Izdvojeno
Ratko Mladić: Život najmlađeg oficira i najpoznatijeg bjegunca
Prvo jugoslovenski vojnik, a onda optuženik za ratne zločine u bijegu od pravde – danas bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić, očekuje konačnu presudu za najstrašnije zločine počinjene na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata.
“Vrlo, vrlo opasan čovjek”, riječi su kojim je bivša glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla Del Ponte opisala bjegunca za kojim je tragala više od deset godina svog života, piše BIRN. Njen cilj, kako je rekla, bio je da osigura da on odgovara za prvi genocid počinjen na tlu Evrope nakon poraza nacističke Njemačke.
Iduće sedmice – u utorak, 8. juna – 26 godina nakon što je protiv njega podignuta prva otpužnica, Mladiću će biti izrečena konačna presuda za genocid i zločine počinjene u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) će odrediti koja je bila Mladićeva uloga u ratu koji je odnio živote više od 100.000 osoba, i protjerao dva miliona ljudi.
Mladić je uložio žalbu na prvostepenu presudu iz 2017. godine po kojoj je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Mladić, koji danas ima 74 godine, rođen je za vrijeme Drugog svjetskog rata, u bh. selu Božanovići kod Kalinovika, nekih 70-ak kilometara od Sarajeva.
Dijete je jugoslovenske partizanske porodice. Mladić je izgubio oca kada je imao samo tri godine. On je stradao u jednoj od posljednjih bitaka Drugog svjetskog rata. Još kao dijete, Mladić je odlučio da će pratiti očeve stope i postati vojnik – upisao je Vojnu akademiju u Beogradu.
U 22. godini postao je oficir u Skoplju (Makedonija), gdje je bio najmlađi komandant u Inžinjerijskoj četi Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Mladićeve vojne sposobnosti prvi put su testirane na početku raspada Jugoslavije, kada su jedinice pod njegovom kontrolom poslate da pomognu lokalnom srpskom stanovništvu u Hrvatskoj. U proljeće 1991. godine, stigao je u hrvatski grad Knin, koji je bio centar srpskih snaga u to vrijeme.
Do juna 1991. godine, kada je Mladić imenovan za komandanta Devetog korupsa JNA u Kninu, to područje su srpske snage već odvojile od ostatka Hrvatske i proglasile Srpsku autonomnu oblast (SAO) Krajinu i blokirale ceste oko grada. U augustu, Mladić je naredio napad na selo Kijevo kako bi razbio blokadu srpskih sela koju su naredile snage hrvatske države.
“U Kijevu, mi smo pucali na legitimne vojne mete. Nismo uništili nijednu kuću samo reda radi”, kazao je Mladić nakon napada.
S ovim se hrvatsko pravosuđe nije složilo. U julu 1992. Okružni sud u Šibeniku je Mladića u odsustvu osudio na 20 godina zatvora za napad na Kijevo, koje je skoro potpuno uništeno.
Prema presudama Haškog tribunala, napad JNA na Kijevo 26. avgusta 1991. godine označava trenutak kada je JNA službeno pristupila srpskim snagama.
Nakon što je JNA okupirala teritoriju, lokalne srpske jedinice su preuzele kontrolu. Ovaj model je korišten širom Jugoslavije – u Hrvatskoj, BiH i Kosovu – jedinice su se mijenjale, ali strategija je ostala ista.
Nastavak rata u BiH
Rat je naredne, 1992. godine prešao u BiH i brojni komandanti JNA porijeklom iz BiH pristupili su jedinicama koje će kasnije postati dio Vojske Republike Srpske (VRS). Takav je bio slučaj i s Mladićem.
Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u to vrijeme nije želio da bude proglašen agresorom, pa je umjesto slanja sopstvenih snaga u BiH, odlučio da jedinice VRS-a potpomaže naoružanjem i ljudstvom. Mladić je imenovan za glavnog stratega.
“Kada sam preuzeo funkciju… Dao sam si zadatak da sakupim ljudstvo i formiram komandu i štab… Znao sam odmah da će se tamo desiti veliki historijski događaji”, izjavio je Mladić u intervjuu za beogradski NIN.
Adam Weber, jedan od tužitelja u Mladićevom predmetu od 2012. do 2017., rekao je da je Mladić izabran jer ga je srpsko rukovodstvo vidjelo kao “osobu koja je upravo izvela neke akcije etničkog čišćenja u Hrvatskoj”.
General Manojlo Milovanović kazao je Haškom sudu 2013. godine da je dan prije izbijanja rata Mladić upozorio svoje političko vodstvo na mogućnost počinjenja genocida dok nastoje zauzeti teritorij koji su željeli.
Milovanović je posvjedočio da je Mladić u maju 1992. pred Skupštinom srpskog naroda u BiH rekao: “Mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu… Pa, to je… to neće… Ja ne znam kako će gospodin (Radovan) Karadžić i gospodin (Momčilo) Krajišnik objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.”
Pod Mladićevom palicom, Vojska Republike Srpske je sijala strah i smrt – utvrđeno je presudama Haškog tribunala – glavni grad Sarajevo je držan pod opsadom više od tri godine, a gradovi poput Foče, Prijedora i Višegrada su etnički očešćeni od nesrpskog stanovništva.
Mladić nikada nije radio u tajnosti i često je pozivao kamere da ga prate dok je obilazio položaje oko Sarajeva, dok su jedinice pod njegovom kontrolom snajperisale i granatirale grad u kom nije bilo hrane, vode i struje.
“Velušiće, tuci Velušiće… Tamo nema srpskog življa mnogo… Da ne mogu da spavaju, da im razvučemo pamet njihovu”, izjavio je Mladić 28. maja 1992. godine.
“I granatirati dio u blizini Dobrovoljačke ulice, tamo gore oko Humske ulice i Đure Đakovića”, nastavio je.
“Možete li granatirati Baščaršiju? Ispalite salvu na Baščaršiji. Držite zgrade Predsjedništva i Parlamenta pod izravnom vatrom. Pucajte polako, u intervalima, sve dok vam ne naredim da prestanete”, rekao je.
Te su noći mnoge zgrade u Sarajevu bile zapaljene. Više od 100 ranjenih ljudi dovedeno je u gradske bolnice za nekoliko sati. Oni koji su ostali u opkoljenom gradu sjećaju se mjeseci provedenih u strahu, jer su ljudi ubijani u redu za vodu i hljeb ili trčeći preko mostova pod snajperskom vatrom. Granatirane su bolnice, zajedno s muzejima i bibliotekama.
Do sada, Mladić nikada nije iskazao žal zbog stradanja nevinih civila.
“Samo sam branio svoj narod”, izjavio je više puta tokom rata, a istu odbranu koristio je tokom suđenja.
S druge strane, Weber je tvrdio da je Mladić bio “ključan za stvaranje cjelokupne strategije etničkog čišćenja počinjenog u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali je također bio itekako uključen u operativnu razinu sa svojim glavnim zapovjednicima i provodeći tu strategiju”, te vrlo često prisutan na terenu tokom akcija.
“Zaštitnik Srba”
Mladić je više puta priznao da su vojne ofanzive bile njegov omiljeni “metod vođenja rata”. “Moj cilj je jednostavan – zaštita srpskih teritorija i ljudi koji tamo žive vijekovima”, rekao je tokom rata.
U julu 1995. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego je rat u BiH zaustavljen, jedinice pod Mladićevom kontrolom zauzele su zaštićenu zonu Srebrenicu. Mladić je ušao u grad nasmijan, čestitajući vojnicima na uspjehu.
“Ovaj grad dajemo na poklon srpskom narodu”, kazao je Mladić pred televizijskim kamerama.
“Konačno, nakon pobune dahija, došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima ovog kraja.”
Ono što je uslijedilo nakon ove izjave bila su ubistva više od 7.000 dječaka i muškaraca i progon 40.000 žena, djece i starijih. Presude međunarodnih i domaćih sudova utvrdile su da se u Srebrenici desio genocid.
Tokom noći između 11. i 12. jula, Mladić je imao tri sastanka u hotelu “Fontana” u Bratuncu, gdje je bilo govora o sudbini Bošnjaka.
“Možete opstati ili nestati”, rekao je Mladić bošnjačkim predstavnicima, te dodao da moraju da polože oružje i biraju: “Ko hoće da ostane, a ko da ide. Ako želite da idete, izrazite želju.”
Na 12. juli, Mladić je došao u Potočare i kazao okupljenima da se ne trebaju bojati, a istu poruku dao je okupljenim muškarcima na livadi u Sandićima. Mladić je istu poruku dao u hangaru u Bratuncu i na stadionu u Novoj Kasabi, obraćajući se zarobljenim Bošnjacima i dječacima koji su bili okruženi srpskim vojnicima.
Umjesto toga, strijeljani su oni koji su zarobljeni ili su se predali. Prema optužnici MKSJ-a protiv Mladića, “više od 7.000 zarobljenika na području oko Srebrenice pogubljeno je po kratkom postupku od 13. do 19. jula 1995. Ubistva su se nastavila i nakon toga”.
Mladić u Srbiji
Rat u BiH je 1995. okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom, a te godine izdat je i nalog za hapšenje Mladića. Tada je rekao da se nikada neće dobrovoljno predati.
“Suditi mi može samo moj narod”, dodao je on.
Prema dostupnim podacima, Mladić se 1996. godine odselio u Srbiju s nekoliko visokorangiranih oficira VRS-a. Živio je slobodno, bez straha od hapšenja, prisustvujući fudbalskim utakmicama. Do 2003. godine, bio je pod zaštitom srbijanske vojske. Nakon što su beogradske vlasti usvojile Zakon o saradnji s Haškim tribunalom, Mladić se i dalje skrivao uz pomoć male grupe prijatelja i, u posljednjim godinama, porodice.
Na dan 26. maj 2011. godine, pripadnici specijalne jedinice policije Srbije pronašli su starijeg muškarca s baseball kapom u selu Lazarevo. Na pitanje policajca da se identificira, Mladić je kazao: “Ja sam onaj kojeg tražite. Ja sam Ratko Mladić.”
Ekspresno je izručen u Haag i suđenje mu je počelo godinu kasnije.
Tokom devetogodišnjeg suđenja često je provocirao žrtve i odbijao naredbe sudija.
Imao je nekoliko ozbiljnih medicinskih problema dok je bio u pritvoru u Holandiji, a pretrpio je dva moždana i srčani udar. Njegova je obrana u više navrata tražila da ga hospitaliziraju, tvrdeći da mu se zdravstveno stanje pogoršava i izražavajući zabrinutost da možda nije mentalno kompetentan za praćenje postupka.
Obraćajući se sudu na žalbenom ročištu u oktobru 2020., on je tvrdio da je raspad Jugoslavije rezultat zapadnjačke zavjere i ponovio svoju ratnu tvrdnju da samo štiti srpski narod.
“Sudbina me dovela u situaciju da branim svoju zemlju, SFRJ [Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju] koju ste vi zapadne sile opustošile uz pomoć Vatikana i zapadne mafije, [američkog predsjednika Georgea H.W.] Busha i [njemačkog ministra vanjskih poslova Klaus] Kinkel”, rekao je.
“Ratko Mladić nije bio taj koji je započeo taj rat. On nije bio taj koji je napravio plan napada na Jugoslaviju”, dodao je.
Ovakve izjave Mladića uvreda su za žrtve. Izudin Alić, jedno od djece iz Srebrenice kojem je Mladić dao čokoladu u julu 1995. godine prije početka masakra, rekao je 2017. za BIRN da se ponekad pitao sjeća li ga se optuženi.
“Često se pitam zbog ovoga kad ga vidim u Haagu. Pitam se je li znao da će svi ti ljudi biti ubijeni… Moji otac i ujak, svi oni”, kazao je.
“Što osjećam prema njemu? Ništa! Drago mi je samo što je uhapšen i što mu se sudi”, dodao je Alić.
“Trebao bi odgovarati za sve što je radio u Srebrenici.”
Ovo je ažurirana verzija članka koji je BIRN izvorno objavio 2017. godine.
See all News Updates of the Day
Hiljade američkih zdravstvenih radnika u štrajku zbog plata i manjka osoblja
Oko 75.000 zdravstvenih radnika bolnica u okviru sistema Kaiser Permanente stupilo je u štrajk u Virginiji, Kaliforniji i još tri države, zbog malih plata i manjka osoblja, što je najnoviji veliki prekid rata u Sjedinjenim Državama.
Kaiser Permamente je jedan od najvećih zdravstvenih sistema i osiguravajućih kompanija u zemlji, sa 39 bolnice širom zemlje.
Neprofitna kompanija sa sjedištem u Oaklandu u Kaliforniji, pruža zdravstveno osiguranje skoro 13 miliona ljudi, i ima sopstvene bolnice i klinike gdje njeni osiguranici dobijaju zdravstvenu njegu.
Koalicija sindikata Kaiser Permanente, koja predstavlja oko 85.000 radnika iz svih dijelova zemlje, odborila je trodnevni štrajk u Kaliforniji, Coloradu, Oregonu i Washingtonu, kao i jednodnevni štrajk u Virginiji i Washingtonu.
Među štrajkačima su medicinske i patronažne sestre, ultrazvučni radiološki, hirurški, farmaceutski tehničari i radnici odjeljenja hitne pomoći.
Ljekari ne učestvuju u štrajku, a Kaiser kaže da će njegove bolnice, kao i hitna pomoć, ostati otvoreni za vrijeme štrajka. Kompanija je navela da će angažovati hiljade privremenih radnika da popune upražnjena radna mjesta tokom štrajka. Međutim, štrajk bi mogao da dovede do odlaganja pregleda i elektivnih procedura.
Prekid rada u američkom zdravstvu odvija se u vrijeme radničkog organizovanja bez presedana u zemlji u nekoliko industrija, među kojima su saobraćaj, ugostiteljstvo i zdravstvo.
Štrajk u srijedu je najnoviji u zdravstvenom sistemu koji se i dalje suočava sa velikim zamorom radnika zbog obima posla, problema koja je u velikoj mjeri pogoršala pandemija kovida.
Sindikati koji predstavljaju Kaiserove radnike u augustu su zatražili minimalnu nadnicu od 25 dolara na sat, kao i povećanje plata o 7% u prve dvije godine, i 6.25% naredne dvije godine.
Oni tvrde da manjak osoblja doprinosi profitu zdravstvenog sistema ali nanosi štetu pacijentima, kao i da direktori nisu pregovarali pošteno sa predstavnicima sindikata.
"Oni ne slušaju zdravstvene radnike sa prve linije", kaže Mikki Fletchall, medicinska sestra koja radi u jednom od Kaiserovih centara u Camarillu u Kaliforniji. "Štrajkujemo zbog svojih pacijenata. Ne želimo to, ali hoćemo."
Kaiser je predložio miminalnu nadnicu između 21 i 23 dolara na sat sljedeće godine, u zavisnosti od lokacije.
Od 2022. godine, bolnički sistem je zaposlio 51.000 radnika i planira da do kraja mjeseca zaposli još 10.000.
Kaiser Permanente je prijavio neto prihod od 2,1 milijarde dolara u drugom tromjesečju ove godine, ali kompanija kaže da se i dalje suočava sa visokim troškovima, i izazovima zbog inflacije i manjka radne snage.
Direktorica Kaisera Michelle Gaskill-Hames je branila kompaniju i rekla da su njena praksa, plate i stopa zadržavanja radnika bolji od konkurencije, iako se cijeli sektor suočava sa izazovima.
Sud pustio Radoičića iz pritvora i zabranio mu odlazak na Kosovo
Osumnjičeni za oružani sukob u Banjskoj Milan Radoičić pušten je iz pritvora, saopštio je Viši sud u Beogradu.
Sudija za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu, poslije saslušanja okrivljenog, odbio je prijedlog Višeg javnog tužilaštva u Beogradu da Radoičiću bude određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva.
Radoičiću je zabranjeno da bez odobrenja suda napusti teritoriju Srbije i zabranjen mu je odlazak na teritoriju Kosova, saopšteno je.
Naloženo mu je i da se svakog 1. i 15. u mjesecu javlja nadležnoj policijskoj stanici.
"Od okrivljenog M.R. privremeno je oduzeta putna isprava i to pasoš Republike Srbije, a okrivljeni je upozoren da se protiv njega može odrediti pritvor ukoliko prekrši izrečene zabrane i obaveze", kaže se u saopštenju Višeg suda u Beogradu.
Više javno tužilaštvo najavilo je da će uložiti žalbu na ovu odluku suda.
Radoičić, koji je prošle nedjelje, preko advokata Gorana Petronijevića, preuzeo odgovornost za napad kod mjesta Banjska na sjeveru Kosova u kojem su ubijeni jedan pripadnik kosovske policije i trojica napadača, na saslušanju u Višem javnom tužilaštvu negirao je optužbe za izvršenje nekoliko krivičnih djela.
Njega je Više tužilaštvo optužilo da je izvršio krivična djela udruživanje radi vršenja krivičnih dela, nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet vatrenog oružja i eksplozivnih materija i teška djela protiv opšte sigurnosti.
Bodo Weber: Hapšenje Radoičića je reakcija na pritisak Zapada
Bodo Weber, politički analitičar i viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije (DPC) iz Berlina ocjenjuje za Glas Amerike da je Radoičićevo preuzimanje odgovornosti i hapšenje "očigledna reakcija na pritisak Zapada".
"Pošto pravne države u Srbiji nema, a režim čini sve da na domaćem terenu napad u selu Banjska naknadno pretvori u nešto što nema dodira sa realnošću, ovaj korak, kao i Radoičićevo prethodno tzv. samo-priznavanje isključive odgovornosti očigledno su reakcije na pritisak Zapada", smatra Bodo Weber.
Glas Amerike: Šta očekujete, kada su u pitanju srpske vlasti - nastavak istrage i suđenje u Srbiji ili oslobađanje Radoičića?
Weber: Vjerovatno dugotrajno suđenje sa malim ishodom. Odnosno, ako Zapad dopusti da mu bude suđeno u Srbiji, što ne bi trebalo da dozvoli. Potrebno je svakako međunarodna istraga dešavanja u Banjskoj i uloge Srbije.
Glas Amerike: Da li njegovo hapšenje može da utiče na smirivanje napetosti između Beograda i Prištine i na eventualni povratak pregovorima?
Weber: Nedovoljno. Dijalog, tj. njemačko-francuska inicijativa sa osnovnim i Ohridskim sporazumom je definitivno propao, jer je od početka bio pogrešno koncipiran sa svojom politikom popuštanja prema Vučiću. Ta pogrešna politika direktno je odgovorna za vanrednu destabilizaciju stanja na sjeveru Kosova. Potrebno je zato resetovanje pregovora i povratku pregovorima o istinskim konačnim, sveobuhvatnim sporazumom, a prije toga hitno saniranje štete napravljena na sjeveru posljednjih godinu dana.
Glas Amerike: Kosovski ministar policija, gospodin Svećlja, najavio je prošle nedjelje da će tražiti izručenje Radoičića, da li smatrate da je to realno?
Weber: Nažalost, ne. Po logici osnovnog sporazuma iz Brisela bi trebao biti izručen kosovskim organima, ali će se sad ponovo potvrditi greška EU pregovarača jer su dopustili Vučiću poslije Brisela i Ohrida da izjavi da nije pristao na sporazume.
Glas Amerike: Vjerujete li u Radoičićeve tvrdnje da je sam organizovao napad na kosovsku policiju i da Beograd nema veze sa tim?
Weber: Naravno da ne, kao ni drugi. I dalje je otvoreno da li iza akcije stoje vlasti u Beogradu direktno. Nije za povjerovati da je akcija te veličine prošla bez znanja makar dijela struktura u Srbiji. Uostalom, i izjava načelnika generalštaba više je potvrdila određenu umiješanost bezbjednosnih struktura Srbije nego što je opovrgavala.
Glas Amerike: Da li smatrate da bi Srbija mogla da se suoči sa nekim vidom sankcija zbog napada na sjeveru Kosova?
Weber: Dešavanja i reakcije Vučića i srpskih vlasti su krajnji razlog za suštinski strateški preokret politike Zapada prema Srbiji. Svakako ne bih isključio sankcije.
Radoičić negirao krivicu, tužioci traže pritvor zbog opasnosti od bjekstva
Potpredsjednik Srpske liste Milan Radoičić negirao je optužbe za izvršenje nekoliko krivičnih djela na saslušanju u Višem javnom tužilaštvu (VJT) u Beogradu.
U saopštenju VJT se navodi da je Radoičić saslušan zbog sumnje da je sa, za sada, više nepoznatih lica, izvršio krivična djela udruživanje radi vršenja krivičnih dela, nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet vatrenog oružja i eksplozivnih materija i teška djela protiv opšte sigurnosti.
Radoičić je prošle nedjelje, preko advokata Gorana Petronijevića, preuzeo odgovornost za napad kod mesta Banjska u kojem su ubijeni jedan pripadnik Kosovske policije i trojica napadača.
MUP Srbije danas je saopštio da je Radoičić priveden u Beogradu, da mu je određen pritvor od 48 sati i da je izvršen pretres njegovog stana i drugih prostorija.
U saopštenju Tužilaštva se dodaje da je nakon saslušanja sudiji za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu predloženo da se zbog opasnosti od bjekstva, Radoičiću odredi pritvor.
Radoičića su vlasti u Prištine označile kao organizatora napada u Banjskoj u kojem su ubijeni jedan policajac i trojica napadača. Premijer Kosova Aljbin Kurti tvrdi da je on imao podršku zvaničnog Beograda, što su vlasti u Srbiji i sam Radoičić negirale.
„Ja, Milan Radoičić, rođen 1978. godine u Peći, na Kosovu i Metohiji, zbog mnogobrojnih spekulacija ovim putem obaveštavam javnost da sam zajedno sa sunraodnicima dana 24. septembra došao na sever Kosova, u selo Banjska. Razlog vraćanja je bio da ohrabrimo srpski narod u pružanju otpora teroru Kurtijevog režima i zaštiti srpskog stanovništva”, pročitao je advokat Goran Petronijević Radoičićevu izjavu četiri dana poslije napada.
Poslije napada na policiju, naoružana grupa je upala u manastir Banjska iz kojeg se kasnije povukla. Kosovska policija je vršeći uviđaj, kako je saopšteno iz Prištine, pronašla oružje i opremu u vrijednosti od pet miliona eura.
Sjedinjene Američke Države i Evropska unija prethodnih dana su tražile od srpskih vlasti da sarađuje u istrazi kosovskih organa, kao i da Beograd ne gomila snage na granici sa Kosovom.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, dan prije hapšenja Radoičića, rekao u intervjuu za CNN, da će svi koji su učestvovali u napadu biti pozvani na odgovornost.
„Srbija će naravno pozvati na odgovornost sve ljude koji su počinili krivična dela, a nađu se na našoj teritoriji. On je dostupan i na našoj teritoriji i tužilaštvo će uraditi svoj posao”, rekao je Vučić za CNN.
On je osudio ubistvo policajca, ali je više puta ponovio tvrdnju da je za nasilje i rast napetosti na Kosovu najdgovornija kosovska vlada.
Premijer Kurti je dan uoči hapšenja Radoičića rekao da je prošlonedjeljni "teroristički napad" u Banjskoj bio dio šireg plana za aneksiju sjevera Kosova.
"Na osnovu oduzete dokumentacije Policija Kosova potvrdila je da je teroristički napad bio dio šireg plana za aneksiju sjevera Kosova putem koordinisanog napada na 37 različitih položaja. Uslijedilo bi uspostavljanje koridora ka Srbiji, kako bi se omogućilo snabdijevanje oružjem i trupama", napisao je Kurti na platformi X.
Putin bi uskoro mogao najaviti kandidaturu za predsjednika 2024, piše moskovski list
Ruski predsjednik Vladimir Putin uskoro bi mogao objaviti da će učestvovati na predsjedničkim izborima 2024. godine, objavio je u utorak list Komersant, otvarajući put šefu Kremlja da ostane na vlasti do 2030. godine.
U sklopu konferencije u novembru, zvaničnici sumnjaju da bi Putin mogao objaviti da će učestvovati na izborima u martu sljedeće godine, objavio je Kommersant, pozivajući se na neidentifikovane izvore bliske predsjedničkoj administraciji.
List, jedan od najcjenjenijih u Rusiji, navodi da, međutim, postoje i drugi scenariji šta bi Putin mogao učiniti na konferenciji i konačna odluka je na njemu. Kremlj nije odmah komentarisao.
Putin, kojem je Boris Jeljcin predao predsjedništvo posljednjeg dana 1999. godine, bio je lider duže od bilo kojeg drugog ruskog vladara od Jozefa Staljina, nadmašivši čak i 18-godišnji mandat Leonida Brežnjeva.
Putin puni 71. godinu 7. oktobra.
Iako su mnoge diplomate, špijuni i zvaničnici rekli da očekuju da će Putin ostati na vlasti doživotno, još uvijek nije bilo potvrde o njegovim planovima da se kandidira na predsjedničkim izborima 2024. godine.
Putin je prošlog mjeseca rekao da će objaviti svoje planove tek nakon što parlament raspiše predsjedničke izbore - koji bi po zakonu trebali biti obavljeni u decembru.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je prošlog mjeseca da ako Putin odluči da se kandiduje, onda niko neće moći da se takmiči s njim.
Iako se Putin možda neće suočiti s konkurencijom za glasove, bivši špijun KGB-a suočava se s najozbiljnijim izazovima s kojima se suočio bilo koji šef Kremlja otkako se Mihail Gorbačov borio s raspadnutim Sovjetskim Savezom prije skoro četiri decenije.
Rat u Ukrajini izazvao je najveću konfrontaciju sa Zapadom od kubanske raketne krize 1962. i najveći vanjski šok za rusku ekonomiju u posljednjih nekoliko decenija. Putin se suočio sa neuspjelom pobunom najmoćnijeg ruskog plaćenika Jevgenija Prigožina u junu.
Prigožin je poginuo u avionskoj nesreći dva mjeseca kasnije.
Zapad tretira Putina kao ratnog zločinca i diktatora koji je doveo Rusiju u sukob u imperijalnom stilu koji je oslabio zemlju i stvorio ukrajinsku državnost, dok ujedinjuje Zapad i daje NATO-u postsovjetsku misiju suprotstavljanja Rusiji.
Zapad kaže da ne želi sukob NATO-a i Rusije, već samo da pomogne Ukrajini da porazi ruske snage. Kremlj kaže da Zapad nikada neće postići poraz Rusije u Ukrajini.
