Linkovi

Analize i istraživanja

Sjedinjene Države počinju spajati razdvojenu djecu migrante sa roditeljima

Djeca migranti iz Srednje Amerike sklanjaju se od kiše u stražnjem dijelu vozila američke granične policije dok čekaju na transport nakon što su splavom u Penitasu iz Meksika prešli rijeku Rio Grande u Sjedinjene Države, mart 2021.

Sjedinjene Države priopćile su u ponedjeljak da će ujediniti prve četiri migrantske porodice koje su bile razdvojene na američkoj granici s Meksikom tokom mandata Donalda Trumpa, a administracija predsjednika Joea Bidena je obećala da je to samo početak ponovnog okupljanja.

Sekretar za nacionalnu sigurnost Alejandro Mayorkas odbio je identificirati porodice koje bi se trebale spojiti ove sedmice, ali rekao je da dvije od četiri porodice su majke koje su odvojene od djece krajem 2017. godine, jedna iz Hondurasa a druga iz Meksika.

Sekretar za nacionalnu sigurnost Alejandro Mayorkas.
Sekretar za nacionalnu sigurnost Alejandro Mayorkas.

Službenik Bidenovog kabineta opisao je djecu, koja svi žive u SAD-u, kao tri godine staru u vrijeme razdvajanja i "tinejdžere koji su morali živjeti bez roditelja tokom svojih najformalnijih godina".

Roditelji djece vraćaju se u Sjedinjene Države pod onim što vlada naziva humanitarnim uslovom, dok službenici razmatraju druge dugoročne mogućnosti za održavanje porodica na okupu, rekla je Michelle Brane, izvršna direktorica Radne grupe za spajanje porodica u Bidenovoj administraciji.

Mayorkas je rekla novinarima da će vlada nastaviti spajanje djece i roditelja u narednim sedmicama i mjesecima.

Ona je rekla da vlada vjeruje da više od 1.000 porodica ostaje odvojeno. Zvaničnici su rekli da je bilo teško pronaći mnoge roditelje koji su odvojeni od svoje djece, uglavnom iz Meksika, Hondurasa, Gvatemale i El Salvadora. Tačan broj koji će se okupiti ovisi o ishodu pregovora s Američkom unijom građanskih sloboda o rješavanju savezne tužbe u San Diegu u Kaliforniji, blizu granice.

Trumpova administracija odvojila je više od 5.000 djece na američko-meksičkoj granici od roditelja u sklopu žestokih napora pod kojima je procesuirana bilo koja odrasla osoba koja je ilegalno ušla u zemlju. Ali prekinuo je praksu razdvajanja djece uslijed oštrih međunarodnih kritika i sudskog naloga u junu 2018. godine.

Biden je razdvajanje porodica opisao kao "ljudsku tragediju".

Ali, Biden, koji je sada u četvrtom mjesecu na vlasti, i dalje blokira ulazak migrantskih porodica i samohranih odraslih osoba koje pokušavaju preći granicu, dok djeci bez pratnje dopušta boravak.

Biden je potpisao izvršnu naredbu svog prvog dana na funkciji obvezujući se da će ujediniti porodice "u najvećoj mogućoj mjeri".

Američki zvaničnici smanjili su prosječni boravak djece bez pratnje u pritvoru Granične policije na 20 sati prije nego što budu prebačeni u jedan od 14 centara za hitni prijem kojima upravlja Ministarstvo zdravstva i socijalne službe. Djeca se potom smještaju u domove rođaka koji već žive u SAD-u ili u porodice koje su provjerene kao odgovorni njegovatelji.

Na vrhuncu naleta migranata krajem marta, djeca migranti obično su držani na granici 133 sata, daleko duže od zakonske granice od 72 sata.

Zvaničnici kažu da se sada u pritvoru Granične policije nalazi 677 djece bez pratnje, u dok je krajem marta bilo više od 5.700.

See all News Updates of the Day

Irak: Na redu dogovor o završetku američke borbene misije

Irak: Na redu dogovor o završetku američke borbene misije
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:22 0:00

SAD: Sportisti - studenti spremni za Olimpijadu

SAD: Sportisti - studenti spremni za Olimpijadu
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:05 0:00

Skandal Pegaz: Novinari kažu da se osjećaju nadgledanim

Skandal Pegaz: Novinari kažu da se osjećaju nadgledanim
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:14 0:00

Da li će sportisti izražavati političke stavove u Tokiju?

Noa Lajles takmiči se u trci na 100 metara 20. juna 2021. u Judzinu u Koloardu.

Od prošlih ljetnjih Olimipijskih igara 2016. godine, globalni pokret "Životi crnaca su važni" dobio je na zamahu. Pokret "MeToo" razvijao se izražavajući podršku pravima žena. Oba pokreta bi mogla da utiču na Olimpijske igre u Tokiju, za koje se očekuje da budu velika platforma za aktivizam sportista. 

Nekoliko istaknutih sportista koji se takmiče ovog ljeta su bili na čelu borbe za progresivne ciljeve u svojim zemljama i mogli bi da iznesu političke stavove u Tokiju, iako Međunarodni olimpijski komitet prijeti da će kazniti one koji se oglase.

“Što više ima dinamičnih, društvenih pokreta na ulicama, veće su šanse da ćemo vidjeti aktivizam na sceni OI" kaže Žil Bojkof, bivši Olimpijac, fudbaler i autor četiri knjige o Olimpijskim igrama. "Mislim da imamo "savršenu oluju" - sticaj uslova za izlive sportskog aktivizma."

Političke proteste na igrama tehnički zabranjuje pravilo 50 Olimpijske povelje. Iako je pravilo ove godine olabavljeno da bi se sportistima omogućilo veće izražavanje mišljenja, i dalje je zabranjeno protestovati sa podijuma za medlja ili sa terena.

Pravilo 50 je uvedeno nakon što su Olimpijske igre 1968. dovele do jednog od najinspirativnijih sportskih protesta u istoriji Olimipijade. To je bila godina kada su američke zvijezde Tomi Smit i Džon Karlos podigli pesnice u vazduh na podijumu za medalje, kao znak "crnačke moći".

Statua sportista koji su na Olimpijskim igrama 1968. podigli pesnice u znak pozdrava i podrške "crnačkoj moći" u Nacionalnom muzeju afroameričke istorije i kulture u Vašingtonu.
Statua sportista koji su na Olimpijskim igrama 1968. podigli pesnice u znak pozdrava i podrške "crnačkoj moći" u Nacionalnom muzeju afroameričke istorije i kulture u Vašingtonu.

Kontradiktornosti

Smit i Karlos sada se smatraju ikonama zbog svog pozdrava. Čak ih vebsajt Međunarodnog olimpijskog komiteta slavi kao "legende", nazivajući njihov potez "gestom prave pobune."

"Željeli su da izraze stav i učinili su to na najvećoj pozornici", kaže se u video snimku na zvaničnom Olimpijskom kanalu MOK-a.

Nasuprot tome, predsjednik MOK-a Tomas Bah nedavno je upozorio da se ne treba baviti, kako je rekao, "protestima koji dijele ljude" na igrama u Tokiju.

“Podijum i ceremonije dodjele medalje nisu stvoreni za političke ili druge demonstracije", rekao je Bah za The Financial Times. "Oni su napravljeni da se oda počast sportistima i osvajačima medalja zbog sportskih dostignuća a ne njihovih privatnih gledišta."

Čini se da Međunarodni olimpijski komitet pokušava da zadovolji obje strane, jer prema sadašnjih pravilima, protest iz 1968. bi bio zabranjen, primjećuje Bojkof.

“Ove smjernice ne dozvoljavaju da se pojave novi Džon Karlos i Tomi Smit na Olimpijskim igrama u Tokiju", rekao je. "Njima bi prijetila kazna."

Igračice Novog Zelanda kleče pred utakmicu sa Australijom na letnjim Olimpijskim igrama u Tokiju, 21. jula 2021.
Igračice Novog Zelanda kleče pred utakmicu sa Australijom na letnjim Olimpijskim igrama u Tokiju, 21. jula 2021.

Nedavno olabavljeno pravilo 50 je neodređeno u pogledu kazne za sportiste i nije jasno do koje mjere će biti sprovođeno.

Nezavisno od toga, američki Olimpijski i Paraolimpijski komitet objavili su krajem prošle godine da više neće kažnjavati američke sportiste koji protestuju na miran način, kao što je klečanje ili podizanje pesnice.

Profesionalni američki sportisti - prije svega košarakaši ali i drugi - prisustvovali su protestima protiv rasizma i nosili opremu sa simbolima pokreta Životi crnaca su važni prije i tokom utakmica.

Zvijezda američkog fudbala Megan Rapino je glasna zagovornica jednakih plata za žene i muškarce.

Megan Rapino zagreva se pred utakmicu sa Švedskom na OI u Tokiju, 21. jula 2021.
Megan Rapino zagreva se pred utakmicu sa Švedskom na OI u Tokiju, 21. jula 2021.

Britanska ženska fudbalska reprezentacija već je najavila da će klečati pred utakmice u znak protesta zbog rasizma i diskriminacije.

Konzervativci, među kojima je najistaknutiji bivši američki predsjednik Donald Trump kritikuju sportiste - aktiviste, navodeći da atlete treba da se drže sporta. Međutim, čak i Trump je imao srdačan odnos sa igračima koji su podržavali njega i koji brane konzervativne ideale.

Preplitanje sa politikom

“U realnosti, sport i politika nikada nisu bili razdvojeni", kaže Heder Dihter, profesorka istorije sporta na britanskom Univerzitetu De Montfort. To je posebno slučaj sa Olimpijskim igrama, koje su pune nacionalnih zastava, simbola i himni. "To je najveća svjetska platforma", dodaje Dihter.

Međutim, nije svim sportistima prijatno da se oglase. Bogatiji igrači koji dobijaju velike plate od svojih profesionalnih karijera skloniji su da rizikuju da budu kažnjeni zato što će iznijeti svoja politička gledišta.

Ako ste sportista iz manje poznatog sporta, koji možda može da bude izbačen iz tima i da mu se završi karijera ako ustane u odbranu svojih političkih stavova i izgubi sva sponzorstva, koja su jedina stvar koja ga održava, bićete manje voljni da se oglašavate", istsiče Bojkof.

Međutim, pošto se na Igrama takmiči veliki broj profesionalnih sportista, to je razlog više zašto treba očekivati proteste.

"To zapravo otvara vrata mogućnosti da će se sportisti oglasiti", kaže on. "Na kraju krajeva, Olimpijskim igrama su ti sportisti više potrebni nego što su sportistima potrebne Olimpijske igre."

Novinarka Glasa Amerike Džesusejmen Oni je učestvovala u pisanju ovog izvještaja.

Da li je polarizovana Amerika spemna za formiranje treće stranke

Kapitol, Washington, 11. maja 2021.

Izbacivanje republikanke Liz Čejni sa njenog rukovodećeg mjesta u Predstavničkom domu moglo bi postati plodno tle za nastanak alternativne stranke, smatra politikolog Bernard Tamas.

"Rekao bih da je u osnovi sazrelo vrijeme za izazov treće strane, i, uglavnom, razlog za to je nivo polarizacije u američkoj politici, posebno u pokretu s desne strane Republikanske stranke", kaže Tamas, vanredni profesor na Državnom univerzitetu Valdosta u Džordžiji i autor knjige Propast i preporod američkih trećih stranaka.

Ali čak i ako bi se pojavila treća stranka, kaže Tamas, istorija američke politike navodi na zaključak da bi ona mogla biti kratkog vijeka i da bi uživala ograničen uspjeh na izborima.

Republikanci u Predstavničkom domu smijenili su Čejni iz Vajominga sa pozicije predsjednice konferencije nakon što se ona javno sukobila sa bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom, odbacujući njegove neutemeljene tvrdnje o široko raširenoj prevari na predsjedničkim izborima u novembru 2020, koje je izgubio od demokrate Joe Bidena.

"Ako pogledate dvije stranke trenutno, demokrate rade mnogo više na način da ih opozicija nekako integriše. To je vrlo velika mrežna strategija", kaže Tamas. "Ali republikanci se sve više kreću ka izbacivanju umjerenih i izbacivanju svakoga ko izazove bivšeg predsjednika Trumpa".

A te okolnosti su, kaže on, istorijski u skladu sa drugim vremenima kada su se u Sjedinjenim Državama pojavljivale treće stranke.

Nezavisni ometači

Populistička stranka, koja se zalagala za siromašne poljoprivrednike, pojavila se 1890-ih, a nestala je do 1900. Međutim, tokom svog kratkog vremena, predstavljala je prijetnju demokratama - dovoljnu da ta stranka na kraju usvoji neke od ideala Populističke stranke.

1912. godine, naprednije krilo Republikanske stranke, predvođeno bivšim predsjednikom Tedijem Ruseveltom, izdvojilo se od Republikanske stranke i formiralo Naprednu stranku. Ruzvelt je dalje osvojio veći udio u popularnim glasovima od Vilijama Tafta, republikanskog kandidata, ali su obojica izgubili od demokrate Vudroa Vilsona. Iako je podjela nanijela štetu republikancima na izborima, taj potez je na kraju više gurnuo Republikansku stranku ka centru.

Strah od podjele glasova može djelovati protiv nezavisnih kandidata, što pomaže dvjema glavnim strankama da zadrže svoju dominaciju u politici.

"Kada birač uđe u glasačku kabinu, on mora da se presabere i možda će mu se više dopasti neko za koga ne misli da će pobijediti, a nema smisla da baca svoj glas", kaže Aleksandar Koen, vanredni profesor političkih nauka na Univerzitetu Klarkson u Njujorku. "I ljudi koji doniraju novac za kampanje, ljudi koji djeluju u politici, oni zauzvrat prepoznaju da je to obrazac i zato vrlo rijetko bacaju podršku na kandidaturu treće stranke, jer to neće uspjeti".

Dvopartizam duboko ukorijenjen

Koen kaže da je teško preći sa dvostranačkog sistema bez suštinske promjene strukture vlasti, kao i pravila za kampanje i finansiranje kampanja.

"U Americi su dvije stranke potrošile puno vremena i energije i napisale zakone koji favorizuju njihov sopstveni opstanak i čine vrlo teškim pojavu treće strane", kaže Koen. "U nekim državama postoje zakoni koji znače da se od treće strane zahtijeva više potpisa kako bi izašle na glasanje nego glavne stranke, za koje je to automatski. Dakle, dvije glavne stranke ne žele konkurente i osmislile su sistem to dalje otežavaju".

Moguće je da bi kandidat treće strane mogao da se iskaže pobjedom na manjim lokalnim izborima, prema Koenu, ali kaže da je dvostranački sistem ovdje da bi opstao u značajnijim nadmetanjima.

"Primijetićete da Liz Čejni ne napušta Republikansku stranku. Čim to učini, završila je sa politikom", kaže on. "Igrači od kojih biste očekivali da će reći: "Odstupam, stvaramo novi pokret", to ne čine jer znaju da to nije način da se njihove politike predstave".

Tamas se slaže da je malo verovatno da će treće stranke ikada dosledno pobediti na ključnim izborima. Njihov ključni uticaj, kaže on, uvek je bio prekid koji dovodi do veće umerenosti u glavnim strankama.

"U poređenju sa većinom drugih zemalja, treće stranke (u SAD-u) su slabe, pa ovo ostavlja otvorenu jednu određenu strategiju koju imaju, a to je napad na jednu od stranaka, remećenje politike, privremeno i sa očekivanjem da to neće imati stalnu poziciju u politici", kaže Tamas. "Biće to samo stvaranje korekcije kursa".

Učitajte još

XS
SM
MD
LG