Josh Paul, koji je do prošle sedmice bio direktor kongresnih i javnih poslova u birou State Departmenta koji se bavi prometom oružja i sigurnosnom pomoći stranim vladama, dao je ostavku u znak protesta zbog politike za koju je rekao da predstavlja zeleno svjetlo za izraelsku odmazdu bez obzira na cijenu za civile.
State Department nije direktno komentirao Paulovu ostavku, rekavši da je riječ o kadrovskom pitanju. U pismu osoblju, državni sekretar Antony Blinken je priznao lične poteškoće sa kojima se neki suočavaju.
Paul je razgovarao sa šeficom biroa Bijele kuće Patsy Widakuswara o, kako je rekao, nedostatku odgovorne debate u njegovoj bivšoj kancelariji o obezbjeđivanju oružja Izraelu za vođenje rata u Gazi i kako vjeruje da to podriva strateške interese i vrijednosti SAD-a.
Ovaj transkript je uređen radi jasnoće i sažetosti.
Glas Amerike: Zašto ste dali ostavku?
Paul: Dao sam ostavku jer sam osjećao da smo usred velikih političkih odluka koje se tiču transfera oružja Izraelu, ali one nisu dobile potrebnu pažnju i koje su obično bile posvećene pitanjima ljudskih prava, civilnih žrtava, u kontekstu sukoba koje trenutno vidimo u Gazi.
Glas Amerike: Šta se dogodilo nakon 7. oktobra?
Paul: Vrlo brzo nakon napada Hamasa 7. oktobra — koji je, da budem jasan, bio apsolutni zločin i trebalo bi ga osuditi, a Izrael ima pravo da odgovori — počeli smo primati zahtjeve iz Izraela za veliki broj različite municije.
Uobičajeno, kada dobijemo takve zahtjeve od partnera, postojat će proces politike u kojem gledamo partnerovo iskustvo u ljudskim pravima, gledamo i druge faktore, uključujući rizike od povrede civila. Postoji Politika transfera konvencionalnog oružja koja vodi ove odluke, koja kaže da se oružje ne smije prenositi kada postoji veći rizik da će se koristiti za kršenje ljudskih prava.
Kako je izraelska operacija u Gazi počela masivnim bombardiranjem, već smo mogli vidjeti stotine, a zatim i hiljade palestinskih civila kako umiru. Pa ipak, nije bilo političke debate, nije bilo pitanja da li ćemo pauzirati i uzeti u obzir naše redovne politike i zakonske zahtjeve. Bilo je samo, "požurimo ovo oružje u Izrael što je brže moguće, a posljedice su proklete."
Glas Amerike: To je bila eksplicitna direktiva? Vaši pretpostavljeni u State Departmentu kažu da nemamo vremena za debatu, želimo da se svi slože oko toga?
Paul: To je tačno.
Glas Amerike: Da li je bilo objašnjenja kada ste protestovali?
Paul: Mislim da objašnjenje nije bilo potrebno. Razumijevanje je bilo da je ovo Izrael. Ovo je poseban slučaj. Ovako tome pristupa uprava. To je postalo očigledno ne samo iznutra, već i spolja, uz trenutnu reakciju Bijele kuće na Izrael i njen odgovor na napade.
Glas Amerike: Radili ste u tom birou 11 godina. Da li je ikada bilo drugih slučajeva da se odluka o slanju oružja dogodila bez rasprave?
Paul: Ne, uvijek je bilo debata. I da budem jasan, ja se inherentno ne protivim transferu američkog oružja. Postoje slučajevi u kojima oni čine mnogo dobrog, u Ukrajini, kao podršku drugim saveznicima u Evropi. Ali čak i u tim okolnostima, čak i za naše najbliže saveznike, ako postoji nagoveštaj kontroverze, o tome se uvek raspravlja.
VOA: Čak i prije ovog napada Hamasa, slali smo 3 do 4 milijarde dolara [vojne pomoći] Izraelu godišnje. Je li to pomoglo izraelskoj sigurnosti? Da li je to pomoglo regionalnoj stabilnosti?
Paul: Mislim da nije. Ja sam za Izraelce da žive u miru i sigurnosti, kao što sam za Palestince da žive u miru i sigurnosti. Problem je u tome što smo pretpostavili da je prepreka trajnom političkom rješenju palestinsko-izraelskog sukoba nedostatak izraelske sigurnosti, a ako se Izrael osjeća sigurnijim onda će moći napraviti ustupke koji su mu potrebni da dopusti palestinsku državu.
Problem sa zaštitnim slojem američke sigurnosti i njegovom neupitnom prirodom, Izrael se osjeća slobodnim da pogura okvire, da proširi naselja na Zapadnoj obali, da izgradi sigurnosne barijere preko Zapadne obale, da nastavi opsadu Gaze. ... Naši sigurnosni sistemi, dugoročno gledano, nisu učinili Izrael sigurnijim.
Glas Amerike: Mnogi u arapskom svijetu i na globalnom jugu vide podršku SAD Izraelu kao dio ideje da SAD primjenjuju dvostruke standarde u svojoj vanjskoj politici. Hoćete li to komentirati?
Paul: To je zaista važna stvar. Ova administracija s pravom vidi strateško nadmetanje sa Narodnom Republikom Kinom kao pokretački aspekt međunarodnih odnosa, koji najviše brine. U tom sukobu, Sjedinjene Države imaju tri ivice: vojnu snagu, našu globalnu mrežu saveza i partnerstava i naše vrijednosti.
Stav prema Izraelu značajno podriva to strateško nadmetanje postavljajući pitanja o našim vrijednostima. Po čemu se Sjedinjene Države razlikuju od bilo koje druge zemlje na svijetu ako su spremne napustiti svoje vrijednosti kada je to politički svrsishodno? To nam ne nanosi samo moralnu štetu, mislim da nam čini i stratešku štetu.
VOA: Administracija sada pokušava da izbalansira podršku Izraelu i humanitarne probleme, kao i da zaustavi širenje sukoba. Ovo je težak balans za predsjednika. Koja je vaša poruka njemu?
Paul: U potpunosti se slažem da bi širenje sukoba bilo katastrofa za sve koji su uključeni, i oduševljen sam zbog fokusa koji je administracija stavila na to, uključujući slanje udarnih grupa nosača na istočnom Mediteranu. Šalje snažnu poruku.
Mislim da je dio sprječavanja širenja sukoba i minimiziranje civilnih žrtava u Gazi. Mislim da što više palestinskih civila bude ubijeno, to će biti teže stabilnosti u drugim zemljama, u drugim dijelovima regiona. Dakle, ako želimo regionalnu stabilnost, ako ne želimo da se ovaj sukob proširi, moramo se pobrinuti da se on završi što je prije moguće i da se provodi što je moguće pažljivije u pogledu civilne štete.
VOA: Povezujete tu vezu između civilnih žrtava u Gazi i šire regionalne nestabilnosti zbog bijesa stanovništva u arapskom svijetu?
Paul: Vidjeli smo utjecaj na štetu reputacije SAD-a i diplomatsku štetu koju nas je odgovor Izraela već koštao u regiji. Postoje posljedice po strateške interese SAD-a kako u regionu tako i širom svijeta. I mislim da toga moramo biti svjesni.
Mislim da postoji nepovezanost između političkog nivoa u SAD-u i državne službe i američkog stanovništva. Nadam se da će s vremenom doći do velikih promjena na političkom nivou koje će ga dovesti u skladu s onim što američki narod može očekivati od naše vanjske politike.
