Linkovi

Izdvojeno

BIRN BiH: Pet stvari koje trebate znati o žalbama na presudu Ratku Mladiću

Former Bosnian Serb military commander Ratko Mladic is seen during an angry outburst at the Yugoslav War Crimes Tribunal in The Hague, Netherlands, Nov. 22, 2017.

Osam godina od početka suđenja, iznošenje žalbi na prvostepenu presudu Haškog tribunala, kojom je bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i drugih zločina počinjenih u BiH, konačno je planirano za utorak i srijedu, 25. i 26. augusta.

Iznošenje žalbi na presudu je do sada dva puta odgađano – u martu i junu. Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) prvu žalbenu sjednicu odgodio je zbog Mladićeve operacije a drugu zbog koronavirusa jer je bio otežan dolazak nekih sudija u Haag, kako je obrazloženo, kao i zbog činjenice da Mladić zbog svog zdravstvenog stanja i životne dobe spada u “rizičnu grupu”.

Evo kojih pet stvari trebate znati prije početka iznošenja žalbi nakon kojih će nasljednik Haškog tribunala, Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), donijeti presudu u posljednjem haškom predmetu za zločine u BiH.

Bosnia and Herzegovina, Bosnian Serb army Commander General Ratko Mladic hands out cans of bevarages to Bosnian Moslems, refugees from Srebrenica, as the wait to be transported from eastern Bosnian village of Potocari
Bosnia and Herzegovina, Bosnian Serb army Commander General Ratko Mladic hands out cans of bevarages to Bosnian Moslems, refugees from Srebrenica, as the wait to be transported from eastern Bosnian village of Potocari

Mladić je optužen i osuđen za najteže zločine

Mladića je u julu 1995. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, dok je u novembru iste godine optužnica proširena i uključivala je optužbe za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine koji se odnose na napad na Srebrenicu iz jula 1995., kao i uzimanje članova UN-ovih mirovnih snaga za taoce.

Od 1995. optužnica protiv Mladića je mijenjana četiri puta, a zadnji put je to Haško tužilaštvo uradilo u decembru 2011. kojom mu je na teret stavljeno 11 tačaka, odnosno genocid počinjen u Srebrenici, te u opštinama Prijedor, Ključ, Sanski Most, Foča, Vlasenica i Kotor-Varoš, progona širom BiH, terorisanja građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Prvostepeno vijeće Tribunala u Haagu je 22. novembra 2017. Mladića osudilo na kaznu doživotnog zatvora nakon što je zaključeno da je kriv za deset od 11 tačaka optužnice za genocid u Srebrenici 1995., zločine protiv čovječnosti u 15 bh. opština, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.

“Radnje optuženog u toj mjeri su doprinijele zločinima da oni bez njih ne bi bili počinjeni na taj način”, rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća Alphons Orie.

Sud je utvrdio da je on učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), a cilj prvog je bio da se Muslimani i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su Srbi polagali pravo, potom UZP-u koji je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja.

Cilj trećeg UZP-a, kako je navedeno u presudi, bilo je eliminisanje Muslimana iz Srebrenice, dok je četvrti UZP imao za cilj da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede vazdušne napade na vojne ciljeve Srba.

Prema prvostepenoj presudi, Mladić je, napadom na Srebrenicu u julu 1995. rukovodio na terenu, lažno obećavajući zarobljenim Bošnjacima da će ići u razmjenu, neposredno prije nego što su bili upućeni na stratišta. Prema presudi, srpske snage su od 12. do 17. jula 1995. “sistematski pobile nekoliko hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka” na “raznim mjestima pogubljenja u opštinama Srebrenica, Zvornik i Bratunac”.

Jedina tačka optužnice za koju Mladić nije proglašen krivim je ona za genocid u šest opština, a prilikom obrazlaganja tog dijela odluke je navedeno da iako je “veliki broj Bošnjaka i Hrvata ubijen ili su im nanijete teške povrede”, Vijeće je, međutim, zaključilo da oni nisu činili “značajan dio” tih etničkih grupa u opštinama, te da, stoga, nije ispunjen taj uslov za krivično djelo genocida.

Forensic experts examine human remains at a mass grave in the village of Tomasica, near the Bosnian town of Prijedor, Oct. 31, 2013. Exhumations are currently underway at Koricani Cliffs, a nearby site.
Forensic experts examine human remains at a mass grave in the village of Tomasica, near the Bosnian town of Prijedor, Oct. 31, 2013. Exhumations are currently underway at Koricani Cliffs, a nearby site.

Tužilaštvo je dokazivalo genocidnu namjeru, a Odbrana da Mladić nije naredio zločine

Tokom suđenja Mladiću, koje je počelo u maju 2012. godine kada je Tužilaštvo dalo uvodne riječi, saslušano je 169 svjedoka Optužbe i 208 svjedoka Odbrane, u spis su uvedene i pisane izjave više od 200 svjedoka, a prihvaćeno je skoro 10.000 dokaznih predmeta.

Tužilaštvo je u završnoj riječi na suđenju Mladiću navelo da je u svim zločinima presudna bila “njegova ruka”, odnosno “zločinačka namjera da se Bošnjaci i Hrvati uklone sa teritorije na koju su Srbi polagali pravo”, a tužioci su ga opisali kao “gospodara života i smrti”.

Richard Butler, vojni vještak, tokom suđenja ocijenio je da Vujadin Popović, Ljubiša Beara i Zdravko Tolimir, koji su osuđeni na doživotne robije za genocid u Srebrenici, nisu mogli organizovati strijeljanje zarobljenika bez Mladićevog odobrenja.

Odbrana je negirala zločinačko udruženje tvrdeći da je rat izazvala težnja Stranke demokratske akcije (SDA) ka “unitarnoj islamskoj BiH sa muslimanskom dominacijom” od koje su se Srbi branili, te je ustvrdila da su Sarajevo, Srebrenica i druga mjesta, kao “branjeni gradovi”, bili legitimna vojna meta, kao i da Mladić “nikada nije naredio nijedan zločin” i da nije imao “genocidnu namjeru”, jer ne postoji njegovo pisano naređenje da se pobiju Bošnjaci.

Među Mladićevim svjedocima koji su tvrdili da su Bošnjaci i Hrvati dobrovoljno napuštali ratne zone bio je i sadašnji član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, a neki od svjedoka Odbrane su tvrdili da su Bošnjaci “dobrovoljno” odlazili u “sabirne centre” radi “zaštite”.

Tužioci i branioci su se složili da su Mladićeve snage u ljeto 1995. godine zarobile više od 200 pripadnika UNPROFOR-a, ali je Optužba dokazivala da su oni bili taoci, a Odbrana da su bili ratni zarobljenici.

Bosnian Serb military chief Ratko Mladic during an angry outburst in the Yugoslav War Crimes Tribunal in The Hague, Netherlands, Nov. 22, 2017.
Bosnian Serb military chief Ratko Mladic during an angry outburst in the Yugoslav War Crimes Tribunal in The Hague, Netherlands, Nov. 22, 2017.

Tužilaštvo u žalbama traži kazne za genocid u drugim opštinama

Tužilaštvo je u najavi žalbe na presudu predložilo da Apelaciono vijeće proglasi Mladića krivim za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Foča, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica, odnosno za tačku optužnice po kojoj je oslobođen.

U žalbi Tužilaštvo navodi kako je pogrešan nalaz iz presude da “Mladić i drugi učesnici u UZP-u nisu dijelili genocidnu namjeru da unište Muslimane i Hrvate u tim opštinama”, te traže da Apelaciono vijeće utvrdi da je na meti Mladićevih snaga bio “značajan dio” muslimanskog i hrvatskog stanovništva.

Također, tužioci žalbom traže da bude ispravljen zaključak iz prvostepene presude, za koji tvrde da je pogrešan, da Mladić nije imao genocidnu namjeru u tim opštinama.

Mladićeva Odbrana je u najavi žalbe zatražila da, zbog niza pravnih i činjeničnih grešaka sudija, presuda kojom je osuđen na doživotni zatvor bude poništena, a on oslobođen, dok je alternativni prijedlog da mu bude ponovno suđeno.

Prema mišljenju Odbrane, Haški tribunal je pogriješio kada je u presudi Mladiću utvrdio da je postojao UZP čiji je on bio pripadnik, a branioci pobijaju i nalaz iz presude da su postojala zločinačka udruženja u Sarajevu i Srebrenici.

Branioci navode i da Mladić nije imao pravično suđenje zato što su njegova prava “grubo prekršena”, a žalba je izjavljena i na kaznu uz tvrdnju da sudije nisu u obzir uzele olakšavajuće okolnosti, dok se dio žalbe odnosi i na uzimanja za taoce pripadnika UNPROFOR-a u proljeće 1995. godine.

Theodor Meron
Theodor Meron

Izmjene Sudskog vijeća usporile završetak procesa

Mehanizam za međunarodne krivične sudove je u septembru 2018. prihvatio zahtjev Mladićeve Odbrane za izuzeće troje sudija iz žalbenog postupka zbog navodne pristrasnosti, odnosno sudije Theodora Merona te Carmela Agiusa i Daquna Liua.

Ovaj zahtjev Odbrane je prihvatio sudija Jean-Claude Antonetti, koji je u odluci naveo da troje sudija “djeluju pristrasno” s obzirom da su u ranijim predmetima u Haagu donosili određene zaključke koji se tiču Ratka Mladića. Antonetti je o ovom zahtjevu odlučivao nakon što se predsjednik MMKS-a Meron izuzeo iz odluke zbog toga što se podnesak odnosi i na njega.

Branioci su u podnescima citirali dijelove presuda koje su sudije Meron, Agius i Liu pisali, a u kojima su, prema mišljenju Odbrane, doneseni “neprihvatljivi zaključci koji se odnose na Mladića”.

Za Agiusa i Liua su u podnescima naveli da su bili članovi Vijeća i učestvovali u odlukama u nekim od predmeta za Srebrenicu za koje se sudilo u Haškom tribunalu, dok je za Merona napomenuto da je ovaj predsjedavao vijećima koja su Radislava Krstića i Zdravka Tolimira osudila za genocid u Srebrenici, te da je u ovim odlukama navedeno da je Mladić “namjeravao da ubije bosanske muslimane”, kao i da je imao znanja o nezakonitim aktivnostima njegovih podređenih.

Haško tužilaštvo je potom zatražilo da se ova odluka preispita, ali je MMKS odbio njihov zahtjev, te je imenovano novo vijeće kojeg čine predsjedavajuća Prisca Matimba Nyambe, te sudije Aminatta Lois Runeni N’gum, Gberdao Gustave Kam, Seymour Panton i Elizabeth Ibanda-Nahamya.

Troje novih sudija koji su imenovani u Žalbeno vijeće u Mladićevom predmetu nisu imali ranije predmete koji se tiču Srebrenice.

Sutkinja Nyambe ranije je u Haagu donosila odluke kojima je osporavala genocid u Srebrenici.

Ona je u predmetu protiv bivšeg visokog oficira Vojske Republike Srpske Zdravka Tolimira imala izdvojeno mišljenje, kojim je dovodila u pitanje zaključke o njegovoj odgovornosti i generalno o karakteru zločina.

Ex-Bosnian Serb wartime general Ratko Mladic appears in court at the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) in the Hague, Netherlands, Nov. 22, 2017.
Ex-Bosnian Serb wartime general Ratko Mladic appears in court at the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) in the Hague, Netherlands, Nov. 22, 2017.

Iznošenje žalbi trajat će dva dana i Mladić će imati priliku da se obrati

Prvog dana izlaganja žalbi u utorak, 25. augusta je planirano da počne desetominutnim izlaganjem predsjedavajuće Apelacionog vijeća Prisce Matimba Nyambe. Potom će prema rasporedu, Mladićeva Odbrana imati tri sata da iznese sve svoje žalbene navode izjavljene na prvostepenu presudu. Istog dana će Haško tužilaštvo imati dva sata da odgovori na žalbu Odbrane.

Naredni dan, tačnije 26. augusta, počet će obrazlaganjem žalbe Tužilaštva na presudu Mladiću, nakon čega će Odbrana imati sat i po vremena da iznese svoj odgovor na tu žalbu. Istog dana je predviđeno i Mladićevo obraćanje Apelacionom vijeću i njegovo izlaganje na prvostepenu presudu.

Iz MMKS-a su ranije saopštili da će iznošenje žalbi biti održano bez prisustva novinara i javnosti zbog pandemije COVID-19. Prenos iz sudnice imat će polusatno kašnjenje za javnost.

See all News Updates of the Day

Percepcija korupcije u 2022: U Evropi, od BiH gore samo u Rusiji i Ukrajini

Bosnia and Herzegovina has the worst result in the region for 2022

Dok brojne zemlje regiona idu naprijed, BiH je od 2012. godine nazadovala čak 8 indeksnih poena i zajedno sa Turskom u ovogodišnjem globalnom izvještaju Transparency Internationala izdvojena je kao primjer najvećeg pada u odnosu na 2012. godinu u regionu Istočne Evrope i Centralne Azije.

Bosna i Hercegovina ponovo je nazadovala u ovogodišnjem istraživanju Indeksa percepcije korupcije (Corruption Perception Index – CPI) koji objavljuje Transparency International (TI) i zauzima ubjedljivo najniže mjesto u regionu i treće najgore mjesto u Evropi kada je u pitanju stanje korupcije u zemlji, piše TI.

Samo su Rusija i Ukrajina ostvarile gori rezultat od BiH, koja sa ocjenom 34 na skali od 0 do 100, spada u red zemalja u kojima se stanje korupcije najviše pogoršava.

Korupcija: BiH među zemljama koje su najviše nazadovale
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:11 0:00

"BiH bilježi najgori trend od svih država okruženja što najbolje ilustruje primjer Kosova, koje je od 2012. sa ocjene 34 do 2022. napredovalo na 41 indeksni poen, dok je BiH za istih deset godina sa 45 nazadovala na 34 boda. U ključnim nalazima za region Istočne Evrope i Centralne Azije, navedeno je da zemlje Zapadnog Balkana ne mogu suzbiti organizovani kriminal zbog pogoršanja vladavine prava i zarobljenog pravosuđa", piše Transparency International BIH.

Bosna i Hercegovina u poređenju sa zemljama regiona.
Bosna i Hercegovina u poređenju sa zemljama regiona.

Posebno je naglašeno da je BiH na istorijskom dnu, a da etničke podjele ometaju demokratske institucije potrebne za borbu protiv korupcije, što se posebno vidjelo u Tužilaštvu BiH, za koje se navodi da postoje ozbiljne sumnje u njegovu sposobnost da procesuira korupciju, a da je imenovanje novog glavnog tužioca BiH prošlo u veoma manjkavoj proceduri u kojoj su tri od četiri prvobitna kandidata ili odustala ili su eliminisana. Brojni korupcijski skandali, ostavke i sam način izbora glavnog tužioca su ozbiljno doveli u pitanje integritet Tužilaštva, navedeno je u regionalnom saopštenju.

Ocjenjujući nalaze Indeksa, predsjedavajući upravnog odbora TI BiH, Srđan Blagovčanin istakao je:

“Ne samo da ne postoji nikakva strategija, politika ili aktivnost državnih institucija na sprečavanju korupcije, već državne institucije, potpuno zarobljene političkom kontrolom, svoje djelovanje gotovo u potpunosti fokusiraju na bavljenje korupcijom. Korupcija je nažalost postala primarni razlog postojanja institucija. Posebnu opasnost za državu predstavlja potpuna simbioza organizovanog kriminala i državnih institucija, što će voditi daljoj destabilizaciji zemlje i urušavanju sigurnosti.”

BiH je u protekloj godini dobila kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji, ali to je proteklo bez provođenja suštinskih reformi iz 14 prioriteta, te su loši rezultat CPI u Bosni i Hercegovini očekivani prvenstveno zbog izostanka ključnih reformi kao što su izmjene Izbornog zakona i Zakona finansiranju političkih partija, zakona o sukobu interesa, zaštiti prijavilaca korupcije, VSTS-u, a posebno zabrinjavaju pokušaji da se pod krinkom reformi usvoje zakoni koji su lošiji od postojećih.

Hitna akcija na sprečavanju daljeg propadanja zemlje nameće se kao prioritet bez kojeg je nemoguće očekivati otpočinjanje važnih reformskih procesa, navodi Transparency International.

Za 10 godina Bosna i Hercegovina uočljivo je pala na percepciji korupcije.
Za 10 godina Bosna i Hercegovina uočljivo je pala na percepciji korupcije.

Ruski uticaj u BiH: Suzbiti EU i NATO

Ruski uticaj u BiH: Suzbiti EU i NATO
please wait

No media source currently available

0:00 0:04:11 0:00

"Dok traje rat u Ukrajini, Rusi žele urediti Balkan kako oni žele, a ne Europa", kaže za Glas Amerike bivši ambasador BiH u Rusiji Enver Halilović. Analitičari ističu da je u BiH prisutan ruski utjecaj te da Ruska Federacija želi smanjiti utjecaj NATO-a na Balkan.

EU traži da BiH uvede vize državljanima Rusije

Putin i Dodik

Evropska unija (EU) očekuje od Bosne i Hercegovine, kao zemlje kandidata, da u potpunosti uskladi svoje vanjske, sigurnosne i trgovinske politike sa politikama EU, poručili su 30. januara iz Delegacije EU i Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH.

"Od Bosne i Hercegovine se očekuje i potpuna usklađenost sa viznom politikom EU, koja ne predviđa bezvizni režim sa Rusijom", pojasnili su za Radio Slobodna Evropa(RSE) iz Delegacije EU u BiH.

Dodali su da je u petom izvještaju Mehanizma za praćenje nakon liberalizacije viznog režima iz decembra 2022. godine, potvrđeno da BiH i dalje ispunjava kriterije za liberalizaciju viznog režima sa schengenskim prostorom.

Preporučeno je tada da BiH "prioritetno uskladi svoju viznu politiku sa listom trećih zemalja kojima su potrebne vize za EU, posebno onih trećih zemalja koje predstavljaju rizik od neregularnih migracija ili rizik po sigurnost EU."

EU je 9. septembra prošle godine, zbog invazije Rusije na Ukrajinu, ponovo uvela vize za građane Ruske Federacije, koji su imali olakšan ulaz u EU od 2007. godine.

EU od tada na ruske državljane primjenjuje opšta pravila, pa je vizna taksa povećana sa 35 eura na 80 eura. Uz zahtjev za vizu traži se obimnija dokumentacija a proces obrade zahtjeva je postao dugotrajnji i restriktivniji.

Bosna i Hercegovina, međutim, i dalje primjenjuje bezvizni režim sa Rusijom, sa kojom je potpisala Sporazum 2013. godine.

Naime, Bosna i Hercegovina još nije uskladila svoj vizni režim sa viznim režimom EU, iako ima obavezu da to učini kao zemlja koja je 15. decembra prošle godine dobila kandidatski status za članstvo u EU.

Vize građanima Rusije kao korak ka EU i boljem upravljanju migracijama

Obaveza usklađivanja sa viznom politikom EU istaknuta je i u Izvještaju Evropske komisije o BiH iz oktobra prošle godine. U Izvještaju se navodi da je zakonodavni okvir o vizama u velikoj mjeri usklađen sa EU, ali da ga je potrebno "u potpunosti uskladiti sa listom zemalja čiji državljani trebaju ulaznu vizu".

Pitanje pooštravanja viznog režima BiH sa Ruskom Federacijom se dodatno nametnulo krajem 2022. godine, nakon dolaska grupe Čečena, ruskih državljana, u BiH.

Njihov cilj je bio izbjeći mobilizaciju u rusku armiju i slanje na Ukrajinsko ratište. Planirali su ući u Hrvatsku i dalje ka zapadnim zemljama EU, te zatražiti azil.

Iz Granične policije BiH su 29. decembra, rekli za RSE da je utvrđeno da Čečeni "zloupotrebljavaju bezvizni režim BiH i Rusije", te da ne ispunjavaju uslove za ulazak u BiH.

Istog dana je skupini ruskih državljana iz Čečenije i Ingušetije, njih oko 20, odbijen ulazak u Bosnu i Hercegovinu i oni su vraćeni u Tursku, odakle su stigli na Sarajevski aerodrom.

Zašto BiH još uvijek nije uskladila vizni režim sa EU?

Od početka invazije na Ukrajinu 24. februara, Bosna i Hercegovina je, putem svoje misije u Briselu, glasala za nekoliko paketa sankcija koje je EU uvela Rusiji.

No, sankcije nisu "zaživjele" u praksi s obzirom na to da odluku o njihovoj provedbi nije potvrdio Savjet ministara BiH, zbog protivljenja ministara iz Republike Srpske (RS).

Sudeći prema nedavnoj izjavi predsjednika RS-a Milorada Dodika, ministri iz tog bh. entiteta i ubuduće će se protiviti sankcijama prema Rusiji, kao i uvođenju viza za njene građane.

"Republika Srpska neće mijenjati spoljnopolitičke stavove u vezi sa Rusijom i Rusija ostaje važan partner RS-a", poručio je Dodik 28. decembra, navodeći da se RS i dalje zalaže za politiku neutralnosti po pitanju ruske invazije na Ukrajinu.

Na upit RSE kada bi BiH mogla da uskladi vizni režim sa politikom EU, Dodik je odgovorio:

"To je to. Baš je Bosna i Hercegovina uvela sankcije, je l' tako? To je ta priča koja se proteže čitavu godinu kako je navodno neki neodgovorni ambasador dao svoj politički stav, ali kad dođete ovdje u stvarnu situaciju, onda vidite da BiH nije uvela sankcije Rusiji i neće uvesti."

Naveo je i da "ne mora da znači da je sve što dolazi iz EU najbolje za nas", te da u RS ne žele da se odriču identiteta i tradicionalnih vrijednosti "samo za neki novac koji oni nude".

Borba protiv oružanog nasilja: Amerika u ratu sama sa sobom

Samo praćenje svih pucnjava postalo je teško, s lokacijama, okolnostima i imenima žrtava koji se spajaju u naizgled beskonačan trag krvoprolića i tuge.

Sve se više osjeća kao da je Amerika u ratu sama sa sobom.

U New Orleansu, samo nekoliko dana u novoj godini, 14-godišnja djevojčica je ubijena iz vatrenog oružja, zajedno sa svojim ocem i stricem. Nekoliko dana nakon toga, u učionici u Virginiji, šestogodišnji dječak je izvadio pištolj i ustrijelio svoju učiteljicu iz prvog razreda. Tu je vijest zasjenila masovna pucnjava u kalifornijskom plesnom studiju prošlog vikenda u kojoj je ubijeno 11 ljudi. Dan kasnije, nekoliko stotina milja dalje, poljoprivredni radnik otvorio je vatru u gradu na obali, ubivši sedam kolega. Još troje je ubijeno, a četvero ranjeno u pucnjavi u kući za kratkoročni najam u otmjenoj četvrti Los Angelesa rano u subotu.

A mnogi su Amerikanci duboko pesimistični da će se nešto uskoro promijeniti. Kada je predsjednik Joe Biden prošle godine potpisao zakon za borbu protiv oružanog nasilja - prvu takvu mjeru koja je prošla Kongres u generaciji - znatna većina ga je podržala. Ali 78% je reklo da vjeruje da će učiniti malo ili ništa, pokazalo je istraživanje Pew Research Centera.

Sam broj ubistava i brzi tempo političkog odgovora "rađaju osjećaj nemoći i očaja", rekao je Pedro Noguera, dekan obrazovne škole na Sveučilištu Južne Kalifornije i sociolog koji je više proučavao oružano nasilje. više od dva desetljeća.

"Mislim da se niko ne osjeća dobro zbog ovoga gdje se nalazimo - čak ni ljubitelji oružja", rekao je.

Ali ako bi vas zbog svega toga moglo pomisliti da je Amerika otupjela na oružano nasilje, Zeneta Everhart se ne bi složila.

Njen tada 19-godišnji sin, Zaire, radio je honorarni posao u supermarketu u Buffalu prošlog maja kada je upao naoružani muškarac tražeći crnce koje bi ubio. Desetorica su poginula u napadu. Zaire je pogođen metkom u vrat, ali je preživio.

“Ne mislim da zemlja postaje otupjela na to, ali mislim da je zemlja frustrirana”, rekla je. “Mislim da su ljudi umorni.”

“Znaš, ne želimo čuti o ovome. Ne želimo čuti o tome da nam djeca umiru od oružanog nasilja i ne želimo čuti o našim starijima koji su ubijeni u napadu na studio u Kaliforniji. "Kako užasno. Kako srceparajuće.”

Ali to čini Everharta i druge još odlučnijima u pronalaženju načina za zaustavljanje nasilja.

Mjesec dana nakon pucnjave u supermarketu, ona i rođaci drugih žrtava otišli su u Washington, D.C., svjedočeći pred odborom Predstavničkog doma o potrebi donošenja zakona o sigurnosti oružja. Dva tjedna kasnije, Biden je potpisao zakon o oružanom nasilju.

Taj uspjeh i kontinuirani oporavak njezina sina daju joj energiju.

Ali u zemlji u kojoj su stavovi o oružju i nasilju često kontradiktorni, zacrtavanje smjera djelovanja stvara neugodnu računicu.

Sveukupno, 71% Amerikanaca kaže da bi zakoni o oružju trebali biti stroži, prema anketi koju su 2022. proveli Harris School of Public Policy Sveučilišta u Chicagu i Centar za istraživanje javnih pitanja Associated Press-NORC. Ali u istoj anketi, 52% je reklo da je također vrlo važno zaštititi pravo Amerikanaca na posjedovanje oružja radi osobne sigurnosti.

Prošlogodišnji zakon o oružanom nasilju osmišljen je kako bi se postupno pooštrili uvjeti za mlade ljude da kupuju oružje, uskrati vatreno oružje većem broju obiteljskih zlostavljača i pomogne lokalnim vlastima da privremeno oduzmu oružje od ljudi za koje se smatra da su opasni. Većina njegovih troškova od 13 milijardi dolara otišla bi za jačanje programa mentalnog zdravlja i za škole.

Međutim, ove je godine broj smrtnih slučajeva od pucnjave već duboko obeshrabrujući.

Prva masovna pucnjava u zemlji prošle godine dogodila se 23. januara. Do istog datuma ove godine, nacija je već pretrpjela šest masovnih pucnjava, ostavivši 39 mrtvih, prema bazi podataka koju su prikupili The Associated Press, USA Today i Northeastern University. Prati svaki napad u SAD-u koji je odnio najmanje četiri života, ne uključujući napadačev, od 2006.

"Nažalost, mislim da smo postali imuni na to", rekao je Mark Gius, profesor na koledžu Quinnipiac koji proučava oružano nasilje i javnu politiku. “To je postalo dio života.”

Fred Guttenberg, čija je 14-godišnja kći Jaime ubijena kada je naoružani muškarac divljao po srednjoj školi u Parklandu na Floridi 2018., predobro zna koliko nasilje može biti ogromno.

Neposredan instinkt kod ovih pucnjava, rekao je, jest pomisliti "evo nas opet." Ali tu nije kraj.

“Nije da Amerikance nije briga. Radi se o tome da smo dopustili da ode predaleko", rekao je. “Amerika obraća pažnju. Ljudi su više angažirani po ovom pitanju nego što su ikada bili.”

Godinama se u Kongresu i na Floridi zalagao za zakon poznat kao “Jaime's Law", koji bi od ljudi koji kupuju municiju zahtijevao da prođu iste provjere kao i za kupovinu oružja. Zakoni su više puta zapeli, ali on ne odustaje.

Dok masovna ubistva poput Parklanda privlače veliku pozornost, više od polovice od oko 45.000 američkih smrtnih slučajeva od vatrenog oružja godišnje je samoubistvo.

Od ubistava iz vatrenog oružja, velika većina ostavlja samo jednu ili dvije mrtve osobe. Mnoge od tih smrti ne dobivaju pozornost, osim vlasti i ljudi koji su pogođeni.

"To je tužna stvar", rekla je Noguera iz USC-a. "Gotovo je potrebno biti pod izravnim utjecajem da biste shvatili koliko je opasna situacija upravo sada."

To je stvorilo situaciju u kojoj se čak i ljudi koji mrze oružje mogu naći u situaciji da se pitaju trebaju li ga kupiti.

"To je razumljivo", rekao je. “Ljudi misle: ako nas država ne može zaštititi, onda moramo zaštititi sami sebe.”

Osam mjeseci nakon napada u supermarketu Buffalo, liječnici dosad nisu uspjeli izvaditi sve dijelove metaka koji su se zaglavili u tijelu Everharina sina, neki od njih opasno blizu vitalnih organa. No njegovo preživljavanje ju motivira da nastavi gurati vladu ka promjenama, a ona poziva druge da ne odustaju od borbe kad čuju za još jednu pucnjavu.

"Nemoj biti neosjetljiv na ovo", rekla je. “Ovo bi te trebalo boljeti. Trebao bi osjetiti nešto.”

Turska: Opozicija pod pritiscima dok Erdogan nastoji osigurati reizbor

Turska: Opozicija pod pritiscima dok Erdogan nastoji osigurati reizbor
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:02 0:00

Ustavni sud Turske odbacio je poziv druge po veličini opozicione Narodne demokratske stranke da se odluka o gašenju stranke odgodi do okončanja opštih izbora u Turskoj, koji su zakazani za maj. Kritičari kažu da ova odluka povećava zabrinutost da Erdogan koristi pravosuđe da potkopa opoziciju.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG