Top priča BiH
BIRN BiH: Pet stvari koje trebate znati o žalbama na presudu Ratku Mladiću
Osam godina od početka suđenja, iznošenje žalbi na prvostepenu presudu Haškog tribunala, kojom je bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i drugih zločina počinjenih u BiH, konačno je planirano za utorak i srijedu, 25. i 26. augusta.
Iznošenje žalbi na presudu je do sada dva puta odgađano – u martu i junu. Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) prvu žalbenu sjednicu odgodio je zbog Mladićeve operacije a drugu zbog koronavirusa jer je bio otežan dolazak nekih sudija u Haag, kako je obrazloženo, kao i zbog činjenice da Mladić zbog svog zdravstvenog stanja i životne dobe spada u “rizičnu grupu”.
Evo kojih pet stvari trebate znati prije početka iznošenja žalbi nakon kojih će nasljednik Haškog tribunala, Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), donijeti presudu u posljednjem haškom predmetu za zločine u BiH.
Mladić je optužen i osuđen za najteže zločine
Mladića je u julu 1995. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, dok je u novembru iste godine optužnica proširena i uključivala je optužbe za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine koji se odnose na napad na Srebrenicu iz jula 1995., kao i uzimanje članova UN-ovih mirovnih snaga za taoce.
Od 1995. optužnica protiv Mladića je mijenjana četiri puta, a zadnji put je to Haško tužilaštvo uradilo u decembru 2011. kojom mu je na teret stavljeno 11 tačaka, odnosno genocid počinjen u Srebrenici, te u opštinama Prijedor, Ključ, Sanski Most, Foča, Vlasenica i Kotor-Varoš, progona širom BiH, terorisanja građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Prvostepeno vijeće Tribunala u Haagu je 22. novembra 2017. Mladića osudilo na kaznu doživotnog zatvora nakon što je zaključeno da je kriv za deset od 11 tačaka optužnice za genocid u Srebrenici 1995., zločine protiv čovječnosti u 15 bh. opština, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.
“Radnje optuženog u toj mjeri su doprinijele zločinima da oni bez njih ne bi bili počinjeni na taj način”, rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća Alphons Orie.
Sud je utvrdio da je on učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), a cilj prvog je bio da se Muslimani i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su Srbi polagali pravo, potom UZP-u koji je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja.
Cilj trećeg UZP-a, kako je navedeno u presudi, bilo je eliminisanje Muslimana iz Srebrenice, dok je četvrti UZP imao za cilj da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede vazdušne napade na vojne ciljeve Srba.
Prema prvostepenoj presudi, Mladić je, napadom na Srebrenicu u julu 1995. rukovodio na terenu, lažno obećavajući zarobljenim Bošnjacima da će ići u razmjenu, neposredno prije nego što su bili upućeni na stratišta. Prema presudi, srpske snage su od 12. do 17. jula 1995. “sistematski pobile nekoliko hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka” na “raznim mjestima pogubljenja u opštinama Srebrenica, Zvornik i Bratunac”.
Jedina tačka optužnice za koju Mladić nije proglašen krivim je ona za genocid u šest opština, a prilikom obrazlaganja tog dijela odluke je navedeno da iako je “veliki broj Bošnjaka i Hrvata ubijen ili su im nanijete teške povrede”, Vijeće je, međutim, zaključilo da oni nisu činili “značajan dio” tih etničkih grupa u opštinama, te da, stoga, nije ispunjen taj uslov za krivično djelo genocida.
Tužilaštvo je dokazivalo genocidnu namjeru, a Odbrana da Mladić nije naredio zločine
Tokom suđenja Mladiću, koje je počelo u maju 2012. godine kada je Tužilaštvo dalo uvodne riječi, saslušano je 169 svjedoka Optužbe i 208 svjedoka Odbrane, u spis su uvedene i pisane izjave više od 200 svjedoka, a prihvaćeno je skoro 10.000 dokaznih predmeta.
Tužilaštvo je u završnoj riječi na suđenju Mladiću navelo da je u svim zločinima presudna bila “njegova ruka”, odnosno “zločinačka namjera da se Bošnjaci i Hrvati uklone sa teritorije na koju su Srbi polagali pravo”, a tužioci su ga opisali kao “gospodara života i smrti”.
Richard Butler, vojni vještak, tokom suđenja ocijenio je da Vujadin Popović, Ljubiša Beara i Zdravko Tolimir, koji su osuđeni na doživotne robije za genocid u Srebrenici, nisu mogli organizovati strijeljanje zarobljenika bez Mladićevog odobrenja.
Odbrana je negirala zločinačko udruženje tvrdeći da je rat izazvala težnja Stranke demokratske akcije (SDA) ka “unitarnoj islamskoj BiH sa muslimanskom dominacijom” od koje su se Srbi branili, te je ustvrdila da su Sarajevo, Srebrenica i druga mjesta, kao “branjeni gradovi”, bili legitimna vojna meta, kao i da Mladić “nikada nije naredio nijedan zločin” i da nije imao “genocidnu namjeru”, jer ne postoji njegovo pisano naređenje da se pobiju Bošnjaci.
Među Mladićevim svjedocima koji su tvrdili da su Bošnjaci i Hrvati dobrovoljno napuštali ratne zone bio je i sadašnji član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, a neki od svjedoka Odbrane su tvrdili da su Bošnjaci “dobrovoljno” odlazili u “sabirne centre” radi “zaštite”.
Tužioci i branioci su se složili da su Mladićeve snage u ljeto 1995. godine zarobile više od 200 pripadnika UNPROFOR-a, ali je Optužba dokazivala da su oni bili taoci, a Odbrana da su bili ratni zarobljenici.
Tužilaštvo u žalbama traži kazne za genocid u drugim opštinama
Tužilaštvo je u najavi žalbe na presudu predložilo da Apelaciono vijeće proglasi Mladića krivim za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Foča, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica, odnosno za tačku optužnice po kojoj je oslobođen.
U žalbi Tužilaštvo navodi kako je pogrešan nalaz iz presude da “Mladić i drugi učesnici u UZP-u nisu dijelili genocidnu namjeru da unište Muslimane i Hrvate u tim opštinama”, te traže da Apelaciono vijeće utvrdi da je na meti Mladićevih snaga bio “značajan dio” muslimanskog i hrvatskog stanovništva.
Također, tužioci žalbom traže da bude ispravljen zaključak iz prvostepene presude, za koji tvrde da je pogrešan, da Mladić nije imao genocidnu namjeru u tim opštinama.
Mladićeva Odbrana je u najavi žalbe zatražila da, zbog niza pravnih i činjeničnih grešaka sudija, presuda kojom je osuđen na doživotni zatvor bude poništena, a on oslobođen, dok je alternativni prijedlog da mu bude ponovno suđeno.
Prema mišljenju Odbrane, Haški tribunal je pogriješio kada je u presudi Mladiću utvrdio da je postojao UZP čiji je on bio pripadnik, a branioci pobijaju i nalaz iz presude da su postojala zločinačka udruženja u Sarajevu i Srebrenici.
Branioci navode i da Mladić nije imao pravično suđenje zato što su njegova prava “grubo prekršena”, a žalba je izjavljena i na kaznu uz tvrdnju da sudije nisu u obzir uzele olakšavajuće okolnosti, dok se dio žalbe odnosi i na uzimanja za taoce pripadnika UNPROFOR-a u proljeće 1995. godine.
Izmjene Sudskog vijeća usporile završetak procesa
Mehanizam za međunarodne krivične sudove je u septembru 2018. prihvatio zahtjev Mladićeve Odbrane za izuzeće troje sudija iz žalbenog postupka zbog navodne pristrasnosti, odnosno sudije Theodora Merona te Carmela Agiusa i Daquna Liua.
Ovaj zahtjev Odbrane je prihvatio sudija Jean-Claude Antonetti, koji je u odluci naveo da troje sudija “djeluju pristrasno” s obzirom da su u ranijim predmetima u Haagu donosili određene zaključke koji se tiču Ratka Mladića. Antonetti je o ovom zahtjevu odlučivao nakon što se predsjednik MMKS-a Meron izuzeo iz odluke zbog toga što se podnesak odnosi i na njega.
Branioci su u podnescima citirali dijelove presuda koje su sudije Meron, Agius i Liu pisali, a u kojima su, prema mišljenju Odbrane, doneseni “neprihvatljivi zaključci koji se odnose na Mladića”.
Za Agiusa i Liua su u podnescima naveli da su bili članovi Vijeća i učestvovali u odlukama u nekim od predmeta za Srebrenicu za koje se sudilo u Haškom tribunalu, dok je za Merona napomenuto da je ovaj predsjedavao vijećima koja su Radislava Krstića i Zdravka Tolimira osudila za genocid u Srebrenici, te da je u ovim odlukama navedeno da je Mladić “namjeravao da ubije bosanske muslimane”, kao i da je imao znanja o nezakonitim aktivnostima njegovih podređenih.
Haško tužilaštvo je potom zatražilo da se ova odluka preispita, ali je MMKS odbio njihov zahtjev, te je imenovano novo vijeće kojeg čine predsjedavajuća Prisca Matimba Nyambe, te sudije Aminatta Lois Runeni N’gum, Gberdao Gustave Kam, Seymour Panton i Elizabeth Ibanda-Nahamya.
Troje novih sudija koji su imenovani u Žalbeno vijeće u Mladićevom predmetu nisu imali ranije predmete koji se tiču Srebrenice.
Sutkinja Nyambe ranije je u Haagu donosila odluke kojima je osporavala genocid u Srebrenici.
Ona je u predmetu protiv bivšeg visokog oficira Vojske Republike Srpske Zdravka Tolimira imala izdvojeno mišljenje, kojim je dovodila u pitanje zaključke o njegovoj odgovornosti i generalno o karakteru zločina.
Iznošenje žalbi trajat će dva dana i Mladić će imati priliku da se obrati
Prvog dana izlaganja žalbi u utorak, 25. augusta je planirano da počne desetominutnim izlaganjem predsjedavajuće Apelacionog vijeća Prisce Matimba Nyambe. Potom će prema rasporedu, Mladićeva Odbrana imati tri sata da iznese sve svoje žalbene navode izjavljene na prvostepenu presudu. Istog dana će Haško tužilaštvo imati dva sata da odgovori na žalbu Odbrane.
Naredni dan, tačnije 26. augusta, počet će obrazlaganjem žalbe Tužilaštva na presudu Mladiću, nakon čega će Odbrana imati sat i po vremena da iznese svoj odgovor na tu žalbu. Istog dana je predviđeno i Mladićevo obraćanje Apelacionom vijeću i njegovo izlaganje na prvostepenu presudu.
Iz MMKS-a su ranije saopštili da će iznošenje žalbi biti održano bez prisustva novinara i javnosti zbog pandemije COVID-19. Prenos iz sudnice imat će polusatno kašnjenje za javnost.
See all News Updates of the Day
Eric Larson: Očekujem optužnice za svaki slučaj korupcije u KS, prestanite sarađivati s korumpiranim političarima
“Tužilaštvo Kantona Sarajevo bi za mjesec ili dva moglo podići optužnice za svaki slučaj korupcije”, najavio je u intervjuu za Glas Amerike Eric Larson iz sarajevskog Ureda borbu protiv korupcije. Kako je rekao u razgovoru, u Bosni se ništa neće promijeniti dok ljude ne prestanu varati, a država doslovno umire zbog korupcije.
Sadržaji Glasa Amerike su besplatni za republikaciju u drugim medijima ali isključivo uz poštivanje dva uslova: navođenje izvora i URL link na orginalan sadržaj. Prenošenje sadržaja bez ispunjenja ova dva uslova Glas Amerike smatra neovlaštenom reprodukcijom i može pokrenuti pravnu zaštitu svog materijala.
GLAS AMERIKE: Za vrijeme pandemije korona virusa, ali i ranije, Kanton Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu su potresle različite koruptivne afere (stranačko zapošljavanje, afera "Respiratori", korumpirani pravosudni funkcioneri). Kako komentirate korumpiranost najvećih državnih funkcionera u BiH? Ko je, prema Vašem mišljenju, najviše korumpiran i koji segment društva?
LARSON: Pokušavam ne komentirati pojedinačne slučajeve, jer ne želim biti “zaglavljen” u svakodnevnoj borbi protiv korupcije. Mislim da je veće pitanje ko nije korumpiran i kako ih ljudi iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine mogu podržavati? Reći ću koja je vrsta službenika u Bosni i Hercegovini najkorumpiranija. Za mene su to lažni nacionalisti koji istrošenim, etno-nacionalističkim govorom pokušavaju odvratiti pažnju ljudi od korupcije. U Bosnu dolazim 15 godina i nikada nisam upoznao nijednog nacionalističkog političara, baš nijednog, ali sam upoznao puno lažnih patriota koji odvraćaju pažnju ljudi od vlastite korupcije.
Dakle, u Bosni se ništa neće promijeniti dok ljude ne prestanu varati.Eric Larson
Neka policija istražuje. Neka tužioci procesuiraju i krivično gone. Neka sudije presuđuju. Nemojte dopustiti da vam pažnju odvlače lažni narativi nacionalizma. Jedan od fokusa na kojem smo radili s našim partnerima u sarajevskom uredu za borbu protiv korupcije je sektorski pristup korupciji. Umjesto da se nužno fokusirate samo na jedan slučaj, pogledajte cijelo društvo - zdravstveni sektor je npr. područje visokog rizika od korupcije. Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu je veoma počastvovana zbog svoje uloge u BiH. Bili smo podrška operacionalizaciji i uspostavljanju nove Radne grupe za borbu protiv korupcije u zdravstvenom sektoru Kantona Sarajevo. Mislim da je to budućnost.
Također treba obratiti pažnju na korupciju koja svakodnevno utječe na građane. Često su to sitnice poput saobraćajne policije. Htio bih pohvaliti policijskog komesara Kantona Sarajevo Nusreta Selimovića za njegovu kampanju protiv korumpirane saobraćajne policije koja svakodnevno muči građane. Također smo ponosni na podršku kampanji koja ohrabruje građane da ne sarađuju sa korumpiranom saobraćajnom policijom.
Još jedno područje koje je korumpirano je sektor izdavanja građevinskih dozvola. Postoji termin urbicid, gdje je korupcija na veoma visokom nivou - gradnja je napredovala, a prelijepa priroda uništena. Svi dijelovi grada se uništavaju jer ne postoji planska gradnja.
Dodatno, korupcija u odjelima za zapošljavanje i zapošljavanje u javnim službama predstavlja ogroman problem. Nezaposlenost, ovdje u Bosni, je vrlo velika. Očigledno je da je sposobnost davanja poslova ključni izvor političkog pokroviteljstva. Nedavno je na tom segmentu urađeno dosta dobrog posla. Uvjeren sam i nadam se da ćemo sljedećih mjesec ili dva vidjeti kako iz kantonalnog tužilaštva izlazi puno optužnica za svaki slučaj korupcije.
GLAS AMERIKE: Prema Vašem mišljenju, koliko ispaštaju građani Sarajeva i BiH? Kako se oni trebaju ponašati i šta mogu učiniti?
LARSON: Građani moraju prestati sarađivati s korumpiranim zvaničnicima. Za tango je potrebno dvoje. Svaki službenik koji je primio mito, neko mu ga je dao. I nažalost, korupcija je postala toliko raširena u Bosni, da neki ljudi ni ne slute da je davanje mita zločin. Oni samo misle da je primanje mita zločin. Druga stvar koju građani trebaju učiniti je da počnu prijavljivati takve stvari. Otkada sam ovdje (u Bosni i Hercegovini op.a.,), povećao se broj prijava građana o korupciji.
Anonimne prijave nam više ne trebaju. Ne treba neko da kaže da je “ministar x” korumpiran ili da postoji korupcija u “uredu A”. To znaju svi. Trebaju nam izvještaji o korupciji - a kada kažem "mi”, mislim na lokalne institucije, kantonalni ured za borbu protiv korupcije. Trebaju nam svjedoci koji mogu govoriti o tome, dokumenti koji to mogu dokazati, datumi, vremena, lokacije. Ako ne vjerujete nekim ljudima, prijavite ih svugdje - nezavisnim medijima, kantonalnom uredu za borbu protiv korupcije, policiji, i tužilaštvu. Građani također mogu posjetiti web stranicu Ureda za borbu protiv korupcije Sarajevo i tamo prijaviti nepravilnosti koje primjete. Tamo su i informacije o imovini koju su prijavili javni službenici.
Ako vidite da nešto nedostaje, a slučajno znate da određeni javni službenik ima vilu, Range Rover ili nešto slično, a to nije u izvještaju, prijavite.Eric Larson
U Bosni postoji izraz "tužibaba". Svi sve znaju. Pa prijavite čak i takve stvari. Ali više od svega ostalog, građani Bosne i Hercegovine moraju vjerovati. Prvi trik korumpiranog zvaničnika je demotivirati ljude, prevariti ih misleći da nemaju moć. Stvarnost je da građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine imaju veliku moć. To je dokazano na proteklim izborima. Oni također mogu organizirati građanske akcije, konkretno socijalnu izolaciju. Šta mislim pod tim? Umjesto da korumpirane zvaničnike tretirate kao heroje ili uvažene članove društva, ne pozivajte ih na društvene događaje, izolirajte ih kao da ih imaju korona virus.
Korupcija je egzistencijalna prijetnja Bosni i Hercegovini. Ljudi odlaze. Vidio sam jedan međunarodni izvještaj koji kaže da je u Bosni zapravo ostalo manje od tri miliona ljudi koji ovdje stvarno žive. Dakle, Bosna doslovno umire zbog korupcije. To prijeti vašoj budućnosti. Ugrožava budućnost vaše djece. Bez veza ne možete često dobiti medicinski pregled. Ne možete dobiti posao bez veza. Dijete ne možete upisati u pristojnu školu bez veze. Korupcija utječe na svakoga, a sigurno i na euroatlanske integracije.
GLAS AMERIKE: Skoro pet mjeseci ste dio tima Ureda za borbu protiv korupcije u Kantonu Sarajevo. Da li je to dovoljno vremena da prokomentirate stepene korupcije u Kantonu Sarajevo? Kakve podatke je prikupio Ured za borbu protiv korupcije?
LARSON: Situacija, kada je riječ o korupciji, u sarajevskom uredu za borbu protiv korupcije i u Bosni i Hercegovini u cijelosti, je dosta složena da pet mjeseci nije dovoljno. Bez obzira na to, ovo je treća dužnost koju obavljam u BiH i imam dosta iskustva u borbi protiv korupcije, uključujući i iskustvo ovdje u Bosni. To mi je olakšalo posao. Sarajevski ured za borbu protiv korupcije upravo je predstavio detaljan izvještaj na 150 stranica u kojem se navode sve različite vrste korupcije koje su identificirali. I to ne samo za posljednjih pet mjeseci, već za posljednjih nekoliko godina. Pozivam građane da ga pročitaju.
GLAS AMERIKE: Kakve informacije ste otkrili?
LARSON: Najveća korupcija je u zapošljavanju, jer je očito velika nezaposlenost u Bosni i to je područje visokog rizika. Vidjeli smo i puno lažnih diploma. Tu su i problemi u bankarskom sektoru, mnogo problema s izdavanjem građevinskih dozvola. I pored tih vrsta korupcije, neka od područja visokog rizika su zdravstveni i obrazovni sektor.
GLAS AMERIKE: Mogu li Sjedinjene Američke Države, američki narod i Ambasada SAD-a u Sarajevu, na bilo koji način, utjecati na stepen korupcije u BiH, doprinijeti da se on smanji? Na koji način?
Puno radimo na tome da slučajevi budu uspješno riješeni. Bosni smo donirali sofisticirani analitički softver kako bismo im pomogli u otkrivanju i spriječavanju korupcije.Eric Larson
LARSON: Amerika čini sve što možemo kako bismo se borili protiv korupcije u Bosni i Hercegovini, i znate, osjećam neku promjenu u zraku. Nešto se događa. Ljudi su nestrpljivi i ljuti, a Amerika to želi podržati. I ne samo ja. Ambasador Eric Nelson i cijeli njegov tim. Tu su naši politički i ekonomski odjeli, OPDAT, ICITAP, tu su ljudi poput mene.
U prošlosti, ako ćemo biti iskreni, bilo je dosta nejasnih generičkih treninga o korupciji. Pokušavamo biti konkretni, poput laserska i organizirati dosta obuka. Pokušavamo prenijeti znanje kako pratiti novac na međunarodnom nivou, iskustvo o međunarodnim finansijskim istragama, obuke o administrativnim postupcima itd. Sjedinjene Države žele pružiti podršku partnerima u Bosni i za slične stvari.
Procesuiranje korupcije na državnom pravosudnom nivou u 2020. godini
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je od početka 2020. godine podiglo samo 12 optužnica protiv 22 osobe koje se terete za koruptivna krivična djela, od čega je više od polovine podignuto u decembru. U optužnicama gdje je naveden takav iznos, ukupna pribavljena korist, prema saopštenjima najvišeg tužilaštva u državi, iznosi tek nešto više od 15.000 KM i 40 eura.
Tužilaštvo je tek u decembru zbog koruptivnih krivičnih djela podiglo optužnicu protiv premijera i ministra u Vladi Federacije BiH, sadašnjeg i bivšeg ministra sigurnosti BiH, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije te aktera afere “Potkivanje”.
Ostale optužnice Tužilaštva podignute su protiv nogometnih sudaca u Prvoj ligi Federacije, graničnih policajaca i inspektora Ureda za veterinarstvo BiH koji se terete da su zahtijevali i primali dar za propust osoba i robe u državu, kao i državljanina Srbije koji je graničnom policajcu davao dar od 150 KM kako bi olakšao pasošku kontrolu svom poznaniku.
Ove godine Tužilaštvo BiH podiglo je jednu optužnicu više ali protiv manje osoba za korupciju nego 2019. godine kada je podignuto ukupno 11 optužnica protiv 33 osobe zbog koruptivnih krivičnih djela. Najviše optuženih su bili carinici Uprave za indirektno oporezvanje (UIO). Po jedna optužnica odnosila se na pripadnika SIPA-e i Oružanih snaga, a optužen je i bivši ministar sigurnosti Dragan Mektić, njegov šef kabineta te pomoćnik ministra.
Pravni stručnjaci sa kojima je razgovarala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) smatraju da se na državnom nivou ne procesuira korupcija koja se odnosi na privatizacije i koja je ušla u sistem obrazovanja, školstva, zdravstva te da Tužilaštvo BiH svoje resurse fokusira na laganije predmete koje je lako dokazati.
Rad Tužilaštva BiH na koruptivnim predmetima advokat Ragib Hadžić ocjenjuje kao “kap od kapi u moru” te smatra da se radi o selektivnom pristupu podizanja optužnica i da tužioci koji su zaduženi za predmete korupcije ne pokazuju vlastitu inicijativu u pokretanju istraga.
“To je zamazivanje očiju javnosti da se stekne utisak da oni nešto rade i zato grebu po površini, nađu nešto malo ‘žrtvenih jagnjadi’ i onda bombastično najave da je podignuta optužnica protiv carinika ili graničnog policajca što je primio 20 ili 50 maraka. To bi bilo smiješno da nije žalosno”, naglašava Hadžić.
Profesor prava Goran Šimić kaže da je važno pratiti odnos broja tužilaca i optužnica za korupciju na državnom nivou.
“Mi građani debelo plaćamo tužioce Tužilaštva BiH, a rezultat toga je da tužilac tokom godine ne podigne nijednu optužnicu za korupciju ili ne donese nijednu tužilačku odluku. Tužilac ne radi za sebe, ne radi u svom vlastitom, već u interesu građana BiH koji ga plaćaju. Stiče se utisak da tužioci ne žele biti nezavisni, oni žele biti nedodirljivi i to je problem. Ako nema rezultata, hoću da kao građanin vršim pritisak na tužioca da radi svoj posao”, naglašava Šimić.
Kvalitet optužnica, prema njegovim riječima, treba gledati po presudama koje donosi Sud BiH jer je od broja optužnica koje podigne Tužilaštvo važnije koliko će ih završiti pravosnažnom osuđujućom presudom.
Niska stopa osuđujućih presuda
Sud BiH je od početka 2020. godine za koruptivna djela izrekao presude u sedam predmeta, od kojih je pet pravosnažno, među kojima su i četiri donesene po sporazumu o priznanju krivnje. Pravosnažno je osuđeno sedam osoba na ukupno sedam godina i pet mjeseci zatvora te oko 33.000 KM novčane kazne, dok je oduzeta imovinska korist u iznosu većem od 2.200 eura. Među osuđenima su carinici UIO-a i granični policajci koji su se teretili za primanje dara i druga koruptivna djela.
Državni sud je u 2020. godini prvostepenom presudom osudio tužioca Tužilaštva BiH Božu Mihajlovića na pet godina zatvora zbog nesavjesnog rada u službi, ali je Apelaciono vijeće nedavno ukinulo ovu presudu i odlučilo da se predmet prenese Općinskom sudu u Sarajevu.
U Misiji OSCE-a u BiH kažu da su u svom najnovijem izvještaju, zasnovanom na sistematskom praćenju procesuiranja predmeta korupcije pred pravosuđem u BiH, pod nazivom “Sindrom nekažnjivosti”, utvrdili pad broja novih optužnica u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa, koje su tužilaštva u BiH podigla u 2019. godini.
Osim manjeg broja optužnica, ovaj izvještaj navodi da je općenito pala stopa osuđujućih presuda u okončanim teškim predmetima korupcije u sudovima u cijeloj BiH.
“Niska stopa osuđujućih presuda u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u BiH izaziva ozbiljnu zabrinutost, pogotovo kada se poredi sa stopom u predmetima korupcije uopšte, koja je u ovom periodu bila relativno visoka i stabilna”, stoji u izvještaju.
U Delegaciji Evropske unije u BiH pozivaju da je krajnje vrijeme da se provedu preporuke iz izvještaja stručnjaka koje se odnose na temeljitu reviziju neuspjelih predmeta radi utvrđivanja sistemskih problema i izradu akcionog plana za popravljanje stanja uz stroge vremenske rokove.
U izvještaju se, između ostalog, navodi kako su istrage u predmetima korupcije u pravilu ograničenog opsega, a povrat ili oduzimanje nezakonitog bogatstva stečenog djelima korupcije i povezanim djelima nije adekvatan.
“Kao što je navedeno u Izvještaju Evropske komisije o BiH za 2020. godinu, napori na postizanju rezultata u proaktivnim istragama, krivičnom gonjenju i pravosnažnim presudama za korupciju su i dalje nedovoljni. Naročito je nedovoljan napredak u predmetima na visokom nivou, koji je potrebno ozbiljno pojačati”, kazali su iz Delegacije EU u BiH.
Na državnom nivou se procesuiraju sitniji slučajevi korupcije dok bi bilo potrebno da se u ovim predmetima trajno oduzme značajna imovinska korist za šta su potrebne pravosnažne presude u većim predmetima, smatra Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala (TI) u BiH.
“U prethodnom periodu smo vidjeli predmete koji se odnose na sitnu korupciju zaposlenih u institucijama BiH kojim se Tužilaštvo pohvalilo, dok su ostali predmeti mahom birani na osnovu političkih odnosa i obračuna, te se zvaničnici na višim nivoima procesuiraju samo ako se procijeni da je to politički podobno ili ukoliko se sa nekim treba obračunati, i već godinama je izrazito vidljiv selektivan pristup”, kaže Korajlić.
Optužnice i istrage prečesto se podudaraju s objavljivanjem negativnih izvještaja o pravosuđu, obilježavanjem međunarodnih dana borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala ili velikim aferama koje otkrije istraživačko novinarstvo, smatra Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo.
“U konačnici, rezultati takvih aktivnosti su porazni, jer rezultata u procesuiranju takozvanog krupnog kriminala i korupcije odnosno visokih dužnosnika nažalost nema i sudska statistika bilježi revnosno procesuiranje ‘malih’ ljudi, odnosno slučajeva primanja mita na graničnim prelazima i tokom carinskih procedura”, pojašnjava Miraščija.
Javnost nikako ne vidi rezultate borbe protiv visoke korupcije, smatra Stefan Blagić iz organizacije “Restart Srpska”, jer pravosuđe nema snagu da se sa njom obračuna, pogotovo sa političkom korupcijom.
“Ako se gledaju zvanični izvještaji Tužilaštva, izgleda da u BiH cvjeta med i mlijeko, da je sve super, da korupcije gotovo i nema. A znamo da je realnost potpuno drugačija i moguće da se u zadnjem mjesecu godine podigne polovina optužnica iz razloga što se izvršio pritisak na pravosuđe u BiH”, dodaje on.
Podizanje optužnica u decembru
Četiri od pet optužnica Tužilaštva BiH kojima su obuhvaćeni zvaničnici, podignute su tokom posljednjeg mjeseca 2020. godine.
Nakon višemjesečne istrage je podignuta optužnica u predmetu “Respiratori” koja premijera Vlade Federacije BiH Fadila Novalića, ministricu finasija i zamjenika premijera Jelku Miličević, suspendovanog direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka i direktora pravnog lica “F. H. Srebrena malina” Fikreta Hodžića, između ostalog, tereti za udruživanje radi činjenja krivičnih djela, zloupotrebu položaja, primanje nagrade za trgovinu uticajem, krivotvorenje isprava i nesavjestan rad u službi.
Njima se optužnicom stavlja na teret nabavka 100 komada respiratora u vrijednosti od 10.5 miliona KM iz Kine, te zaštitne opreme u vrijednosti od 2.9 miliona KM za potrebe borbe protiv koronavirusa u Federaciji BiH u vrijeme neposredno nakon proglašenja stanja nesreće.
Iz Tužilaštva nisu naveli tačan iznos za koji smatraju da je oštećen budžet niti tačnu pribavljenu imovinsku korist.
Protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića su podignute dvije optužnice, te se u jednoj skupa sa Muhamedom Pekićem, rukovodiocem Odsjeka za cyber sigurnost u OSA-i, terete da su zloupotrijebili svoj službeni položaj, kao i resurse i kapacitete OSA-e, u svrhe privatnih i ličnih interesa kako bi došli do fotografija i informacija o pošiljatelju anonimne krivične prijave protiv direktora OSA-e, dok se u drugoj u kojoj je, osim njega, optužen ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić i Muriz Druškić, terete za zloupotrebe u vezi sa nezakonitim imenovanjem i sudjelovanjem u Komisiji za drugostepeno rješavanje postupka sigurnosnih provjera za policijske i državne službenike.
Tokom decembra je podignuta optužnica za primanje i davanje dara protiv Marka Pandže i Nermina Aleševića, aktera afere “Potkivanje”, u vezi sa snimkom objavljenim na internetu na kome se, osim osumnjičenih, pojavljuje i Milan Tegeltija, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH.
Optužnica je podignuta i protiv nakadašnjeg ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića, koji se tereti da je tokom 2011. i 2012. omogućio Adnanu Bektiću sticanje nezakonite imovinske koristi prema ugovoru o djelu i isplati dnevnica u ukupnom iznosu od 15.680 KM.
Predmet “Respiratori” Tužilaštvo BiH je sredinom maja 2020. preuzelo od sarajevskog Kantonalnog tužilaštva.
Sagovornici BIRN-a BiH smatraju da je Tužilaštvo BiH na isti način moglo od Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske preuzeti istragu o kupovini “Pokretne bolnice” koju je Vlada RS-a platila 3,6 miliona KM, jer se i u ovom slučaju, kao kod “Respiratora”, pojavljuju elementi prekograničnog kriminala.
“Tužilaštvo je pokazalo potpuno nekonzistentan pristup postupanja po predmetima. Pojedini predmeti po kojima su postupala druga tužilaštva se preuzimaju tamo gdje postoji interes i gdje se želi na neki način osigurati kontrola nad istragom i procesom, dok se za druge za koje ne postoji interes da se procesuiraju proglašavaju nenadležnim, a tumači se sve u odnosu na to ko su potencijalni počinioci”, ističe Korajlić.
Advokat Josip Muselimović mišljenja je da su u tužilaštvima na funkcijama ljudi koji nemaju dovoljno iskustva za rad na tako složenim djelima visoke korupcije.
“Društvo je u sferi kriminaliteta dosegnulo dno kada imamo ozbiljne pokazatelje da se koruptivna mreža spustila do nositelja najvećih pravosudnih funkcija, jer imamo tužitelje protiv kojih se vode kazneni postupci”, kaže on.
BiH: Zatvaranje migrantskih kampova uvećava humanitarnu krizu
Zatvaranje kampova u Bosni i Hercegovini stvara još veću humanitarnu krizu i lošije uslove za migrante i izbjeglice zbog koje su prisiljeni da se sami izbore za smještaj i hranu, objašnjavaju sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Pišu: Nejra Džaferagić, Azra Husarić
Mahbobullah Rasooli iz Afganistana je u kampu u Blažuju proveo pet dana, nakon čega je autobusom krenuo za Bihać – na hrvatsku granicu, ali je zaustavljen na ulazu u Unsko-sanski kanton na punktu u Ključu. On kaže da su mu na putu kroz Bosnu i Hercegovinu pomogli brojni ljudi, ali da od vlasti nije dobio nikakvu pomoć. Zbog nedostatka novca put uglavnom prelazi pješke.
“Mi nemamo drugu šansu, mi moramo preći granicu”, govori ovaj dvadesetpetogodišnjak.
Njegov put do Bosne i Hercegovine uključivao je između ostalih Iran, Tursku i Crnu Goru. On kaže da je svjedočio smrtima drugih migranata na putu.
Policija u Iranu oduzela mu je novac i mobitel i sve dokumente, među kojima se nalazio pasoš i studentska akreditacija koje su, kako navodi, pred njegovim očima bačene u vatru. On sa roditeljima danas komunicira putem drugog telefona, ali im ne govori sve teškoće kroz koje prolazi.
“Ne želim da vide kako živim, jer bi to moglo stvoriti problem za moju mamu, ne želim da ona pati zbog toga”, kaže Rasooli.
Rasooliju, studentu francuskog jezika koji govori i engleski, perzijski i turski, prvi veliki snijeg u BiH donosi još veću neizvjesnost i za njegov cilj – Francusku, gdje želi nastaviti studije francuskog jezika ali i upisati pravni fakultet.
Smještaja u kojem se on i hiljade drugih ljudi u pokretu mogu skloniti od snijega i hladnoće u BiH je sve manje. U srijedu je više od hiljadu migranata moralo napustiti kamp “Lipa” nadomak Bihaća jer nije bio uslovan za boravak zimi. Veliki šatori u kome su boravili nakon toga su zapaljeni pa je izgorio i privremeni smještaj dok domaće vlasti nisu obezbijedile drugi u kojima bi migranti mogli provesti zimu.
Direktor Danskog vijeća za izbjeglice smatra da je na terenu sve teža situacija i da su ljudi u pokretu bezvoljni. Neki, kaže on, postaju i nasilni zbog životnih uslova, ali i međusobne netrpeljivosti u vezi sa zemljom porijekla.
“Suočit ćemo se sa humanitarnom katastrofom, osim ako državne vlasti ne stvore uslove potrebne za dodatni smještaj. Više nego ikad ranije imamo ljude na ulicama, u napuštenim objektima, u šatorskim naseljima koja sami kreiraju u šumama i na planinama”, navodi Nicola Bay za BIRN BiH, dodajući da migranti uglavnom nisu nasilni, nego da su izmučeni, gladni i promrzli.
On kaže kako se “situacija u vezi sa migrantima dramatično promijenila tokom 2020. godine”, te da su neki od razloga koronavirus, nedostatak smještaja u prihvatnim centrima i neadekvatan odgovor državnih vlasti.
Dok vlasti u Republici Srpskoj potpuno odbijaju uspostavljanje kampova za migrante u ovom entitetu, jedan od svega nekoliko kampova koji su napravljeni u Federaciji potpuno je uništen u požaru. Šef misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH Peter van der Auweraert potvrdio je kako je gotovo cjelokupna infrastruktura kampa izgorila i na Twitteru napisao: “Katastrofa za katastrofom u kampu ‘Lipa’ u blizini Bihaća”.
Iz privremenog kampa se u srijedu ujutro povukao IOM, nakon čega je izbio požar u šatorima gdje su bili smješteni migranti. Dan su proveli na okolnim livadama i u šumama, bez ideje i plana gdje dalje. Ostali su bez smještaja, hrane, vode, zdravstvene i bilo kakve druge pomoći i zaštite po šumama i na visoravni gdje se temperature u zimskom periodu spuštaju ispod nule i gdje se dugo zadržava snijeg. Pokušaj jedne grupe da dođe do Bihaća zaustavila je policija. Na ulazu u grad su policijski punktovi, kao i patrole, koje sve migrante upućuje nazad prema kampu “Lipa”, gdje nemaju ništa.
Majed iz Bangladeša je sedam puta bezuspješno pokušavao doći do zapadnoevropskih zemalja i uvijek bi ga vratila hrvatska policija. Sada je, kaže, ostao bez smještaja i nema gdje da ode.
“Ovdje nemamo nikakvu sigurnost. Vlasti Bosne i Hercegovine nam nisu ponudile nikakvu pomoć. Ne želimo ovdje ostati. Vjerujte mi, mnogo je ljudi ovdje iz Bangladeša, i niko ne želi ostati. Svi žele otići što prije iz BiH, koja im je samo na ruti. Ovdje ima jako mnogo problema i ne želimo ostati. Osjetimo i da ljudi u BiH ne vole migrante i da smo nepoželjni”, govori Majed.
Tokom noći, brojni migranti su po mraku lutali šumom u potrazi za zaklonom. Khan iz Pakistana u proteklim mjesecima je bio smješten u kampu “Lipa” i sada nema gdje da ode.
Završio je arhitektonski fakultet i želja mu je da nastavi školovanje i potom da radi u inostranstvu. Nakon ranijih poteškoća prilikom pokušaja prelaska granice i nakon dramatičnog dana, zapitao se da li je vrijedilo.
“Pokajao sam se što sam krenuo, nisam očekivao da će biti ovoliko problema, ali sada ne mogu nazad”, govori za BIRN BiH dok, s kesom u ruci, s grupom prijatelja traži mjesto gdje će prespavati.
Hladno je, ali nekako ćemo izdržati noć pa ćemo sutra vidjeti šta dalje
Ljudima u pokretu osim smještaja ograničeno je i kretanje. Vlasti Unsko-sanskog kantona u septembru ove godine zabranile su ulazak i kretanje migrantima i izbjeglicama u ovom kantonu, što je dovelo do kršenja međunarodnih konvencija, o čemu je BIRN BiH pisao ranije. Uprkos tome, takva praksa je nastavljena. U vrijeme kada je novinarka BIRN-a BiH posjetile Ključ, policija je i dalje na puktu zaustavljala autobuse i provjeravala ima li u njima migranata.
Izdavanje privatnog smještaja također je zabranjeno.
Osobe u pokretu, promrzle i gladne nalaze se na ulici
Migrantima ne ostaje puno mogućnosti da se sklone od hladnoće. Zatvaranje kampova kao što je bio slučaj sa “Birom” i “Vučjakom” kod Bihaća dovodi do još većeg problema jer se osobe u pokretu, promrzle i gladne nalaze na ulicama, a punkt u Ključu ne može primiti sve migrante, kaže za BIRN BiH Sanela Klepić, terenska koordinatorica mobilnog tima Crveni križ Ključ.
Zatvaranje kampa “Lipa” ona vidi kao “još većom humanitarnom katastrofom usred zime”.
“Mi imamo sada podatke da je negdje oko 3.000 ljudi trenutno u kantonu van kampova. Neki mali procenat možda je u nekim hostelima, hotelima, privatnim kućama, snašli su se na neki način. Ostali svi ljudi su u napuštenim objektima, fabrikama, halama, snalaze se na sve moguće načine”, kaže ona i dodaje kako broj možda zvuči velik, ali kako ona smatra da nije toliki da se oni ne mogu smjestiti u organizovane kampove.
Vlasti u BiH odbijaju takvo rješenje iako za njega postoji finansiranje Evropske unije.
“Ja imam osjećaj da vlada sada misli da sve što budu gori i gori pokazat će da rade bolje, i onda se stvara kontraefekat i nema rješenja ili kao da ne znaju šta da rade, samo su napravili neku blokadu, samo zatvaraj i tjeraj, a stvarno prave gore”, smatra Klepić.
Lokalne vlasti u Bihaću tražile su da se kampovi izgrade i u drugim gradovima dok su građani pozivali EU da ljude u pokretu puste preko granica.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona kažu kako se obim posla policajaca znatno povećao, ali kako su “svi sigurnosni problemi koji se odnose na prisustvo migranata na području USK-a u direktnoj vezi sa brojem migranata, kao i humanitarnom aspektu njihovog zbrinjavanja odnosno smještaju i prehrani”.
Lošija organizacija smještaja za migrante u BiH
Bay objašnjava kako se situacija u BiH razlikuje od one u drugim državama po tome što vlasti nikada nisu uspostavile odgovarajući sistem prihvatanja s dovoljnim kapacitetom, zbog čega su, kako kaže, ostavljali hiljade migranata da se sami snalaze na ulicama i napuštenim objektima.
“Nije prihvatljivo da ljudi, uključujući porodice i maloljetnike bez pratnje ostanu bez adekvatnog prihvatnog mjesta, hrane, čiste vode za piće i odgovarajuće zdravstvene zaštite. Kao što je rečeno, krajnje je vrijeme da BiH kao država identificira lokacije za prihvatne centre – počevši od ponovnog otvaranja ‘Bire’ u Unsko-sanskom kantonu”, istakao je Bay.
Uprkos sve lošijim uslovima u kojima se nalaze, policija u Bihaću i Sarajevu nije zabilježila povećan broj krivičnih djela koja su počinili migranti tokom 2020. godine. Iz MUP-a Unsko-sanskog kantona su za BIRN BiH naveli da su od januara do novembra zabilježili 70 krivičnih djela koja su počinili migranti dok je taj broj u 2019. godini iznosio 205. Također su naveli značajan broj prekršaja koji se odnosi na migrante.
U Tuzli se broj prekršaja smanjio, ali se povećao broj krivičnih djela između samih migranata od kojih “jedan manji dio se odnosi na napade prema građanima od strane migranata”.
Klepić navodi da bez obzira na sve oštrije poruke na društvenim mrežama, pomoć od ljudi i organizacija u Ključu ne jenjava. Dodaje da nije sigurna u pomoć i razumijevanje u ostatku BiH. Kaže kako je u tri godine koliko radi ovaj posao, upoznala doktore, učitelje, profesore, aktiviste, ljude koji su krenuli u potragu za boljim životom.
“To su najčešće najstariji sinovi i oni kreću jer oni zauzimaju ulogu te odgovorne osobe u porodici jer njihov ni otac ni braća ne mogu da zarade dovoljno, pokušavaju da odu u Evropu i čisto da zarade novac za svoju porodicu. I njima se često dešava da oni ustvari ne kažu u kakvoj su situaciju, oni kažu: ‘Da moja mama zna gdje ja spavam ona bi umrla, njoj bi srce stalo’”, kaže ona.
* Ovom tekstu je iz Bihaća doprinio Ajdin Kamber.
Komentari
Already have an account? Logirajte se
Not a registered user? Registrujte se
Učitajte još komentara