Advokatica Peta-Louise Bagott je tokom iznošenja žalbi Odbrane govorila o neimenovanim incidentima, za koje je, kako je rekla, Odbrana saznala da se Mladiću stavljaju na teret tek u presudi Prvostepenog vijeća.
Osvrnula se i na kršenje prava na Odbranu, jer je, kako je pojasnila, Prvostepeno vijeće pogriješilo time što je prihvatilo činjenice utvrđene u drugim postupcima u Haagu, koje su se odnosile na Mladićeve podređene.
Kako je rekla Bagott, ako se prihvata neka utvrđena činjenica koja se odnosi na direktnog Mladićevog podređenog i koja zaključuje određenu kriminalnu aktivnost – time se dokazuje „suština” navoda optužnice.
Prema mišljenju braniteljice, ovakav način je protivan pravima optuženog, jer je od tužilaca trebalo zahtijevati da iznose dokaze na ove okolnosti, a ne da se prihvata prethodno utvrđena činjenica.
U nastavku, osvrnula se na presuđene činjenice koje se odnose na granatiranje Sarajeva, te navela da je Vijeće prihvatilo teze Tužilaštva da je Mladić znatno doprinio ostvarenju UZP-a koristeći snage Vojske Republike Srpske (VRS).
„Tu konkretno je obuhvaćen Sarajevsko – romanijski korpus (SRK) za koje je Tužilaštvo reklo da je sprovodilo naređenje Mladića, na način da su terorizirali sarajevske civile. Pretresno vijeće je formalno primilo k znanju tu činjenicu bez prihvatanja dokaza Tužilaštva koji bi mogli utvrditi odgovornost SRK-a”, navela je Bagott.
Odbrana je navela ono što smatra brojnim pogreškama prvostepenog Vijeća, te da su dokazi i vještačenja Tužilaštva bili manjkavi.
Dragan Ivetić, advokat Mladića, je konstantno ponavljao prigovor koji se tiče njegovog današnjeg prisustva na žalbenom pretresu, nemogućnost pripreme s klijentom, te pitanje sposobnosti optuženog da prisustvuje i prati suđenje.
„Tražim da se moje učešće ne smatra slaganjem niti priznanjem današnjeg žalbenog pretresa kao odgovarajućeg, niti se odričemo onoga što je u podnesku navedeno”, kazao je Ivetić.
On smatra da Žalbeno vijeće treba ispraviti greške iz prvostepene presude koji se tiču UZP-a, kako bi služilo interesu pravde jer je, prema njemu pogrešan pristup pretresnog vijeće u ocjenjivanu dokaza i njihovo nedgovarajuće primjenjivanje dovelo do pogrešnih konstatacija u vezi sveobuhvatnog UZP-a. Ivetić je skrenuo pažnju na vremenski i geografski opseg, ističući kako Mladić nije bio na teriroriji BiH tokom 1991. godine, niti je bio u komandnoj strukturi VRS-a.
„Prva greška Vijeća je što je prekršilo sudsku praksu time što je pookušalo njegove govore iz 1991. godine vezati za BiH, u vrijeme kada Mladić nije bio ni vremenski ni geografski vezan za te događaje. Mladić nije bio u lancu komandovanja i nije dobijao izvještaje o određenim događajima i nije mogao izdavati naređenja osobama izvan njegovog lanca komandovanja”, izjavio je Ivetić.
Ivetić je kazao da se greška sastoji u tome što se u prvostepenoj presudi daje analiza onoga šta su drugi rekli ili učinili prije nego je Mladić došao u BiH.
„Kada je riječ o vremenskom i geografskom opsegu, nije se uzelo u obzir da je VRS započeo samo sa Mladićem i nekolicinom oficira i da je bilo potrebno vrijeme da se različiti ostaci Jugoslovenske narodne armije (JNA), jedince teritorijalne odbrane i lokalne oružane snage podvedu pod strukturu VRS-a. U Foči postoje dokazi da je za to bilo potrebno više mjeseci”, tvrdi branilac.
Prema Odbrani, zločini koji su se odigrali prije uspostave hijerahije i vojne kontrole, ne mogu se utvrditi kao „mens rea“, te da postoje neposredni dokazi da Mladić nije djelio zločinačku namjeru koja bi bila u skladu sa sveobuhvatnim UZP-om, a da Prvostepno vijeće to nije prihvatilo zato što je smatralo da ima više dokaza koji ukazuju na suprotno, što je po Odbrani, očigledna greška koja je u suprotnosti sa sudskom praksom.
„Posredno izvedeni dokazi ne mogu imati veću težinu od neposrednih”, kazao je branilac.
Prvostepeno vijeće mora, kako navodi Ivetić, da ispita je li Mladić dijelio namjeru da se ostvari zajednički cilj UZP-a, što se moglo vidjeti na osnovu njegove komunikacije sa drugima. Prema Odbrani, prvostepeno vijeće mora da utvrdi postojanje objektivnih elemenata UZP-a, prije bilo kakvih subjektivnih elemenata. Odbrana tvrdi da metodologija Prvostepenog vijeća, da bi utvrdili elemente UZP-a nije ispravna i da je takav pristup lišio Mladića prava na pravično suđenje.
„U suštini, Vijeće nije uspjelo da formuliše po kom kriteriju je Mladić bio umiješan u zločine ili je navodno doprinio UZP-u. Mi tvrdimo da u prvostepenoj presudi nije na odgovarajući način obrazloženo kojim postupcima konkretno je Mladić dao doprinos UZP-u, u relevantnom vremenskom periodu kada je bio u BiH i bio komandant VRS-a“, izjavio je Ivetić.
Ivetić se u žalbi osvrnuo i na paravojne grupe kazavši da “nijedan razuman presuditelj o činjenicama ne bi mogao ignorisati Mladićeve pokušaje da iskorijeni postojanje paravojnih grupa i uključujući postupke tih grupa”.
“Mladić nije mogao da se bori za razbijanje srpskih paravojnih grupa, a da u isti mah značajno doprinese zajedničkom cilju kroz djelovanje paravojinih grupa“, navodi Ivetić.
Odbrana je, tokom cijelog postupka, dokazivala da Mladić nije imao kontrolu nad policijom i da nema veze sa Strateškim ciljevima srpskog naroda koju je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, na što se Ivetić osvrnuo i iznoseći žalbu.
Pretresno vijeće je, tvrdi Odbrana, počelo da izmišlja jedan novi vid odgovornosti u komandovanju i rukovođenju, a to je operativni nadzor, kao i da postoje protivdokazi koji su trebali da Vijeće odvrate od “ove kreativne ludosti”.
“U zapisniku ima dosta pouzdanih i vjerodostojnih dokaza o koordinisanju Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) i VRS-a koje nije dovelo do prepotčinjavanja vojsci. Dokazi pokazuju da je u svakom trenutku rukovođenje policije bilo pod komandom MUP-a”, rekao je Ivetić.
Vijeće se, nastavlja Odbrana, poziva da je Mladić bio podređen političkom rukovodstvu, dok se u analizi jasno kaže da je Glavni stab na čelu sa Mladićem sam formulisao svoje zadatke i nije bilo nikakvog malicioznog smisla izdati te ciljeve.
Ivetić je mišljenja da presuda ne sadrži valjanu analizu i ne razdvaja političke i vojne ciljeve.
Odbrana insistira na tome da je operacija “Krivaja ‘95” bila legitimna vojna operacija, da je veliki broj Bošnjaka stradao u legitimnim napadima na kolonu kroz šumu, kao i da Mladić nije znao za bilo kakav plan ubistava vojno sposobnih muškaraca.
Ivetić je pustio i snimak predavanja koje je držao haški istražitelj koji je radio u Tužilaštvu na predmetu Ratka Mladića i koji govori o tome da ne postoji nikakav pismeni dokaz u kojem Mladić naređuje ubistva.
Odbrana se danas protivila da se ovo ročište uopšte održi zbog nemogućnosti prisustva svih advokata i zdravstvenog stanja optuženog Ratka Mladića.
"Ratko Mladić nije heroj, on je ratni zločinac"
Prije odgovora Tužilaštva na žalbu Odbrane, Ratko Mladić se požalio na današnji tok iznošenja žalbi, tražeći da se sutra smanje pauze, jer on “ne može izdržati”.
Tužiteljica Laurel Baig je u odgovoru na žalbu Odbrane rekla da je u toku suđenja koje je trajalo preko tri i po godine Sudsko vijeće saslušalo više od 600 svjedoka i unijelo oko 10.000 dokaza, kao i da su zločini Ratka Mladića uticali na 100.000 ljudi, koji posljedice osjećaju i danas.
„Ratko Mladić nije heroj, on je ratni zločinac. Uporijebio je svoju vojnu moć da bi namjerno ciljao civilno stanovništvo i da bi razorio živote i civilne zajednice. Izrečena mu je presuda kako treba nakon fer suđenja“, rekla je na početku obraćanja tužiteljica Baig i predložila da se Mladićeva žalba odbaci u cjelini.
Kazala je da je prvostepeno Vijeće opravdano zaključilo da je postojao sistematski progon Bošnjaka i Hrvata sa teritorija nad kojim su srpske snage polagale pravo, podsjetivši na hapšenja, odvođenje u logore, progon i nezamislivo nasilje, te druga dešavanja u Prijedoru.
Također je kazala da je svrha UZP-a bila da se trajno ukloni nesrpsko stanovništvo na teritoriji cijele BiH. Smatra da je Vijeće razumno zaključilo, kada je Mladić postao komandant Glavnog štaba VRS-a, da se priključio drugim liderima Srba da postignu zajednički cilj – da sve opštine etnički očiste.
Mladićev doprinos UZP-u Tužilaštvo smatra značajnom ocjenom Prvostepenog vijeća, podsjećajući na iskaze o zatvaranju u logore „Batković“, „Omarska“, „Keraterm“, Kazneno-popravni dom u Foči i druge.
Tužilaštvo je podsjetilo da su civili hapšeni, držani u nehumanim uslovima gdje nije bilo dovoljno hrane, vode, higijene, da su mnogi silovani i seksualno zlostavljani, žene, muškarci i djevojčice od 12 godina, da su mnogi korišteni u živom štitu, mnogi su umrli od gladi, a tijela su bacana u grobnice kako bi se ubistvo prikrilo.
Tužiteljica Barbara Goy je iznijela stav Haškog tužilaštva da Mehanizam za međunarodne sudove ima nadležnost nad krivičnim djelom “terorisanja” kao ratnog zločina, pozivajući se na praksu u presudama Dragomira Miloševića i Stanislava Galića.
Nastavak odgovora Tužilaštva na žalbu Odbrane je odgođeno za sutra, 26. augusta.
