Linkovi

Teme

Analitičari: SAD i Evropa će zajedno rješavati probleme na Balkanu

Obraćanje Joe Bidena, tada potpredsjednika SAD, u Parlamentu BiH, maj 2009.

Predsjednik Joe Biden predstavio je osnove vanjske politike Sjedinjenih Država za naredne četiri godine prilikom prve zvanične posjete State Departmentu 4. februara. Tada je govorio o klimatskim promjenama i pandemiji kao globalnim izazovima, te je najavio jačanje američke uloge u međunarodnim organizacijama, veći diplomatski angažman i saradnju sa tradicionalnim saveznicima. Osim nekoliko izuzetaka poput Kine, Rusije i Myanmara, nije spominjao konkretne države ili regione, pa ni Zapadni Balkan.

O tome kako bi nova američka administracija mogla biti angažovana u Bosni i Hercegovini (BiH) i njenom okruženju, za Glas Amerike su govorili analitičari iz Sjedinjenih Država koji dobro poznaju prilike na Zapadnom Balkanu. Svi se slažu da je još rano govoriti o konkretnim potezima, imajući u vidu da je Biden funkciju preuzeo prije manje od mjesec dana, ali i da je izvjesna veća saradnja sa Evropom.

Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje i republikaciju ukoliko su zadovoljena dva uvjeta:

1. Navođenje izvora

2. URL link na orginalni sadržaj na našem web site-u

Prenošenje bez ispunjavanja ovih uvjeta smatraćemo neovlaštenim korištenjem autorskog materijala.

Vanjska politika SAD: Balkan nije prioritet, ali neka rješenja su moguća
please wait

No media source currently available

0:00 0:06:33 0:00

Paul McCarthy, regionalni direktor za Evropu organizacije International Republican Institute, koja je aktivna i u BiH, kaže da je pozitivno što su Biden, još iz vremena kada je bio u Senatu i na čelu Odbora za vanjske poslove, te neki od njegovih saradnika, dobro upoznati sa dešavanjima na Zapadnom Balkanu.

„Također znamo da je su Joe Biden i Angela Merkel, njemačka kancelarka, razgovarali i o Zapadnom Balkanu. To je interesantno“, kaže McCarthy. „Mislim da od nove administracije možemo očekivati da će politike za Zapadni Balkan pobliže koordinirati sa Briselom.“

David L. Phillips, direktor Programa za izgradnju mira i ljudska prava na univerzitetu Columbia, ima slično mišljenje: „Biden će se obavezati na transatlantsku saradnju. Njegov pristup Balkanu imat će snažnu osnovu u zajedničkom radu Sjedinjenih Država i Evropske unije (EU).“

Phillips je u periodu između 1992. i 1994. godine je bio savjetnik Predsjedništva BiH, dok je kao ekspert za međunarodne odnose radio sa administracijama Billa Clintona, George W. Busha i Baracka Obame. Kaže da će veoma važan biti odnos država iz regiona:

“Ako Bosna bude spora i bude pravila probleme, ako dozvoli Rusiji da ometa integraciju u euroatlantske institucije, Zapad neće imati mnogo strpljenja za Bosnu, a kad smo već kod toga, ni za Kosovo.”

McCarthy kaže da će zanimljivo biti posmatrati ponašanje Evrope koja je u protekle četiri godine počela da djeluje samostalnije u odnosu na Sjedinjene Države, pa je tako, na primjer, njemački političar Christian Schmidt predložen za novog visokog predstavnika u BiH. Kao važnu temu navodi i pregovore Srbije i Kosova, dodajući da će nova administracija željeti zadržati elemente sporazuma kojeg su dvije strane potpisale u Washingtonu u septembru 2020. godine.

Donald Trump ugostio je u septembru 2020. lidere Srbije i Kosova, Aleksandra Vučića i Avdullaha Hotija
Donald Trump ugostio je u septembru 2020. lidere Srbije i Kosova, Aleksandra Vučića i Avdullaha Hotija

Uzimajući u obzir američke interne probleme, te dešavanja u drugim dijelovima svijeta, sagovornici Glasa Amerike kažu da nisu sigurni koliko će zapravo Zapadni Balkan biti u fokusu administracije Joe Bidena. Kao izazov navode i razmimoilaženja sa evropskim partnerima po različitim pitanjima. Primjerice, Njemačka i Rusija sarađuju na izgradnji gasovoda Sjeverni tok 2 (Nord Stream 2), čemu se Sjedinjene Države protive.

„Ne možemo očekivati da će Zapadni Balkan biti prioritet prvog reda za administraciju“, kaže McCarthy. „Moramo uzeti u obzir ne samo međunarodnu scenu, nego i domaća pitanja kojima se nova administracija mora baviti, poput odgovora na pandemiju i političke polarizacije, koja nažalost raste u našoj zemlji. Tako da će se morati fokusirati na to, jer to očekuju i birači.“

McCarthy objašnjava da će Bidenova administracija Balkan posmatrati kao priliku da bude uključena u dešavanja, što je radila i administracija Donalda Trumpa, ali je imala drugačiji pristup i djelovala samostalno:

„Bidenova administracija će vjerovatno veći prioritet staviti na saradnju sa Evropljanima. Ali mislim da ćemo vidjeti razlike u politikama koje zbog takvog samostalnog (američkog) pristupa nisu bile toliko uočljive tokom protekle četiri godine. Ne mislim da će se Brisel i Washington slagati po svim pitanjima, ali će biti mnogo otvoreniji za razgovore.“

Joe Biden sa liderima balkanskih država na regionalnom sastanku Procesa Brdo-Brijuni u Zagrebu, novembar 2015.
Joe Biden sa liderima balkanskih država na regionalnom sastanku Procesa Brdo-Brijuni u Zagrebu, novembar 2015.

Damir Marušić, viši suradnik organizacije Atlantic Council, koja se dugo godina bavi Zapadnim Balkanom, navodi da rješenja za region neće biti jednostavna, ali da bi čak i razmimoilaženja Sjedinjenih Država i Evrope po nekim od pitanja mogla biti prilika. Kao primjer dobre saradnje navodi sporazum iz 2018. godine kojim je riješen spor između Grčke i Sjeverne Makedonije.

„Tu je šansa za jedan pametan potez što se tiče Bidenovaca“, kaže Marušić. „Da kažu – evo ga, dobro, ne slažemo se za Nord Stream 2, tu ćemo se svađati oko toga kako ćemo postupati sa Kinom i Rusijom, ali dobro, svi znamo, ovo je prioritet, trebao bi biti prioritet za Evropu. Nama je dosta važan prioritet isto, mi smo se tu od početka angažirali, od devedesetih godina, i ‘ajmo sada riješiti neke stvari.“

Phillips ističe da je za ozbiljniji angažman Sjedinjenih Država neophodna i lokalna inicijativa jer se fokus svjetskih zbivanja prebacio na druga mjesta:

„Zapadni Balkan je devedesetih bio najvažnija lokacija. To više nije slučaj. Svijet je krenuo dalje. Zemlje Zapadnog Balkana se nisu dovoljno razvile. Tako da ćemo od država Zapadnog Balkana očekivati da razvijaju svoje demokratske institucije, da se pridržavaju vladavine prava, da se obračunaju sa korupcijom i kriminalom. Ako se to dogodi, Sjedinjene Države mogu biti veoma snažan partner Bosni i drugim zemljama. Zemlje Zapadnog Balkana ne mogu puno očekivati ako samo žele milostinju, a nisu spremne da donesu teške odluke kako bi učvrstile saradnju.“

BiH: Mali, ali konkretni koraci

Pred Odborom za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa Sjedinjenih Država u decembru 2020. je održano saslušanje o preporukama novoj administraciji za politike prema Zapadnom Balkanu. Najviše pažnje bilo je posvećeno BiH, te odnosima Srbije i Kosova.

Učesnici, među kojima i bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright, u više navrata su isticali važnost zajedničkog djelovanja Sjedinjenih Država i EU, te govorili o neophodnosti obimnijih promjena u BiH, uključujući i nadogradnju Daytonskog sporazuma.

Saslušanje u Kongresu: BiH treba ustavne ali i druge promjene
please wait

No media source currently available

0:00 0:05:00 0:00

„Da bi riješili zastoj u Bosni, američki i evropski predstavnici moraju napraviti plan djelovanja za ustavne, administrativne i izborne reforme“, rekao je tada ekspert za Zapadni Balkan Janusz Bugajski, dodajući da je potrebno jačati centralnu vladu, a smanjivati finansiranje entiteta i kantona.

Daniel Serwer, dugogodišnji poznavalac dešavanja u regionu, govorio je da bi Sjedinjene Države morale vršiti pritisak na Evropu da i ona sankcioniše zvaničnike koji narušavaju cjelovitost BiH: „Kantoni i entiteti, kao i nacionalna ograničenja, te mogućnost veta, će morati nestati. Amerikanci i Evropljani bi trebali pozdraviti perspektivu novog građanskog ustava.“

Sagovornici Glasa Amerike navode kako nije izvjesno da su Amerika i Evropa spremne za toliko značajan angažman, te da je postepen pristup realniji.

Joe Biden, tada potpredsjednik SAD, na sastanku sa članovima Predsjedništva BiH, Javierom Solanom, predstavnikom EU za vanjsku politiku i Valentinom Inzkom, visokim predstavnikom u BiH, maj 2009.
Joe Biden, tada potpredsjednik SAD, na sastanku sa članovima Predsjedništva BiH, Javierom Solanom, predstavnikom EU za vanjsku politiku i Valentinom Inzkom, visokim predstavnikom u BiH, maj 2009.

Marušić kaže da ne vidi velike šanse za značajne ustavne reforme: „Ja doista ne znam koliko je to moguće, baš ići sada tako nešto naveliko gurati. Ustavne reforme, što se mene tiče, to je da Bosna sama rješava za sebe. To nije pitanje da, ja mislim, Zapad tu ide.“

Prema njegovim riječima, u prvi plan bi mogla doći borba protiv korupcije:

„To je jedan prioritet za ovu administraciju. I mogao bi biti jedan način kako bi se mogla Bidenova administracija angažirati baš u Bosni. Da li su to sankcije… Surađivanje sa Evropom je tu isto moguće. Da se stvarno nekako politika promijeni na tom nivou. Da se bori protiv korupcije. I nova generacija se može dići, nekakva druga, manje etnička politika da se sprovede.“

McCarthy se prisjetio da je u BiH prvi put putovao 1996. godine i da se još tada govorilo o potrebama za unapređenje Daytona, ali se ni 25 godina kasnije nije mnogo toga promijenilo:

„Mislim da moramo napraviti konkretne, male korake, u pravom smjeru i onda to nadograđivati. Jer u konačnici postoje i druge sile za stolom kojima se moramo baviti. Tu je na primjer Rusija, koja će podržavati interese Republike Srpske, a ne smijemo zaboraviti ni na Hrvatsku, članicu EU, koja će podržavati poziciju Bosanskih Hrvata. Sve će to zahtijevati bolne pregovore i to je jedini način kako će stvari dugoročno funkcionirati.“

McCarthy objašanjava: „Svi bismo trebali podržavati jače institucije u Bosni. Niko ne želi vidjeti da se Bosna raspada i da se njena sigurnost podriva zbog unutarnjih podjela. Istovremeno, oni će morati zadržati osnovna načela Daytonskog sporazuma dok se nešto bolje ne pojavi. I u tome je sada trik. Nama je veoma lako reći da u budućnosti želimo amandmane na Ustav i kako bi to trebalo izgledati. Ali da bismo došli do toga moramo početi sa Daytonskim sporazumom, koliko god to bilo nezadovoljavajuće. A onda praviti korake ka nečem novom. Ne možemo samo napraviti jedan veliki skok prema ustavnim amandmanima koje želimo vidjeti.“

Joe Biden, tada senator, prilikom posjete opkoljenom Sarajevu, april 1993.
Joe Biden, tada senator, prilikom posjete opkoljenom Sarajevu, april 1993.

Phillips kaže da u BiH postoji potreba za ustavnim reformama, ali da se Sjedinjene Države neće odnositi prema onome što političari pričaju, nego prema onome što rade:

„Mora postojati partnerstvo. Nažalost, kao rezultat rata, a potom i Daytonskog ustava, Bosna je postala ovisna od zapadnih zemalja i razvila neku vrstu osjećaja da polaže pravo na to. (…) Ta vremena su prošla. Sada je vrijeme da Bosna preuzme odgovornost za sebe, a da Sjedinjene Države budu veoma jasne u davanju puta reformi koje očekujemo od Bosne.“

Kina i Rusija iskoristile vakcine da pojačaju uticaj

Nezaobilazna tema kada je riječ o Zapadnom Balkanu su isprepleteni interesi velikih sila. Rusija godinama igra važnu ulogu u regionu, a kineski uticaj je sve jači, što se moglo vidjeti tokom pandemije.

McCarthy kaže da je Evropa, čak i ako se zanemare komplikovane procedure nabavki i distribucije vakcina, propustila priliku da se istakne u odnosu na druge sile:

„Mislim da je posebno EU na više načina ostavila na cjedilu Zapadni Balkan. Činjenica je da se EU morala baviti svojim internim problemima u programu vakcinacije i nabavci vakcina za svoje države, pa bi možda bilo previše za očekivati da će prvo razmišljati o Zapadnom Balkanu. Moramo biti realni. (…) A to je kreiralo novi prostor jer Zapadni Balkan je na mnogo načina siva zona i prepušten je sam sebi, da tako kažemo, te je dozvolio stranim autoritarnim akterima, poput Rusije i Kine, da to urade. U mnogome za to možemo kriviti samo sebe. Ne možete očekivati da te države ne vode računa o zdravlju svojih građana i da zaostanu u globalnim pokušajima za vakcinaciju. Covax će moći odraditi samo dio posla.“

Prema Marušićevim riječima, budućnost Zapadnog Balkana je i dalje u Evropi, ali bi se Evropa po pitanju vakcina morala više angažovati.

„Iz moje perspektive, najveća tragedija sada je šta se dešava sa vakcinama. I tu se Evropa uglavnom nije pokazala kao baš sila koja može pomoći regionu. Ja mislim to će boliti dugo“, navodi Marušić. „Svi gledamo kako se predsjednik Vučić u Srbiji okrenuo i Rusiji i Kini i kupovao sve vakcine. I Srbija sada, koja je odavno govorila da se ne treba opredijeliti za Zapad i za Evropu i da treba balansirati, se pokazalo da su pametno proigrali stvari. Ja i dalje mislim to je velika glupost i to je veliki promašaj za Zapad da se nisu postavili tu kao rješenje za vakcinu. A tu što se toga tiče, i Kina i Rusija su samo na dobitku.“

Predsjednik Srbije dočekao je na beogradskom aerodromu pošiljku od milion vakcina kineske kompanije Sinopharm, Januar 2021
Predsjednik Srbije dočekao je na beogradskom aerodromu pošiljku od milion vakcina kineske kompanije Sinopharm, Januar 2021

Phillips podsjeća da je glavni cilj Rusije da spriječi zemlje Zapadnog Balkana u euroatlantskim integracijama:

„Oni ne žele Kosovo ili Bosnu da se pridruže NATO-u ili da teže ka članstvu u EU. Činjenica je da zemlje Zapadnog Balkana, posebno one koje su projekti Sjedinjenih Država, poput Kosova i Bosne, žele dublju integraciju u euroatlantske institucije. Rusija može pokušati da to promijeni ili ometa, ali to neće biti uspješno jer većina Bosanaca dijeli vrijednosti sa zapadnim zemljama.“

See all News Updates of the Day

Prestowitz: Lice i naličje ekonomskog uspona Kine

ARHIVA - Američka zastava pored grba Kine u Pekingu

Pojava pandemije COVID-19 nije samo ugrozila život miliona Amerikanaca, kao i američku ekonomiju, već i suštinski izmijenila pozitivno mišljenje o Kini u SAD, tvrdi Klajd Prestovic (Clyde Prestowitz), ugledni trgovinski pregovarač za istočnu Aziju u više američkih administracija i autor nedavno objavljene knjige “Svijet okrenut naglavačke - Amerika, Kina i borba za globalno liderstvo.” 

Poslije raspada Sovjetskog Saveza, kaže Prestovic, svjetska i američka spoljnopolitička elita bila je apsolutno uvjerena da je Kina bila riješena da ubrzanim putem ukine ‘državnu ekonomiju’ i da je takođe bila spremna za trgovinsku i ekonomsku saradnju na osnovu zapadnih kriterijuma.

Ideja da bi Kina mogla da se preobrazi u slobodno društvo pomoću uključivanja u svjetske trgovinske tokove, potekla je u stvari u Americi, dodaje on. Po njemu takve procjene bile su pogrešne od samog početka.

“Kineska ekonomija funkcioniše na način nespojiv sa tržišnim ekonomijama. Demokratske ekonomije funkcionišu zahvaljujući aktivnostima pojedinaca, preduzetnika i korporacija, bez miješanja od strane države. Državna intervencija koju Kina primjenjuje ide direktno na štetu ostalih članica Svjetske trgovinske organizacije, i to je namjerno.“

Zapadne korporacije često prešutkuju kineske metode suprotne slobodnoj trgovini pomoću kojih stiču investicione povlastice od kineskih vlasti, ne sluteći da će plaćati visoku cijenu za to kad već bude kasno, kaže Prestovic.

Sve počinje sa prijateljskim razgovorom sa kineskim birokratom poput:

„Dođite kod nas, imamo ogromno tržište, daćemo vam besplatno gradilište. Nema brige ni za radnu snagu, nemamo sindikate. Troškove za vodu, struju, materijal i drugo biće vam pedeset odsto niži u prvih deset godina. Nema ni poreza. A, koliko sredstava planirate da uložite? Deset milijardi dolara? I tu vam možemo pomoći sa nekoliko dodatnih milijardi…“

Međutim, strane kompanije vrlo brzo otkriju da funkcionišu u sistemu u kojem ne postoje zakoni, nezavisni sudovi, niti zaštita od državnog pritiska, upozorava dalje Prestovic:

„Događa se i posjeta kineskog zvaničnika, koji se zapadnoj kompaniji obrati i riječima: 'Vaša vlada (bilo evropska ili američka) prijeti da zavede carine koje smatramo neprijateljskim za nas. Obratite se svojoj vladi da to zaustavi.' Kad ne pristanu odmah stignu nevolje. Nestane struja, nema vode, stižu inspekcije, zastane snabdijevanje. To traje sve dok ne popuste ucjeni. Dakle, kineska strana će strancima omogućiti ostvarivanje profita, ali jedino pod kineskim uslovima.“

Kina za sada pobjeđuje u ključnim granama, smatra Prestovic:

„U solarnoj tehnologiji, tehnologiji električnih automobila, i 5Gkomunikacijama u kojoj napreduje brže od tržišnih ekonomija.“

Bez obzira na postignute uspjehe Kini nije mjesto u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, kaže Prestovic, koji kinesku ekonomiju opisuje kao '“amalgam poslovnih i državnih interesa pod kapom jednopartijskog diktata.“

On predlaže rasformiranje WTO i osnivanje novog globalnog ekonomskog kluba, isključivo namijenjenog „slobodnom svijetu.“

Međutim, pridobiti američke transatlantske partnere za takvu ideju, naročito nakon nedavno utanačenog investicionog sporazuma između EU i Kine, neće biti jednostavno, upozorava Prestovic.

U nedavno usvojenoj Agendi Evropske unije za jačanje transatlantske saradnje, ističe se evropsko istorijsko opredjeljenje za neraskidivi savez sa SAD utemeljen na trajnim zajedničkim demokratskim vrijednostima, ali i dodaje da dvije strane izazov Kine ne ocjenjuju na istovjetan način.

Primamljivost sticanja novog bogatstva zahvaljujući Kini, iako je ona autoritarni akter, čini budućnost starog kontinenta pouzdanijim, kaže Prestovic, i zaključuje da je riječ je o vječitoj dilemi između principa i koristi.

U međuvremenu, Kina postaje sve snažnija i sve manje tolerantna prema bilo kojoj vladi koja se neće držati njene linije, ocjenjuje Prestovic.

Razlike među društvima, same po sebi nisu razlog za uzbunu. Ono što poziva na uzbunu su bahatost, predrasude i mržnja - pokušaj nametanja hijerarhije ljudskoj civilizaciji i nametanja sopstvene istorije, kulture i društvenog sistema drugima,“ izjavio je kineski predsjednik Ši Đinping u govoru na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

Naš sagovornik nije jedini ekspert koji tu izjavu kineskog predsjednika tumači kao otvoreno negodovanje Kine protiv promocije demokratije i zaštite ljudskih prava koju zastupa Zapad. Prestovic ide korak dalje, on upozorava da će Kina kako bude sve više jačala, biti sve manje tolerantna prema bilo kojoj vladi koja se ne „uskladi“ sa njenom politikom, dok će još odlučnije nastojati da ekonomski i tehnološki nadmaši svoje Zapadne rivale.

Pored Amerike, glavna meta je Evropa u čijem se ekonomskom središtu nalazi Njemačka, smatra Prestovic:

Evropljani, posebno Njemačka, postigli su velike uspjehe u Kini. Folksvagen, BMV i Mercedes, imaju vrlo dobru prođu. Prodaju se u Kini u istom broju kao i u Evropi. Nijemci su, pri tom, uvjereni da promućurnije posluju od Amerikanaca. Međutim, i njih je zateklo iznenađenje. Bili su šokirani 2016. kada se doznalo da je Kina preuzela kompaniju KUKA, vodećeg njemačkog proizvođača industrijskih robota i rješenja za automatizaciju fabričke proizvodnje. Taj slučaj je nagnao Njemačku da usvoji zakon o pooštrenoj kontroli nad stranim investicijama u domaćoj proizvodnji.“

Ekonomski sporazum postignut između Kine i Evropske unije krajem prošle godine, naš sagovornok naziva bezvrijednim:

“Taj dokument ne vrijedi ništa, ne obavezuje Kinu na uštrb bilo kakvog njenog interesa. Angela Merkel očito ne razumije da to što je zapisano ne znači ništa. Ukoliko kineska strana smatra nepoželjnom bilo koju stranu investiciju, naćiće hiljadu načina da je spriječi. Kina ne poštuje i nema transparentnost. Sve se događa pod pritiskom i iza zatvorenih vrata. Evropa će se neminovno pokajati.”

Kina nastoji da manipuliše i samim načinom na koji funkcioniše Evropska unija, čije odluke postaju pravosnažne samo uz saglasnost svih njenih članica, dodaje Prestovic.

Organizovala je grupu “17 + 1” u kojoj učestvuju uglavnom manje i siromašnije članice EU na istoku i jugu Evrope. Grupa je uključena u kineski infrastrukturni projekat “Pojas i put” u okviru kojeg Kina dijeli izdašne kredite.

Glavni cilj je, kaže Prestovic, vezivanje tih zemalja za Kinu nasuprot Briselu, i mogućim evropskim odlukama koje bi išle na štetu kineskih interesa, smatra naš sagovornik.

Po njemu, Kina iz istog razloga njeguje čvrste veze sa Srbijom, koja pretenduje na članstvo u EU:

Srbija (kao članica EU) vjerovatno ne bi pristala da glasa za odluke koje Kina ne želi, što bi moglo da parališe rad evropskog bloka u cjelini.”

Kini ipak ne polazi sve za rukom. Vlade od Baltičkog do Jadranskog mora nedavno su otkazale javne tendere na kojima su kineske državne kompanije namjeravale da učestvuju. Neke od zemalja pripremaju potpunu zabranu kineskim kompanijama.

Kinesko vođstvo ne krije da namjerava da prestigne svoje zapadne rivale, pružanjem stotine milijardi državne pomoći domaćim firmama.

Prema jednoj procjeni, kineska vlada je izdvojila više od 100 milijardi dolara za sektor električnih vozila, u obliku subvencija za kupce, podrške za istraživanje i razvoj i druge pomoći. Dodatnih 49 milijardi dolara odvojeno je za stvaranje kineskog konkurenta Erbasu.

Vrijeme je da Amerika preduzme odlučne korake, kaže Prestovic:

„Sve što se odnosi na Made in China 2025, predsjednik Biden treba da prozove Made in America 2030. Ukoliko se Zapad okupi i Amerika koncentriše, neće imati konkurenciju. Amerika s lakoćom može da odgovori na izazov Kine i to na način koji ne vodi ratu, već štiti vladavinu prava, slobodu govora i misli.”

Naš sagovornik predlaže projekat za koncentrisanje i jačanje američkog globalnog liderstva u svim visoko-tehnološkim platformama, slično programu iz vremena predsjednika Dvajta Ajzenhauera organizovanom poslije lansiranja sovjetskog Sputnjika 1957.

Bio je to tehnološki prodor rivalske supersile, koji je Ameriku zatekao uveliko nespremnom.

Ni današnja vremena nisu uobičajena. Sjedinjene Države se nalaze pred istorijskim izazovom rijetkih razmjera, zaključuje Prestovic.

Blinken: Demokratiju ćemo promovirati sopstvenim primjerom umjesto silom

Blinken: Demokratiju ćemo promovirati sopstvenim primjerom umjesto silom
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:38 0:00

Obaveštajci priznali da nisu imali informacije o upadu u Kongres 6. januara

Tokom nereda koje su izazvale Trampove pristalice na Kapitol hilu, poginulo je petoro ljudi

Pripadnici obavještajnih sektora FBI-a i Sekretarijata za unutrašnju bezbjednost SAD priznali su da nisu imali podatke o upadu Trumpovih pristalica u Kongres 6. januara.

Pomoćnica direktora FBI za obavještajne poslove Džil Sanborn i v.d. podsekretara Sekretarijata za unutrašnju bezbjednost Melisa Smislova rekle su na pretresu u Kongresu da nijedna služba nije imala informacije o planiranom napadu.

Sanborn je rekla da je FBI imao informacije da Trumpove pristalice dolaze u Vašington i da je moguće da su naoružani, ali ne i da će upasti u Kongres.

"Ti obavještajni podaci su nedostajali", rekla je Sanborn.

U javnosti se vodi polemika o tome da li su FBI i druge službe napravile propust i nisu vidjele znake upozorenja da će se 6. januara dogoditi neredi na Kapitolu, te da zbog tih informacija ni policija nije mogla adekvatno da reaguje.

U centru pažnje je izvještaj FBI od 5. januara koji citira onlline prepisku Trumpovih pristalica u kojoj se navodi da "u Kongresu treba razbiti prozore i razvaliti vrata".

Taj izvještaj su dobile neke službe, ali ne i policija Kapitol Hilla. Rezultat je bio nespremnost nadležnih da se nose sa neredima 6. januara.

"Možda bi bilo bolje da smo poslali neko upozorenje o terorizmu, ali to nismo uradili prije 6. januara", rekla je Smislova.

Senator Mark Vorner, predsjedavajući Odbora za obavještajna pitanja u Senatu, rekao je da je razgovarao sa pripadnicima FBI-a 5. i 6. januara i da su ga uvjerili da "kontrolišu situaciju".

"To nije bio slučaj i sada su Kapitol i SAD oskrnavljeni".

Direktor FBI Kristofer Rej rekao je ranije pred Senatom da je FBI upozorio na rastuću prijetnju od domaćeg terorizma u izvještaju od 5. januara.

Prošle godine FBI je objavjio nekoliko izvještaja u kojima upozorava na domaći terorizam uoči predsjedničkih izbora u novembru 2020 i inauguracije predsjednika u januaru 2021, rekao je Rej.

Sekretarijat za unutrašnju bezbjednost objavio je 15 izvještaja tokom 2020. koji ukazuju na prijetnju "domaćih ekstramista koji mogu da se mobilišu brzo i napadnu vladine zgrade", rekla je Smislova.

Analitičari kažu da je upad u Kongres rezultat ne samo propusta obavještajnih, već svih službi, uključujući i policiju i vladu.

SAD: Moskva organizovala trovanje Navalnog

SAD: Moskva organizovala trovanje Navalnog
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:20 0:00

Centar za strateške i međunarodne studije: Sporni kineski projekti na Zapadnom Balkanu

Chinese leader Xi Jinping and other officials at the virtual China-CEEC summit on February 9

Više projekata koji uključuju ekonomske aktivnosti Kine na Zapadnom Balkanu sporno je sa aspekta evropskih integracija država u kojima se projekti sprovode, stoji u izvještaju Centara za strateške studije iz SAD.

Oni otvaraju pitanje korupcije, digitalne bezbjednosti, ekonomske održivosti i održivosti duga ili uticaja na životnu sredinu, navedeno je u izvještaju “Upozorenja: analiza kineskih projekata na Zapadnom Balkanu” nevladine organizacije “Centar za strateške i međunarodne studije” u SAD-u.

Usporavanje evropskih integracija

U izvještaju iz marta 2021. navodi se da Okvir za investicije Zapadnog Balkana (WBIF) Evropske unije (EU) olakšava investiranje i izgradnju kapaciteta u državama Zapadnog Balkana u skladu evropskim standardima i protokolima o pristupanju EU.

“Projekti koji ne spadaju u ovaj okvir ili krše ove standarde rizikuju da ometaju napredak ka pristupanju EU, slabe vladavinu prava i podrivaju povjerenje u institucije”, piše u izvještaju.

Kao primjer projekta koji uključuje “korozivni kapital”, odnosno ulaganje koje pojačava politički uticaj stranih aktera usporavajući EU integracije, u izvještaju je navedeno kinesko finansiranje autoputa Kičevo-Ohrid i Miladinovci-Štip u Sjevernoj Makedoniji.

Vlasti u Srbiji takođe, prema navodima iz izvještaja, pozdravljaju kinesku inicijativu koja predstavlja alternativu evropskoj praksi i standardima.

“Ova politika takođe privlači više kineskih investicija i ekonomskih aktivnosti koje Srbiju udaljavaju od Zapada”, ističe “Centar za strateške i međunarodne studije” dodajući da građani Zapadnog Balkana članstvo u Evropskoj uniji i dalje vide kao izvor ekonomskog prosperiteta, sa izuzetkom Srbije.

Ekonomska (ne)održivost

“Megaprojekti koji osiromašuju poreske obveznike neodrživim dugom mogu ugroziti makroekonomsku stabilnost zemlje u slučaju nepredviđenih ekonomskih šokova, kao što pokazuje slučaj crnogorskog autoputa Bar-Boljare”, navodi se u izvještaju.

Makroekonomski indikatori mogu, kako se ističe, pružiti sliku o tome koje su zemlje najosjetljivije na destabilizujuće uticaje dugovanja i koje imaju veći kapacitet da podmire projektni dug.

“Ovo se posebno odnosi na sklonost Kine da finansira vrlo vidljive megaprojekte čije su cijene visoke, na primjer, crnogorski projekat autoputa za povezivanje Srbije sa lukom Bar”, spomenuto je u izvještaju.

U izvještaju se navodi da bi odnos duga i bruto društvenog proizvoda država trebalo da bude ispod 60 odsto, što su ograničenja koja se nameću Paktom o stabilnosti i rastu Evropske unije. U izvještaju je navedeno da Albanija i Crna Gora imaju veći odnos duga prema BDP-u, Albanija 80 odsto, Crna Gora 90 odsto.

Dugovanja Crne Gore prema Kini 2019. godine, kako se navodi u izvještaju, iznosi 22% ukupnog spoljnog duga.

Sumnja na korupciju i netransparentnost

“Izgradnja dionice Koridora 11 u Srbiji - projekat koji je direktno dodijeljen kineskoj kompaniji bez javnog tendera i koji je kasnije pretrpio optužbe za korupciju i prekoračenje troškova - samo je jedan primjer”, piše u izvještaju.

Sektori koji se odnose na infrastrukturu, poput građevinarstva, transporta i energetike, najviše su skloni korupciji, kako je navedeno.

U izvještaju se ukazuje da studije ekonomske i finansijske izvodljivosti ukazuju na to da li projekti imaju ekonomsko opravdanje.

“Ne samo da je od vitalnog značaja da se takve studije sprovode i učine javno dostupnim, već nalazi takođe moraju biti objektivni i vjerodostojni”, piše.

“Zvanična studija izvodljivosti za termoelektranu Gacko 2 u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini, ugovorena sa China Machinery Engineering Corporation 2017. godine, procjenjuje da će elektrana generisati godišnji profit od 23 miliona eura (28 miliona dolara). Ali, nezavisna analiza otkrila je da je studija koristila nerealne cijene uglja i energije i nije uspjela da uzme u obzir troškove ugljen-dioksida. Kada se tačnije uračunaju ti faktori, postrojenje bi poslovalo sa godišnjim gubitkom od oko 1,15 miliona eura”, navodi se kao primjer u izvještaju.

Neki projekti, kako se ističe, prekršili su tenderske procedure, odnosno princip konkurentnosti i transparentnosti.

„Projekti koji se direktno dodeljuju bez konkurencije, poput mosta Zemun-Borča (u Beogradu, prim. aut), koji je izgradila China Road and Bridge Corporation u Srbiji, ili koji uzimaju u obzir samo jednog ponuđača, stvaraju znatno više mogućnosti za korupciju od projekata koji prolaze kroz transparentan i konkurentan postupak podnošenja ponuda“, navedeno je.


Uticaj na životnu sredinu

“Projekti koji ne uzimaju u obzir i ublažavaju ekološke rizike mogu naneti veću štetu nego ekonomsku korist i naštetiti zdravlju zajednice”, navodi se i dodaje da projekti koji ne ispunjavaju EU standarde na Zapadnom Balkanu takođe predstavljaju prepreku u EU integracijama tih država.

“To je slučaj sa termoelektranom kod Tuzle, u Bosni i Hercegovini, koju je 2019. finansirala China Exim banka, za koju nevladine organizacije iz oblasti zaštite životne sredine tvrde da neće ispunjavati standarde EU”, navedeno je u izvještaju.

Kao još jedan primjer netransparentnosti i negativnog uticaja na životnu sredinu, navodi se proširenje termoelektrane Kostolac u Srbiji, koje je finansirano od strane Exim banke Kine, a koji, prema navodima iz izvještaja, “pokazuje lošu ekološku praksu, nisku transparentnost i nedostatak efikasnog uključivanja zainteresovanih strana”.

Digitalna bezbjednost

Tehnologija nadzora zasnovana na vještačkoj inteligenciji, kako se navodi u izvještaju, omogućila je vlasti da koriste podatke za praćenje političkih protivnika, novinara i drugih predstavnika civilnog društva - što je fenomen koji se obično naziva „digitalni autoritarizam“.

Kao primjer, u izvještaju se navodi beogradski projekat „Bezbedan grad“ u saradnji sa kineskom kompanijom Huawei „za koji su lokalne nevladine organizacije upozoravale da se koristi za zastrašivanje opozicije“.

Istovremeno, kako se tvrdi, Evropska unija i Zapadni Balkan rade na ubrzavanju digitalne transformacije regiona, istovremeno povećavajući cyber bezbjednost kroz digitalnu agendu za Zapadni Balkan.

U izvještaju se ističe da je ključno izvesti procjenu rizika kada je riječ o cyber bezbjednosti.

U slučaju projekta „Bezbedan grad“, kako se tvrdi, sprovedena je procjena uticaja, „ali ona nije bila transparentna i nije zadovoljila zakonske zahtjeve“.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG