Linkovi

Izdvojeno

Ratko Mladić: Život najmlađeg oficira i najpoznatijeg bjegunca

Ratko Mladić sa pripadnicima Vojske Republike Srpske ušao u Srebrenicu u julu 1995. godine.

Prvo jugoslovenski vojnik, a onda optuženik za ratne zločine u bijegu od pravde – danas bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić, očekuje konačnu presudu za najstrašnije zločine počinjene na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata.

“Vrlo, vrlo opasan čovjek”, riječi su kojim je bivša glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla Del Ponte opisala bjegunca za kojim je tragala više od deset godina svog života, piše BIRN. Njen cilj, kako je rekla, bio je da osigura da on odgovara za prvi genocid počinjen na tlu Evrope nakon poraza nacističke Njemačke.

Iduće sedmice – u utorak, 8. juna – 26 godina nakon što je protiv njega podignuta prva otpužnica, Mladiću će biti izrečena konačna presuda za genocid i zločine počinjene u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) će odrediti koja je bila Mladićeva uloga u ratu koji je odnio živote više od 100.000 osoba, i protjerao dva miliona ljudi.

Mladić je uložio žalbu na prvostepenu presudu iz 2017. godine po kojoj je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Mladić, koji danas ima 74 godine, rođen je za vrijeme Drugog svjetskog rata, u bh. selu Božanovići kod Kalinovika, nekih 70-ak kilometara od Sarajeva.

Dijete je jugoslovenske partizanske porodice. Mladić je izgubio oca kada je imao samo tri godine. On je stradao u jednoj od posljednjih bitaka Drugog svjetskog rata. Još kao dijete, Mladić je odlučio da će pratiti očeve stope i postati vojnik – upisao je Vojnu akademiju u Beogradu.

U 22. godini postao je oficir u Skoplju (Makedonija), gdje je bio najmlađi komandant u Inžinjerijskoj četi Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Mladićeve vojne sposobnosti prvi put su testirane na početku raspada Jugoslavije, kada su jedinice pod njegovom kontrolom poslate da pomognu lokalnom srpskom stanovništvu u Hrvatskoj. U proljeće 1991. godine, stigao je u hrvatski grad Knin, koji je bio centar srpskih snaga u to vrijeme.

Do juna 1991. godine, kada je Mladić imenovan za komandanta Devetog korupsa JNA u Kninu, to područje su srpske snage već odvojile od ostatka Hrvatske i proglasile Srpsku autonomnu oblast (SAO) Krajinu i blokirale ceste oko grada. U augustu, Mladić je naredio napad na selo Kijevo kako bi razbio blokadu srpskih sela koju su naredile snage hrvatske države.

“U Kijevu, mi smo pucali na legitimne vojne mete. Nismo uništili nijednu kuću samo reda radi”, kazao je Mladić nakon napada.

S ovim se hrvatsko pravosuđe nije složilo. U julu 1992. Okružni sud u Šibeniku je Mladića u odsustvu osudio na 20 godina zatvora za napad na Kijevo, koje je skoro potpuno uništeno.

Prema presudama Haškog tribunala, napad JNA na Kijevo 26. avgusta 1991. godine označava trenutak kada je JNA službeno pristupila srpskim snagama.

Nakon što je JNA okupirala teritoriju, lokalne srpske jedinice su preuzele kontrolu. Ovaj model je korišten širom Jugoslavije – u Hrvatskoj, BiH i Kosovu – jedinice su se mijenjale, ali strategija je ostala ista.

Nastavak rata u BiH

Ratko Mladic i Radovan Karadžić u Banjaluci, 26. juni 1995. godine
Ratko Mladic i Radovan Karadžić u Banjaluci, 26. juni 1995. godine

Rat je naredne, 1992. godine prešao u BiH i brojni komandanti JNA porijeklom iz BiH pristupili su jedinicama koje će kasnije postati dio Vojske Republike Srpske (VRS). Takav je bio slučaj i s Mladićem.

Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u to vrijeme nije želio da bude proglašen agresorom, pa je umjesto slanja sopstvenih snaga u BiH, odlučio da jedinice VRS-a potpomaže naoružanjem i ljudstvom. Mladić je imenovan za glavnog stratega.

“Kada sam preuzeo funkciju… Dao sam si zadatak da sakupim ljudstvo i formiram komandu i štab… Znao sam odmah da će se tamo desiti veliki historijski događaji”, izjavio je Mladić u intervjuu za beogradski NIN.

Adam Weber, jedan od tužitelja u Mladićevom predmetu od 2012. do 2017., rekao je da je Mladić izabran jer ga je srpsko rukovodstvo vidjelo kao “osobu koja je upravo izvela neke akcije etničkog čišćenja u Hrvatskoj”.

General Manojlo Milovanović kazao je Haškom sudu 2013. godine da je dan prije izbijanja rata Mladić upozorio svoje političko vodstvo na mogućnost počinjenja genocida dok nastoje zauzeti teritorij koji su željeli.

Milovanović je posvjedočio da je Mladić u maju 1992. pred Skupštinom srpskog naroda u BiH rekao: “Mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu… Pa, to je… to neće… Ja ne znam kako će gospodin (Radovan) Karadžić i gospodin (Momčilo) Krajišnik objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.”

Pod Mladićevom palicom, Vojska Republike Srpske je sijala strah i smrt – utvrđeno je presudama Haškog tribunala – glavni grad Sarajevo je držan pod opsadom više od tri godine, a gradovi poput Foče, Prijedora i Višegrada su etnički očešćeni od nesrpskog stanovništva.

Mladić nikada nije radio u tajnosti i često je pozivao kamere da ga prate dok je obilazio položaje oko Sarajeva, dok su jedinice pod njegovom kontrolom snajperisale i granatirale grad u kom nije bilo hrane, vode i struje.

“Velušiće, tuci Velušiće… Tamo nema srpskog življa mnogo… Da ne mogu da spavaju, da im razvučemo pamet njihovu”, izjavio je Mladić 28. maja 1992. godine.

“I granatirati dio u blizini Dobrovoljačke ulice, tamo gore oko Humske ulice i Đure Đakovića”, nastavio je.

“Možete li granatirati Baščaršiju? Ispalite salvu na Baščaršiji. Držite zgrade Predsjedništva i Parlamenta pod izravnom vatrom. Pucajte polako, u intervalima, sve dok vam ne naredim da prestanete”, rekao je.

Te su noći mnoge zgrade u Sarajevu bile zapaljene. Više od 100 ranjenih ljudi dovedeno je u gradske bolnice za nekoliko sati. Oni koji su ostali u opkoljenom gradu sjećaju se mjeseci provedenih u strahu, jer su ljudi ubijani u redu za vodu i hljeb ili trčeći preko mostova pod snajperskom vatrom. Granatirane su bolnice, zajedno s muzejima i bibliotekama.

Do sada, Mladić nikada nije iskazao žal zbog stradanja nevinih civila.

“Samo sam branio svoj narod”, izjavio je više puta tokom rata, a istu odbranu koristio je tokom suđenja.

S druge strane, Weber je tvrdio da je Mladić bio “ključan za stvaranje cjelokupne strategije etničkog čišćenja počinjenog u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali je također bio itekako uključen u operativnu razinu sa svojim glavnim zapovjednicima i provodeći tu strategiju”, te vrlo često prisutan na terenu tokom akcija.

“Zaštitnik Srba”

Ratko Mladić prilikom izricanja prvostepene presude kojom je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Ratko Mladić prilikom izricanja prvostepene presude kojom je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Mladić je više puta priznao da su vojne ofanzive bile njegov omiljeni “metod vođenja rata”. “Moj cilj je jednostavan – zaštita srpskih teritorija i ljudi koji tamo žive vijekovima”, rekao je tokom rata.

U julu 1995. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego je rat u BiH zaustavljen, jedinice pod Mladićevom kontrolom zauzele su zaštićenu zonu Srebrenicu. Mladić je ušao u grad nasmijan, čestitajući vojnicima na uspjehu.

Ovaj grad dajemo na poklon srpskom narodu”, kazao je Mladić pred televizijskim kamerama.

“Konačno, nakon pobune dahija, došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima ovog kraja.”

Ono što je uslijedilo nakon ove izjave bila su ubistva više od 7.000 dječaka i muškaraca i progon 40.000 žena, djece i starijih. Presude međunarodnih i domaćih sudova utvrdile su da se u Srebrenici desio genocid.

Tokom noći između 11. i 12. jula, Mladić je imao tri sastanka u hotelu “Fontana” u Bratuncu, gdje je bilo govora o sudbini Bošnjaka.

“Možete opstati ili nestati”, rekao je Mladić bošnjačkim predstavnicima, te dodao da moraju da polože oružje i biraju: “Ko hoće da ostane, a ko da ide. Ako želite da idete, izrazite želju.”

Na 12. juli, Mladić je došao u Potočare i kazao okupljenima da se ne trebaju bojati, a istu poruku dao je okupljenim muškarcima na livadi u Sandićima. Mladić je istu poruku dao u hangaru u Bratuncu i na stadionu u Novoj Kasabi, obraćajući se zarobljenim Bošnjacima i dječacima koji su bili okruženi srpskim vojnicima.

Umjesto toga, strijeljani su oni koji su zarobljeni ili su se predali. Prema optužnici MKSJ-a protiv Mladića, “više od 7.000 zarobljenika na području oko Srebrenice pogubljeno je po kratkom postupku od 13. do 19. jula 1995. Ubistva su se nastavila i nakon toga”.

Mladić u Srbiji

Nakon hapšenja, Ratko Mladić dolazi u sud u Beogradu
Nakon hapšenja, Ratko Mladić dolazi u sud u Beogradu

Rat u BiH je 1995. okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom, a te godine izdat je i nalog za hapšenje Mladića. Tada je rekao da se nikada neće dobrovoljno predati.

“Suditi mi može samo moj narod”, dodao je on.

Prema dostupnim podacima, Mladić se 1996. godine odselio u Srbiju s nekoliko visokorangiranih oficira VRS-a. Živio je slobodno, bez straha od hapšenja, prisustvujući fudbalskim utakmicama. Do 2003. godine, bio je pod zaštitom srbijanske vojske. Nakon što su beogradske vlasti usvojile Zakon o saradnji s Haškim tribunalom, Mladić se i dalje skrivao uz pomoć male grupe prijatelja i, u posljednjim godinama, porodice.

Na dan 26. maj 2011. godine, pripadnici specijalne jedinice policije Srbije pronašli su starijeg muškarca s baseball kapom u selu Lazarevo. Na pitanje policajca da se identificira, Mladić je kazao: “Ja sam onaj kojeg tražite. Ja sam Ratko Mladić.”

Ekspresno je izručen u Haag i suđenje mu je počelo godinu kasnije.

Tokom devetogodišnjeg suđenja često je provocirao žrtve i odbijao naredbe sudija.

Imao je nekoliko ozbiljnih medicinskih problema dok je bio u pritvoru u Holandiji, a pretrpio je dva moždana i srčani udar. Njegova je obrana u više navrata tražila da ga hospitaliziraju, tvrdeći da mu se zdravstveno stanje pogoršava i izražavajući zabrinutost da možda nije mentalno kompetentan za praćenje postupka.

Obraćajući se sudu na žalbenom ročištu u oktobru 2020., on je tvrdio da je raspad Jugoslavije rezultat zapadnjačke zavjere i ponovio svoju ratnu tvrdnju da samo štiti srpski narod.

“Sudbina me dovela u situaciju da branim svoju zemlju, SFRJ [Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju] koju ste vi zapadne sile opustošile uz pomoć Vatikana i zapadne mafije, [američkog predsjednika Georgea H.W.] Busha i [njemačkog ministra vanjskih poslova Klaus] Kinkel”, rekao je.

“Ratko Mladić nije bio taj koji je započeo taj rat. On nije bio taj koji je napravio plan napada na Jugoslaviju”, dodao je.

Ovakve izjave Mladića uvreda su za žrtve. Izudin Alić, jedno od djece iz Srebrenice kojem je Mladić dao čokoladu u julu 1995. godine prije početka masakra, rekao je 2017. za BIRN da se ponekad pitao sjeća li ga se optuženi.

“Često se pitam zbog ovoga kad ga vidim u Haagu. Pitam se je li znao da će svi ti ljudi biti ubijeni… Moji otac i ujak, svi oni”, kazao je.

“Što osjećam prema njemu? Ništa! Drago mi je samo što je uhapšen i što mu se sudi”, dodao je Alić.

“Trebao bi odgovarati za sve što je radio u Srebrenici.”

Ovo je ažurirana verzija članka koji je BIRN izvorno objavio 2017. godine.

See all News Updates of the Day

Senatorica Shaheen: Osnažiti Zapadni Balkan kako bi se suprotstavio ruskom uplitanju

Senatorica Shaheen: Osnažiti Zapadni Balkan kako bi se suprotstavio ruskom uplitanju
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:08 0:00

Senatorica Jeanne Shaheen je u aprilu ove godine posjetila BiH i druge zemlje Zapadnog Balkana. Jedna je od autorica senatskog zakona o Zapadnom Balkanu, o kojem je sa njom razgovarala Milena Gjorgjievska iz makedonskog servisa Glasa Amerike.

Godišnjica povlačenja SAD-a iz Afganistana: Mnogi su frustrirani jer nema volje da se nauče lekcije

Godišnjica povlačenja SAD-a iz Afganistana: Mnogi su frustrirani jer nema volje da se nauče lekcije
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:36 0:00

Neposredno pred godišnjicu američkog povlačenja iz Afganistana, zvaničnici kažu da okončanjem rata SAD imaju bolji strateški položaj. Ipak, mnogi iskazuju nezadovoljstvo onim što nazivaju nedovoljnim naporom administracije da se iz 20-godišnjeg rata izvuku pouke.

Sekretarijat za pravosuđe traži da se otpečati nalog za pretres Trumpove rezidencije

Pristalica bivšeg predsjednika Donalda Trumpa prolazi pored njegovog imanja Mar-a-Lago, u ponedjeljak, 8. avgusta 2022., u Palm Beachu, Florida.

Američki Sekretarijat za pravosuđe zatražio je u četvrtak od federalnog suda da otpečati nalog za pretres kuće bivšeg predsjednika Donalda Trumpa na Floridi u vezi sa istragom o Trumpovom rukovanju dokumentima iz Bijele kuće.

Državni tužilac Merrick Garland najavio je zahtjev, rekavši da je lično odobrio odluku o traženju naloga za pretres u vezi sa tekućom istragom o Trumpovom rukovanju spisima Bijele kuće.

U svojim prvim javnim komentarima o kontroverznom FBI pretresu Trumpovog odmarališta Mar-a-Lago u ponedjeljak, Garland je rekao da je odluka da se otpečati nalog za pretres, kao i priznanica o imovini koja je data Trumpovim predstavnicima donijeta pošto je Trump javno objelodanio pretres.

"Sekretarijat je odlučilo da podnese zahtjev za objavljivanje naloga i priznanice u svjetlu javne potvrde bivšeg predsjednika o pretresu, okolnih okolnosti i značajnog javnog interesa za ovo pitanje", rekao je Garland u kratkoj televizijskoj izjavi.

Pretres, tokom kojeg su agenti FBI izvukli desetak kutija dokumenata vezanih za Trumpovo predsednikovanje, republikanci su osudili kao oružje Sekretarijata za pravosuđe protiv bivšeg predsjednika.

Rekavši da Sekretarijat za pravosuđe "ne poduzima takve odluke olako", Garland je ukazao da agenciji za sprovođenje zakona nije preostalo drugog izbora.

"Tamo gdje je to moguće, standardna je praksa da se traže manje nametljiva sredstva kao alternativa pretresu i da suzi obim svake pretrage koja se preduzima", rekao je Garland.

Pogled na Trumpovo imanje na Floridi
Pogled na Trumpovo imanje na Floridi

Garland je odbio republikanske kritike upućene na račun Sekretarijata za pravosuđe i FBI-a zbog navodnog izdvajanja slučaja bivšeg predsjednika u političke svrhe.

"Neću šutke stajati po strani kada je njihov integritet nepravedno napadnut", rekao je Garland. "Muškarci i žene iz FBI-a i Sekretarijata za pravosuđe su posvećeni, patriotski nastrojeni javni službenici."

Iako Garland nije otkrio nikakve detalje istrage, izvori upoznati sa istragom rekli su da je ona fokusirana na Trumpovo rukovanje dokumentima Bijele kuće.

Washington Post je u četvrtak kasno uveče objavio, pozivajući se na anonimne izvore, da su federalni agenti tokom pretresa Trumpovog odmarališta tražili dokumente u vezi sa nuklearnim oružjem. Nije jasno da su pronađeni takvi dokumenti ili da li su se odnosili na SAD ili drugu zemlju.

Istraga je navodno otvorena nakon što je Nacionalni arhiv saopštio da je sa zakašnjenjem izvukao 15 kutija dokumenata Bijele kuće, uključujući neke označene kao povjerljive, koje je bivši predsjednik trebalo da preda po izlasku iz Bijele kuće u januaru 2021.

Ispitivanje Trumpovog tretmana vladinih dokumenata odvojeno je od ispitivanja napora Trumpa i njegovih saradnika da ponište ishod predsjedničkih izbora 2020. od strane Sekretarijata za pravosuđe.

Federalni sudija potpisao je nalog za pretres Trumpove kuće nakon što je utvrdio da FBI ima "vjerovatan razlog" da je zločin počinjen i da su dokazi o navodnom zločinu prisutni na Trumpovoj imovini.

Zakon o predsjedničkoj evidenciji zahtijeva da odlazeći predsjednik preda sve dokumente Bijele kuće u vezi sa njegovim predsjedništvom Nacionalnom arhivu.

Trump je bio u New Yorku kada je FBI pretresao njegovu rezidenciju na Floridi, ali je otišao na svoju drštvenu mređu "Istina" (Truth Social) da to objavi kako je pretres u toku, napisavši "Ništa slično se nikada ranije nije dogodilo predsjedniku Sjedinjenih Država".

Gaza: Više od dvije trećine ljudi živi u siromaštvu

Gaza: Više od dvije trećine ljudi živi u siromaštvu
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:22 0:00

Nakon tri dana teških borbi, prekid vatre između Islamskog Džihada u Gazi i Izraela još traje. Najnovije borbe u Gazi bacaju svjetlo na probleme s kojima je suočeno dva milijuna Palestinaca koji tamo žive. Siromaštvo i nezaposlenost su visoki, a 95 posto vode nije pitko.

Bitka za Bunske kanale: endemične vrste i voda u kandžama mini hidrocentrala

Bunski kanali

Jedna od najvećih borbi koja se vodi u Bosni i Hercegovini je ona za zaštitu rijeka od pogubne izgradnje mini hidrocentrala. Snaga vode dugo je korištena za dobijanje električne energije i jedan dio proizvodnje struje u Bosni i Hercegovini, pa i svijetu, zasniva se na tom modelu.

Međutim, male hidrocentrale (MHE) djeluju daleko pogubnije na rijeke, biološku raznolikost i na stanovništvo područja u kojima se izgrade nego velike hidrocentrale. Borba protiv izgradnje mini hidrocentrala je u BiH postala svojevrstan simbol otpora korupciji.

Nulta emisija ne mora značiti i da je to ekološki prihvatljivo

Rijeka Neretva i njene pritoke imaju posebnu ljepotu i draž ekoturizma, tim prije što teku kroz kršne hercegovačke krajolike koji na mahove izgledaju kao krajolik Mjeseca, i zeleno-plava boja vode ovdje djeluje kao melem, spas i blagoslov.

Međutim, mini hidrocentrale koje se grade ili planiraju izgraditi, mogu preobraziti pejsaž – učiniti ga sušnijim smanjenjem dotoka vode. Istovremeno, mini hidrocentrale se pokušavaju predstaviti kao „zeleni izvoz energije“ i kao dio plana za prelazak za smanjenje emisija ugljičnog dioksida, što na prvi pogled zvuči dobro.

Ono što se izostavlja u ovoj priči jeste da „nulte“ emisije ugljičnog dioksida ne moraju automatski značiti i da je nešto dobro za okoliš. Smanjenje dotoka vode iz pritoka utječe na smanjenje vode i u donjim dijelovima toka rijeka. Zapravo, akumulirani efekat više mini hidrocentrala na rijeci veći je utjecaj na okoliš jedne veće hidroelektrane. I to je samo dio problema s mini hidrocentralama.

Bunski kanali
Bunski kanali

Oni koji se protive ovome dobijaju epitet „protivnika napretka“. Procjene utjecaja na okoliš – koje obično kažu kako skoro pa nema nikakvog utjecaja na okoliš – zvuče nerealno.

Mini hidrocentrale prijete rijetkim endemima

Osim na pritokoma Neretve i samoj rijeci Neretvi, bila je planirana izgradnja čak dvije mini hidrocentrale na području Bunskih kanala, neobičnoj kraškoj geološkoj tvorevini, gdje rijeke Buna i Neretva teku paralelno i Buna se postrance u vodopadima prelijeva u Neretvu.

Kada vodostaj Neretve poraste s kišama, onda se ove dvije rijeke miješaju, što omogućava čak i prelazak određenih vrsta riba, poput čuvene endemske mekousne pastrmke (Salmothymus obtusirostris) iz jedne u drugu rijeku.

Ovakav kraški fenomen bio bi uništen izgradnjom mini hidrocentrala.

„Borba za Bunske kanale je okončana odlukom Gradskog vijeća Grada Mostara da će ih skinuti s prostornog plana. Sam čin je na neki način velika pobjeda za svijet koji se godinama borio protiv te izgradnje. Investitor je tražio saglasnost (op.a za izgradnju malih hidrocentrala) ali odbijena im je“, kaže dr. Sanel Riđanović, profesor ihtiologije, zoologije i ekologije na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

Mini hidrocentrale predstavljaju pogibeljnije rješenje od standardnih hidrocentrala. Jasno je kako destruktivni efekti izgradnje hidrocentrala u vodenim ekosistemima počinju već građevinskim radovima kada se sav obrušeni materijal osipa uglavnom u korito rijeka. Na taj način riblje populacije ostaju bez prirodnih staništa i rijeka ima smanjene potencijale ishrane.

Sanel Riđanović, profesor ihtiologije, zoologije i ekologije na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru.
Sanel Riđanović, profesor ihtiologije, zoologije i ekologije na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

„Što se tiče hidrocentrala, tu postoje jezera, akumulacije koje nastanu izgradnjom ovih centrala i njihovom regulacijom, koju čine elektroprivrede ispuštanjem vode na osnovu priliva vode, što ovisi o padavinama, je li bilo snijega, je li bilo kiše“, objašnjava Riđanović.

Međutim, konkretno problem s malim hidrocentralama je to što investitor zaustavi vodu na dijelu gdje je brana, od strojare i taj dio kompletno isuši.

„Kod MHE između strojare i brane obično ostaje pustoš. Sve izumire. Od briofita (op.a. mahovine), makroinvertebrata, riba, vodozemaca, gmizavaca. Ne ostavljaju se koridori za prolazak živih organizama, koji su vrlo bitno za bidiverzitet“, dodaje Riđanović.

Gornji Horizonti i Ulog, hidrocentrala planirana iznad Glavatičeva, imati će isto veliki utjecaj na živi svijet Neretve, ali i na ljude. „Ljudi oko Konjica, na koje bi HE Ulog imao utjecaja, žive od ekoturizma, raftinga, kajakaštva, desetine porodica se hrane tako, a gradnja ove hidrocentrale bi smanjila dotok vode. Umjesto da se posvetimo ekoturizmu, mi uništavamo sve prirodne ljepote koje imamo“, ističe dr. Sanel Riđanović.

Prema analizi koju je Riđanović radio za Udrugu „Majski cvijet“ koja je samo jedna od udruga koja se bori za povećanje svijesti i MHE i borbu protiv njihove izgradnje te protiv devastacije rijeka, samo neke od mogućih posljedica izgradnje su smanjenje biodiverziteta i rasprostanjenosti vrsta nizvodno, ali i uzvodno od HE, ekstinkcije mnogih ribljih vrsta i drugih vodenih organizama, nestanak ptica iz priobalnog područja, veliki gubitaka rastinja, negativni utjecaji na močvarni ekosistem zaštićenih područja Parka prirode Hutovo blato i delte rijeke Neretve, erozije delte, i mnoge druge nepredvidive posljedice.

Smanjuje se i koncentracija kisika u rijekama usljed izgradnje ovakvih objekata, što ima pogubno dejstvo na ribe iz porodice pastrmki (Salmonidae) koje prirodno traže protočnu vodu bogatu kisikom. Najviše utjecaja izgradnja MHE ima na riblje populacije, a posebno su osjetljive i ugrožene mekousna pastrmka i glavatica, ali stanje više nije dobro i s „običnom“ potočnom neretvanskom pastrmkom.

„Po nekim procjenama iz istraživanja koje sam radio za Critical Ecosystem Partnership Fund (CEPF), pokazano je da je mekousna pastmka ugrožena, i njena populacija znatno smanjena. Problem je i to što postoje dvije Crvene liste, naša i evropska, koje nisu usklađene – na evropskoj je ona 'least concern' (op.a. najmanja zabrinutost za očuvanje vrste), dok je na našoj ona ugrožena. Moja sugestija će biti i da se status ove vrste izjednači na našoj i evropskoj Crvenoj listi i da se označi kao kritično ugrožena. Ugrožena je i glavatica, Salmo marmoratus“, izražava Riđanović svoju zabrinutost.

Područje u blizini Bunskih kanala je mjesto i gdje se mrijesti mekousna pastrmka i izgradnja mini hidrocentrala bi ugrozila opstanak ionako ugrožene vrste.

„Situacija s mekousnom pastrmkom u rijeci Buni je alarmantna i vrlo je malo ima. Problem je taj što ima jako puno kalifornijske pastrmke koja bježi iz uzgajališta ribnjaka, dakle nije namjerno puštena. Čak je ugrožena i obična potočna pastrmka, Salmo trutta m. fario“, nastavlja dr. Riđanović i dodaje kako ribari kažu da ulove malo primjeraka potočare.

„Problem je i hibridizacija, ukrštavanje potočne pastrmke s mekousnom pastrmkom, što ugrožava genofond potočare. Još jedan od problema i to što se prilikom poribljavanja nije vodilo računao ubacivanju autohtonih pastrmki nego je ubačena dunavka (op. a. potočna pastrmka koja pripada dunavskom, a ne jadranskom slivu, iz drugačijeg genofonda), kada elektroprivrede daju novac za poribljavanje“, dodaje on.

Ugrožen je i lipljen (Thymallus thymallus), vrlo specifična riba draga ribarima. „Lipljena ima u gornjem toku Neretve, on je osjetljiv, traži čistu, bistru protočnu vodu“.

Izgradnja MHE na Bunkskim kanalima, ali i drugdje, ugrozila bi i sedrene strukture, koje su važno stanište mnogih vodenih insekata, puževa i mahovina. U slučaju nestanka sedrenih površina nestalo bi važno stanište koje je izvor hrane i sklonište za te biljke i životinje. To bi dovelo do poremećaja cijelog ekosistema, narušavanja lanaca ishrane, kao i ukupnog kruženja materije.

U Buni su nađene 23 endemične vrste, od kojih je najviše riba. Osim već spomenutih vrsta mekousna pastrmka i glavatica, u ovom regionu se mogu naći i potočna paklara (Lampetra planeri), koja se nalazi na Crvenoj listi IUCN-a kao gotovo ugrožena vrsta, a zaštićena je Bernskom konvencijom i Evropskom direktivom o zaštiti staništa te lojka (Alosa fallax nilotica), migratorna vrsta, koja u Neretvu ulazi do ušća Bune, nalazi se na Crvenoj listi IUCN-a od 1996. godine kao vrsta o kojoj nema dovoljno podataka, također zaštićena Bernskom konvencijom i Evropskom direktivom o zaštiti staništa. Treba spomenuti i ribu žutalj (Rutilus basak), regionalnog i ugrožnog endema, te strugača (Leuciscus svallize) i ukliju (Alburnus albidus).

Zabilježene su i vrste koje poniru, poput podustve (Chondrostoma knerii) koja je prisutne su rijeci tek nekoliko mjeseci.

Rijeke kao prilika za edukaciju djece i mladih, ali i za pomirenje

Poznavanje prirode, orijentacija u prirodi, upoznavanje sa karakteristikama kraja u kojem živimo – sve bi to trebalo biti dio nastavnog plana. Ali ipak, nekako ove stvari iskliznu iz obrazovnog procesa. Adnan Đuliman, iz nevladine organizacije „Novi val“ je prepoznao značaj rijeka za neformalno obrazovanje mladih, stvorivši jednu vrstu dodatka obrazovanju u školama.

Adnan Đuliman, nevladina organizacija „Novi val“, i Oliver Arapović, predsjednik Udruge „Majski cvijet“.
Adnan Đuliman, nevladina organizacija „Novi val“, i Oliver Arapović, predsjednik Udruge „Majski cvijet“.

„Mi smo shvatili da, u cilju očuvanja i rijeka i životinja, poput supova, mi moramo raditi s djecom. Ne možemo mijenjati mentalitet odraslih ljudi. U jednom momentu smo uvidjeli i da škole nemaju međusobnu saradnju i ja sam odlučio da nastavimo edukacije o prirodi kroz projekte sličnima kave smo radili o supovim, magarcu, psu tornjaku. Recimo kako se ponašati u prirodi. A u procesu tog rada s djecom treba raditi i na procesu pomirenja“, ističe Đuliman.

Đuliman tijesno sarađuje sa dr. Riđanovićem i pomaže oko mnogih stvari vezanih za probleme rijeka Neretve i Bune. Spada u neke od ključnih osoba koje su skrenule pažnju na to šta MHE znače za područje u kojem se grade i kolika je šteta od njih.

„Planirano je istraživanje rijeke Bune odnosno invertarizacija mekousne pastrmke. Ovaj projekat će biti finansiran od strane američke The Nature Conservancy i u ovom projektu sam uključen ja, kao ekspert iz oblasti ekologije i ihtiologije i radim zajedno s eko-udrugom Novi val iz Blagaja“, ističe dr Riđanović.

Pravna borba za Bunske kanale

U ovoj priči oko očuvanja Bunskih kanala našao se i Oliver Arapović, predsjednik udruge „Majski cvijet“. Ova udruga nastoji sačuvati rijeku Bunu i Neretvu i spriječiti izgradnju malih hidroelektrana MHE „Buna 1” i MHE „Buna 2“ te je organizovala i potpisivanje peticija protiv izgradnje ovih objekata. Građanska hrabrost ovih ljudi da ne šute i ne zatvore oči pred prijetnjom devastacije rijeka zaslužuje veliko poštovanje.

Nakon pravne analize, iznijete u Studiji slučaja za spomenute mini hidrocentrale, koju su uradili pravni eksperti Centra za životnu sredinu (CZZS) i Aarhus Centra Sarajevo, utvrđeno je da proces izdavanje okolišne dozvole za izgradnju MHE „Buna 1” i MHE „Buna 2” nije izvršen u skladu s zakonom i međunarodnim pravilima i postupcima, kao što je Arhuška konvencija, s obzirom da Eko udruga „Majski Cvijet,” kao zainteresovana strana, nije bila adekvatno uključena u administrativne procese koji prethode izdavanju okolinske dozvole. Također, došlo je do grubog kršenja administrativnih procesa u postupku pripreme Odluke o izmjenama i dopunama Prostornog plana Općine Mostar.

Prema podacima udruženja EkoAkcija u Federaciji BiH planirana izgradnja ili je u izgradnji 207 mini hidrocentrala, a u Republici Srpskoj 146. U FBiH je već izgrađeno 69 MHE, a u RS 51.

„Po našoj statistici, ukupno 60 koncesija je trebalo biti u Hercegovačno-neretvanskoj županiji, a izdato je negdje oko 40, preko 20 je urađeno. Donošenjem ovog novog zakona spriječeno je oko 100 minihidroelektrana da se izgradi“, kaže Oliver Arapović.

Iako je Agencija vodno područje Jadranskog mora u julu 2022. godine odbacila zahtjev za izdavanje saglasnosti za zahvatanje vode radi proizvodnje električne energije za MHE Buna 1 i Buna 2, borba za Bunu i Bunske kanale još nije gotova. Kako kaže Emina Veljović, izvršna direktorica Resursnog Aarhus centra u BiH, veliku prijetnju Buni i za Bunske kanale opasnost predstavlja izgradnja Gornjih Horizonata.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG