Linkovi

Najnovije

update

Haićani kritikuju deportaciju sa američko-meksičke granice

Sjedinjene Države deportiraju Haićane, 19. septembar 2021.
Sjedinjene Države deportiraju Haićane, 19. septembar 2021.

Migranti sa Haitija, koji su u nedjelju deportirani u glavni grad Haitija Port-au-Prince u tri leta američke Imigracijske i carinske službe (ICE), kritizirali su način na koji su deportirani i njihov tretman tokom pritvora.

"Nisu nam dozvolili da uzmemo ništa od svojih stvari. Bilo je to kao u zatvoru, bez hrane, ništa", rekao je Dieudonne Cassagne za VOA.

On je iz Gonaivesa na sjeveru Haitija i živio je u Čileu prije nego što je krenuo prema granici s Texasom, rekao je za VOA.

"Probudili su nas i rekli: 'Idemo', a onda smo shvatili da nas vode na aerodrom", naveo je.

Žena koja nije htjela dati svoje ime rekla je da je dobro živjela u Čileu, ali da nije imala legalno prebivalište, zbog čega je morala otići. Rekla je da su Haićanci tokom pritvora bili tretirani drugačije od ostalih migranata.

Ona je rekla za Glas Amerike da je pritvorenim migrantima iz Venecuele, Kolumbije i Nikaragve bilo dozvoljeno da se presvuku kada su to zatražili. Ona je rekla da je njen zahtjev odbijen, dodajući da je nosila odjeću koju je imala na sebi kada ju je prije četiri dana podigla granična patrola.

"Moj problem je kako smo deportirani. Deportirani smo kao ljudi koji nemaju porodicu (bezvrijedni), kao ljudi koji nisu inteligentni. Nije bilo nikoga da nas brani", rekla je za VOA. "Prema zakonu, trebali smo dobiti dokument koji ukazuje da ćemo biti deportirani, a koji smo trebali potpisati. Ali to nismo primili. Oni su sami potpisali dokument. Uzeli su nam pasoše i nisu ih vratili na aerodromu u Teksasu. Vratili su ih samo na letu za Port-au-Prince."

Bidenova administracija objavila je u subotu svoju odluku o deportaciji hiljada haićanskih migranata okupljenih ispod mosta u Del Riju u Texasu, na granici SAD-a i Meksika. Broj migranata koji su pristigli nadmašio je resurse granične patrole kako bi se nosili s njima, naveli su zvaničnici u subotu.

Načelnik američke granične patrole Raul Ortiz rekao je da je tokom vikenda privedeno 3.300 migranata sa Haitija i da zvaničnici očekuju veća zadržavanja. Ortiz je u nedjelju upozorio migrante da će biti deportirani u skladu s propisom američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) donijetog i vrijeme Trumpove administracije, a nastavio ga je Biden.

Zakon spriječava migrante da uđu u SAD iz zdravstvenih razloga.

"Oni će biti poslani natrag u zemlju porijekla u skladu s našim važećim zakonom. Naši partneri u State Departmentu rade na tome da osiguraju odgovarajuću podršku prilikom sletanja na Haiti", rekao je Ortiz.

Jean Negot Bonheur Delva, šef migrantskog ureda na Haitiju, rekao je za Glas Amerike da će se imena migranata unijeti u registar zajedno s njihovim kontakt podacima kako bi ih zaposlenici Nacionalnog ureda za migracije (ONM) mogli kontaktirati. Bonheur Delva je također rekao da će im biti dodijeljen novac za ponovni početak života na Haitiju.

Brojni agenti Imigracione službe stigli su tokom vikenda u pogranični grad u Texasu, gdje su se okupile hiljade Haićana, nakon što su iznenadno prešli iz Meksika u SAD.

Sekretarijat za unutrašnju bezbjednost saopštio je da je u petak premjestio oko dvije hiljade migranata koji su se okupili ispod i pored mosta u pograničnom gradu Del Rio na druge lokacije, kako bi se obradili njihovi podaci i potencijalno bili izbačeni iz SAD.

Saopšteno je i da će oko 400 agenata i policajaca do ponedjeljka ujutru stići u Del Rio, a da je Sekretarijat spreman da pošalje i dodatno osoblje ako bude potrebno.

Američke vlasti brzo su reagovale na iznenadni dolazak Haićana u Del Rio, grad od oko 35.000 stanovnika, koji se nalazi na oko 145 milja zapadno od San Antonija, u relativno zabačenom dijelu granice gdje ne postoji kapacitet da se drži i procesuira toliko veliki broj ljudi.

Međunarodni most gdje su se okupile hiljade migranata iz Haitija, i formirale improvizovani kamp, i dalje je zatvoren 18. septembra 2021.
Međunarodni most gdje su se okupile hiljade migranata iz Haitija, i formirale improvizovani kamp, i dalje je zatvoren 18. septembra 2021.

Jedan američki zvaničnik izjavio je u petak za AP da će broj letova zavisiti od operativnih kapaciteta i spremnosti Haitija da prihvati avione. Dodao je da je načinjen napredak u pregovorima sa vlastima Haitija.

Zvaničnik je dodao da će SAD, počevši od nedjelje, vjerovatno slati pet do osam aviona dnevno, a drugi anonimni zvaničnik je dodao da se ne očekuje više od dva leta dnevno, i dodao da će svi migranti biti testirani na Covid-19.

13,700 novopridošlih

Procjene broja migranta se razlikuju, ali je šerif okruga Val Verde, Frank Joe Martinez, u petak izjavio da je u Del Rio stiglo oko 13.700 ljudi. Migranti su podigli šatore i izgradili improvizovana skloništa od trske. Mnogi su se kupali i prali odjeću u rijeci.

Plan o letovima zavisi od toga kako će Haićani reagovati. Možda će odlučiti da ne pristanu na povratak, i rizikuju da ipak budu vraćeni u osiromašenu, politički nestabilnu zemlju, ili da se vrate u Meksiko. Djeca bez pratnje roditelja su izuzeta iz ubrzanog procesa protjerivanja migranata.

Sekretarijat za unutrašnju bezbjednost izjavio je da "američke granice nisu otvorene i ljudi ne treba da kreću na to opasno putovanje".

Meksičke imigracione vlasti u državi Tamaulipas, na oko 200 kilometara južno od granice sa Texasom, naredile su oko 500 Haićana da izađu iz autobusa, saopštila je državna vlada u petak. Nastavili su putovanje ka granici peške.

Haićani u velikom broju dolaze u SAD već nekoliko godina, a mnogi su napustili svoju karipsku zemlju poslije razornog zemljotresa 2010. Nakon što su ostali bez poslova koje su dobili za vrijeme Ljetnih olimpijskih igara u Rio de Janeiru, mnogi su krenuli na opasno putovanje pješke, autobusima i automobilima ka američkoj granici, a neki su prolazili kroz ozloglašenu panamsku džunglu Darien Gap.

Nije jasno kako se tako veliki broj ljudi okupio tako brzo, iako su se brojni Haićani okupljali u kampovima na meksičkoj strani granice, čekajući da odluče da li će pokušati da uđu u SAD.

Cijela situacija je veliki test za administraciju predsjednika Joea Bidena, nakon što je brzo ukinula politiku prethodne, Trumpove administracije, mjere koje je Biden smatrao surovim ili nehumanim, a prije svega to što je od tražilaca azila zahtijevano da ostanu u Meksiku dok čekaju sudske pretrese u Americi.

Naređenje da se migranti odmah protjeraju bez mogućnosti da zatraže azil, uvedeno u martu 2020. zbog pandemije koronavirusa, i dalje je na snazi ali su djeca bez pratnje odraslih i mnoge porodice izuzeti. Tokom svojih prvih mjesec dana u Bijeloj kući, Biden je odlučio da djeca koja putuju sama budu izuzeta iz te uredbe na osnovu humanitarnih razloga.

Meksiko je prihvatio da prihvati protjerane porodice, ali samo one iz samog Meksika, Gvatemale, Hondurasa i El Salvadora, zbog čega je stvorena prilika za Haićane i druge nacionalnosti.

U augustu, američke vlasti su zaustavile migrante skoro 209.000 puta na granici, što je blizu rekorda u posljednjih 20 godina, iako su u mnogim od tih situacija zaustavljeni ljudi koji su više puta prelazili granicu, jer nema pravnih posljedica za one koji su protjerani iz SAD na osnovu uredbe donijete zbog pandemije.

See all News Updates of the Day

Washington i Seul alarmirani zbog Putinove posjete Pjongjangu

Sjevernokorejske i ruske zastave vide se na kosmodromu Vostochny u blizini Ciolkovskog, na dalekom istoku Amurske oblasti, Rusija, 13. septembra 2023. Ruski predsjednik Vladimir Putin boraviće u državnoj posjeti Sjevernoj Koreji od 18. do 19. juna 2024. godine.
Sjevernokorejske i ruske zastave vide se na kosmodromu Vostochny u blizini Ciolkovskog, na dalekom istoku Amurske oblasti, Rusija, 13. septembra 2023. Ruski predsjednik Vladimir Putin boraviće u državnoj posjeti Sjevernoj Koreji od 18. do 19. juna 2024. godine.

Vašington i Seul su izrazili zabrinutost zbog posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina Pjongjangu, dok Peking kaže da nema namjeru da se miješa u saradnju Rusije i Sjeverne Koreje.

Putin će boraviti u državnoj posjeti Sjevernoj Koreji u utorak i srijedu, objavila je u ponedjeljak zvanična sjevernokorejska novinska agencija KCNA.

Nakon njegovog putovanja u Pjongjang slijedi dvodnevna državna posjeta Vijetnamu, gdje će se razgovarati o trgovinskoj i ekonomskoj saradnji, saopštio je Kremlj u ponedjeljak.

Ministarstvo vanjskih poslova Južne Koreje saopćilo je da se protivi da Moskva i Pjongjang produbljuju svoju vojnu saradnju putem Putinovog putovanja u tu zemlju.

"Sva saradnja i razmjena između Rusije i Sjeverne Koreje morat će se pridržavati relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i doprinijeti miru i stabilnosti Korejskog poluostrva", rekao je glasnogovornik Korejske službe VOA u ponedjeljak.

Putinova posjeta, prva u 24 godine, dolazi usred povećane vojne saradnje između Moskve i Pjongjanga.

Sjeverna Koreja je prebacila oko 10.000 kontejnera koji bi mogli držati skoro 5 miliona artiljerijskih granata u Rusiju za borbu protiv Ukrajine, rekao je južnokorejski ministar odbrane Shin Won-sik u intervjuu za Bloomberg News u petak.

Sav izvoz i uvoz oružja iz Sjeverne Koreje je sankcionisan od strane Vijeća sigurnosti UN-a.

I Pjongjang i Moskva negirali su bilo kakve trgovine oružjem između njih.

Očekuje se da će Putinova poseta Pjongjangu povećati vojnu saradnju koja je zvanično započela kada je severnokorejski lider Kim Džong Un posetio Rusiju u septembru 2023. Kim je pozvao Putina u Pjongjang tokom posete Rusiji.

Obeshrabrujemo bilo koju vladu da primi predsjednika Putina“, rekao je portparol State Departmenta za Korejsku službu Glasa Amerike 12. juna.

"Ako bude u mogućnosti da putuje slobodno, to bi moglo normalizirati očigledna kršenja međunarodnog prava Rusije i nenamjerno poslati poruku da se zločini mogu nekažnjeno počiniti u Ukrajini i drugdje", rekao je glasnogovornik.

Produbljivanje saradnje između Rusije i Sjeverne Koreje predstavlja zabrinutost za Korejsko poluostrvo, kao i za Ukrajinu jer brani svoju "slobodu i nezavisnost od brutalnog rata Rusije", dodao je portparol.

Nakon što je Međunarodni krivični sud u Hagu izdao nalog za hapšenje Putina u martu 2023. zbog navodnih ruskih ratnih zločina u Ukrajini od njene ničim izazvane invazije na zemlju u februaru 2022., Putin je ograničen u svojim međunarodnim putovanjima u zemlje saveznice.

Otkako je u maju počeo njegov novi predsjednički mandat, Putin je posjetio Bjelorusiju, Kinu i Uzbekistan.

U međuvremenu, Liu Pengyu, glasnogovornik kineske ambasade u Washingtonu, rekao je u četvrtak za Glas Amerike da "Kina nema namjeru [da se] miješa u razmjenu i saradnju između dvije suverene zemlje".

Rekao je: "I DNRK i Rusija su prijateljski susjedi Kine." Zvanični naziv Sjeverne Koreje je Demokratska Narodna Republika Koreja.

Kina i Rusija, obje stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta, podržale su Sjevernu Koreju na sastancima Vijeća održanim u proteklih nekoliko godina protiveći se novim rezolucijama koje predvode SAD koje osuđuju sjevernokorejsko lansiranje balističkih projektila koje je UN zabranio.

Moskva je u martu stavila veto na rezoluciju kojom se odobrava godišnje produženje rada panela stručnjaka UN-a koji prati sankcije Sjevernoj Koreji, dok je Peking bio uzdržan.

Michael Kimmage, koji je od 2014. do 2016. služio u osoblju američkog State Departmenta za planiranje politike za Rusiju i Ukrajinu, rekao je: "Putin želi da uspostavi dugoročne odnose sa Sjevernom Korejom, i to će se odraziti" u njegovoj posjeti Pjongjangu.

Ne samo da Sjeverna Koreja snabdjeva Rusiju oružjem koje će koristiti u ratu protiv Ukrajine, već će i radikalnija Sjeverna Koreja staviti resurse najvećeg ruskog neprijatelja, Sjedinjenih Država, u Istočnu Aziju, pomažući u stvaranju treće zone poteškoća za Washington , pored Evrope i Bliskog istoka”, rekao je Kimmage.

Kimmage, trenutno predsjedavajući Katedre za istoriju Katoličkog univerziteta u Americi, dodao je da drugi ruski partner, Kina, možda ne želi da Pjongjang bude provokativniji i da možda nije zadovoljan produbljivanjem veza između Moskve i Pjongjanga.

Ranije ovog mjeseca, Putin je zaprijetio da će naoružati protivnike Zapada raketama dugog dometa koje bi mogle gađati Zapad kao odgovor na članice NATO-a, uključujući SAD, dozvoljavajući Ukrajini da koristi oružje koje je isporučio Zapad za gađanje unutar Rusije.

Evans Revere, bivši zvaničnik američkog State Departmenta s velikim iskustvom u pregovorima sa Sjevernom Korejom, rekao je da bi Putinov sastanak s Kimom u Pjongjangu "mogao otkriti detalje ruske podrške Sjevernoj Koreji".

"Pjongjang je navodno zainteresiran za navođenje projektila, tehnologiju motora i goriva, nadogradnju avionike za svoje avione i pomoć u nuklearnom programu", rekao je.

Revere je dodao: „Rusija ima značajan strateški i taktički interes da zakomplikuje bezbjednosnu kalkulaciju Sjedinjenih Država i saveznika u sjeveroistočnoj Aziji. Putinova posjeta će uskoro pokazati koliko je daleko Moskva spremna da ide u ostvarivanju tog interesa.”

Soyoung Ahn iz Glasa Amerike doprinijela je ovom izvještaju.

SAD i NATO: Neslaganje oko ukrajinskog korištenja zapadnog oružja

SAD i NATO: Neslaganje oko ukrajinskog korištenja zapadnog oružja
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:21 0:00

SAD i čelnici NATO-a u Briselu se ne slažu oko toga u kojoj mjeri Ukrajinci mogu koristiti oružje koje je osigurao Zapad da bi pogodili vojne ciljeve unutar ruske teritorije.

Gaza: "Taktička pauza" izraelske vojske

Gaza: "Taktička pauza" izraelske vojske
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:34 0:00

Izraelska vojska najavila je "taktičku pauzu" u nedjelju tokom dana boreći se oko kritične rute pomoći u Gazi. Plan nije u skladu sa potpunim prekidom vatre koji je zacrtao američki predsjednik Joe Biden.

Pregovarač za Glas Amerike otkriva detalje spasavanja talaca i zatočenih Amerikanaca

Arhiva: Novinar Deni Fenster grli majku Rouz Fenster, u pratnji bivšeg američkog diplomate Bila Ričardsona, nakon što se vratio iz zatvora u Mjanmaru, 16. novembra 2021. godine. (Foto: AP/Seth Wenig)
Arhiva: Novinar Deni Fenster grli majku Rouz Fenster, u pratnji bivšeg američkog diplomate Bila Ričardsona, nakon što se vratio iz zatvora u Mjanmaru, 16. novembra 2021. godine. (Foto: AP/Seth Wenig)

Mickey Bergman, koji je proveo 17 godina pregovarajući o oslobađanju nezakonito zatočenih civila na nekim od najtežih lokacija na svijetu, govorio je za Glas Amerike o izazovima u postizanju sporazuma.

Američka administracija pokrenula je intenzivnu akciju da ubijedi Hamas i Izrael da prihvate novi prijedlog o prekidu vatre, koji je predsjednik Joe Biden najavio prošle sedmice, nakon gotovo osmomjesečnog rata u Gazi.

Plan o primirju počinje šestosedmičnom privremenom pauzom u borbama u zamjenu za neke od 124 talaca koje još uvijek drži Hamas, od 250 koji su zarobljeni tokom napada na Izrael 7. oktobra.

Mickey Bergman, koji je proveo 17 godina pregovarajući o oslobađanju nezakonito zatočenih civila na nekim od najtežih lokacija na svijetu, govorio je za Glas Amerike o izazovima u postizanju sporazuma.

Bergman, izvršni direktor kompanije "Global Reach", koja se nekada zvala Richardsonov centar za globalni angažman, sarađivao je sa pokojnim bivšim diplomatom Bil Richardsonom. Oni su bili uključeni u nezvanične pregovore u slučajevima zarobljenih Amerikanaca, uključujući košarkašicu Britney Griner, novinara Deni Fenstera, studenta Otto Varmbira, veterana marinca Trevora Reeda, veterana mornarice Tayler Dudley-a i druge.

Intervju je uređen radi sažetosti i jasnoće.

Glas Amerike: Na koliko slučajeva "Global Reach" radi ovih dana i kako vaš angažman počinje?

Bergman: Slučaj preuzimamo samo ako nam se javi porodica i to zatraži, jer odatle dolazi naš mandat. U stara dobra vremena, radili smo na oko šest ili sedam slučajeva u datom trenutku. Ali je u posljednjih pet godina to naglo poraslo. Imamo nekoliko slučajeva kojima se bavimo u Rusiji. Bavimo se slučajevima u Iraku. Bavimo se slučajevima u Afganistanu, Pakistanu. Kada se dogodio 7. oktobar, bilo je 67 porodica sa kojima smo direktno radili. Taj broj je sada manji. Neki od njih [talaca] su došli kući, neki od njih su, nažalost, mrtvi. I dalje provodim sate i sate sa svim ovim porodicama, ali "teorija povratka" je jedna. U Gazi postoji prilika da se najmanje 30 njih [izraelskih talaca] vrati kući. Vjerujem da su uslovi već postavljeni, tako da svaki dan koji prođe a da se to ne implementira - dan u kojem oni pate, a neki to neće preživjeti.

Herison Li drži fotografiju svog oca Kai Lija, koji je zatvoren u Kini pod optužbom za špijunažu. 23. januara 2024.
Herison Li drži fotografiju svog oca Kai Lija, koji je zatvoren u Kini pod optužbom za špijunažu. 23. januara 2024.

Glas Amerike: Kako se propuštaju prilike?

Bergman: Neke zemlje ili neki entiteti koji drže ljude kao taoce ili političke zatvorenike – kada postave ciljeve, oni se ne mijenjaju. I potreban je zaista dug i frustrirajući proces da se svi pomjere ka tim ciljevima. I tako, dođete do toga, možete izvršiti zadatak. Hamas je takav – kada jednom postave ciljeve, u osnovi ono što traže je šta će dobiti, inače jednostavno neće biti dogovora. A vrijeme koje je potrebno je izuzetno frustrirajuće jer mi svake noći idemo spavati u svojim krevetima. Taoci nemaju tu mogućnost.

Glas Amerike: Prije više od deset godina bili ste uključeni u pregovore za oslobađanje izraelskog vojnika Gilada Šalita, kojeg je Hamas oteo u prekograničnom napadu 2006. godine. Razmijenjen je za više od 1.000 palestinskih zarobljenika. Jahja Sinvar, Hamasov vođa u Gazi i idejni tvorac napada na Izrael 7. oktobra, bio je među oslobođenima.

Hamasov kamerman stoji iza izraelskog vojnika Gilada Šalita, oslobođenog nakon pšet godina zatočeništva, 18. oktobra 2011.
Hamasov kamerman stoji iza izraelskog vojnika Gilada Šalita, oslobođenog nakon pšet godina zatočeništva, 18. oktobra 2011.

Bergman: Godine 2008. uspjeli smo uvjeriti tadašnjeg premijera Ehuda Olmerta da pusti žene, djecu i Hamasove parlamentarce Fatahu [bivši Palestinski nacionalni oslobodilački pokret], mimo sporazuma. Ali tadašnji premijer Olmert još nije mogao pristati na 1.100 zatvorenika. Na to je pristao [sadašnji izraelski premijer Benjamin] Bibi Netanjahu koji je došao na vlast.

Tvrdim da problem nije bio sam dogovor. To je trebalo da se desi, jer nam je bilo potrebno da se Gilad Šalit vrati kući, a to je bila odgovornost države Izrael. Izgubili su određenu bitku i za to je postojala cijena. Problem je bilo ono što se desilo poslije dogovora. ...

Glas Amerike: Postoji li korelacija između oslobađanja talaca i ohrabrivanja otmičara da se opredijele za ovu taktiku u budućnosti?

Porodice i prijatelji sadašnjih i bivših zatočenika, ispred Bijele kuće, 3. maja 2023. tražili su veću pomoć Bajdenove administracije.
Porodice i prijatelji sadašnjih i bivših zatočenika, ispred Bijele kuće, 3. maja 2023. tražili su veću pomoć Bajdenove administracije.

Bergman: Najveći dio podataka o tome je prikupio Brian Jenkins iz RAND korporacije. Ne postoji apsolutno nikakva korelacija između načina na koji rješavate slučajeve i broja slučajeva koji iz toga proizlaze. Postoje primjeri da kada ne pregovaramo, te zemlje zapravo uzimaju više Amerikanaca kako bi povećale prednost koju imaju. Pogledajte kako je Rusija uzela Paula Willana. Američka vlada je odbila da pregovara. Uzeli su Trevora Reeda. Američka vlada je odbila da pregovara. Uzeli su Britney Griner. Odjednom, pogodite ko pregovara?

Glas Amerike: Šta je "rubna diplomatija" i zašto postoji? [Bergman je poznat po tome što je skovao frazu "rubna diplomatija."]

Bergman: Definišem je kao područje koje nadilazi mandat i ovlaštenja vlada i međunarodnih odnosa. To je prostor u kojem pojedinci, privatni sektor, akademska zajednica, umjetnici, kompanije, mogu sarađivati jedni sa drugima i sa drugim vladama, osim što nemamo ograničenja kao diplomate. Većina zemalja sa kojima imamo posla su zemlje sa kojima SAD imaju diplomatske probleme. Kada je Amerikanac uhvaćen u Mjanmaru, kako ga SAD vlada planira vratiti ako čak i ne razgovaraju sa otmičarima?

Kada se Vlada SAD bavi sa vladom poput ruske ili venecuelanske ili indirektno sa Iranom, čim se Amerikanci i Rusi umiješaju ... pitanje Ukrajine dolazi na red. ... Oni ne mogu da razdvoje od toga problem svojih zatvorenika, pa ne mogu ni da pronađu kako bi rešenje izgledalo.

Kada se mi upletemo, imamo mandat samo za to. Oni sa nama mogu razgovarati o politici, ali mi nemamo ovlašćenja u politici, tako da možemo saslušati – to neće uticati ni na šta – ali smo u mogućnosti da se u potpunosti fokusiramo na pitanje humanitarnih i pitanja o zatvorenicima, što nam omogućava da preciziramo i definišemo koji je put za rješavanje.

Glas Amerike: Bavite se režimima u Severnoj Koreji, Mjanmaru, Rusiji, Venecueli. Kakav je pristup?

Bergman: Te stvari nikad nisu lijepe. Nikada nisu dobre, jer, u suštini, razmjenjujete nedužnu osobu za osobu koja je kriva, tako da to nije fer, ali ponekad je to jedini način da vratite nevinog Amerikanca kući. Trudimo se da ne osporavamo lokalni pravosudni proces, jer mi nismo advokati i to nam neće pomoći. Ali ponekad postoji jasnoća, posebno kada otmičar traži nešto zauzvrat: ako tražite nešto zauzvrat za osobu koju držite, bilo da je kriva ili nevina, upravo ste je učinili političkim zatvorenikom.

Džoi i Paula Rid poziraju sa fotografijom svog sina, ruskog zatvorenika Trevora Rida, 15. februara 2022.
Džoi i Paula Rid poziraju sa fotografijom svog sina, ruskog zatvorenika Trevora Rida, 15. februara 2022.

Ne idem na ta mjesta i kod tih vođa i ne kažem: "O, imate pogrešnu osobu." Možda bi bio dobar osjećaj optužiti ih, ali meni to neće vratiti određenu osobu. Ako se vratim u SAD i objašnjavam kako Severnokorejci gledaju na svet, to ne znači da opravdavam ono što rade, ali znači da pokušavam da objasnim šta je to što oni vide, da razumijemo kako reaguju na različite stvari koje radimo.

Lično ih upoznaš [režimske službenike] i saznaš da su ljudi - ljudi. Na kraju dana, niko se ujutru zapravo ne probudi misleći: "Ja sam zao, da vidim šta mogu da uradim danas." Postoji određena stvarnost ili određeni narativ koji oni vide i koji u njihovom umu opravdava zašto preduzimaju te radnje. Morate biti u stanju to da vidite da biste radili sa njima, ali simpatija može biti zamka.

Glas Amerike: Kako je rat u Ukrajini uticao na vaš angažman tamo?

Bergman: Mi [guverner Bil Ričardson i Bergman] smo bili u Moskvi na dan objave "specijalne operacije", pregovarajući da Pol Vilan i Trevor Rid dođu kući. Postoji poznata izreka, "nikada ne dozvolite da kriza propadne ni za šta". Jedan primjer je bio kada je počela pandemija - shvatili smo da imamo priliku, jer za vlade koje su držale Amerikance, to je odjednom postalo obaveza - ako umru u zatočeništvu, to je potpuno drugačija globalna utakmica između SAD i te zemlje. Tako da je postojala prilika da se slučajevi brzo riješe. U Ukrajini je bilo jasno kuda stvari idu, a mi smo osjetili da postoji osećaj hitnosti pre nego što počne pakao. Rusi su veoma oklijevali da nas puste da posjetimo Moskvu, većinu naših razgovora vodili smo preko ambasadora [Anatolija] Antonova i ambasade u Vašingtonu. Kako se situacija u Ukrajini pogoršavala, to nam je otvorilo vrata da uđemo i započnemo neformalni dijalog. Nadali smo se da ćemo vratiti kući i Trevora Rida i Pola Villana vratiti kući, ali smo na kraju dobili samo Trevora Rida.

Američki student Oto Varmbijer na sudu u Pjongjangu u Sjevernoj Koreji, 16. marta 2016.
Američki student Oto Varmbijer na sudu u Pjongjangu u Sjevernoj Koreji, 16. marta 2016.

Glas Amerike: Koji vam je bio najteži slučaj?

Bergman: Jedan od najrazornijih za mene bio je Oto Varmbir i Sjeverna Koreja. Radio sam, putovao sam tamo i stvarno sam mislio da ću moći da ga dovedem kući. A onda kada je na kraju došao kući, tek kada su ga prevezli avionom, saznali smo da je u komi. Cijelih 18 mjeseci dok sam pregovarao, nisam znao da je on u takvom stanju. A kasnije sam saznao da ni moje kolege u Sjevernoj Koreji nisu znale, do nivoa zamjenika ministra spoljnih poslova. Otišao sam u Ohajo da ih upoznam [Varmbirove roditelje] kada se vratio, dok je još bio živ. Bio sam u sobi sa njim [Oto] i sa Sindi [majkom Ota Varmbira] i sve što sam mogao da uradim je da zaplačem i kažem joj: "Žao mi je. Žao mi je. Žao mi je." Zagrlila me je i rekla: "Vidi, zbog tvojih napora sam zagrlila svog dječaka dok je još bio topao." Bio je to vjerovatno najniži, profesionalno najniži nivo, koji sam imao. I psihički najteži slučaj.

Glas Amerike: Da li vlada vidi "diplomate na rubu" kao one koji rješavaju probleme ili kao smetnju?

Kada tek počnete da preuzimate slučaj, otmičari ne žele da budete uključeni jer imaju nešto što žele od Vlade SAD, ali ne i od vas. Ni Vlada SAD ne želi da budete uključeni jer ćete pokvariti njihovu strategiju. Ali ja ne predstavljam nikoga od njih. Ja predstavljam porodicu. Imali smo nekoliko incidenata u kojima smo napravili dogovor, sve smo obavili. A oni bi ga samo preuzeli tri dana ranije, bez da nam kažu. Ali na kraju dana doveli su ljude kući. Dakle, ako je naš ego povrijeđen time, možemo živjeti s tim.

Uprkos dobicima, Indijanci se i dalje suočavaju sa preprekama za glasanje

Članici Lummi plemena Patsy Wilson, lijevo, pomaže volonterka Lummi Native Vote Team 2020 Kelli Jefferson u glasanju 3. novembra 2020. u rezervatu Lummi, u blizini Bellinghama, Washington.
Članici Lummi plemena Patsy Wilson, lijevo, pomaže volonterka Lummi Native Vote Team 2020 Kelli Jefferson u glasanju 3. novembra 2020. u rezervatu Lummi, u blizini Bellinghama, Washington.

Indijanci danas kažu da se i dalje suočavaju s preprekama za glasanje, šest decenija nakon što je američki predsjednik Lyndon Johnson potpisao Zakon o glasačkim pravima.

Mnogi žive miljama daleko od registracije birača i biračkih mjesta i nemaju pristup pouzdanom prijevozu.

Drugi možda nemaju tradicionalne poštanske adrese i ne mogu zadovoljiti zahtjeve za registraciju birača. Glasanje putem pošte može biti "neprijatno", prema O.J. Semans, građaninu Sicangu Lakote koji živi u rezervatu Rosebud u Južnoj Dakoti i ko-izvršni direktor Four Directions, grupe za zastupanje prava glasa koja je radila u ime plemena u nekoliko država.

Morate zapamtiti, stari Pony Express [dostava pošte na konju] nije bio namijenjen za rezervate. To je bilo za isturene položaje i naseljeničke gradove”, rekao je Semans. “Poštanska služba SAD zanemarila je svaki indijski rezervat u Sjedinjenim Državama kada je u pitanju osiguranje jednakosti.

Nedatirana fotografija opće trgovine i pošte u Ruidosu, Novi Meksiko, pograničnom gradu u blizini rezervata Mescalero Apache.
Nedatirana fotografija opće trgovine i pošte u Ruidosu, Novi Meksiko, pograničnom gradu u blizini rezervata Mescalero Apache.

Studija o poštanskim uslugama iz 2023. godine u Navaho Nationu — najvećem rezervatu u SAD — napominje da je pri odlučivanju o tome gdje će otvoriti pošte tokom kasnog 19. i početka 20. stoljeća, američka poštanska služba birala lokacije koje će „unaprediti vojne ciljeve i služiti interese anglo-američkih doseljenika.

Pošte su manje i udaljene jedna od druge u rezervacionim zajednicama; ima manje radnih sati; a mi smo u eksperimentu s poštom pokazali da su pisma u rezervatima sporija i manje je vjerovatno da će stizati", navodi se u studiji.

Pošte postoje na Seman's Rosebud Reservation, ali više ne prihvaćaju opću dostavu.

Dakle, ako želite da glasate putem pošte, možete zatražiti glasanje u odsustvu i popuniti ga. Ali nikada nećete dobiti natrag glasački listić”, rekao je.

Države donose restriktivne zakone

Zakon o biračkim pravima iz 1965. zabranio je tradicionalne oblike diskriminacije birača, kao što su testovi pismenosti, procjene karaktera i druge prakse koje se naširoko koriste za oduzimanje prava glasača manjina.

On je ovlastio saveznu vladu da nadgleda registraciju birača i izborne procedure u određenim državama i lokalitetima s istorijom diskriminatorne prakse, a također je zahtijevao od tih nadležnosti da dobiju "prethodno odobrenje" od Ministarstva pravde ili saveznog suda prije promjene zakona ili procedura glasanja.

Godine 2013., Vrhovni sud SAD-a je poništio formulu za odlučivanje o tome koji lokaliteti trebaju prethodno čišćenje kao neustavnu, otvarajući put državama da donesu nove zakone o glasanju.

Tokom saslušanja u Odboru za pitanja Indijanaca u Senatu 2021. godine, Jacqueline De Leon, upisana članica Isleta Pueblo i službena odvjetnica u Fondu za prava Indijanaca, ili NARF, opisala je neke uslove za domorodačke glasače.

U Južnoj Dakoti, birači Indijanaca bili su primorani da glasaju u preuređenom kokošinjcu bez kupatila i perjem na podu“, svjedoči ona.

U Wisconsinu, Indijanci su morali da glasaju u šerifovom uredu.

NARF, plemena uzvraćaju udarac

Predsjednik Joe Biden je 2021. godine stvorio Međuagencijsku upravljačku grupu za glasačka prava Indijanaca kako bi izvijestio o preprekama s kojima se suočavaju domorodački birači.

"Zajednice Indijanaca nisu imune, ali su zaista bile zbijene ili podijeljene po okružnim linijama koje razvodnjavaju njihov glas ili na drugi način diskriminiraju", izvijestila je grupa.

Predstavnik države Sjeverne Dakote Robin Weisz, lijevo, i državni senator Jerry Klein, obojica republikanci, pregledavaju alternativne karte koje su predložili Indijanci Chippewa s planine Turtle i pleme Spirit Lake, 5. decembra 2023. godine.
Predstavnik države Sjeverne Dakote Robin Weisz, lijevo, i državni senator Jerry Klein, obojica republikanci, pregledavaju alternativne karte koje su predložili Indijanci Chippewa s planine Turtle i pleme Spirit Lake, 5. decembra 2023. godine.

U novembru 2021., zakonodavno tijelo Sjeverne Dakote predvođeno republikancima odobrilo je novu zakonodavnu mapu koja je odvojila okruge u rezervatu Indijanaca planine Turtle i rezervatu Fort Berthold, dom Tri povezana plemena.

Grupa Turtle Mountain od plemena Chippewa i Spirit Lake podnijela je saveznu tužbu tvrdeći da je nova mapa prekršila Zakon o glasačkim pravima tako što je spakovala bend Turtle Mountain - to jest, koncentrirala ih u jedan izborni okrug kako bi smanjila utjecaj u drugim okruzima, i razbijanje - ili podjelu - plemena Spirit Lakea po distriktima kako bi se razvodnila njihova glasačka moć.

"Konzervativni sudija utvrdio je da je ovo jasno kršenje Zakona o biračkim pravima", rekla je De Leon za Glas Amerike. “I umjesto da zaštiti svoje domorodačke konstitutive tamo gdje je došlo do kršenja, država je uložila žalbu, pokušavajući samo blokirati posljedice umjesto saniranja diskriminacije.”

Duga se vidi u daljini iza zatvorene crkve, u rezervatu Navaho, 21. aprila 2020. Oko 40.000 domova u Indijskoj zemlji u Arizoni nema tradicionalne adrese.
Duga se vidi u daljini iza zatvorene crkve, u rezervatu Navaho, 21. aprila 2020. Oko 40.000 domova u Indijskoj zemlji u Arizoni nema tradicionalne adrese.

Arizona je 2022. godine usvojila zakon kojim se od birača traži da dostave dokaz svoje fizičke adrese.

I to je zaista bio napad na glasanje domorodaca jer oko 40.000 domova u Indijskoj državi u Arizoni nema tradicionalne adrese na sebi niti na bilo koji način da dokaže stambenu lokaciju”, rekao je De Leon.

Uz podršku NARF-a, Tohono O'odham Nation i Indijanska zajednica rijeke Gila su 2022. godine podnijeli tužbu američkom Okružnom sudu u Arizoni. Sud je 2023. presudio u njihovu korist, utvrdivši da su zahtjevi za adresu prekršili ustavno pravo glasa članova plemena.

Ostalo je pet mjeseci do općih izbora u novembru, rekao je Semans, aktivisti za glasačka prava urođenika moraju ostati na oprezu.

"Sa ovim novim Vrhovnim sudom, čak i presude koje smo dobili prije nekoliko godina, a koje su bile pozitivne za indijsku zemlju, mogle bi se promijeniti prije toga", rekao je. “Stvari se mogu promijeniti za par novčića.”

Učitajte još

XS
SM
MD
LG