Izdvojeno
BIRN BiH: Pet stvari koje trebate znati o žalbama na presudu Ratku Mladiću
Osam godina od početka suđenja, iznošenje žalbi na prvostepenu presudu Haškog tribunala, kojom je bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i drugih zločina počinjenih u BiH, konačno je planirano za utorak i srijedu, 25. i 26. augusta.
Iznošenje žalbi na presudu je do sada dva puta odgađano – u martu i junu. Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) prvu žalbenu sjednicu odgodio je zbog Mladićeve operacije a drugu zbog koronavirusa jer je bio otežan dolazak nekih sudija u Haag, kako je obrazloženo, kao i zbog činjenice da Mladić zbog svog zdravstvenog stanja i životne dobe spada u “rizičnu grupu”.
Evo kojih pet stvari trebate znati prije početka iznošenja žalbi nakon kojih će nasljednik Haškog tribunala, Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), donijeti presudu u posljednjem haškom predmetu za zločine u BiH.
Mladić je optužen i osuđen za najteže zločine
Mladića je u julu 1995. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, dok je u novembru iste godine optužnica proširena i uključivala je optužbe za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine koji se odnose na napad na Srebrenicu iz jula 1995., kao i uzimanje članova UN-ovih mirovnih snaga za taoce.
Od 1995. optužnica protiv Mladića je mijenjana četiri puta, a zadnji put je to Haško tužilaštvo uradilo u decembru 2011. kojom mu je na teret stavljeno 11 tačaka, odnosno genocid počinjen u Srebrenici, te u opštinama Prijedor, Ključ, Sanski Most, Foča, Vlasenica i Kotor-Varoš, progona širom BiH, terorisanja građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Prvostepeno vijeće Tribunala u Haagu je 22. novembra 2017. Mladića osudilo na kaznu doživotnog zatvora nakon što je zaključeno da je kriv za deset od 11 tačaka optužnice za genocid u Srebrenici 1995., zločine protiv čovječnosti u 15 bh. opština, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.
“Radnje optuženog u toj mjeri su doprinijele zločinima da oni bez njih ne bi bili počinjeni na taj način”, rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća Alphons Orie.
Sud je utvrdio da je on učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), a cilj prvog je bio da se Muslimani i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su Srbi polagali pravo, potom UZP-u koji je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja.
Cilj trećeg UZP-a, kako je navedeno u presudi, bilo je eliminisanje Muslimana iz Srebrenice, dok je četvrti UZP imao za cilj da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede vazdušne napade na vojne ciljeve Srba.
Prema prvostepenoj presudi, Mladić je, napadom na Srebrenicu u julu 1995. rukovodio na terenu, lažno obećavajući zarobljenim Bošnjacima da će ići u razmjenu, neposredno prije nego što su bili upućeni na stratišta. Prema presudi, srpske snage su od 12. do 17. jula 1995. “sistematski pobile nekoliko hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka” na “raznim mjestima pogubljenja u opštinama Srebrenica, Zvornik i Bratunac”.
Jedina tačka optužnice za koju Mladić nije proglašen krivim je ona za genocid u šest opština, a prilikom obrazlaganja tog dijela odluke je navedeno da iako je “veliki broj Bošnjaka i Hrvata ubijen ili su im nanijete teške povrede”, Vijeće je, međutim, zaključilo da oni nisu činili “značajan dio” tih etničkih grupa u opštinama, te da, stoga, nije ispunjen taj uslov za krivično djelo genocida.
Tužilaštvo je dokazivalo genocidnu namjeru, a Odbrana da Mladić nije naredio zločine
Tokom suđenja Mladiću, koje je počelo u maju 2012. godine kada je Tužilaštvo dalo uvodne riječi, saslušano je 169 svjedoka Optužbe i 208 svjedoka Odbrane, u spis su uvedene i pisane izjave više od 200 svjedoka, a prihvaćeno je skoro 10.000 dokaznih predmeta.
Tužilaštvo je u završnoj riječi na suđenju Mladiću navelo da je u svim zločinima presudna bila “njegova ruka”, odnosno “zločinačka namjera da se Bošnjaci i Hrvati uklone sa teritorije na koju su Srbi polagali pravo”, a tužioci su ga opisali kao “gospodara života i smrti”.
Richard Butler, vojni vještak, tokom suđenja ocijenio je da Vujadin Popović, Ljubiša Beara i Zdravko Tolimir, koji su osuđeni na doživotne robije za genocid u Srebrenici, nisu mogli organizovati strijeljanje zarobljenika bez Mladićevog odobrenja.
Odbrana je negirala zločinačko udruženje tvrdeći da je rat izazvala težnja Stranke demokratske akcije (SDA) ka “unitarnoj islamskoj BiH sa muslimanskom dominacijom” od koje su se Srbi branili, te je ustvrdila da su Sarajevo, Srebrenica i druga mjesta, kao “branjeni gradovi”, bili legitimna vojna meta, kao i da Mladić “nikada nije naredio nijedan zločin” i da nije imao “genocidnu namjeru”, jer ne postoji njegovo pisano naređenje da se pobiju Bošnjaci.
Među Mladićevim svjedocima koji su tvrdili da su Bošnjaci i Hrvati dobrovoljno napuštali ratne zone bio je i sadašnji član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, a neki od svjedoka Odbrane su tvrdili da su Bošnjaci “dobrovoljno” odlazili u “sabirne centre” radi “zaštite”.
Tužioci i branioci su se složili da su Mladićeve snage u ljeto 1995. godine zarobile više od 200 pripadnika UNPROFOR-a, ali je Optužba dokazivala da su oni bili taoci, a Odbrana da su bili ratni zarobljenici.
Tužilaštvo u žalbama traži kazne za genocid u drugim opštinama
Tužilaštvo je u najavi žalbe na presudu predložilo da Apelaciono vijeće proglasi Mladića krivim za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Foča, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica, odnosno za tačku optužnice po kojoj je oslobođen.
U žalbi Tužilaštvo navodi kako je pogrešan nalaz iz presude da “Mladić i drugi učesnici u UZP-u nisu dijelili genocidnu namjeru da unište Muslimane i Hrvate u tim opštinama”, te traže da Apelaciono vijeće utvrdi da je na meti Mladićevih snaga bio “značajan dio” muslimanskog i hrvatskog stanovništva.
Također, tužioci žalbom traže da bude ispravljen zaključak iz prvostepene presude, za koji tvrde da je pogrešan, da Mladić nije imao genocidnu namjeru u tim opštinama.
Mladićeva Odbrana je u najavi žalbe zatražila da, zbog niza pravnih i činjeničnih grešaka sudija, presuda kojom je osuđen na doživotni zatvor bude poništena, a on oslobođen, dok je alternativni prijedlog da mu bude ponovno suđeno.
Prema mišljenju Odbrane, Haški tribunal je pogriješio kada je u presudi Mladiću utvrdio da je postojao UZP čiji je on bio pripadnik, a branioci pobijaju i nalaz iz presude da su postojala zločinačka udruženja u Sarajevu i Srebrenici.
Branioci navode i da Mladić nije imao pravično suđenje zato što su njegova prava “grubo prekršena”, a žalba je izjavljena i na kaznu uz tvrdnju da sudije nisu u obzir uzele olakšavajuće okolnosti, dok se dio žalbe odnosi i na uzimanja za taoce pripadnika UNPROFOR-a u proljeće 1995. godine.
Izmjene Sudskog vijeća usporile završetak procesa
Mehanizam za međunarodne krivične sudove je u septembru 2018. prihvatio zahtjev Mladićeve Odbrane za izuzeće troje sudija iz žalbenog postupka zbog navodne pristrasnosti, odnosno sudije Theodora Merona te Carmela Agiusa i Daquna Liua.
Ovaj zahtjev Odbrane je prihvatio sudija Jean-Claude Antonetti, koji je u odluci naveo da troje sudija “djeluju pristrasno” s obzirom da su u ranijim predmetima u Haagu donosili određene zaključke koji se tiču Ratka Mladića. Antonetti je o ovom zahtjevu odlučivao nakon što se predsjednik MMKS-a Meron izuzeo iz odluke zbog toga što se podnesak odnosi i na njega.
Branioci su u podnescima citirali dijelove presuda koje su sudije Meron, Agius i Liu pisali, a u kojima su, prema mišljenju Odbrane, doneseni “neprihvatljivi zaključci koji se odnose na Mladića”.
Za Agiusa i Liua su u podnescima naveli da su bili članovi Vijeća i učestvovali u odlukama u nekim od predmeta za Srebrenicu za koje se sudilo u Haškom tribunalu, dok je za Merona napomenuto da je ovaj predsjedavao vijećima koja su Radislava Krstića i Zdravka Tolimira osudila za genocid u Srebrenici, te da je u ovim odlukama navedeno da je Mladić “namjeravao da ubije bosanske muslimane”, kao i da je imao znanja o nezakonitim aktivnostima njegovih podređenih.
Haško tužilaštvo je potom zatražilo da se ova odluka preispita, ali je MMKS odbio njihov zahtjev, te je imenovano novo vijeće kojeg čine predsjedavajuća Prisca Matimba Nyambe, te sudije Aminatta Lois Runeni N’gum, Gberdao Gustave Kam, Seymour Panton i Elizabeth Ibanda-Nahamya.
Troje novih sudija koji su imenovani u Žalbeno vijeće u Mladićevom predmetu nisu imali ranije predmete koji se tiču Srebrenice.
Sutkinja Nyambe ranije je u Haagu donosila odluke kojima je osporavala genocid u Srebrenici.
Ona je u predmetu protiv bivšeg visokog oficira Vojske Republike Srpske Zdravka Tolimira imala izdvojeno mišljenje, kojim je dovodila u pitanje zaključke o njegovoj odgovornosti i generalno o karakteru zločina.
Iznošenje žalbi trajat će dva dana i Mladić će imati priliku da se obrati
Prvog dana izlaganja žalbi u utorak, 25. augusta je planirano da počne desetominutnim izlaganjem predsjedavajuće Apelacionog vijeća Prisce Matimba Nyambe. Potom će prema rasporedu, Mladićeva Odbrana imati tri sata da iznese sve svoje žalbene navode izjavljene na prvostepenu presudu. Istog dana će Haško tužilaštvo imati dva sata da odgovori na žalbu Odbrane.
Naredni dan, tačnije 26. augusta, počet će obrazlaganjem žalbe Tužilaštva na presudu Mladiću, nakon čega će Odbrana imati sat i po vremena da iznese svoj odgovor na tu žalbu. Istog dana je predviđeno i Mladićevo obraćanje Apelacionom vijeću i njegovo izlaganje na prvostepenu presudu.
Iz MMKS-a su ranije saopštili da će iznošenje žalbi biti održano bez prisustva novinara i javnosti zbog pandemije COVID-19. Prenos iz sudnice imat će polusatno kašnjenje za javnost.
See all News Updates of the Day
Trumpovi izabranici za novu administraciju uskoro na potvrđivanju pred Kongresom
Senatori na Capitol Hillu će uskoro odlučivati o nominacijama novoizabranog predsjednika Trumpa, za najviša mjesta u nadolazećoj administraciji. Procesi potvrđivanja nominiranih bi mogli izgledati drugačije nego inače, jer će neki od kandidata biti suočeni s brojnim pitanjima o njihovim uvjerenjima, ali i kvalifikacijama. Priču donosi Katherine Gypson .
Nova antiamerička osovina zabrinjava, ali 'ne djeluje kao blok'
Najopasniji protivnici Washingtona možda sarađuju tješnje nego ikada prije, ali analitičari američke obavještajne službe smatraju da za sada nisu uspjeli formirati čvrsto povezan savez koji bi se mogao efikasnije suprotstaviti Sjedinjenim Državama.
Zabrinutost Sjedinjenih Država i njihovih saveznika oko rastuće saradnje između Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje u stalnom je porastu otkako je Moskva pokrenula svoju invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. – podržana obavještajnim podacima koji pokazuju da Peking, Teheran i Pjongjang Rusiji pružaju tehnologiju, rakete, dronove, pa čak i trupe za ratne napore.
Bivši komandant američkih snaga u Indo-Pacifiku ranije ove godine otišao je toliko daleko da je opisao sve veće veze između četiri američka protivnika kao nastajuću "osovinu zla".
Ipak, zvaničnici američke obavještajne službe vjeruju da je osovina, na neki način, zarobljena vlastitim nedostacima.
"Oni ne djeluju kao blok", rekla je direktorica Nacionalne obavještajne službe Avril Haines, govoreći u četvrtak u Washingtonu u Vijeću za vanjske odnose.
"Ne vidimo ih kao neku vrstu četveročlanog saveza ili nešto slično tome", rekla je ona. "Ne vidimo da će oni vjerovatno postati saveznici na isti način na koji smo mi saveznici sa našim partnerima iz NATO-a, na primjer - takav nivo interoperabilnosti i vojne saradnje."
Američki obavještajni analitičari, međutim, i dalje vide ovu osovinu kao zabrinutost na nekoliko frontova.
Haines je rekao da je povećana saradnja između Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje doprinijela daljoj eroziji međunarodnih normi u vezi s oružjem za masovno uništenje.
Tamo gdje su Rusija i Kina još jednom bile spremne da sarađuju sa Sjedinjenim Državama i Zapadom na nuklearnom kontraširenju, Moskva i Peking sada su izgleda skloniji da Iranu i Sjevernoj Koreji daju dodatni prostor.
"U velikoj mjeri to je zato što je Rusija sada u određenoj mjeri dužna i DNRK [Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji] i Iranu za napredno oružje, za municiju, za stvari koje su im potrebne u kontekstu njihove borbe s Ukrajinom", rekla je Haines.
"Manje je vjerovatno da će uzvratiti", rekla je. "I naravno, pratili smo stepen do kojeg oni zapravo, na primjer, prihvaćaju DNRK kao silu nuklearnog oružja."
Haines je rekao da je povećana saradnja između Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje pomogla sve četiri zemlje da izbjegnu sankcije.
I rekla je da čak postoje neke naznake da je Rusija spremna da preduzme akciju koja bi omogućila Pekingu da nadmaši SAD u kritičnim oblastima.
"Spremni su potencijalno staviti više na sto s Kinom kako bi im dali stvari koje bi Kini zapravo mogle dozvoliti preskok u određenim tehnološkim oblastima ili u drugim prostorima koji nas zanimaju", rekla je Haines.
Saveznici Washingtona u NATO-u oglasili su se sličnim alarmima posljednjih mjeseci, a neki zvaničnici NATO-a rekli su za Glas Amerike da je osovina već izazvala početke nove globalne trke u naoružanju.
Ruska sabotaža
Također postoji stalna zabrinutost zbog spremnosti Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje da se uključe u aktivnosti takozvane sive zone.
Procjena američke Nacionalne obavještajne službe objavljena u julu upozorava da će u narednih pet do šest godina "vjerovatno biti češći, raznoliki i štetni akti prisile i subverzije - posebno od strane Kine, Irana, Rusije i Sjeverne Koreje - ispod onoga što predstavlja oružani sukob ali izvan granica istorijski legitimnog državnog upravljanja."
Haines je u četvrtak rekla da su ruske aktivnosti u sivoj zoni - uključujući napore u sabotaži u Evropi - "sve u porastu".
"Rusija je upravo uložila novac, osoblje, samo izuzetan trud u ovoj oblasti i to će i dalje činiti", rekla je ona. "I iako postajemo malo bolji u ometanju nekih od ovih aktivnosti, mislim da sigurno nismo tamo gdje bi bilo kome zaista ugodno."
Američka predsjednička tranzicija
Američki obavještajni analitičari pomno prate kako se ponašaju druge zemlje dok se Washington priprema da novoizabrani predsjednik Donald Trump preuzme dužnost u januaru.
"Postoje određeni akteri koji se pokušavaju unaprijed pozicionirati za sljedeću administraciju", rekao je Haines.
Ona je rekla da obavještajni analitičari pripremaju izvještaje o aktivnostima koje će podijeliti s dolazećom Trumpovom administracijom, kao i da paze na potencijal da neke zemlje mogu pokušati eskalirati tenzije tokom tranzicionog perioda.
"Uobičajeno, na primjer, DNRK se upušta u neku provokativnu akciju tokom tranzicije", rekao je Haines. "Ovo je neka od klasičnih stvari koje stalno gledamo."
Zašto ne emitiramo večeras
Usljed požara koji se kasno popodne dogodio u zgradi Glasa Amerike odakle emitiramo našu večernju emisiju "Studio Washington", obavještavamo cijenjene gledatelje, i naše udružene partnerske TV stanice širom BiH, da emisija večeras, četvrtak 5. decembra, neće biti emitirana.
Duboko se ispričavamo zbog ove nelagodnosti, ali je situacija izvan naše kontrole. Nadamo se normalno nastaviti s programom sutra, petak, 6. decembra.
S poštovanjem
Uredništvo
Veliki zagađivači i male ostrvske države sukobljavaju se oko klimatskih promjena
Na značajnom ročištu održanom u srijedu u Međunarodnom sudu pravde u Hagu, Sjedinjene Države su tvrdile da zakon o ljudskim pravima nije relevantan za pravne obaveze nacionalnih država u vezi s klimatskim promjenama.
Margaret Taylor, pravna savjetnica američkog State Departmenta koja predstavlja SAD, ustvrdila je u srijedu da je ICJ pogrešan forum za rješavanje klimatske pravde.
"Savjetodavni postupak nije sredstvo za parnicu da li su pojedine države ili grupe država prekršile obaveze koje se odnose na klimatske promjene u prošlosti ili snose odgovornost za reparacije, kao što su neki učesnici sugerirali", rekla je Taylor sudu.
"Režim UN-a o klimatskim promjenama sa Pariskim sporazumom u svojoj srži jedini je međunarodni pravni režim koji su države posebno osmislile za rješavanje klimatskih promjena", rekla je ona. „Međunarodni zakon o ljudskim pravima... ne obavezuje države da ublaže antropogene emisije gasova staklene bašte, niti trenutno predviđa ljudsko pravo na zdravu životnu sredinu.“
Generalna skupština Ujedinjenih nacija zatražila je od ICJ-a prošle godine da ponudi svoje pravno mišljenje o tome da li se velike nacije zagađivača mogu smatrati odgovornim za izazivanje klimatskih promjena i štete koje one uzrokuju.
15 sudija MSP-a će razmotriti ne samo pravno obavezujuće sporazume o klimi, već i međunarodno pravo o ljudskim pravima i druge relevantne zakone.
Skoro 100 zemalja i više od deset međuvladinih organizacija treba da daju dokaze tokom dvonedeljnog pravnog postupka koji je počeo u ponedeljak i završava se 13. decembra. Očekuje se da će sudije da daju svoje pravno mišljenje sljedeće godine.
Ostrvske države
Male ostrvske države tvrde da podizanje nivoa mora zbog klimatskih promjena dovodi u pitanje njihovo postojanje. Arnold Kiel Loughman, državni tužilac južnopacifičke ostrvske države Vanuatu, tvrdio je da je zakon o ljudskim pravima primjenjiv.
"Došao sam da vas zamolim da podržavate vladavinu prava," rekao je Loughman sudijama ICJ-a u ponedjeljak.
"Prema međunarodnom pravu, države imaju obavezu... da postupaju sa dužnom pažnjom kako bi spriječile značajnu štetu po okoliš, smanjile emisije i pružile podršku zemljama poput moje, zaštitile ljudska prava sadašnjih i budućih generacija, zaštitile i očuvale morski okoliš i poštovati osnovna prava mog naroda na samoopredjeljenje u našoj zemlji.
"Neuspjeh malog broja velikih država emitera da ispune ove obaveze predstavlja međunarodno protupravan čin, koji izaziva pravne posljedice prema međunarodnom pravu odgovornosti država", rekao je on.
Pariski sporazum
Pariski klimatski sporazum, koji je stupio na snagu 2016. godine, potpisalo je 195 zemalja, postavljajući ciljeve za smanjenje emisija i ograničavanje globalnog zagrijavanja na najviše 1,5°C iznad predindustrijskih nivoa.
Mnogi veliki zagađivači nerado razmatraju druge zakone u vezi s klimatskim promjenama, kaže Nikki Reisch, direktorica programa za klimu i energiju u Centru za međunarodno pravo životne sredine.
"Čuli smo ih kako tvrde da je jedini relevantni zakon iz kojeg mogu proizaći bilo kakve pravne obaveze Pariski sporazum. A kada zapravo pogledate tekst tog sporazuma, to ne zahtijeva mnogo", rekla je Reisch za Glas Amerike.
„Čuli smo kako SAD zaista pokušavaju ohrabriti sud i druge da ignoriraju historiju, da gurnu istorijsko ponašanje tokom mnogih decenija pod tepih i govore da ono što se dogodilo prije usvajanja klimatskog sporazuma zapravo nije važno iz pravne perspektive, i da višedecenijsko znanje o uzrocima i posljedicama klimatskih promjena nije relevantno“, rekla je.
Mišljenje sudija je savjetodavno i neće biti pravno obavezujuće. Ipak, to će imati implikacije za sve nacionalne države, rekla je Reisch.
"Ovo savjetodavno mišljenje bit će mjerodavno tumačenje onoga što obavezujuće međunarodno pravo zahtijeva. Dakle, ono će imati težinu kao svojevrsni pravni plan za odgovornost, ili vodič za sudove i advokate širom svijeta da razumiju šta međunarodno pravo zahtijeva i šta mi treba držati države na oprezu u pogledu njihovih klimatskih akcija i mjera za otklanjanje klimatskih šteta", rekla je.
Biden u posjeti željezničkom čvorištu u Angoli koje finansiraju SAD
Predsjednik Joe Biden u srijedu je iz prve ruke pogledao željeznički projekat koji finansira SAD koji spaja njegovu ličnu ljubav prema željeznici sa željom da ostavi nasljeđe u Africi koje će nadživjeti njegovu administraciju.
Koridor Lobito je željeznička linija od 1.300 kilometara koja se proteže od Zambije bogate bakrom do luke Lobito u jugozapadnoj državi Angole.
Mreža će formirati "strateški ekonomski koridor" u okviru Partnerstva za globalnu infrastrukturu i investicije Bidenove administracije - inicijative koja ima za cilj da se suprotstavi dobro uspostavljenoj kineskoj inicijativi "Pojas i put". Do sada, Bidenova administracija kaže da je posvetila skoro 4 milijarde dolara za projekat.
Biden, u glavnom gradu Angole u utorak, predstavio je projekat kroz svoju ljubav prema putničkoj željeznici. Kao američki senator, putovao je do Washingtona iz Wilmingtona u Delawareu – na svakom putovanju, kako je rekao, bilježio skoro 340 kilometara.
"Moram vam odmah reći, s američkom štampom ovdje, ja sam vjerovatno tip koji se najviše zalaže za željeznicu u Americi", rekao je Biden u utorak u glavnom gradu Angole, uz smijeh publike koja se okupila da ga čuje kako govori u nacionalnom muzeju ropstva.
Isto, ili drugačije?
Visoki zvaničnici administracije rekli su da će ova željeznička linija do kraja decenije biti produžena do cijele dužine, protežući se od afričke obale Indijskog okeana do atlantske luke. U početku će prenositi kritične minerale poput kobalta i bakra iz duboke unutrašnjosti kontinenta do obale. Kada se koridor završi, putovanje koje sada traje više od 40 dana cestom moći će se preći preko kontinenta za 40 sati.
“Pretpostavka iza koridora je da budemo u mogućnosti da uzmemo američku podršku i finansijske mogućnosti koje su ograničene, i da ih dublje fokusiramo na jedno područje, nasuprot širenju te finansijske podrške i napora na mnoge zemlje”, rekao je visoki dužnosnik Bidenove administracije, koji nije identifikovan kao što je uobičajena praksa prilikom informisanja novinara.
Glas Amerike je pitao zvaničnika da li ovo ponavlja stari kolonijalni narativ o eksploataciji bogatih, sirovih resursa kontinenta, a da pritom ne dodaje vrijednost i obezbjeđuje stalan rad za lokalno stanovništvo. Rastuća populacija mladih na kontinentu stvorila je hitnu potrebu za radnim mjestima, stavljajući pritisak na mnoge afričke vlade.
„Ne slažem se sa pretpostavkom da je ovo za sirove proizvode“, odgovorio je zvaničnik. “Trenutno izlazi samo sirovi proizvod. Ali mislim šta ova pruga radi – da biste došli do proizvoda veće vrijednosti, potrebno vam je nekoliko stvari. Jedna od njih je pristupačna i pouzdana energija u izobilju. Dakle, izgradnja energetskog sistema vam omogućava da izgradite dodatnu vrijednost.”
I drugi su se pitali da li se ovaj američki napor, koji dolazi više od decenije nakon što je Kina pokrenula svoju ambicioznu inicijativu Pojas i put, može takmičiti.
„Kada se detaljnije pogleda, čini se da imitacija kineske taktike, koja prešutno priznaje da Washington zaostaje za Pekingom u pogledu svojih investicija u Africi, ali čini malo da popuni prazninu koja postoji u kineskom otisku“, rekao je Chris O. Ògúnmọ́dẹdé , urednik, konsultant i analitičar afričke politike, sigurnosti i međunarodnih odnosa.
Wang Peng, istraživač na Univerzitetu Renmin u Kini, objavio je na kineskom državnom thinktanku, Međunarodnom centru za saradnju, da zapadni međunarodni projekti poput Lobito koridora ne predstavljaju izazov za kinesku inicijativu jer Sjedinjene Države „ne mogu osigurati dovoljno sredstava i materijalne uslove za istinsku implementaciju svog ambicioznog globalnog infrastrukturnog plana.”
Vang Peng je također primijetio da bi SAD to mogle potkopati vršenjem diplomatskog pritiska na zemlje domaćine kako bi ih natjerale da raskinu sporazume o saradnji s Kinom; preuveličati negativan uticaj projekta "Pojas i put" na lokalno ekološko okruženje i vodne resurse... i razglasiti takozvano pitanje "zamke duga"
Povećanje kineskog duga među afričkim državama je nešto što je i Biden indirektno spomenuo u svojim izjavama u utorak, u pokušaju da SAD postavi kao pouzdanog partnera.
„Također smo nastojali da osiguramo da zemlje u razvoju ne moraju da biraju između otplate neodrživog duga i mogućnosti da ulažu u svoje ljude“, rekao je.
Ali, kao što je Biden takođe rekao, njegovo vrijeme ističe dok se priprema da napusti funkciju, za novoizabranog predsednika Donalda Trampa. Analitičari kažu da bi ovaj projekat mogao biti dobro prihvaćen od strane Trumpa, jer odgovara njegovom transakcijskom pristupu kontinentu i da se dopada jednom od najvećih Trumpovih pobornika, milijarderu Elonu Musku.
"Novac je ipak već namjenski", rekao je James Murphy sa Univerziteta Clark u Massachusettsu. “Nastavak projekta Lobito je pametna ideja – Trump ga ne mora posjedovati osim u smislu da mu to daje tačku za razgovor o našim strateškim/resursima vođenim interesima u Africi, posebno kao strategiju za nabavku minerala neophodnih za Elonove Tesle.”
Paris Huang je doprinijela ovom izvještaju.
