Linkovi

Teme

Šta se očekuje od drugog samita Trump-Kim?

Kim Jong Un i Donald Trump na prvom samitu u Singapuru, jun 2018.

Možda je najveće dostignuće prvog samita između Donalda Trumpa i Kim Jong Un-a bilo da se samit uopšte dogodio. Ali kada se iduće nedjelje dvojica lidera budu ponovo sastali, održavanje samita neće biti samo po sebi biti dovoljno.

Prošle godine u Singapuru, Donald Trump i Kim Jong Un dogovorili su se da rade na potpunoj denuklearizaciji korejskog poluostrva.

Samit u Vijetnamu biće pod pritiskom definisanja tog cilja, odnosno utvrđivanja konkretnih mjera koje bi dovele do željenog cilja.

“Za razliku od prvog samita, smatram da bi pod obostranim pritiskom mogao da bude iznuđen opipljiv rezultat. U suprotnom, sastanak će biti proglašen neuspjelim i sve treba da krene od početka”, ocenjuje Robert Manning iz Atlantskog savjeta.

Sjedinjene Države traže od Sjeverne Koreje konkretne korake za uklanjanje nuklearnog arsenala ili da objavi spisak nuklearnog i raketnog inventara.

Sjeverna Koreja traži od SAD ukidanje sankcija odnosno proglašenje formalnog kraja Korejskog rata iz 1950-tih.

Najproduktivniji ishod bi možda bio sporazum o započinjanju željenog procesa na nižem zvaničnom nivou.

“Lideri dvije zemlje ne mogu sami da riješe sva pitanja. Ne vjerujem da dovoljno detaljno poznaju stvari da mogu bez naučnih i tehničkih stručnjaka da dodju do rješenja”, smatra James McKeon iz Centra za kontrolu nuklearnog naoružanja.

Prema nekim nagoviještajima, Vijetnam bi mogao da bude produktivniji od Singapura.

Američki zvaničnici unaprijed su održali nekoliko radnih sastanaka sa svojim sjevernokorejskim kolegama.

Za razliku od Singapura, za Vijetnam su planirana dva dana stručnih sastanaka kako bi se postigao konkretni napredak ka nuklearnom sporazumu.

See all News Updates of the Day

Američka ambasada u BiH apeluje na poštivanje presude Radovanu Karadžiću

Ambasada SAD u Sarajevu

Nakon pravosnažne presude Radovanu Karadžiću kojom je osuđen na dođživotni zatvor, oglasila se američka ambasada u BiH čije saopštenje prenosimo u cijelosti:

„Ambasada SAD-a u Sarajevu pozdravlja današnju presudu Apelacionog vijeća Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u slučaju protiv Radovana Karadžića. Ova odluka predstavlja važan korak ka utvrđivanju odgovornosti pojedinaca koji su uzrokovali strašne patnje građana Bosne i Hercegovine, istovremeno donoseći smiraj žrtvama i njihovim porodicama iosjećaj da je pravda barem donekle zadovoljena.

Apelujemo na sve strane da poštuju ovu presudu i ponovno se okrenu kontinuiranom angažmanu na pomirenju i mirnom zajedničkom životu koji su neophodni za budućnost stabilne, sigurne Bosne i Hercegovine u kojoj su zaštićena prava svih njenih građana.”

Judah: Balkanska istorija kao inspiracija svjetskim ekstremistima

Mourners carry the body of a victim of the March 15 mosque shootings for burial at the Memorial Park Cemetery in Christchurch, New Zealand, March 20, 2019.

Mislim da i kod islamističkih i krajnje desnih ekstremista postoji čitava subkultura koja današnje konflikte povezuje sa srednjim vijekom u doba križara, u vrijeme Osmanskog carstva i Kosovske bitke, kaže dopisnik Economista za Istočnu Evropu Tim Judah u intervjuu za 'Zašto?' Radija Slobodna Evropa.

Mislim da i kod islamističkih i krajnje desnih ekstremista postoji čitava subkultura koja današnje konflikte povezuje sa srednjim vijekom u doba križara, u vrijeme Osmanskog carstva i Kosovske bitke, kaže dopisnik londonskog Economista za Istočnu Evropu Tim Judah u intervjuu za 'Zašto?'.

Zašto: Brenton Tarrant, koji je na Novom Zelandu ubio destine ljudi u napadu na džamiju, je, kao i Anders Breivik, koji je izvršio sličnan napad na kamp za mlade u Norveškoj 2011., je, čini se, imao Radovana Karadžića kao jednog od uzora, pored drugih ličnosti i događaja iz bliže i dalje balkanske prošlosti. Sa druge strane militantna organizacija Islamska država Iraka i Levanta, koja je vrbovala stotine članove u regionu, je stradanje muslimana na Balkana navodila kao jedan od razloga za njihovu borbu i u propagandnim materijalima ovo područje proglašavala za jedno od budućih bojišta i dijelova samoproglašenog kalifata. Otkud ta veza, možda možemo reći, i privlačnost Balkana za ove skupine?

Judah: Mislim da na obje strane postoji čitava galaksija, čitava subkultura koja današnje konflikte povezuje sa srednjim vijekom u doba križara, u vrijeme Osmanskog carstva i Kosovske bitke.

Ovo je nešto što su ljudi u bivšoj Jugoslaviji znali osamdesetih i devedesetih kada je došlo do obnove interesa za ovaj period, svakako od strane političara.

To je istrajalo i preuzeto je od krajnje desničarskih i islamističkih grupa i uvećalo se u subkulturi društvenih medija širom svijeta u posljednjih nekoliko decenija.

Tim Judah
Tim Judah

Zašto: Krajnje desničarske organizacije su inspiracije su uglavnom crpile u Drugom svjetskom ratu i nacistima ali sve češće svoju borbu predstavljaju kao borbu protiv islama i kao sukob vjera i civilizacija?

Judah: Ovo je narativ koji su i krajnje desničarske i nacionalističke grupe na Balkanu same koristile.

Uvijek bi govorili da je to borba hrišćanstva protiv islama, konkretno pravoslavnog hrišćanstva, i većina nas koji posmatramo Balkan nismo primjetili da postoji ta velika subkultura krajnje desničarskih, nacionalističkih grupa koje su to preuzele i povjerovale u to.

Breivik je neko ko je povjerovao u to, posljednjih nekoliko godina bilo je izvještaja o britanskim krajnje desničarskim bijelim supremacističkim grupama koje također vjeruju u ovaj narativ i vjeruju u ideju srednjevjekovnih vitezova koji brane hrišćanstvo od islama.

On im osigurava istorijsku nit, istorijski narativ u koji mogu povjerovati.

Zašto: Sa druge strane, islamistički ekstremisti su navodili stradanje muslimana u BiH, i Srebrenicu kao simbol toga, te sudbinu Palestinaca kao jedan od glavnih uzroka sukoba sa Zapadom i razloga za uspostavljanja kalifata?

Judah: To je, čini se, najočigledniji primjer.

Ali ako pogledate direktniju paralelu, postoje ekstremistički radikalni islamisti koje se vraćaju do Španije i Andaluzije i protjerivanja iz Španije u srednjem vijeku, dok Srbi, na primjer, kažu da gdje god su srpski grobovi, tu je Srbija u najekstremnijoj, nacionalističkoj retorici.

Ima onih koji kažu da gdje je prije bila islamska vlast tamo opet mora biti.

Na izvjestan način, tu postoji jedna paralela, kao i vraćanje na uglavnom davno zaboravljene srednjevjekovne borbe.

Zašto: IDIL je uspio infiltrirati Balkan i regrutovati članove koji su djelovali u okviru, čini se, donekle decentralizovane ali jedinstvene strukture. Ekstremni desničari u Evropi djeluju, čini se, više autonomno, ali da li vidite naznake nekog trenda da bi moglo doći do pokušaja njihove koordinacije i uključivanja desničarskih ekstremista sa Balkanu u tu strukturu?

Judah: Primjer koji pada na pamet je činjenica da je u posljednjih pet godina možda bilo nekoliko stotina, brojevi nisu sasvim jasni i poznati, Srba koji su otišli da se bore za ruske ili proruske snage u istočnoj Ukrajini.

Oni se pozivaju na istu ideologiju, odbranu pravoslavnog hrišćanstva, odbranu Rusije i odbranu veza između Rusije i Srba.

Isto tako, islamisti, vjerovatno u većim brojevima, su išli da se bore za Islamsku državu.

Zašto: Samo nekoliko dana prije napada na Novom Zelandu, u Višegradu je održano okupljanje četnika, čijom je ideologijom i stavovima kao i Karadžićem, čini se, bio inspirisan i napadač u Christchurchu?

Judah: Mislim da bi se borili protiv Karadžića kao inspiracije i da jeste i nije bilo četničkog okupljanja u Višegradu.

Činjenica da je nekoliko dana prije ovog incidenta bilo okupljanje četnika u Višegradu je koincidencija, ali, kao što sam rekao, u ovim krajnje desničarskim bijelim supremacističkim krugovima, odabrali su i priključili se ovom ekstremno nacionalističkom krilu na Balkanu.

Našli su u tome skoro romantičnu viziju i borbe koja traje, na jedan ili drugi način, od srednjeg vijeka do danas.

Oni sebe vide kao vitezove na jedan romantičan način kakvi su oni bili u srednjem vijeku.

To je jedan iskrivljen način gledanja na istoriju, ali ovi ljudi trebaju neku vrstu opravdanja da bi dali smisao onome što rade i u šta vjeruju.

'Islamska država' pred porazom, mir u Siriji daleko

Uprkos poteškoćama, "Islamska država" je blizu poraza u Siriji, s njenim kalifatom pred skorim nestankom, ali se postavlja pitanje odgovornosti Zapada u razvoju te terorističke organizacije, da li je njenu krvavu ideologiju uopšte moguće uništiti u potpunosti i da li eventualni njen kraj znači i mir u Siriji, pišu svjetski mediji.

Uprkos poteškoćama, "Islamska država" (Islamska država Iraka i Levanta - IDIL) je blizu poraza u Siriji, s njenim kalifatom pred skorim nestankom, ali se postavlja pitanje odgovornosti Zapada u razvoju te terorističke organizacije, da li je njenu krvavu ideologiju uopšte moguće uništiti u potpunosti i da li eventualni njen kraj znači i mir u Siriji, pišu svjetski mediji.

„Džihadizam“ kojeg je izazvao Zapad

Fajnenšl tajms (The Financial Times) piše kako je skorašnji „kraj kalifata koji je prije samo nekoliko godina kontrolisao trećinu Sirije i Iraka i koji je ugrozio region, prilika da se razmisli o tome kako promijeniti zapadnu vanjsku politiku koja je pouzdano izazvala džihadizam“.

List podsjeća da je moderni džihadizam dobio svoju prvu podršku od zapadnih sila na kraju Hladnog rata, objašnjavajući kako su mudžahedini, koji su se borili protiv Sovjeta u Afganistanu tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća - postavili put Osami bin Ladenu i Al-Kaidi za bezbožan rat i napade 11. septembra. „Ali u ovom stoljeću, Hladni rat ne može biti izgovor za zapanjujuću količinu grešaka koje je Zapad uzrokovao“, napisao je Dejvid Gardner, urednik za vanjsku politiku Fajnenšl tajmsa koji naglašava da je najočitiji primjer grešaka američka invazija na Irak.

Invazija i okupacija su uzdrmali region, katapultirajući na vlast šiite - koji su unutar Islama manjina, a u Iraku većina - koji u zemlji još uvijek sprovode sektaško krvoproliće, piše list konstatujući kako je budućnost regiona zapravo talac ratova koje sponzorišu šiiti iz Irana i suniti Saudijske Arabije, kao i zaleđenih odnosa između Izraela i Irana koje je pogoršao američki predsjednik Donald Tramp (Trump).

S druge strane, navodi list, u vrijeme kada je Obama bio zabrinut zbog Afganistana i Iraka, Sirija se pretvorila u njihovu kopiju. „U smrtonosnom koktelu avanturizma i oklijevanja, SAD i Evropa su navijali za sirijske, uglavnom sunitske pobunjenike, protiv Asadovog režima obećavajući - iako ne dajući - sredstva da ga sruše. Umjesto toga, oni su ugovarali naoružavanje opozicije sa saveznicima kao što je vehabijska Saudijska Arabija.“ Fajnenšl tajms zaključuje kako je sve to, na koncu, Siriju pretvorilo u magnet za džihadske ekstremiste - gdje Asadova tiranija i dalje opstaje.

Ideologija slomljenog kalifata

Volstrit žurnal (The Wall Street Journal) piše kako privrženost ideologiji Islamske države dovodi u pitanje totalitet njenog poraza. U vrijeme kada grupa gubi svoju teritoriju a manje posvećeni članovi odlaze, ipak oštra jezgra ostaje u određenim zemljama - uključujući Siriju, Irak, Nigeriju, Filipine, Libiju i egipatsko Sinajski poluostrvo – što je zastrašujući izazov zbog mogućnosti da se „brutalna vrsta ekstremizma prenese na slijedeću generaciju“.

Iako je većina militanata koji predstavljaju neposrednu prijetnju ili ubijeno ili su zarobljeni i zatvoreni, ne postoji plan za postupanje sa ženama i djecom koji mogu biti od vitalnog značaja za dugoročni opstanak islamske države, piše Volstrit žurnal. List podsjeća kako se više od godinu dana nakon što je susjedni Irak proglasio pobjedu nad Islamskom državom, porodice militanata drže u kampovima sličnim zatvorima otvorenog tipa. Tamo, navodi list, mnoge majke ne dopuštaju svojoj djeci da pohađaju školu jer nastavni plan i program nije u skladu s njihovim radikalnim uvjerenjima.

Naglašavajući kako su pojedini zvaničnici upozorili da će porodice služiti kao inkubator IDIL-a, list prenosi upozorenje koje je američki zapovjednik u borbi protiv Islamske države, general Džozef Vutel (Joseph) izgovorio pred Komitetom o oružanim snagama ovog mjeseca. Tvrdeći kako je predaja hiljada boraca i njihovih sljedbenika u Baguzu u stvari bila "proračunata odluka" grupe koja želi sačuvati svoje sposobnosti, general Votel je rekao kako je u pitanju ozbiljan generacijski problem koji će, ako se ne bude rješavao na odgovarajući način, posijati sjeme budućeg nasilnog ekstremizma.

„Svi su usvojili terorističku ideologiju“, rekao je Abdulkarim Omar, šef vanjskih odnosa u okviru autonomne administracije na kurdskom području u sjeveroistočnoj Siriji. "Ukoliko ne budu rehabilitovani i reintegrirani u svoja društva, svi će biti tempirane bombe", prenosi Volstrit žurnal.

Gorka pilula o porazu

Briselski portal Politiko (Politico) prenosi komentar Čarlsa Listera (Charles), višeg saradnika Instituta za Bliski istok, koji tvrdi da ISIS možda nikada neće biti potpuno poražen, te da su „tu gorku pilulu spremni progutati neki među kojima i Donald Tramp - osim ako on nije istinski obmanut o porazu grupe.“

Samo dvije sedmice nakon što je Tramp trijumfalno proglasio 100-postotni poraz IDIL-ovog kalifata, njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Džon Bolton (John) priznao je da će "prijetnja od IDIL-a potrajati" i da to objašnjava zašto će sada u Siriji ostati mala "posmatračka vojna sila".

Potom su visoki zvaničnici administracije saopštili da će 200 američkih vojnika ostati u sjeveroistočnoj Siriji kao dio "multinacionalnih posmatračkih snaga", dok će dodatnih 200 ostati u al-Tanfu, kampu u blizini granice s Irakom, kako bi se pratilo ponašanje Irana.

S druge strane, ako je Tramp i razmatrao ostanak američkih trupa angažovanih u anti-IDIL operaciji u Siriji - mada to nije potvrđeno - bilo bi to isključivo u nadi da će uspjeti da nagovori evropske saveznike da zamijene oko 1.600 ili više američkih trupa koje bi se povukle, što se prema ocjeni autora teksta neće tako lako desiti – jer Britanija i Francuska nisu spremne popuniti vakuum.

Politiko piše kako je činjenica da IDIL postoji unatoč suprotnim tvrdnjama američkog predsjednika. U Iraku napadi IDIL-a rastu iz mjeseca u mjesec i u februaru je izvršeno prosječno četiri napada dnevno, dok se u Baghouzu, u susjednoj Siriji posljednja borbena linija (koja iznosi nešto više od četvrtine kvadratnog kilometra) jedva promijenila nakon pet sedmica borbi. U ovom trenutku, nijedna sila ni u Siriji ni u Iraku nije sposobna da efikasno zadrži ili pobijedi ovu upornu prijetnju, ocjenjuje Lister.

Dodaje kako je u ovom trenutku proglašenje pobjede i povlačenje ne samo naivno već je i opasno, te da je ostavljanje IDIL-a bilo sa saveznicima ili sa protivnicima - zapravo zanemarivanje dužnosti zaštite američkih interesa. „Dugoročne vojne operacije u inostranstvu nesumnjivo su postale duboko nepopularne. Međutim, napuštanje teritorije u Siriji garantuje opstanak IDIL-a, čime je gotovo izvjesno oživljavanje ovog duboko opasnog terorističkog aktera, koji će neizbježno ponovo ugroziti regionalnu i globalnu sigurnost“, navodi se u komentaru Čarlsa Listera kojeg prenosi Politiko.

Tri nova građanska rata u Siriji?

Petogodišnji rat protiv IDIL-a u Siriji bliži se kraju s praktičnim nestankom kalifata Islamske države - ali u toj zemlji su na pomolu tri nova građanska rata, ukazuje časopis Forin polisi (Foreign Policy).

Tri nova sukoba se odvijaju u tri de fakto nezavisne oblasti „čije granice postaju jasnije kako nestaje dim prethodnih borbi“, piše časopis. Najveća oblast, oko 60 odsto teritorije Sirije, pod kontrolom je Asadovog režima i garantuje je Rusija; oko 30 odsto teritorije Sirije istočno od Eufrata kontrolišu Sirijske demokratske snage (SDF) uglavnom sastavljene od kurdskih boraca koje podržavaju SAD; dok je oko 10 odsto pod kontrolom Turaka i njihovih savezničkih sunitskih islamista u provinciji Idlib.

Najkrhkiji od tri entiteta, u smislu međunarodnih aranžmana i odnosa sa spoljnim silama, je tursko-sunitska oblast, čijim južnim dijelom potpuno vlada Hajat Tahrir al-Šam, izdanak sirijskog ogranka Al Kaide, ocjena je Forin polisija. Ta oblast je zaštićena od kopnene ofanzive Asadovih snaga nepouzdanim sporazumom iz Sočija koji su u septembru prošle godine postigli predsjednici Rusije i Turske, Vladimir Putin i Redžep Tajip Erdogan. Mada ne djeluje da će uskoro krenuti kopnena ofanziva, provincije Idlib i Hama su pod svakodnevnim artiljerijskim napadima.

Dalje na sjeveru, u bivšem kurdskom kantonu Afron, Turci i njihovi saveznici se suočavaju s pobunom koju podržavaju jedinice Kurdske narodne zaštite (YPG) o čemu se malo govori, navodi Forin polisi, pozivajući se na izvještaj Belingketa (Bellingcat) u kojem se tvrdi da je od kraja marta 2018. do januara bilo 220 napada na snage Turske i njenih saveznika, s oko 100 ubijenih ljudi.

Oblast pod kontrolom SDF i SAD istočno od Eufrata takođe je vidjela razvoj interne pobune dirigovane spolja, dodaje časopis i citira Sirijsku opservatoriju za ljudska prava da je 236 boraca SDF-a, civila, naftnih radnika i zvaničnika ubijeno od avgusta 2018. u incidentima koji nisu povezani sa sukobom s Islamskom državom. SDF okrivljuje Tursku za te akcije, kao i za ranija ubistva istaknutih kurdskih zvaničnika, navodi Forin polisi, ali upozorava da su mogući i drugi izvršioci, uključujući Asadov režim ili Islamsku državu.

Najbezbjednija je oblast pod kontrolom režima, ocjenjuje Forin polisi, ali i tamo tinja nezadovoljstvo s raznovrsnim grupama koje imaju utjecaje nad tim teritorijama. Tu su lokalne jedince odane Iranu, kao i strane naoružane grupe poput ruske vojne policije i libanskog Hezbolaha, ali i različite rivalske sigurnosne strukture sirijske države. "Otvoreni rat u Siriji je uglavnom završen. Mir, međutim, i dalje ostaje daleka nada", zaključuje Forin polisi.

Špijunska afera između Hrvatske i BiH

Cover page, special report: Salafi Muslims in Bosnia

U SOA-i su za hrvatski Nacional priznali kontakte Sigurnosno-obavještajne agencije sa pripadnicima selefijskog pokreta, no cijelu stvar pravdali "blagim odnosom BiH prema ekstremistima".

Objavljeni su novi detalji i svjedočenja o špijunskoj aferi, koja je predmet spora između BiH i Hrvatske.

Pripadnik selefijskog pokreta H. Č. u videu za portal Žurnal potvrdio da je sarađivao sa hrvatskim obavještajcima. Iz Predsjedništva BiH od Ministarstva sigurnosti zatražili su sveobuhvatnu informaciju o aferi.

Hrvatski mediji utorak prenose pisanje tjednika Nacional u kojem iz sigurnosno-obavještajne agencije tvrde kako su ispitivanja kako navode, simpatizera terorizma iz BiH, obavljali u saradnji sa OSA-om.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić koji je o aferi dao i izjavu Tužilaštvu, je odbacio ove navode.

Pripadnik selefijskog pokreta H.Č. iz Zenice, prema navodima Žurnala, skoro četiri mjeseca sarađivao je sa hrvatskim obavještajcima.

Prilikom vrbovanja prijetili su mu zabranom ulaska u Hrvatsku, pa čak i zatvorom pod optužbom da je prijetnja za nacionalnu sigurnost. Tražili su da izradi lažni profil, na kojem će pisati hvalospjeve na račun ISIL-a, da se poveže sa određenim ljudima. Prijetili su mu porodicom. Odustao je kada su u aprilu prošle godine tražili da prenese iz Doboja ruksak oružja koje je trebao odnijeti u mesdžide, kazao je H. Č za Žurnal.

H. Č. nije jedini kojemu je, navodno, sigurnosno obaveštajna služba pristupila. Sabahudin Jašarević u Zagrebu je radio i živio 14 godina. Nikada, do oktobra prošle godine, nije imao problema sa produžavanjem boravka. No onda su ga, kaže, pozvali iz SOA-e. Tražili informacije o ratu, borcima Armije R BiH, oficirima, gdje je ko djelovao... Nakon toga je i zvanično protjeran, nikada nije saznao zbog čega.

N1 je navodi da su kontaktirali danas Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske, policijske uprave koje su izdale rješenje o protjerivanju bh. građana, no svi su ih uputili na Sigurnosno-obavještajnu agenciju koja nije odgovorila. U Hrvatskoj su odbacili navode nazvavši je besmislicom.

U SOA-i su za hrvatski Nacional priznali kontakte Sigurnosno-obavještajne agencije sa pripadnicima selefijskog pokreta, no cijelu stvar opravdali blagim odnosom BiH prema ekstremistima. Ispitivanja su, tvrde, provodili u kontaktu sa bh. obavještajnim službama.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić ove navode odbacuje, hrvatske vlasti nikada nisu obavijestile BiH o osobama koje protjeruju, navodno zbog terorizma, a trebali su.

Iako hrvatska predsjednica Kolinda Grabar - Kitarović nije željela komentirati navodno vrbovanje bh. državljana, na insistiranje novinara, rekla je da nije u redu da privatne osobe voze automobil konzula, referirajući se na pitanje novinara kako je novinar Mato Đaković, koji se takođe spominje u pomenutoj aferi, mogao voziti auto hrvatskog konzula.

U međuvrememu reagirali su i iz Predsjedništva BiH zatraživši od Ministarstva sigurnosti BiH da u roku od tri dana dostavi sveobuhvatnu informaciju o navodima iznesenim u javnosti. Informaciju su zatražili i u Vladi RS-a.

Glas Amerike je prije dvije godine uradio dokumentarni serijal Selefije u BiH koji u pet nastavaka govori o nastanku selefijske ideologije u BiH kao i kasnijem priključivanju nekih od njih tzv. Islamskoj državi. Serijal pokazuje i medijsku manipulaciju kojoj su selefije u BiH godinama bili izloženi.

Novinar VOA jedini je koji je proveo noć u selefijskom selu Gornja Maoča.

Ministar zdravlja RS za VOA: Vakcinacija je žrtva svog uspjeha

Ministar Alen Šeranić

Gripa je ove sezone odnijela neuobičajeno veliki broj ljudskih života u RS.

Iako se situacija smiruje kada je u pitanju broj oboljelih, sa ministrom zdravlja i socijalne zaštite u Vladi RS Alenom Šeranićem razgovarali smo o načinima djelovanja u ovim situacijama, koliko je u ovom smislu važno da se rizične kategorije vakcinišu, ali i o tome koliko stanovništvo ima povjerenja u zdravstveni sistem u RS i koji su koraci u narednom periodu da se situacija u jednom od najvažnijih sektora u društvu unaprijedi.

VOA: Na samom početku mandata isticali ste da ćete raditi na boljoj organizaciji i funkcionisanju zdravstvenih ustanova u RS. Kakvo ste stanje zatekli, i šta su ključni problemi na kojima je potrebno raditi u narednom periodu?

ŠERANIĆ: Bilo da je riječ o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kroz projekat razvoja porodične medicine, ili bolničkoj zdravstvenoj zaštiti uspjeli smo da uvedemo standard u smislu kvalitete same infrastrukture i opreme koja se nalazi u našim zdravstvenim ustanovama. Najbolji primjeri su izgradnja nove bolnice u Bijeljini, a potom i završetak bolnice „Srbija“ u Istočnom Sarajevu. Problem koji postoji je finansiranje zdravstvene zaštite i treba da vidimo na koji način možemo da dođemo do stabilizacije zdravstvenog sistema, odnosno njegove održivosti u budućnosti. Riječ je o dugoročnom procesu, ali je važno da u ovom trenutku omogućimo pacijentima adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, a u isto vrijeme da kroz organizaciju i dostupnost zdravstvene zaštite sve prilagodimo da bude finansijski opravdano i održivo. Na početku mandata sam obišao sve republičke zdravstvene ustanove i imao sam priliku da porazgovaram sa direktorima o trenutnoj situaciji, kako oni vide dalji razvoj u tim zdravstvenim ustanovama. Mislim da će se u budućnosti ići na definisanje jednog osnovnog paketa bolničke zdravstvene zaštite, s tim da će se ustanovama ostaviti prostor da mogu da se razvijaju u određenim segmentima za koje imaju kapaciteta. Svaka bolnica ima kapacitet da se u određenoj zdravstvenoj usluzi razvija i napravi iskorak. Na primjer, razvoj bolnice u Istočnom Sarajevu i razvoj Olimpijskog centra može biti povezan kroz jednodnevnu hirurgiju, gdje bi bilo omogućeno pružanje pojedinih zdravstvenih usluga uz odgovarajuću naknadu, ne samo ljudima iz RS, nego i posjetiocima iz okruženja i Evrope. Ova bolnica već je krenula u proces potpisivanja ugovora sa određenim stručnjacima iz okruženja koji će dolaziti i pružati određene zdravstvene usluge, ali će ujedno i edukovati mladi kadar koji je vrlo značajan za to područje. Mislim da ova bolnica zaslužuje jedan novi početak, da se zdravstvenim radnicima pruže adekvatni uslovi za rad, koje do sad nisu imali. Na ovaj način otvaramo nova vrata zdravstvene zaštite na području Istočnog Sarajeva.

VOA: Spominjali ste da je jedan od prioriteta i zadržavanje medicinskog osoblja, s obzirom na to da je riječ o kadru koji zbog velike potražnje na inostranom tržištu najčešće napušta zemlju. Na koji način zadržati kvalitetan medicinski kadar u RS?

Novinarka Tanja Gatarić razgovara sa ministrom Alenom Šeranićem
Novinarka Tanja Gatarić razgovara sa ministrom Alenom Šeranićem

ŠERANIĆ: „Epidemija odlaska“ nije samo epidemija svojstvena za RS, nego i za zemlje u okruženju. Mi moramo raditi na tome kako da odgovorimo na potrebe zdravstvenih radnika. Svjestan sam i činjenice da je neke zdravstvene radnike, prije svega doktore koji odluče da odu, teško zadržati, jer je to njihova odluka, a mislim i da uslovi koji se stave pred njih nisu nešto što ih može zadržati.

VOA: Koliko je situacija kritična po tom pitanju?

ŠERANIĆ: U zdravstvenim ustanovama na republičkom nivou koje sam obišao ima odlazaka specifičnih grana, recimo anesteziologa. Značajan je i odlazak srednjeg medicinskog kadra i to jeste nešto što se očekuje i u narednom periodu i na tom moramo da radimo. Već sam obavio razgovore sa udruženjima, odnosno sindikatima koji zastupaju te zdravstvene radnike. Prije svega, moramo obezbijediti jednu lakšu prohodnost onih koji završavaju fakultete zdravstvene struke, i ne samo u okviru obrazovnog nego zdravstvenog sistema, omogućavajući tim ljudima napredovanje i u naučnom i u stručnom smislu u okviru zdravstvenih ustanova. Tu postoje i pitanja u vezi sa prekvalifikacijom i to je, takođe, nešto što pritišće zdravstveni sistem sa aspekta koliko je kvalitetno obavljanje poslova onih koji se kroz prekvalifikaciju pojave na tržištu rada. Prekvalifikacija je nešto što spada u domen prava na obrazovanje i prava na obrazovanje odraslih, to je ustavno pravo ljudi i to svakako treba omogućiti, a na nama je da definišimo kvalitet te vrste obrazovanjan da bismo dobili što bolji izlazni rezultat. Ti ljudi zaslužuju mjesto u zdravstvenom sistemu, ali treba da steknu adekvatna znanja i vještine. U tom smislu nam treba pomoć udruženja i sindikata, da bismo adekvatno pratili kvalitet rada tog osoblja, prije svega da ne bismo ugrozili pacijente.

VOA: Ove godine gripa je odnijela priličan broj ljudskih života u Republici Srpskoj. O kakvim je pacijentima riječ, i da li ima razloga za zabrinutost?

ŠERANIĆ: Gripa je ove godine odnijela više života nego što je to uobičajeno. Prije svega riječ je o karakteristici virusa. Svake tri do četiri godine imamo pojavu virusa koji je agresivniji u odnosu na jednu ili dvije prethodne godine. Simptomatologija koju ta vrsta virusa gripa daje nije ona na koju smo navikli sezonu ili prije. Imate slučaj da je virus gripa tipa B bio predominantan prošle sezone, a to je najblaži oblik virusa influencije u odnosu na viruse koji kruže na našem području. Ove godine smo imali pandemijski soj H1N1 virus tipa A, koji kod osoba koje već boluju od određenih oboljenja može da izazove teže komplikacije. Upravo se to i dešavalo da imunološki odgovor tih osoba nije mogao da obezbijedi da se oni izbore s tim virusom. Ono što je značajno je da je uspostavljen nadzor nad samim gripom i mi smo svake sedmice izvještavali javnost po tom pitanju. Institut za javno zdravstvo prikupljao je redovno podatke sa terena i pratio pojavu većeg broja oboljelih od tzv. oboljenja sličnih gripu na osnovu kojih se i procjenjuje epidemijski karakter odnosno stiču uslovi za proglašenje epidemije. U Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti postoje jasne procedure šta znači epidemija. Da je institut izašao sa bilo kakvom preporukom koja bi se ticala proglašenja epidemije, sigurno bi se išlo u tom pravcu da se za određeno područje to i definiše. Najbolja prevencija je svakako da se najugroženiji vakcinišu. Svake godine Ministarstvo zajedno sa Institutom i Fondom zdravstvenog osiguranja nabavlja vakcine koje su besplatne za one koji su najugroženiji, a preporuka je i da se svi stariji od 65 godina vakcinišu. Većina pacijenata koji su preminuli od posljedice gripa ove godine nije bila vakcinisana. Ono što uvijek preporučujem stanovništu, bez obzira da li je u pitanju sezona gripa, je da treba da pere ruke. To je najbolja prevencija, bilo da su u pitanju zdravstveni radnici ili stanovništvo. Naravno treba da se zaštitimo kada kašljemo, da provjetravamo prostorije, znači sve ono što se uobičajeno čini neinteresantnim, ali je zapravo najučinkovitije.

VOA: U Federaciji BiH je, ipak, zabilježen daleko manji broj smrtnih slučajeva. O čemu se radi?

ŠERANIĆ: Kada epidemiološki posmatramo ovo područje, interesantno je da smo u Sloveniji, Hrvatskoj i Republici Srpskoj imali povećan broj ljudi koji su umrli od gripa. Onda imate prostor FBiH i Srbije u kojima to nije bilo toliko izraženo, a onda opet imate Rumuniju i Bugarsku koje imaju povećan broj smrtnih slučajeva. Epidemiološki gledano to baš i nije logično, i vjerovatno da odgovor na to pitanje leži u organizaciji zdravstvenog sistema i izvještavanja. Meni je teško da govorim o FBiH, ali trebalo bi u svakom slučaju provjeriti zašto je to tako. I u Grčkoj imate porast broja umrlih u odnosu na prošlu sezonu. Tako da sigurno tu postaje neke karakteristike zašto se to odvijalo na taj način. Srbija je poslije nas dolazila u neke faze, tako da su odgodili početak školske godine, očekujući vjerovatno vrhunac gripa kad smo mi već počeli da padamo. I sad imamo pad broja oboljelih od oboljenja sličnih gripu iz kojih dolaze i ovi koji su najugroženiji. Mi ćemo svakako raditi evalvaciju ove sezone gripe.

VOA: Mnoge zemlje suočile su se sa epidemijom malih boginja zbog sve češćeg straha roditelja od vakcinacije djece. Na koji način se struka u Republici Srpskoj bori sa ovom problematikom, i šta biste ste savjetovali roditeljima kada je u pitanju obavezno vakcinisanje djece?

Nova bolnica u Istočnom Sarajevu
Nova bolnica u Istočnom Sarajevu

ŠERANIĆ: Vakcinacija je postala žrtva svog uspjeha! Ukoliko nemate prilike da se susrećete sa oboljenjima koja se preveniraju putem vakcine, a poslije vakcine vam dijete dobije temperaturu i vidite neki otok, onda razmišljate na način - odveo sam zdravo dijete, a vratilo mi se bolesno. Naravno da se stvara animozitet prema vakcinaciji i to je na neki način i uslovilo trenutna dešavanja. Mislim da roditelji u svakom slučaju imaju pravo da sumnjaju, imaju pravo da vjeruju i da ne vjeruju, a zdravstvena struka je tu da im na najbolji mogući način objasni ono što je benefit vakcine. Vakcina sa aspekta čovječanstva predstavlja jedan nemjerljiv doprinos. Masa oboljenja, od kojih se umiralo danas se prevenira putem vakcine. Mislim da treba da se osavremenimo, i prilagodimo, i da dio odgovornosti leži i na nama. Nekad su ljudi sve potrebne informacije vezano za svoje zdravlje dobijali u ambulanti. Ljudi danas informacije dobijaju u kući putem medija, interneta, društvenih mreža, a onda odlaze u ambulantu da kažu zdravstvenim radnicima šta bi trebalo da rade s njima. Upravo zato smatram da i zdravstvena struka treba da pristupi stanovništvu kroz drugačiji kanal komunikacije, kako bismo prvenstveno doprijeli do majki koje imaju malu djecu, porodilja, kako bi one imale adekvatne informacije vezane za vakcinaciju.

VOA: U mnogim evropskim zemljama raste popularnost antivakcionog pokreta, koji povezuje vakcinu protiv boginja sa autizmom. Koliko je opasno širenje ovakvih tvrdnji i kakav je odnos našeg zdravstvenog sistema na ovakve tvrdnje?

ŠERANIĆ: Djelovanje tog pokreta je izuzetno opasno. To nije sporadično djelovanje, odnosno nije u pitanju pojedinac koji se ponekad pojavi, pa kaže nešto vezano za vakcinu, to su sistemski organizovane grupe koje najčešće barataju sa poluinformacijama. Te grupe nemaju adekvatna objašnjenja, ali navedu ljude da posumnjaju u ono što je relevantno. Medicina je zasnovana na dokazima, i ne postoji nijedna situacija u zdravstvenom sektoru koja se desila tek tako. Mnogo se u javnosti pričalo o vezi autizma i vakcine protiv morbila. Onda smo imali epidemiju na ovom području, koja je na neki način uslovila porast broja vakcinisanih. Međutim strah nije način kako treba da pristupamo ljudima, moramo naći način da objasnimo i budemo dostupni. U Danskoj je završeno istraživanje koje je trajalo od 2000. do 2015. godine, a u kome je učestvovalo preko 500 hiljada djece. Rezultati tih istraživanja su pokazali da se vakcinacija protiv morbila, na takvom uzorku, ne može dovesti ni u kakvu vezu sa pojavom bolesti iz autističnog spektra i da to tumačenje nema relevantnu osnovu.

VOA: Kada govorimo o širenju medicinski neutemeljenih tvrdnji, svjedoci smo da se posljednjih godinapojavio veliki broj nadriljekara koji se sve češće pojavljuju u medijima. Na koji način se kod nas ovi ljudi sankcionišu, i na koji način savjetovati, edukovati građane, da pomoć traže od medicinske struke?

Nova bolnica u Istočnom Sarajevu
Nova bolnica u Istočnom Sarajevu

ŠERANIĆ: U Republici Srpskoj je krivičnim zakonom jasno propisana kazna za one koji se bave nadriljekarstvom i mislim da su stvari u tom smislu jasne. Međutim, ako pogledate čovjeka koji boluje od neizlječive bolesti, on se hvata za bilo koju slamku koju mu neko ponudi kako bi ozdravio. Tu ljudsku potrebu treba razumijeti. Međutim, ne treba imati razumijevanja za one koji putem određenih metoda žele da iskoriste stanje i zdravlje tih ljudi i protiv toga treba da se borimo. U tom smislu zdravstveni sistem se mora podići na viši nivo kroz dostupnost savremenijih lijekova i same dijagnostičke usluge. Moramo obezbijedimo pacijentima uslove da se adekvatno liječe. Dobar primjer je Fond za dijagnostiku i liječenje djece u inostranstvu gdje smo sistemski odgovorili na potrebe djece koja obole od određenih teških oboljenja, a koja ne mogu da se liječe u RS i u okruženju. Na taj način smo toj djeci obezbijedili mogućnost izliječenja. Medicinska struka treba da se nametne kao izvor informacija, i da u tom smislu koristi informacione tehnologije, društvene mreže i sve dostupne kanale komunikacije.

VOA: Nedavno je bio aktuelan i Nacrt zakona o zabrani pušenja na javnim mjestima u RS za koji ste se zalagali. Možemo li očekivati da ćete tokom mandata insistirati na provođenju tog zakona i koliko je moguće da se strategija i zakon implementiraju u praksi?

ŠERANIĆ: Mi smotaj zakon zapravo nazvali Zakon o zaštiti stanovništva od duvanskog dima. S obzirom na iskustva zemalja koje su uvele zabranu konzumiranja duvana i duvanskih proizvoda na javnim mjestima ne vidim nijedan razlog zašto taj zakon ne bi mogla sprovesti i Republika Srpska. Međutim, taj zakon uređuje i tržište. S obzirom na to da je tržište FBiH i RS jedinstveno za onog ko proizvodi i distribuira proizvod, mi moramo usaglasiti detalje tog zakona i sa kolegama iz FBiH. Trebamo sačekati da se oformi Vlada unutar FBiH da vidimo kakve će biti njihove namjere po tom pitanju, tako da bih mogao sa ministrom koji se nalazi u Vladi da dogovorim dalje korake u vezi sa tim pitanjem. Definitivno treba da promovišemo povećanje akciza vezano za duvan i duvanske proizvode i to bi svakako trebalo da pomogne da se ovaj zakon sprovede. Svakako ću se i dalje zalagati za taj zakon, jer će on kao takav preventivno mnogo da pomogne stanovništvu, prije svega sa aspekta bolesti koji su izazvane posljedicama konzumiranja duvana i duvanskih proizvoda. Važno je da napravimo prostor u kojem mladi ljudi neće počinjati sa konzumiranjem duvana i duvanskih proizvoda. Te mjere su prevashodno usmjerene prema njima, ali želimo i da kroz zdravstveni sistem pomognemo onima koji su već stekli ovisnost o nikotinu.

VOA: Prema vašem mišljenju, postoji li neki pomaci kod nas kad je u pitanju promocija zdravog načina života, i šta biste, kao ministar zdravlja, u tom pogledu savjetovali građanima?

ŠERANIĆ: Konzumiranje duvana i alkohola, nezdrava ishrana i fizička neaktivnost su četiri glavna faktora za nastanak bolesti, i treba da preventivno djelujemo kad je to u pitanju. Prevencija ovih faktora rizika nije samo stvar Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, nego kompletne Vlade RS i društva da građanima omogućimo prostor, okruženje u kojem mogu da praktikuju zdrave životne stilove. Međutim, sva aktivnost po pitanju ovih faktora rizika je stvar lične odluke. Mislim da je važno da u okviru porodice djeci dajemo primjer kako treba da se ponašaju kad je zdravlje u pitanju. Primjetno je da se sve više ljudi rekreativno bavi trčanjem, biciklizmom, plivanjem, otvaraju se škole trčanja, škole sporta, otvaraju se restorani zdrave hrane. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite će svakako da učestvuje u tim aktivnostima i da pomogne društvo i zajednicu po tom pitanju.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG