Lideri su se sastali šest nedjelja uoči Konferencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama, događaja čiji je cilj da zacrta buduće globalne napore u oblasti klime.
"Htio sam da pokažem da smo na prekretnici i da postoji stvaran konsenzus, pravi konsenzus, da iako klimatska kriza predstavlja egzistencijalnu prijetnju, postoji spasonosna putanja", rekao je Biden liderima Argentine, Bangladeša, Indonezije, Južne Koreje, Meksika i Ujedinjenog Kraljevstva, koji su svi sastanku prisustvovali virtuelno. "Klimatska kriza također predstavlja stvarne i nevjerovatne ekonomske mogućnosti za otvaranje radnih mjesta i podizanje životnog standarda ljudi širom svijeta."
Jedan od prvih Bidenovih postupaka na vlasti bio je povratak Sjedinjenih Država u Pariski sporazum o klimatskim promjenama, nakon što se njegov prethodnik povukao SAD rekavši da je to "loš posao" za zemlju.
Pravno obavezujući međunarodni ugovor ima za cilj ograničenje globalnog povećanja temperature za 1,5 stepeni u odnosu na predindustrijski nivo. Za razvijene zemlje poput SAD i Kine - dva najveća emitera - to bi zahtijevalo značajno smanjenje ukupne emisije gasova sa efektom staklene bašte.
Za SAD bi to značilo smanjenje emisije za 50-52 odsto ispod nivoa iz 2005. do 2030. godine, što bi moglo da zahtijeva značajan pomak od tradicionalnih izvora energije poput uglja ka zelenijim izvorima poput energije sunca i vjetra.
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres ponovio je u petak Bidenovo insistiranje na hitnosti:
"Svijet je na katastrofalnom putu do zagrijevanja od 2,7 stepeni", rekao je on u saopštenju, pozivajući se na izvještaj koji je u petak objavila Okvirna konvencija UN o klimatskim promjenama. "Ovo predstavlja kršenje obećanja datog prije šest godina o ostvarivanju cilja Pariškog sporazuma od 1,5 stepeni celzijusa. Neuspjeh u postizanju ovog cilja mjeriće se masovnim gubitkom života i sredstava za život."
Šef UN-a direktno je prenio odgovornost na razvijeni svijet, napominjući da 80 odsto globalnih emisija uzrokuje 20 najbogatijih nacija na svijetu. On je pozvao sve zemlje da postave ambicioznije ciljeve smanjenja emisije, a razvijene zemlje da ispune svoju obavezu od 100 milijardi dolara kako bi pomogle zemljama u razvoju u suočavanju s klimatskim promjenama.
Ali na sastanku u petak bio je primjetan izostanak bilo kakvog predstavnika najvećeg svjetskog emitera: Kine.
Nikos Tsafos, analitičar koji radi na energetici i geopolitici u Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, kaže da postoji mnogo podteksta u odnosu SAD i Kine kada su u pitanju diskusije o klimatskim promjenama.
"Bilateralni odnosi su složeniji i kontradiktorniji nego što su bili tokom pregovora o Pariskom sporazumu 2015. godine, što otežava odvajanje klime od brojnih sporova između dvije zemlje", napisao je on u svom mišljenju. "Kina je također pokušala da se označi kao lider u oblasti klime i manje je spremna da učini bilo šta što bi se moglo smatrati povlačenjem pod pritiskom SAD."
Ali, primjetio je, kineska perspektiva se takođe promijenila. I oni sada vide priliku da unovče situaciju. Rekao je da su kineske kompanije već godinama veliki igrači u industriji vetra i solarne energije, a nacija je veće tržište električnih vozila od SAD.
"Nema više potrebe da se Kina ubjeđuje da se okrene energetskoj tranziciji", rekao je on.
197 aktera, potpisnica Pariskog sporazuma - što uključuju pojedinačne zemlje i nadnacionalne grupe - sastaće se u novembru u Glazgovu, Škotska.
