prijeti teritorijalnom integritetu BiH.

Čisto sumnjam da je rekao što je rekao, jer je to izraz nekog velikog tobože prijateljstva Rusije i BiH.

Ali pitanje koje sad stoji pred Vladom Federacije BiH i parlamentarcima je da li će ili neće usvojiti zakon koji će riješiti ovo ključno pitanje energetske sigurnosti koje je pred Bosnom i Hercegovinom.

Naravno, i druge su koristi od ovog zakona, to bi kreiralo veliki broj radnih mjesta, omogućilo ekonomski rast u Hercegovini, npr, i imaju priliku da nešto učine. Njihov je izbor očigledno šta će učiniti, ali iskreno da vam kažem, istorija će im suditi na osnovu toga šta će uraditi i da li će djelovati, da li će u narednim sedmicama odlučiti da podrže Rusiju ili građane Bosne i Hercegovine.

RSE: Šta mislite zbog čega se predsjednik HDZ-a, gospodin Dragan Čović, toliko protivi usvajanju zakona o Južnoj interkonekciji u Domu naroda federalnog Parlamenta? Imate li neku poruku za njega?

Murphy: Ne želim ponavljati ovo što sam već rekao maločas, ali je vrlo jasno da postoji široka podrška unutar parlamenta za usvajanje ovog zakona, iz svih razloga koje sam maločas naveo. Ali moja prva poruka bi bila da treba uraditi ispravnu stvar i usvojiti ovaj zakon.

Ali želim još jednu observaciju dati u vezi s tim. Kada razmislite o ovom problemu, o Draganu Čoviću, mi smo razgovarali sa HDZ-om, zvaničnicima HDZ-BiH ovdje u Federaciji, u kantonima i na drugim nivoima i mnogi od njih vide koristi Južne interkonekcije, kako kada je u pitanju energetska sigurnost, tako i ogroman ekonomski potencijal koji bi to moglo donijeti njihovim zajednicama.

I oni žele da taj zakon bude usvojen onako kako je predloženo u decembru 2021. godine.

Dragan Čović je taj koji to ne želi. Moja druga poruka za njega bi bila, možda bi se nadao da ne bih imao više od jedne, ali druga poruka bi bila – prestanite blokirati ovaj zakon i prestanite tvrditi da on ne uzima u obzir interese hrvatskog naroda.

Postoji određena pozadina u svemu ovome koju on zaobilazi i to je problem. Zakon je izrađen prije decembra 2021. i osobe koje su bile uključene u izradu zakona dolaze iz HDZ-a BiH i uzeti su u obzir interesi Hrvata.

Zbog toga je Vlada Federacije BiH koja uključuje HDZ BiH, i odobrila ovaj prijedlog. I onda je taj prijedlog otišao u Parlament, i o njemu se glasalo i dobio je podršku HDZ-a BiH, između ostalog. Ali i dalje se razmatra hrvatski interes i uobziruje u tom zakonu.

E sad, da li su potrebni određeni koraci u smislu same implementacije projekta i učešća hrvatske komponente u ovom projektu – ali nije tačno da ovaj zakon ne uzima u obzir hrvatske interese. To je apsolutno netačno.

On ne uzima u interese interes Dragana Čovića da lično sebe obogaćuje i koristi ovaj projekat kao političko sredstvo kako bi nagradio svoje prijatelje, a kaznio neprijatelje.

Ne, taj zakon ne uzima takve interese u obzir niti bi trebao da vodi računa o tome. Dakle, to bi bila moja predzadnja i možda najvažnija poruka: prestanite blokirati ovaj zakon i prestanite svoje lične interese stavljati ispred interesa hrvatskog naroda koji tvrdite da zastupate.

Mora se naći dugoročno rješenje za državnu imovinu

RSE: Jučer je održana press konferencija nakon sjednice Vijeća za provođenje mira, rečeno je, barem tako je visoki predstavnik predstavio, da se međunarodna zajednica, uslovno rečeno, neće miješati vezano za državnu imovinu, u smislu nekog nametanja.

Ali, istovremeno je rekao i to da će međunarodna zajednica proaktivno djelovati u narednom periodu, na šta se to konkretno odnosi?

Murphy: Nekoliko stvari. Ja ću prvo početi sa državnom imovinom. Visoki predstavnik je rekao, naglasio da je to dio procesa 5+2. Kako bi se OHR zatvorio i kako bi visoki predstavnik otišao iz BiH, moramo provesti agendu 5+2.

Državna imovina je jedno od tih pitanja koje nije riješeno, a ono što je bio signal i što je PIK poslao kao signal je da ćemo se više angažovati na tome, da ćemo ići ka rješenju.

Visoki predstavnik je rekao da ne želi da nametne konačni zakon o državnoj imovini. To je ispravno, ali postoji neka urgentnost vezana za državnu imovinu. Ili za posljednjom odlukom Ustavnog suda koja definiše korištenje ili raspolaganje, čak ili privremeno korištenje, da postoji potencijal da se postavlja problem investicijama ovdje, jer investitori moraju moći da je koriste.

Blokiranje državne imovine od strane političkih lidera će to spriječiti. Govorimo o poznatim zapadnim investitorima, evropskim investitorima, dakle, visoki predstavnik je u pravu da tu treba biti više optimizma.

SAD, to pozdravljaju, podržavamo visokog predstavnika, njegov mandat ovdje, i podržavamo korištenje bonskih ovlasti kad je to neophodno.

RSE: Upravo ste rekli, visoki predstavnik se neće miješati u nametanje tog pitanja i istovremeno da se vlasti oko toga trebaju dogovoriti. Da li vi zaista vjerujete da se oni mogu dogovoriti, ako se nisu mogli dogovoriti u proteklih 20 godina po pitanju državne imovine?

Murphy: Ja moram priznati da nisam preveliki optimista da će biti sporazum u skoroj budućnosti o državnoj imovini. Imate dva stava koji su dijametralno suprotni jedan drugome i neki su u suprotnosti sa činjenicama koji nas neće dovesti do kompromisa.

U Republici Srpskoj tvrde da ne postoji nešto kao državna imovina, da to pripada entitetima. To je u suštini netačno, a s druge strane argument je da je državna imovina i dalje u budućnosti da nema mogućnosti da se ona distribuira kao državna imovina entitetu, kantonu ili opštini.

Na primjer, Oružane snage moraju držati neku imovinu koja im ne treba, koju ne žele, koja nije možda ni za vojsku i oni moraju resurse odvajati zato da to čuvaju. Dakle, to treba prebaciti na entitet, na kantone ili na opštinu koji mogu bolje koristiti tu imovinu. Ta dva ekstremna položaja su problematična.

Ali, pazite, međunarodna zajednica i njeno strpljenje imaju ograničenje, i visoki predstavnik i njegovo strpljenje imaju ograničenje.

Mora se naći zakon o državnoj imovini dugoročno, ali postoji ono što nas brine u međunarodnoj zajednici kada je riječ o investicijama u infrastrukturu, recimo energetski, zelena energija, koridor Vc, implikacije sadašnjih sudskih odluka, da li je to zakonito ili ne, i to sve treba riješiti.

Dakle, to je ono što trebamo riješiti sad. Visoki predstavnik je spreman se zabaviti s tim ako stranke nisu.

RSE: Kažete da je međunarodna zajednica zabrinuta, ali jesu li bh. političari zabrinuti što, upravo zbog tog problema, nema investicija?

Murphy: Ja mislim, zavisi od toga s kojim političarom razgovarate. Kad razgovaramo sa opštinskim liderima, oni su jako zabrinuti. Oni su najbliži ljudima. Njihove zajednice najviše pate zbog toga. Ne možete staviti solarne panele, ne možete napraviti put i slično. Dakle, mislim da oni jesu zabrinuti.

Mislim da, što više idete, da je ta zabrinutost manja i to postaje sve više politizirano na negativan način i onda ljudi nisu spremni naći rješenje.

Dodik je kriv za neuspjeh po pitanju reformske agende

RSE: Vratimo se malo unutarpolitičkim prilikama u zemlji. Svjedoci smo da Bosna i Hercegovina nije ispunila reformsku agendu, danas je trebala biti održana sjednica Savjeta ministara, nakon toga Komisija koja je trebala o tome raspravljati, međutim ministri iz Republike Srpske su odlučili da bojkotuju sjednicu, jer u posjetu Sarajevu na "Krug 99" dolazi kosovski premijer Aljbin (Albin) Kurti.

Kako to komentarišete i u kontekstu reformske agende, ali i regionalne saradnje koja bi trebala biti između dvije države?

Murphy: Dozvolite da počnem tako što ću reći – od 2003. BiH ima evropsku perspektivu. Dakle, 22 godine je bilo puno propuštenih prilika u BiH, i mnogi se mogu kriviti za to.

Vi govorite o Planu rasta za Zapadni Balkan i vi ste s pravom rekli da je to jako važna prilika za BiH. Po prvi put Evropska unija je na sto stavila ideju – uvešćemo vas u našu organizaciju u smislu određenih benefita i prije pristupanja, ukoliko provedete neke vrste reformi.

Prvi korak je podnošenje tog plana, reformskog plana agende. To se blokira zato što je gospodin Dodik protiv dvije vrlo važne stavke u toj agendi.

Prva se tiče Ustavnog suda BiH. EU je ispravno identificirala potrebu za funkcionalne institucije, vladavinu zakona, posebno na državnom nivou, posebno Ustavni sud BiH, što znači da se mogu provoditi presude širom zemlje.

Narodna skupština RS mora ispuniti svoju ustavnu obavezu, imenovati sudije, gospodin Dodik se tome protivi. Takođe su naveli da žele promjene u donošenju odluka u određenim tijelima, u Vijeću za državnu pomoć i Konkurencijskom vijeću, gdje je bilo jasno da su odluke moraju donositi u skladu sa pravnom stečevinom EU na osnovu zasluga, a ne etnički.

Dakle, i to je ispravno. Gospodin Dodik se protivi i tome. Dakle, u ovom konkretnom slučaju krivica za neuspjeh da se ide dalje na pitanju reformske agende i plana rasta je kod gospodina Dodika.

Šta se treba desiti sljedeće: političari moraju biti ozbiljni ili postati ozbiljni, ako su ozbiljni kada govorimo o članstvu u EU, o provođenju reformi koje su neophodne da zemlja ide dalje. I ne mislim na reforme koje njima odgovaraju, poput sadašnje verzije Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) npr, nego reforme koje zadovoljavaju evropske i međunarodne standarde.

Transparency International je imao prije nekoliko sedmica pres konferenciju, na kojoj su rekli da je jedan od izazova koji imate ovdje, dok zakoni koje EU traži budu prolazili kroz razne faze, od nacrta, preko Savjeta ministara do parlamenata, da se neće razvodniti ili će se stvarati vakuumi u korist određenih političkih interesa.

I tu s vremena na vrijeme se pojave različiti politički interesi. Tu je Zakon o javnoj nabavci, Zakon o integritetu VSTV-a, dakle, to znači da morate ponovo krenuti ispočetka, zato što ne znači da to zadovoljava tražene standarde.

Ljudi moraju shvatiti, političari moraju upamtiti, javnost takođe, da vam ti zakoni trebaju ne zato što EU kaže, iako to jeste istina, nego su vam potrebni zato što su dobri za ovu zemlju. Ako želite prosperitetnu ekonomiju, morate imati vladavinu zakona.

Ukoliko želite rast predvođen privatnim sektorom, morate imati poslovnu klimu koja će to generisati. Dakle, ti zakoni su od koristi javnosti. Odmah, čak i dok napredujete u godinama pred vama ka EU.

Ali nažalost, mnogi od lidera u ovoj zemlji nisu bili ozbiljni u pogledu toga. Oni su željeli da blokiraju proces, kao što se vi sad opisali, ne dođu na sastanak, npr, iz malih, nebitnih razloga, ili pokušaju da neki izuzetak za sebe naprave, da zadrže neke privilegije, da mogu i dalje vršiti svoje koruptivno ponašanje.

I ako se to ne promijeni, onda ponuda koju daje Evropska unija Bosni i Hercegovini više nikad neće biti realizovana.

RSE: Kriminal i korupcija su gorući problem BiH. Mislite li Vi, sa postojećom vlasti ili uopšte sa vlasti koja je u proteklih par decenija ovdje u Bosni i Hercegovini, da će biti moguće riješiti taj problem?

Murphy: Korupcija je ogroman problem u Bosni i Hercegovini. Ja sam ovdje bio, mislim da znate, od 2006. do 2009. kao politički savjetnik. Danas je korupcija gora nego što je bila tada. Ona jeste prijetnja demokratiji i budućem prosperitetu zemlje.

Političari u ovoj zemlji su odabrali da se fokusiraju na to kako da se obogate, a ne na svoje izborno tijelo. Ako se to ne promijeni, onda malo nade ostaje za stabilnu, prosperitetnu demokratiju ovdje u BiH.

Ono što će se desiti i ono što smo vidjeli da se dešavalo u proteklih 10 do 15 godina, a to je da ljudi koji žele izgraditi budućnost za sebe, za svoje porodice i za svoju djecu i unučad ovdje, odlučiće da odu.

Možda ne žele da odu, možda imaju duboku vezu sa svojim zajednicama ovdje, ali žele imati bolji život. Što je normalna, ljudska težnja. I onda će otići u Švedsku, ne znam, u Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD.

I pazite, bh. zajednice u Americi su zaista uspješne. Imate sjajne ljude, nevjerovatno talentovane, pametne. S jedne strane, vidimo da SAD ima korist, to je sjajno, ali bilo bi mnogo bolje, za ovu zemlju i njenu budućnost da se oni osjećaju da mogu ostati ovdje i ostvariti sve to što žele da ostvare.

Dakle, korupcija je rak rana i kao bilo koja rak rana, ako je ne tretirate, u ovom slučaju riješite, onda će ubiti na kraju pacijenta.

RSE: SAD su dosta novca uložile i u reformu odbrane Bosne i Hercegovine, međutim, put ka NATO-u ide prilično sporo. Kako to komentarišete?

Murphy: Počeću tako što ću prvo važnu opservaciju kazati na početku. SAD čvrsto podržavaju težnje koje je BiH izrazila, a to je da postane članica Saveza. I to već dugo godina radimo i to je dio vašeg Zakona o odbrani BiH, iz 2005. Ali pridruživanje NATO-u, tu se ne radi više o težnji, nego kako funkcionišete. Tu se radi o reformama.

Ako me pitate zašto je usporen proces, zato što nije bilo neophodnih reformi i marljivog rada koji je neophodan da zemlja ide dalje. To je izazov sadašnje vlasti, o tome sam govorio javno, ali bilo je i problem sa prošlom vlasti.

Takođe, niko ne može u parlamentu, u vlasti ili u opoziciji stati da ga ne možete optužiti da nisu uspjeli da urade neophodne stvari, da BiH napreduje ka ostvarenju težnji za NATO.

Treba vidjeti nekoliko stvari. Dakle, mora biti reforma ljudskih resursa, sistema nabavki, koraci se moraju poduzeti da bi ustanove bile bolje za ljude, za muškarce i žene koji patriotski služe svojoj zemlji u Oružanim snagama BiH.

To nisu kozmetičke reforme, kao što je kupovina helikoptera, razmatranje kupovine dronova koji se pojavljuju na naslovnoj stranici, ali kičma vojske i NATO saveza, kako se upravlja tom vojskom, kako se vodi računa o njihovim ljudima, struktura vojske, tim stvarima koje nisu vidljive, koje ljudi ne vide. I mnogo posla se mora uraditi kako bi se te reforme provele.

Treba depolitizirati program reformi. I kad usvojite program reformi, morate ga provesti. Ako samo negdje stoji na polici, skuplja prašinu, onda to ne vrijedi. Pregled odbrane iz 2016, upravo se to dešava s tim. Dakle, mnogo toga se uradilo na tom dokumentu koji je osam godina star.

Moja Vlada je posvećena da radi sa liderima u Oružanim snagama i Ministarstvu odbrane, koji žele da se to promijeni. Vidjeli smo proteklih sedmica nekih koraka koji su poduzeti da se riješe određeni problemi u oblasti ljudskih resursa, viška naoružanja i opreme. To je sjajno, ali nije dovoljno i dalje.

Mi smo posvećeni da, ne samo retorički, nego konkretno da ulažemo u Oružane snage BiH. Za vrijeme mog boravka ovdje investirali smo 50 miliona dolara u Oružane snage. Ja ću tvrditi da nema jačeg, posvećenijeg partnera Oružanim snagama ove zemlje od SAD.

Još jednu stvar želim dodati. Ne govori se dovoljno ovo u javnosti. Ja sam se sastajao sa ljudima koji služe u Oružanim snagama. Oni su impresivni ljudi. Oni mnogo toga urade s malo sredstava i podrške koju treba da dobiju od političkih lidera ove zemlje.

Ja mislim da svi u ovoj zemlji trebaju da budu ponosni na njihov patriotizam i njihovu službu Bosni i Hercegovini.

Politika SAD prema BiH se neće mijenjati

RSE: Želim da Vam postavim i jedno pitanje vezano za pobjedu gospodina Donalda Trampa na američkim izborima. Njegovu pobjedu u jednom dijelu BiH su slavili, dok u drugom dijelu BiH nije baš primljena sa oduševljenjem.

Odmah nakon toga iz američke Ambasade je jasno poslana poruka, bez obzira koja stranka i koji predsjednik bude u Sjedinjenim Državama, da se stav SAD neće mijenjati prema Bosni i Hercegovini, dakle suverenitet na prvo mjesto.

Koja bi Vaša poruka, u tom smislu, bila za građane Bosne i Hercegovine?

Murphy: Američki izbori su važni globalno gledano, prvenstveno u SAD, i svi su zainteresovani šta će se desiti nakon toga. Ja ne mogu predviđati budućnost, niti je u redu da ja spekulišem ili komentarišem politiku administracije koja još uvijek nije preuzela vlast.

Imajući to na umu, mislim da je veoma važno podvući da su Sjedinjene Američke Države i njihova politika u prethodnih 30 godina imale dvostranačku podršku i Demokrata i Republikanaca, bez obzira da li se radi o Bushu, Obami, Trumpu,Clintonu i Bidenu, a to je podrška teritorijalnom integritetu, suverenitetu i multietničkom karakteru BiH. I napredovanju i integrisanju ove zemlje unutar evroatlantskih institucija.

To su ključni strateški ciljevi koji stoje već 30 godina i koji već 30 godina vode američku politiku i pod Demokratama i pod Republikancima i to se neće promijeniti.

RSE: I na kraju da Vas pitam, jeste li zadovoljni urađenim, onim što ste postigli tokom Vašeg mandata ovdje u BiH, mislite li da je moglo možda bolje ili ne?

Murphy: Vidite, ja imam još nešto vremena preostalog. Mislim da je prerano da počnem analizirati svoj mandat i svoj posao. Ovdje mislim da nisam ni ja osoba koja bi to trebala raditi. Možda bi drugi mogli više reći o tome ovdje u BiH, ali mislim da se važno fokusirati na ono što mi želimo ovdje postići.

Vratiću se na ono što sam ranije rekao u vezi sa teritorijalnim integritetom, suverenitetom i multietničkim karakterom zemlje i integracijom ove zemlje u evroatlantske institucije.

To je srž onoga što ja radim svaki dan i onoga što rade zaposlenici ove Ambasade svaki dan. Kada ustanem ujutro i krenem na posao, to je cilj ka kome stremim.

U tom kontekstu mi smo nastavili da radimo određene stvari u smislu jačanja državnih institucija. Ne zato što želimo stvoriti unitarnu BiH. Ne, to nije kontekst u kom BiH može napredovati, imajući u vidu njenu istoriju, nego zato što državne institucije trebaju imati sposobnosti kako bi vodile zemlju ka evroatlantskim institucijama.

Spomenuo sam investiciju od 50 miliona dolara u Oružane snage, ulaganje u institucije pravosuđa, borbu protiv korupcije. Veoma teška borba, ali je neophodna.

Isto tako, ja sam lično zainteresovan i želio sam se fokusirati na pitanje pomirenja. Mislim da trebamo odavati počast, ja sam se lično trudio da ukažem i odam počast svim civilnim žrtvama rata od 1992. do 1995. godine. Bošnjacima, Hrvatima, Srbima, svima. Svakom nevinom civilu koji je izgubio život, i svi bismo trebali biti spremni da odamo počast tim žrtvama i da ih se sjećamo.

Veoma sam ponosan na ono što smo učinili kada je u pitanju Memorijalni centar u Srebrenici u Potočarima.

Oni imaju zaista ključno važnu misiju, ne samo da služe kao mjesto konačnog počinka žrtava, nego mjesto na kom je dokumentovano ono što se desilo i oni su zaista veliki posao uradili, sjajan posao u smislu arhiviranja, ali služe i kao mjesto koje edukuje ljude u smislu toga da ljudi znaju šta se desilo i da se postaramo da se tako nešto ne zaboravi i nikad više ne desi. Mislim da je to važno.

I još jednu stvar ću reći, ne želim previše da odužim na ovom pitanju. Mislim da je bilo veoma važno u prethodnih nekoliko godina, i to nam je bio jedan od prioriteta, kreirati uslove za ekonomski razvoj predvođen privatnim sektorom.

Mi smo mnogo investicija napravili u sektoru turizma i informacionih tehnologija. Turizam je najbrže rastući sektor privrede, pogotovo kada mislimo o mladima u BiH. To im daje razlog i nadu da ostanu u BiH. Isto tako služi i kao podrška lokalnim zajednicama. Opštine su te i opštinski nivo vlasti su ti koji su najbliži običnim ljudima.

Mi smo mnogo investirali u cijeloj Bosni i Hercegovini, i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj, kako bismo pomogli da se osnuju ili dalje razvijaju i lokalne zajednice i preduzeća u smislu boljeg pružanja usluga biračima i običnim građanima.

SAD, po mom mišljenju, bile su i ostaju najjači partner i zagovarač Bosne i Hercegovine. To je tako bilo prije 30 godina i tako je sve ovo vrijeme. Mi stojimo uz ovu zemlju kako se vi krećete ka NATO savezu, ka Evropskoj uniji i mi ćemo vam pomoći i raditi sa institucijama ove zemlje kako bi taj put bio moguć i kako bi se ostvario cilj.

To je stalna posvećenost moje zemlje i tima koji ja predvodim ovdje u Bosni i Hercegovini.

LONDON — 

Margaret Taylor, pravna savjetnica američkog State Departmenta koja predstavlja SAD, ustvrdila je u srijedu da je ICJ pogrešan forum za rješavanje klimatske pravde.

"Savjetodavni postupak nije sredstvo za parnicu da li su pojedine države ili grupe država prekršile obaveze koje se odnose na klimatske promjene u prošlosti ili snose odgovornost za reparacije, kao što su neki učesnici sugerirali", rekla je Taylor sudu.

"Režim UN-a o klimatskim promjenama sa Pariskim sporazumom u svojoj srži jedini je međunarodni pravni režim koji su države posebno osmislile za rješavanje klimatskih promjena", rekla je ona. „Međunarodni zakon o ljudskim pravima... ne obavezuje države da ublaže antropogene emisije gasova staklene bašte, niti trenutno predviđa ljudsko pravo na zdravu životnu sredinu.“

Generalna skupština Ujedinjenih nacija zatražila je od ICJ-a prošle godine da ponudi svoje pravno mišljenje o tome da li se velike nacije zagađivača mogu smatrati odgovornim za izazivanje klimatskih promjena i štete koje one uzrokuju.

15 sudija MSP-a će razmotriti ne samo pravno obavezujuće sporazume o klimi, već i međunarodno pravo o ljudskim pravima i druge relevantne zakone.

Skoro 100 zemalja i više od deset međuvladinih organizacija treba da daju dokaze tokom dvonedeljnog pravnog postupka koji je počeo u ponedeljak i završava se 13. decembra. Očekuje se da će sudije da daju svoje pravno mišljenje sljedeće godine.

Ostrvske države

Male ostrvske države tvrde da podizanje nivoa mora zbog klimatskih promjena dovodi u pitanje njihovo postojanje. Arnold Kiel Loughman, državni tužilac južnopacifičke ostrvske države Vanuatu, tvrdio je da je zakon o ljudskim pravima primjenjiv.

"Došao sam da vas zamolim da podržavate vladavinu prava," rekao je Loughman sudijama ICJ-a u ponedjeljak.

"Prema međunarodnom pravu, države imaju obavezu... da postupaju sa dužnom pažnjom kako bi spriječile značajnu štetu po okoliš, smanjile emisije i pružile podršku zemljama poput moje, zaštitile ljudska prava sadašnjih i budućih generacija, zaštitile i očuvale morski okoliš i poštovati osnovna prava mog naroda na samoopredjeljenje u našoj zemlji.

"Neuspjeh malog broja velikih država emitera da ispune ove obaveze predstavlja međunarodno protupravan čin, koji izaziva pravne posljedice prema međunarodnom pravu odgovornosti država", rekao je on.

Pariski sporazum

Pariski klimatski sporazum, koji je stupio na snagu 2016. godine, potpisalo je 195 zemalja, postavljajući ciljeve za smanjenje emisija i ograničavanje globalnog zagrijavanja na najviše 1,5°C iznad predindustrijskih nivoa.

Mnogi veliki zagađivači nerado razmatraju druge zakone u vezi s klimatskim promjenama, kaže Nikki Reisch, direktorica programa za klimu i energiju u Centru za međunarodno pravo životne sredine.

"Čuli smo ih kako tvrde da je jedini relevantni zakon iz kojeg mogu proizaći bilo kakve pravne obaveze Pariski sporazum. A kada zapravo pogledate tekst tog sporazuma, to ne zahtijeva mnogo", rekla je Reisch za Glas Amerike.

„Čuli smo kako SAD zaista pokušavaju ohrabriti sud i druge da ignoriraju historiju, da gurnu istorijsko ponašanje tokom mnogih decenija pod tepih i govore da ono što se dogodilo prije usvajanja klimatskog sporazuma zapravo nije važno iz pravne perspektive, i da višedecenijsko znanje o uzrocima i posljedicama klimatskih promjena nije relevantno“, rekla je.

Mišljenje sudija je savjetodavno i neće biti pravno obavezujuće. Ipak, to će imati implikacije za sve nacionalne države, rekla je Reisch.

"Ovo savjetodavno mišljenje bit će mjerodavno tumačenje onoga što obavezujuće međunarodno pravo zahtijeva. Dakle, ono će imati težinu kao svojevrsni pravni plan za odgovornost, ili vodič za sudove i advokate širom svijeta da razumiju šta međunarodno pravo zahtijeva i šta mi treba držati države na oprezu u pogledu njihovih klimatskih akcija i mjera za otklanjanje klimatskih šteta", rekla je.

Luanda/Lobito, Angola — 

Koridor Lobito je željeznička linija od 1.300 kilometara koja se proteže od Zambije bogate bakrom do luke Lobito u jugozapadnoj državi Angole.

Mreža će formirati "strateški ekonomski koridor" u okviru Partnerstva za globalnu infrastrukturu i investicije Bidenove administracije - inicijative koja ima za cilj da se suprotstavi dobro uspostavljenoj kineskoj inicijativi "Pojas i put". Do sada, Bidenova administracija kaže da je posvetila skoro 4 milijarde dolara za projekat.

Biden, u glavnom gradu Angole u utorak, predstavio je projekat kroz svoju ljubav prema putničkoj željeznici. Kao američki senator, putovao je do Washingtona iz Wilmingtona u Delawareu – na svakom putovanju, kako je rekao, bilježio skoro 340 kilometara.

"Moram vam odmah reći, s američkom štampom ovdje, ja sam vjerovatno tip koji se najviše zalaže za željeznicu u Americi", rekao je Biden u utorak u glavnom gradu Angole, uz smijeh publike koja se okupila da ga čuje kako govori u nacionalnom muzeju ropstva.

Isto, ili drugačije?

Visoki zvaničnici administracije rekli su da će ova željeznička linija do kraja decenije biti produžena do cijele dužine, protežući se od afričke obale Indijskog okeana do atlantske luke. U početku će prenositi kritične minerale poput kobalta i bakra iz duboke unutrašnjosti kontinenta do obale. Kada se koridor završi, putovanje koje sada traje više od 40 dana cestom moći će se preći preko kontinenta za 40 sati.

“Pretpostavka iza koridora je da budemo u mogućnosti da uzmemo američku podršku i finansijske mogućnosti koje su ograničene, i da ih dublje fokusiramo na jedno područje, nasuprot širenju te finansijske podrške i napora na mnoge zemlje”, rekao je visoki dužnosnik Bidenove administracije, koji nije identifikovan kao što je uobičajena praksa prilikom informisanja novinara.

Glas Amerike je pitao zvaničnika da li ovo ponavlja stari kolonijalni narativ o eksploataciji bogatih, sirovih resursa kontinenta, a da pritom ne dodaje vrijednost i obezbjeđuje stalan rad za lokalno stanovništvo. Rastuća populacija mladih na kontinentu stvorila je hitnu potrebu za radnim mjestima, stavljajući pritisak na mnoge afričke vlade.

„Ne slažem se sa pretpostavkom da je ovo za sirove proizvode“, odgovorio je zvaničnik. “Trenutno izlazi samo sirovi proizvod. Ali mislim šta ova pruga radi – da biste došli do proizvoda veće vrijednosti, potrebno vam je nekoliko stvari. Jedna od njih je pristupačna i pouzdana energija u izobilju. Dakle, izgradnja energetskog sistema vam omogućava da izgradite dodatnu vrijednost.”

I drugi su se pitali da li se ovaj američki napor, koji dolazi više od decenije nakon što je Kina pokrenula svoju ambicioznu inicijativu Pojas i put, može takmičiti.

„Kada se detaljnije pogleda, čini se da imitacija kineske taktike, koja prešutno priznaje da Washington zaostaje za Pekingom u pogledu svojih investicija u Africi, ali čini malo da popuni prazninu koja postoji u kineskom otisku“, rekao je Chris O. Ògúnmọ́dẹdé , urednik, konsultant i analitičar afričke politike, sigurnosti i međunarodnih odnosa.

Wang Peng, istraživač na Univerzitetu Renmin u Kini, objavio je na kineskom državnom thinktanku, Međunarodnom centru za saradnju, da zapadni međunarodni projekti poput Lobito koridora ne predstavljaju izazov za kinesku inicijativu jer Sjedinjene Države „ne mogu osigurati dovoljno sredstava i materijalne uslove za istinsku implementaciju svog ambicioznog globalnog infrastrukturnog plana.”

Vang Peng je također primijetio da bi SAD to mogle potkopati vršenjem diplomatskog pritiska na zemlje domaćine kako bi ih natjerale da raskinu sporazume o saradnji s Kinom; preuveličati negativan uticaj projekta "Pojas i put" na lokalno ekološko okruženje i vodne resurse... i razglasiti takozvano pitanje "zamke duga"

Povećanje kineskog duga među afričkim državama je nešto što je i Biden indirektno spomenuo u svojim izjavama u utorak, u pokušaju da SAD postavi kao pouzdanog partnera.

„Također smo nastojali da osiguramo da zemlje u razvoju ne moraju da biraju između otplate neodrživog duga i mogućnosti da ulažu u svoje ljude“, rekao je.

Ali, kao što je Biden takođe rekao, njegovo vrijeme ističe dok se priprema da napusti funkciju, za novoizabranog predsednika Donalda Trampa. Analitičari kažu da bi ovaj projekat mogao biti dobro prihvaćen od strane Trumpa, jer odgovara njegovom transakcijskom pristupu kontinentu i da se dopada jednom od najvećih Trumpovih pobornika, milijarderu Elonu Musku.

"Novac je ipak već namjenski", rekao je James Murphy sa Univerziteta Clark u Massachusettsu. “Nastavak projekta Lobito je pametna ideja – Trump ga ne mora posjedovati osim u smislu da mu to daje tačku za razgovor o našim strateškim/resursima vođenim interesima u Africi, posebno kao strategiju za nabavku minerala neophodnih za Elonove Tesle.”

Paris Huang je doprinijela ovom izvještaju.

LUANDA, ANGOLA — 

Nakon šetnje crvenim tepihom, izvođenja državnih himni od strane vojnog orkestra, smotre trupa i pozdrava iz 21 puške, on i predsjednik Angole Joao Lourenco, obojica uz diplomate, prionuli su na posao.

„Veoma sam ponosan što sam prvi američki predsjednik koji je posetio Angolu, i duboko sam ponosan na sve što smo zajedno uradili da transformišemo naše partnerstvo do sada“, rekao je Biden Lourenku. „Toliko je toga pred nama, tako da mnogo toga možemo učiniti."

Glavna savjetnica njegove administracije za Afriku rekla je za Glas Amerike da Biden vidi Angolu kao "dokaz A" odnosa saradnje s Washingtonom.

"Mi, Sjedinjene Države, radimo sa Angolom na nekoliko zaista važnih stvari", rekla je Francis Brown, viši direktor za afrička pitanja u Vijeću za nacionalnu bezbjednost, govoreći ekskluzivno za Glas Amerike. “Jedan je jačanje mira i sigurnosti u istočnoj Demokratskoj Republici Kongo. Drugi su rastuće ekonomske mogućnosti u regionu. Treći je tehnološka i naučna saradnja.”

Biden nije spomenuo – barem javno – lošu evidenciju o ljudskim pravima u Angoli. Grupa za ljudska prava Amnesty International pokušala je sumirati situaciju.

"Amnesty je više puta dokumentirao prekomjernu i smrtonosnu silu za ometanje mirnih demonstracija", rekla je za VOA putem Zooma Kate Hixon, direktorica zagovaranja za Afriku u Amnesty International USA. “Ne samo da se u ovim demonstracijama koristi smrtonosna sila, nego porodice žrtava nemaju pristup pravdi. Također smo vidjeli nekoliko represivnih zakona koji su usvojeni od 2020. Od 2020. nezakonito je kritikovati predsjednika. Nedavno, ove godine, vidjeli smo usvojena dva zakona koji dodatno ugrožavaju pravo na slobodu izražavanja, slobodu okupljanja i medija.”

Angolske opozicione grupe rekle su lokalnim medijima da je Biden propustio "odličnu priliku" da sasluša grupe civilnog društva o njihovim zabrinutostima.

"Željeznički koridor Lobito... je jedina briga Bidenove posjete Angoli", rekao je Ernesto Mulato iz opozicione stranke UNITA.

Biden bi u srijedu trebao posjetiti lučki grad Lobito, gdje nova željeznička linija koju finansiraju SAD dovozi sirovine iz unutrašnjosti Afrike u ovu užurbanu luku.

Braown je za Glas Amerike rekla da predsjednik uvek privatno izražava zabrinutost oko ljudskih prava.

"On nikada ne bježi od razgovora o demokratiji i pitanjima ljudskih prava sa kolegama", rekla je ona za Glas Amerike. “I mislim da je to prilično u skladu s načinom svoje duge, duge karijere u javnoj službi.”