Liban je po mnogima arapska zemlja koja je podnijela najtežu krizu u 2020. godini. Strašna eksplozija u bejrutskoj luci je usmrtila nekoliko stotina ljudi, i dodatno ranila ionako oslabljenu ekonomiju.
A nisu bolje prošle ni države srednje-istočne zemlje, zemlje sjeverne Afrike kao ni područje Levanta. Pandemija je tek bila dodatna muka koja je zadesila ove narode.
Privrede Sirije i Jemena su gotovo dotakle samo dno, a izuzetno teške ekonomske situacije su zadesile i Tunis, Libiju, Irak i Iran. Egipat je jedina srednje istočna zemlja sa malim privrednim rastom od 3,5 posto iako je istodobno porasla i stopa siromaštva u toj zemlji.
Gradjanski rat i sektaški sukobi se trenutno odvijaju u najmanje četiri islamske zemlje: Libiji, Jemenu, Siriji i Iraku.
Konflikti u Siriji i Jemenu su se, kako izgleda, oteli svakoj kontroli, a u ostalim navedenim zemljama oni su povremeni, iako ništa manje teški. Nekoliko medjunarodnih, politički važnih igrača - Turska, Qatar , Egipat, Rusija, Francuska i Italija, umiješani su u gradjanski rat u Libiji, i isporučuju oruđje raznim frakcijama, a umiješanost Irana i Saudije u Jemenu je rješenje tog sukoba učinilo gotovo nemogućim.
Egipatski sociolog Said Sadek, kaže za Glas Amerike da saudijski princ Muhammad bin Salman u stvari želi izvući svoju zemlju iz ovog rata, ali dodaje da pleme Houthi u Jemenu to jako otežava.
"Saudijci bi voljeli da se izvuku, ali ne znaju kako jer u principu, rješenje jemenske krize podrazumijeva okončanje iranske vojne pomoći, kojom se napadaju mete unutar Saudijske Arabije. Dakle, kako se povući dok te stalno granatiraju iz Jemena ? To bi za bin Salmana značilo povlačenje uz veliki poraz", kaže on.
Khattar Abou Diab, koji predaje političke nauke na Pariskom Univerzitetu, kaže da je Libija definitivno postala tzv. Propala država, nakon puča i ubojstva Muamera Gadhafija 2011.
Ekonomija je u raspadu, a ogromne zalihe nafte i prirodnog plina i prihodi od tog, samo su izvor nasilnih svadja i otimačina. "Libijci su postali teški siromasi", kaže profesor Abou Diab, i nemaju načina da prodaju energiju koju imaju.
A Irak, naglašava on, nakon toliko godina od skidanja Saddama Husseina, je očigledno nemoguće sastaviti u jednu stabilnu državu. Profesor Abou Diab zaključuje da deseta godišnjica tzv Arapskog Proljeća, koja pada ovog decembra, ukazuje da su srednje istočne zemlje na mučnoj prekretnici, dok su neke od njih potpuno izgubile sposobnost da funkcionirakju kao države.
