Linkovi

Top priča BiH

Bivši tužilac Tužilaštva BiH: VSTV uzrok lošeg stanja u pravosuđu

Svjedočenje Markovića pred Istražnom komisijom Zastupničkom doma Parlamenta BiH. (Izvor: BIRN BiH)

Osnovni uzrok lošeg stanja u bosanskohercegovačkom pravosuđu je Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće (VSTV), ustvrdio je bivši tužitelj Miroslav Marković na saslušanju pred Privremenim istražnim povjerenstvom Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama.

Bivši tužitelj Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, koji je prije nekoliko dana otišao u mirovinu, primijetio je kako je “osnovna mana” VSTV-a i to “što su bez kontrole i protiv njihovih odluka nema pravnog lijeka i nema prava na žalbu”.

“Kad je u pitanju VSTV, ne postoji segment samoreguliranja, nema kontrole, nema provjere njihovih odluka. Ključna je provjerljivost odluka, dakle drugi stupanj, a to se lako može uraditi davanjem prava žalbe na odluke VSTV-a i da o tome odlučuje sud, recimo Sud Bosne i Hercegovine”, smatra Marković.

Primjedbe je imao i na sam izbor članova VSTV-a “kada se događa situacija da suci općinskog suda biraju suce vrhovnog suda”, te dodaje kako “bilo kakva promjena mora početi od VSTV-a, odnosno izmjene Zakona o VSTV-u”.

Prema njegovim riječima, problem je i to što neovisnost pravosuđa nije iskorištena na ispravan način, te nepostojanje Vrhovnog suda, čime je Bosna i Hercegovine jedina država u Europi koja nema tu pravosudnu instituciju.

Na pitanje zastupnice Alme Čolo je li pravosuđe pod političkim utjecajem i kako se to ostvaruje u praksi, Marković je odgovorio kako “politički utjecaj nije izravan, nego difuzan – kroz kroz nagrađivanje, predlaganje, kažnjavanje, na jedan poseban način gdje se od političara šalju određeni signali, a pravosudni djelatnici znaju prepoznati te signale”. Zastupnicu Čolo je zanimalo i jesu li na najviše pravosudne funkcije izabrani najbolji kadrovi.

“Ne biraju se najbolji kadrovi u VSTV. Ako u Tužiteljstvo BiH izaberete čovjeka koji nema dana tužiteljskog iskustva, ni u sudu, ni u advokaturi, šta očekujete od takvog tužitelja? Oni potom i dalje napreduju i događa se kapilarna nekompetencija. Kadrovska politika je ključ svega – ne biraju se kompetentni ljudi i iz toga proizilaze svi drugi problemi”, kazao je Marković.

Predsjednika Privremenog istražnog povjerenstva Damira Arnauta zanimalo je treba li, po Markovićevom mišljenju, VSTV razdvojiti u dva dijela – sudbeno i tužiteljstvo vijeće. Marković je stava da to ne treba raditi, nego su “bitni ljudi i njihov prethodni rad”. Stoga predlaže da na visoke dužnosti ne smije nitko bez najmanje 20 godina iskustva, ali i napominje kako “sve ovisi od moralne vertikale samog čovjeka i profesionalca”.

Primijetio je i kako je šteta pravosuđu nanesena još 2003. godine, kad je donesen Zakon o kaznenom postupku koji je “od tada doživio 20 izmjena, a jedna od njih bila je jedna trećina zakona od 500 članaka”.

“I ukidanje općinskih tužiteljstava je potpuna katastrofa – to nije propust, nego katastrofa, jer nakon 17 godina vidimo rezultate. Uvijek je organizacija tužiteljstava pratila organizaciju sudova. Zašto je i na osnovu kojih parametara odlučeno da se općinska tužiteljstva ukinu i sve prebaci na kantonalna tužiteljstva, to nitko ne zna, a to je dovelo do potpune zagušenosti kantonalnih tužitelja i njihove opterećenosti”, zaključio je Marković.

Po završetku njegovog svjedočenja, Arnaut je konstatirao kako je Privremeno istražno povjerenstvo pozvalo i glavnu tužiteljicu Tužiteljstva BiH Gordanu Tadić, ali se i požalio kako “nema odgovora ni bilo kakve komunikacije” s njom.

Na jednu od narednih sjednica namjerava pozvati i novinare, jer želi čuti kakvih problema imaju u radu, rekavši kako su mediji “možda i glavni alat za otkrivanje dijela korupcije”, te da izmjenama zakona i njima treba olakšati rad.

Privremeno istražno povjerenstvo usvojilo je i poslalo Sudu BiH i Tužiteljstvu BiH, svakome u skladu s nadležnostima, zahtjev za informacijom o ukupnom broju kaznenih prijava koje nisu rezultirale podizanjem optužnice ili zatvaranjem istrage dvije godine nakon podnošenja prijave, te ukupnog broja suđenja u cijeloj državi u kojima prvostupanjska presuda nije izrečena nakon dvije godine.

“Nedopustivo je da u demokratskom sistemu procesi predugo traju”, upozorio je Arnaut.

Još jednom je i potvrđeno da Privremeno istražno povjerenstvo o utvrđivanju stanja u bh. pravosuđu namjerava obaviti sva saslušanja i pribaviti sve izvještaje do kraja godine, te dostaviti Državnom parlamentu izvještaj i predložene izmjene zakonskih rješenja najkasnije do polovice 2021. godine.

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH prošle je godine u Privremeno istražno povjerenstvo za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH izabrao Damira Arnauta, Zlatana Begića, Branislava Borenovića, Almu Čolo, Zukana Heleza, Mirjanu Marinković-Lepić, Dragana Mektića i Miru Pekić.

Odmah potom reagirao je VSTV, osudivši formiranje istražnog povjerenstva jer to smatraju miješanjem u rad pravosuđa. Najavili su tada i kako neće sudjelovati u radu povjerenstva, jer bi to bio, kako je rekao predsjedavajući Vijeća Milan Tegeltija, “presedan koji bi uništio pravosuđe”.

See all News Updates of the Day

Robert Gelbard: Daytonski sporazum je privremeni okvir za upravljanje BiH

Robert Gelbard: Daytonski sporazum je privremeni okvir za upravljanje BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:05:44 0:00

Dayton 25 godina kasnije: Sporazum koji je donio mir, ali nije riješio sve probleme

Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman potpisuju mirovni sporazum u Daytonu 21. novembra 1995. godine. REUTERS/Eric Miller/

Kada su se početkom novembra 1995. godine lideri Bosne i Hercegovine (BiH), Srbije i Hrvatske okupili u Daytonu, u američkoj državi Ohio, rat u BiH bio je duboko ušao u četvrtu godinu. Oko 100.000 ljudi je ubijeno, srpske snage su počinile genocid u Srebrenici, a glavni grad Sarajevo držale pod opsadom.

Nakon brojnih neuspjelih pokušaja pregovora, Sjedinjene Države su zadatak povjerile diplomati Richardu Holbrookeu koji je tri strane doveo u Dayton i dogovorio mir. Sukobi su morali biti prekinuti, a garant mira bio je NATO koji je u BiH rasporedio oko 60.000 trupa.

Sporazumom je potvrđena nezavisnost BiH, ali je zemlja podijeljena na dva entiteta sa značajnim stepenom autonomije - Federaciju BiH i Republiku Srpsku - što i danas stvara probleme u funkcionisanju.

Među Holbrookeovim saradnicima bio je James Pardew, kao predstavnik američkog sekretara odbrane. U pregovarački tim je ušao nakon što su njegov prethodnik i još dva člana tima u avgustu 1995. poginuli u saobraćajnoj nesreći na planini Igman prilikom putovanja u Sarajevo.

James Pardew: Dayton je bio uspješan, ali kasniji razvoj BiH je razočarenje
please wait

No media source currently available

0:00 0:06:11 0:00

Pardew za Glas Amerike kaže da je u periodu prije Daytona najveći izazov bila složenost pregovaračkog procesa koji je podrazumijevao brojna putovanja u evropske prijestolnice, saradnju sa međunarodnim organizacijama poput NATO-a ili UN-a, te pregovore sa liderima koji su imali zacementirane pozicije.

„Morali smo se baviti Slobodanom Miloševićem u Beogradu, što je bilo izazovno i teško. Bio je vrlo lukava osoba i stvorio je tu fikciju da nekako nije uključen u rat u Bosni. To je sve bilo neistina. Ali svaki od lidera, Izetbegović sa Bosanskim Muslimanima, Tuđman u Hrvatskoj i drugi, svako od njih imao je svoje interese i svoje agende. A Holbrooke je morao krivudati kroz njih“, prisjeća se Pardew.

Kulminacija se dogodila na pregovorima u zračnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, gdje su lideri bivših jugoslovenskih država - Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević - dogovorili kraj rata. Sporazum je potpisan 21. novembra, a zvanično ratifikovan 14. decembra 1995. u Parizu.

Državni sekretar Warren Christopher otvara plenarnu sesiju mirovnih pregovora u vazduhoplovnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, 1. novembra 1995. AP Photo/Joe Marquette
Državni sekretar Warren Christopher otvara plenarnu sesiju mirovnih pregovora u vazduhoplovnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, 1. novembra 1995. AP Photo/Joe Marquette

Glavni cilj Daytona ispunjen

Daytonski sporazum je donio mir, ali brojni problemi su ostali neriješeni. Komplikovana teritorijalna i politička struktura otežavaju efikasno upravljanje, a veća pažnja je posvećena zaštiti etničkih grupa nego individualnih građanskih prava. Mnogi ratni zločinci ostali su nekažnjeni, a zemljom od sporazuma uglavnom upravljaju iste, nacionalne, stranke.

Robert Gelbard je u periodu od aprila 1997. do avgusta 1999. bio specijalni predstavnik Sjedinjenih Država za implementaciju Daytonskog sporazuma. Prethodno se također bavio regionom bivše Jugoslavije, uključujući i saradnju na planovima za hapšenje ratnih zločinaca.

„Otpor koji smo vidjeli kod nekih vlada u regionu, posebno kod Srbije, bio je izuzetan“, kaže Gelbard.

Robert Gelbard, Richard Holbrook, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. AP Photo/Bozo Vukicevic
Robert Gelbard, Richard Holbrook, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. AP Photo/Bozo Vukicevic

Ovaj bivši diplomata za Glas Amerike objašnjava da je prvi put u BiH putovao samo dvije sedmice nakon Daytonskog sporazuma, na zahtjev Richarda Holbrookea. Kaže da je kompromise poput mirovnog sporazuma lako kritizirati naknadno, ali da je on ispunio osnovni cilj – zaustavljanje ubijanja.

„Puno je problema s Daytonskim sporazumom, ali i dalje, 25 godina kasnije, mislim da je to bilo sjajno postignuće Richarda Holbrookea i onih koji su s njim radili“, navodi Gelbard. „Neuspjeh je nastao kasnije, kada su se stvari smirile, u nespremnosti međunarodne zajednice da stvori okolnosti kroz potrebnu političku volju da se to preispita, prepravi Ustav i stvori okruženje za pružanje drugačije vrste BiH koja bi bila uspješna država.“

James Pardew također kaže da je prioritet bio prekid rata, ali da je problem politička struktura koju je Dayton napravio:

„Jesmo li pravili greške? Naravno da jesmo. Nema savršenog pregovaranja. Ali rekao bih da je najveća davanje entitetima, Republici Srpskoj i Federaciji, toliko vlasti nad funkcioniranjem Bosne. Ne mislim da bismo mogli postići dogovor bez dva entiteta, ali mislim da smo mogli bolje odraditi posao ograničavanja moći koju entiteti imaju u remećenju države.“

Sjedinjene Države jesu odigrale ključnu ulogu u uspostavi mira, ali dugoročni cilj za BiH su bile evropske integracije. U proteklim godinama, bosanskohercegovački lideri su bezuspješno pokušavali izmijeniti Ustav, postići značajne reforme i ispuniti uslove za pristupanje Evropskoj uniji (EU), koja je i sama usporila pregovarački proces.

Uprkos svemu tome, Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju i specijalni predstavnik za Zapadni Balkan, kaže da evropski put za BiH nema alternativu:

„Daytonski mirovni sporazum bio je uspješan u postizanju svog primarnog cilja, u zaustavljanju rata, nasilja i patnje. U stvaranju osnove na kojoj bi građani BiH mogli graditi stabilniju, prosperitetniju i mirnu budućnost za sebe i svoju djecu. (…) Jasno je da još ima puno posla koji treba obaviti. Još nije ispunjena vizija BiH integrirane u evropsku porodicu.“

Matthew Palmer: Još ima mnogo posla koji treba obaviti za bolju BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:54 0:00

Odgovornost na bosanskim liderima

Povodom 25. godišnjice Daytona, američki Kongresmeni iz savezne države Ohio predstavili su rezoluciju o priznavanju važnosti sporazuma. Senatori Rob Portman i Sherrod Brown učinili su to u Senatu, a zastupnik Michael Turner, koji je u vrijeme potpisivanja sporazuma bio gradonačelnik Daytona, u Zastupničkom domu Kongresa.

Na desetu godišnjicu sporazuma, Richard Holbrooke je od tadašnje administracije predsjednika George W. Busha tražio da se jače angažuje u BiH, navodeći da je vlast na državnom nivou slaba, a korupcija raširena. Tada je govorio i da će bez članstva u EU balkanske države uvijek biti u neredu.

Robert Gelbard i danas kao ključne probleme u BiH vidi korupciju, komplikovanu birokratiju i nepovoljne uslove za ekonomski razvoj: „Pokušao sam navesti kompanije da ulažu u BiH. Vrlo malo interesa.“

James Pardew kaže da je razvoj BiH nakon 1995. godine bio razočarenje. Kao razloge navodi negativno djelovanje susjednih država, prevashodno Srbije, zatim štetan uticaj Rusije, te neuspjeh lokalnih lidera da stvore demokratsko i produktivno društvo.

Oba sagovornika kao primjer navode Milorada Dodika koji je nakon rata bio prozapadno orijentisani lider i imao snažnu međunarodnu podršku. U međuvremenu se okrenuo nacionalističkom narativu, prijeteći odvajanjem Republike Srpske od BiH. Sjedinjene Države su mu 2017. godine uvele sankcije upravo zbog opstrukcije Daytonskog sporazuma.

Milorad Dodik i Robert Gelbard obraćaju se konferenciji za novinare u Banjoj Luci.
Milorad Dodik i Robert Gelbard obraćaju se konferenciji za novinare u Banjoj Luci.

„Milorad Dodik je bio aktivan 1995. godine kada se sve ovo događalo. Ne mogu vjerovati da je on još uvijek na vlasti u Republici Srpskoj i da nije voljan da preduzme bilo kakav kompromis koji bi, po njegovom mišljenju, oslabio položaj Republike Srpske. Iako bi ti kompromisi mogli biti u najboljem interesu Srba koji tamo žive“, kaže Pardew.

„Kada pomislim na bilo koga u toj zemlji, on me je najviše razočarao“, navodi Gelbard. „Gledajući Republiku Srpsku, u početku su oni mrzili Dayton, a sada Dodik stalno govori - volim Dayton. A razlog zašto voli Dayton je taj što strukture, nažalost, ne dopuštaju istinsko upravljanje državom.“

Gelbard kaže da je mirovni sporazum dao privremeni okvir za upravljanje, ali da BiH stagnira, te da su neophodne promjene u Ustavu i strukturi, koje ne moraju nužno značiti ukidanje entiteta. Dodaje da je za takav proces ključna politička volja koju vidi kod Bošnjaka i djelimično kod Hrvata, ali da bi proces trebala voditi EU, na koju se dugo čeka da pokaže političku volju:

„Ovo bi bila predivna prilika da Evropa pokaže odgovornost i da EU preuzme odgovornost, uz snažnu američku podršku, za sazivanje grupe, međunarodne konferencije, za preuređivanje Ustava Bosne i stvaranje efikasne mogućnosti upravljanja Bosnom.“

Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević nas samitu u Rimu od Daytonskom mirovnom sporazumu, februar 1996. godine. REUTERS/Paolo Cocco/Files
Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević nas samitu u Rimu od Daytonskom mirovnom sporazumu, februar 1996. godine. REUTERS/Paolo Cocco/Files

Pardew ne misli da je tako nešto moguće: „Neće biti Daytona 2.“ Prema njegovim riječima, odgovornost je na bosanskohercegovačkim političarima koji su umjesto saradnje i razvoja izabrali podjele, iako ih Daytonski sporazum ne ograničava u pozitivnim promjenama:

„Dok ne budemo imali lidere koji su spremni raditi zajedno i prema takvim ciljevima, mislim da će Bosna i dalje biti neuspjeh. A što to uzrokuje? Uzrokuje da mladi ljudi odlaze i traže prilike negdje drugdje, te stvara neku vrstu slomljenog sistema pod međunarodnom podrškom. I mislim da je to tragično. To sigurno nije ono što smo namjeravali 1995.“

Specijalni američki predstavnik za Zapadni Balkan, Matthew Palmer, kaže da su za BiH ključne reforme i da sistem mora biti funkcionalniji, sposobniji za obezbjeđivanje roba i usluga građanima, te da mora vlast držati odgovornom.

„Oni koji su na pozicijama moći i odgovornosti moraju biti odgovorni za svoje postupke. Sistem, država i institucije BiH moraju raditi za sve“, kaže Palmer.

James Pardew: Dayton je bio uspješan, ali kasniji razvoj BiH je razočarenje

James Pardew: Dayton je bio uspješan, ali kasniji razvoj BiH je razočarenje
please wait

No media source currently available

0:00 0:06:11 0:00

Matthew Palmer: Daytonski mirovni sporazum postigao je primarni cilj

Matthew Palmer

Zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara i specijalni predstavnik za Zapadni Balkan, Matthew Palmer, kaže da je Daytonski sporazum doveo do mira, ali da još ima mnogo posla na razvoju bolje budućnosti za BiH. Prema njegovim riječima, evropske integracije su ključne za BiH, a izabrani lideri moraju biti odgovorni za svoje postupke.

Glas Amerike: Gospodine Palmer, kako 25 godina kasnije vidite Daytonski mirovni sporazum i njegove efekte na današnju Bosnu i Hercegovinu?

Palmer: Dozvolite mi da započnem prepoznajući važnost ove godišnjice. 25 godina je dug period. Daytonski mirovni sporazum bio je uspješan u postizanju svog primarnog cilja, u zaustavljanju rata, nasilja i patnje. U stvaranju osnove na kojoj bi građani Bosne i Hercegovine mogli graditi stabilniju, prosperitetniju i mirnu budućnost za sebe i svoju djecu. A Daytonski mirovni sporazum je uspješno stvorio tu priliku. Jasno je da još ima puno posla koji treba obaviti. Još nije ispunjena vizija Bosne i Hercegovine integrirane u evropsku porodicu. Ali uvjeren sam da će građani Bosne i Hercegovine radeći zajedno moći ostvariti tu viziju kako bi osigurali evropsku budućnost za sebe i svoju djecu.

Matthew Palmer: Još ima mnogo posla koji treba obaviti za bolju BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:54 0:00

Glas Amerike: Je li Dayton, koji je uspješno okončao rat, zapravo postao prepreka napretku zemlje ili u sadašnjim okvirima postoji značajan prostor za velike i važne reforme?

Palmer: Reforme će svakako biti ključne. Mislim da je Evropska unija u svojim najnovijim izvještajima izložila niz očekivanja od Bosne i Hercegovine. Promjene koje treba izvršiti, reforme koje treba sprovesti. Bosna i Hercegovina koja će se kvalificirati za članstvo u Evropskoj uniji bit će drugačija Bosna i Hercegovina. Sistem mora biti funkcionalniji. Sistem mora biti sposobniji za isporuku roba i usluga građanima Bosne i Hercegovine. I sistem mora držati odgovornim rukovodstvo. To mora biti transparentno.

Oni koji su na pozicijama moći i odgovornosti moraju biti odgovorni za svoje postupke. Sistem, država i institucije Bosne i Hercegovine moraju raditi za sve.

Glas Amerike: O tome smo razgovarali u prethodnim intervjuima. Također je ambasador Eric Nelson nedavno u intervjuu za Glas Amerike rekao da zemlja može biti funkcionalna kada želi da bude funkcionalna, odnosno, kada njeni lideri žele da bude funkcionalna. Ali to često nedostaje. Kako to riješiti?

Palmer: To je izazov, zar ne? Jer ono o čemu zapravo govorimo je politička volja. A lideri to moraju shvatiti tako da im je u interesu da nastave s reformama koje su neophodne da bi Bosna bila uspješna. Na kraju, na građanima Bosne i Hercegovine je da drže odgovornim svoje lidere, da izraze svoje želje, ambicije, očekivanja i u onoj mjeri u kojoj lideri ne uspijevaju ispuniti ta očekivanja da ih pozivaju na odgovornost, uključujući posebno na izborima. To je suština demokratske prakse.

Glas Amerike: Proteklog vikenda u Bosni su održani lokalni izbori. Kako komentirate izbore, izborni proces te promjene u velikim gradovima poput Sarajeva i Banja Luke?

Palmer o lokalnim izborima u BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:01 0:00

Palmer: Kad god vidite takvu vrstu političkih promjena, mislim da je pošteno razmišljati da je poruka biračkog tijela da žele vidjeti promjenu u smislu onoga što dobivaju od svojih lidera. Jako smo zadovoljni što su izbori održani. Znam da je bilo pitanja o izbornim okolnostima i važno je da u izbornom procesu postoje transparentnost i odgovornost. Građani Bosne i Hercegovine trebaju imati povjerenja da rezultati izbora odražavaju volju zajednice i volju javnosti. Gledajući prema izborima u Mostaru, mislim da će tu biti važna prilika za stanovnike Mostara da konačno, kroz demokratski proces, odaberu ljude koji će zastupati njihove interese. To će biti važna i velika promjena u Mostaru.

Dosta gledamo na lokalnu vlast, na općinskom i kantonalnom nivou, kao na odražavanje prilika za eksperimentiranje sa različitim odgovorima na izazove sa kojima se Bosna i Hercegovina suočava. A ideje se u demokratijama obično pojavljuju na nižim nivoima. Dakle, malo demokratske živosti može biti vrlo pozitivna stvar.

Glas Amerike: Već smo razgovarali o poboljšanjima i reformama. Šta iz vaše pozicije, kao osoba koja se toliko dugo bavi regionom, vidite kao ključne probleme i stvari koje treba popraviti?

Palmer: Mislim da bi ljudi trebali gledati na nagradu, a to je evropska perspektiva za Bosnu i Hercegovinu. Ideja bi bila stvoriti uvjete i okruženje, podržati institucije koje će pomoći Bosni i Hercegovini da krene naprijed prema evropskom cilju, evropskom snu i evropskoj viziji. A to može stvoriti mir, prosperitet i stabilnost za kojom svi žude, ne samo ljudi u Bosni i Hercegovini, nego bilo gdje. Tako da mogu normalno živjeti svoje živote, da njihova djeca mogu imati bolju budućnost od njih, da bude prilika, da mladi osjete da mogu pustiti korijene u Bosni i Hercegovini, ostati tamo i stvoriti porodicu, s očekivanjem da će postojati vladavina zakona, da će biti mogućnosti za izgradnju normalnog života u Bosni i Hercegovini. To je ono što želimo za ljude u Bosni i Hercegovini, ono što Bosanci i Hercegovci žele za sebe i svoje porodice i na to imaju svako pravo.

Glas Amerike: Uz sve što se iz godine u godinu događa sa procesom pristupanja Evropskoj uniji, kako iz bosanske tako i iz perspektive Unije, da li je taj evropski san uopšte više realan?

Palmer: Apsolutno. Zaista ovisi o ljudima u Bosni i Hercegovini i liderima u Bosni i Hercegovini koji trebaju razumjeti signale svoje javnosti. A to je da oni žele krenuti naprijed ka Evropi. Oni žele onu vrstu reformi koja će to omogućiti. Oni žele da imaju sisteme, institucije i upravljanje koje će im omogućiti normalan život i prilike. I to je zaista sve što bilo ko može tražiti. Priliku.

Serološko testiranje stanovništva u RS-u

Serološko testiranje stanovništva u RS-u
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:57 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG