Linkovi

Šta treba znati o testiranju na COVID-19?


Da li se u BiH testira dovoljno i da li postoji mogućnost neotkrivenih slučajeva?

Nekoliko dana na društvenim mrežama građani su postavljali pitanje zašto se ne testira više osoba i čak su se širile teorije zavjera da se slučajevi u Kantonu Sarajevo zataškavaju. Nažalost, jučer smo dobili obavještenje kako su se javili i prvi slučajevi u Sarajevu, povezani s Konjicom. Bitno je reći kako su iz Federalnog ministarstva zdravstva rekli da će, čim se jave slučajevi u Kantonu Sarajevo, obavijestiti javnost, što su i učinili.

Građane vjerovatno zbunjuje poruka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) koja je glasila „testirajte, testirajte, testirajte“. Međutim, ova poruka je shvaćena bukvalno i laički – ne radi se o tome da se trebaju svi testirati ili testirati svi u izolaciji, nego se testiraju oni s indikacijom. Poruka je namijenjena prije svega ekonomski jače razvijenim zemljama koje imaju resurse za široka testiranja.

Ko se testira?

U telefonskom razgovoru za Glas Amerike, pomoćnik ministra u Federalnom ministarstvu zdravstva Goran Čerkez objašnjava:

„Ovih dana je počela vladati panika oko testiranja te treba znati kako mora postojati medicinska i epidemiološka indikacija za testiranje. Testiraju se osobe koje su bile u kontaktu s nekim ko je pozitivan na novi koronavirus, oni koji počinju pokazivati simptome i to prema uputi epidemiologa“.

Ljudi koji su došli iz drugih zemalja pogođenih COVID-19 šalju se u samoizolaciju i posmatraju. Ove osobe su dužne izvještavati o svom stanju, mjeriti temperaturu i poštovati mjere izolacije kako, ukoliko su inficirani, ne bi širili virus. Ukoliko nemaju simptome koji ukazuju na COVID-19, ove osobe se ne testiraju.

Ukoliko osoba pokazuje simptome, nipošto ne smije ići kod ljekara, nego se javlja telefonom u Dom zdravlja i dok joj epidemiolog ne indicira testiranje, ne radi test. Testovi se ne rade na zahtjev pojedinaca. Razumljivo je da ljudi osjećaju strah te da što prije žele doznati „na čemu su“. Ali, postoje jasni protokoli kad se testira i koga se testira.

Kada se testira?

„Od ranog testiranja nema ništa. Prerano testiranje može dati lažno negativan rezultat te se testirana osoba opusti misleći kako nema virus, što na kraju dovodi do eskaliranja novih slučajeva“, objašnjava Čerkez.

Zlatni standard testiranja je PCR metoda, koja detektuje male količine virusnog nasljednog materijala – molekule RNK i te fragmente amplificira. Ova metoda ima još mnogo primjena, primjerice u forenzici ili za otkrivanje genetički modificiranih fragmenata u hrani.

Međutim, iako je PCR tehnologija otkrivanja virusne RNK i detekcije virusa vrlo osjetljiva, nije svemoguća. Prilikom inficiranja i u prvim danima razvoja infekcija, virusi nisu detektabilni. Njima treba vremena da se repliciraju i da im količina bude dovoljna za detekciju u uzorku.

Istina je da inficirana osoba može zaraziti druge i dok ne pokazuje simptome, ali ne u prvim danima nakon izlaganja, nego, kako objašnjava Čerkez, dva dana prije pojave simptoma.

Također, naučna istraživanja su pokazala da su osobe mogu inficirati druge i nekoliko dana nakon ozdravljenja.

Skladno tome, virus nije detektabilan u prvim danima nakon izlaganja virusu, nego par dana prije pojave simptoma. Prema novim istraživanjima, zaražene osobe su infektivne obično od 10-11 dana nakon izlaganja virusu, a trenutni podaci pokazuju kako inkubacija – period od izlaganja do pojave kliničke slike, simptoma traje oko 14 dana. Ovaj broj dana nije striktan i kod nekoga inkubacija može trajati koji dan kraće ili duže. Međutim, period kada osoba postaje infektivna, je ujedino i period kada će test pokazati pozitivan rezultat.

Tri do pet dana nakon pojave simptoma test na novi koronavirus daje najbolje rezultate, kaže pomoćnik ministra Federalnog ministarstva zdravstva Goran Čerkez.

Ako bismo testirali prerano svakoga kome su određene mjere samoizolacije, a ne pokazuje simptome, lako bi se moglo desiti da rezultat bude negativan jer nije bilo dovoljno virusnih čestica – kopija virusa u uzorku. Tada bi osoba napustila mjere samoizolacije u lažnom uvjerenju da je zdrava i, ukoliko je rezultat bio lažno negativan, širiće novi koronavirus na svoje kontakte. Mora postojati pravi tajming za testiranje.

Također, treba imati na umu i da je preobimno testiranje rasipanje resursa. BiH će uskoro dobiti novi kontingent testova i neće bi manjka ove opreme, ali je neracionalno testirati sve. Kratkoća daha, otežano disanje, pojava povišene tjelesne temperature i suh kašalj su simptomi koji potencijalno ukazuju na COVID -19 i osobe koje osjete ove simptome, naročito ukoliko su imale kontakt s osobama kod kojih je infekcija potvrđena ili su nedavno došle iz druge zemlje zahvaćene epidemijom, trebaju sve ovo objasniti dežurnim epidemiolozima preko telefona.

Koliko se treba testirati?

Ne postoji neki određen broj ili formula kojom se izračunava koliko testiranja treba uraditi na koliko stanovnika.

Intenzitet testiranja se mijenja i shodno epidemiološkoj situaciji u zemlji – zemlje u kojima je epidemija uzela maha će i testirati više. Radi se o jednom uzročno-posljedičnom krugu – što više slučajeva ima, to će se više testirati kontakti zaraženih osoba, a što se više testira, to je i vjerovatnoća otkrivanja novih slučajeva veća. U prvoj fazi, kada nema slučaja unutar same zemlje, testiraju se osobe koje ulaze u zemlju iz zemalja visokog rizika gdje se epidemija već proširila, a koje u samoizolaciji počinju pokazivati simptome. Kada epidemija u nekoj zemlji uđe u drugu fazu širenja, koja podrazumijeva lokalnu transmisiju, provode se opsežnija testiranja po epidemiološkoj indikaciji.

Dakle, testiranja u prvoj fazi ne otkrivaju postojanje lokalne transmisije – pojavu slučajeva koji nisu povezani s nekom osobom iz inostranstva. Ipak, to ne znači da epidemiolozi neće detektovati pojavu lokalne transmisije. Kada počinje dolaziti do te situacije, najvažnije je da stručne službe detektuju kontakte sa kojima je neka zaražena osoba bila, upozore te kontakte, stave ih u samoizolaciju i prate da li dolazi do razvoja simptoma, a upravo je to ono što zdravstvene institucije sada rade.

Zato je nevjerovatno važno da svaka osoba kojoj su određene mjere samoizolacije poštuje ove mjere, a svaka osoba za koju se pokaže da je inficirana obavijesti zdravstvene djelatnike o tome s kim je imala fizički kontakt nekoliko dana unazad. Pažljivo identificiranje slučajeva i njihovih kontakata je mnogo bolja strategija od neciljanog testiranja. Nepridržavanje higijenskih mjera, mjera socijalne distance, samoizolacije i neozbiljno shvatanje ovih mjera su najveći neprijatelji društva u ovom trenutku.

Građani se boje da može doći do propusta da se ne testiraju osobe koje pokazuju simptome, kao što se dogodilo u Hrvatskoj, pa je naknadno utvrđeno da je preminula osoba bila pozitivna na SARS-CoV-2. Propusti su, na veliku žalost, mogući, posebno u prvoj fazi širenja epidemije, ali s ulaskom u drugu fazu, mjere se pooštravaju i testiranje proširuje.

Mnogi se pitaju zašto BiH ne počne sa brzim testovima. Međutim, ovi testovi još nisu tako precizni kao PCR i nije ih preporučljivo koristiti.

Dnevne izvještaje Federalnog ministarstva zdravstva o COVID-19, uključujući broj testiranih po kantonima i broj potvrđenih slučajeva možete pratiti na stranici Zavoda za javno zdravstvo FBiH. Podatke za Republiku Srpsku možete pratiti na stranici Instituta za javno zdravstvo RS.

Komentari

XS
SM
MD
LG