Izdvojeno
Procesuiranje korupcije na državnom pravosudnom nivou u 2020. godini
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je od početka 2020. godine podiglo samo 12 optužnica protiv 22 osobe koje se terete za koruptivna krivična djela, od čega je više od polovine podignuto u decembru. U optužnicama gdje je naveden takav iznos, ukupna pribavljena korist, prema saopštenjima najvišeg tužilaštva u državi, iznosi tek nešto više od 15.000 KM i 40 eura.
Tužilaštvo je tek u decembru zbog koruptivnih krivičnih djela podiglo optužnicu protiv premijera i ministra u Vladi Federacije BiH, sadašnjeg i bivšeg ministra sigurnosti BiH, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije te aktera afere “Potkivanje”.
Ostale optužnice Tužilaštva podignute su protiv nogometnih sudaca u Prvoj ligi Federacije, graničnih policajaca i inspektora Ureda za veterinarstvo BiH koji se terete da su zahtijevali i primali dar za propust osoba i robe u državu, kao i državljanina Srbije koji je graničnom policajcu davao dar od 150 KM kako bi olakšao pasošku kontrolu svom poznaniku.
Ove godine Tužilaštvo BiH podiglo je jednu optužnicu više ali protiv manje osoba za korupciju nego 2019. godine kada je podignuto ukupno 11 optužnica protiv 33 osobe zbog koruptivnih krivičnih djela. Najviše optuženih su bili carinici Uprave za indirektno oporezvanje (UIO). Po jedna optužnica odnosila se na pripadnika SIPA-e i Oružanih snaga, a optužen je i bivši ministar sigurnosti Dragan Mektić, njegov šef kabineta te pomoćnik ministra.
Pravni stručnjaci sa kojima je razgovarala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) smatraju da se na državnom nivou ne procesuira korupcija koja se odnosi na privatizacije i koja je ušla u sistem obrazovanja, školstva, zdravstva te da Tužilaštvo BiH svoje resurse fokusira na laganije predmete koje je lako dokazati.
Rad Tužilaštva BiH na koruptivnim predmetima advokat Ragib Hadžić ocjenjuje kao “kap od kapi u moru” te smatra da se radi o selektivnom pristupu podizanja optužnica i da tužioci koji su zaduženi za predmete korupcije ne pokazuju vlastitu inicijativu u pokretanju istraga.
“To je zamazivanje očiju javnosti da se stekne utisak da oni nešto rade i zato grebu po površini, nađu nešto malo ‘žrtvenih jagnjadi’ i onda bombastično najave da je podignuta optužnica protiv carinika ili graničnog policajca što je primio 20 ili 50 maraka. To bi bilo smiješno da nije žalosno”, naglašava Hadžić.
Profesor prava Goran Šimić kaže da je važno pratiti odnos broja tužilaca i optužnica za korupciju na državnom nivou.
“Mi građani debelo plaćamo tužioce Tužilaštva BiH, a rezultat toga je da tužilac tokom godine ne podigne nijednu optužnicu za korupciju ili ne donese nijednu tužilačku odluku. Tužilac ne radi za sebe, ne radi u svom vlastitom, već u interesu građana BiH koji ga plaćaju. Stiče se utisak da tužioci ne žele biti nezavisni, oni žele biti nedodirljivi i to je problem. Ako nema rezultata, hoću da kao građanin vršim pritisak na tužioca da radi svoj posao”, naglašava Šimić.
Kvalitet optužnica, prema njegovim riječima, treba gledati po presudama koje donosi Sud BiH jer je od broja optužnica koje podigne Tužilaštvo važnije koliko će ih završiti pravosnažnom osuđujućom presudom.
Niska stopa osuđujućih presuda
Sud BiH je od početka 2020. godine za koruptivna djela izrekao presude u sedam predmeta, od kojih je pet pravosnažno, među kojima su i četiri donesene po sporazumu o priznanju krivnje. Pravosnažno je osuđeno sedam osoba na ukupno sedam godina i pet mjeseci zatvora te oko 33.000 KM novčane kazne, dok je oduzeta imovinska korist u iznosu većem od 2.200 eura. Među osuđenima su carinici UIO-a i granični policajci koji su se teretili za primanje dara i druga koruptivna djela.
Državni sud je u 2020. godini prvostepenom presudom osudio tužioca Tužilaštva BiH Božu Mihajlovića na pet godina zatvora zbog nesavjesnog rada u službi, ali je Apelaciono vijeće nedavno ukinulo ovu presudu i odlučilo da se predmet prenese Općinskom sudu u Sarajevu.
U Misiji OSCE-a u BiH kažu da su u svom najnovijem izvještaju, zasnovanom na sistematskom praćenju procesuiranja predmeta korupcije pred pravosuđem u BiH, pod nazivom “Sindrom nekažnjivosti”, utvrdili pad broja novih optužnica u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa, koje su tužilaštva u BiH podigla u 2019. godini.
Osim manjeg broja optužnica, ovaj izvještaj navodi da je općenito pala stopa osuđujućih presuda u okončanim teškim predmetima korupcije u sudovima u cijeloj BiH.
“Niska stopa osuđujućih presuda u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u BiH izaziva ozbiljnu zabrinutost, pogotovo kada se poredi sa stopom u predmetima korupcije uopšte, koja je u ovom periodu bila relativno visoka i stabilna”, stoji u izvještaju.
U Delegaciji Evropske unije u BiH pozivaju da je krajnje vrijeme da se provedu preporuke iz izvještaja stručnjaka koje se odnose na temeljitu reviziju neuspjelih predmeta radi utvrđivanja sistemskih problema i izradu akcionog plana za popravljanje stanja uz stroge vremenske rokove.
U izvještaju se, između ostalog, navodi kako su istrage u predmetima korupcije u pravilu ograničenog opsega, a povrat ili oduzimanje nezakonitog bogatstva stečenog djelima korupcije i povezanim djelima nije adekvatan.
“Kao što je navedeno u Izvještaju Evropske komisije o BiH za 2020. godinu, napori na postizanju rezultata u proaktivnim istragama, krivičnom gonjenju i pravosnažnim presudama za korupciju su i dalje nedovoljni. Naročito je nedovoljan napredak u predmetima na visokom nivou, koji je potrebno ozbiljno pojačati”, kazali su iz Delegacije EU u BiH.
Na državnom nivou se procesuiraju sitniji slučajevi korupcije dok bi bilo potrebno da se u ovim predmetima trajno oduzme značajna imovinska korist za šta su potrebne pravosnažne presude u većim predmetima, smatra Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala (TI) u BiH.
“U prethodnom periodu smo vidjeli predmete koji se odnose na sitnu korupciju zaposlenih u institucijama BiH kojim se Tužilaštvo pohvalilo, dok su ostali predmeti mahom birani na osnovu političkih odnosa i obračuna, te se zvaničnici na višim nivoima procesuiraju samo ako se procijeni da je to politički podobno ili ukoliko se sa nekim treba obračunati, i već godinama je izrazito vidljiv selektivan pristup”, kaže Korajlić.
Optužnice i istrage prečesto se podudaraju s objavljivanjem negativnih izvještaja o pravosuđu, obilježavanjem međunarodnih dana borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala ili velikim aferama koje otkrije istraživačko novinarstvo, smatra Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo.
“U konačnici, rezultati takvih aktivnosti su porazni, jer rezultata u procesuiranju takozvanog krupnog kriminala i korupcije odnosno visokih dužnosnika nažalost nema i sudska statistika bilježi revnosno procesuiranje ‘malih’ ljudi, odnosno slučajeva primanja mita na graničnim prelazima i tokom carinskih procedura”, pojašnjava Miraščija.
Javnost nikako ne vidi rezultate borbe protiv visoke korupcije, smatra Stefan Blagić iz organizacije “Restart Srpska”, jer pravosuđe nema snagu da se sa njom obračuna, pogotovo sa političkom korupcijom.
“Ako se gledaju zvanični izvještaji Tužilaštva, izgleda da u BiH cvjeta med i mlijeko, da je sve super, da korupcije gotovo i nema. A znamo da je realnost potpuno drugačija i moguće da se u zadnjem mjesecu godine podigne polovina optužnica iz razloga što se izvršio pritisak na pravosuđe u BiH”, dodaje on.
Podizanje optužnica u decembru
Četiri od pet optužnica Tužilaštva BiH kojima su obuhvaćeni zvaničnici, podignute su tokom posljednjeg mjeseca 2020. godine.
Nakon višemjesečne istrage je podignuta optužnica u predmetu “Respiratori” koja premijera Vlade Federacije BiH Fadila Novalića, ministricu finasija i zamjenika premijera Jelku Miličević, suspendovanog direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka i direktora pravnog lica “F. H. Srebrena malina” Fikreta Hodžića, između ostalog, tereti za udruživanje radi činjenja krivičnih djela, zloupotrebu položaja, primanje nagrade za trgovinu uticajem, krivotvorenje isprava i nesavjestan rad u službi.
Njima se optužnicom stavlja na teret nabavka 100 komada respiratora u vrijednosti od 10.5 miliona KM iz Kine, te zaštitne opreme u vrijednosti od 2.9 miliona KM za potrebe borbe protiv koronavirusa u Federaciji BiH u vrijeme neposredno nakon proglašenja stanja nesreće.
Iz Tužilaštva nisu naveli tačan iznos za koji smatraju da je oštećen budžet niti tačnu pribavljenu imovinsku korist.
Protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića su podignute dvije optužnice, te se u jednoj skupa sa Muhamedom Pekićem, rukovodiocem Odsjeka za cyber sigurnost u OSA-i, terete da su zloupotrijebili svoj službeni položaj, kao i resurse i kapacitete OSA-e, u svrhe privatnih i ličnih interesa kako bi došli do fotografija i informacija o pošiljatelju anonimne krivične prijave protiv direktora OSA-e, dok se u drugoj u kojoj je, osim njega, optužen ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić i Muriz Druškić, terete za zloupotrebe u vezi sa nezakonitim imenovanjem i sudjelovanjem u Komisiji za drugostepeno rješavanje postupka sigurnosnih provjera za policijske i državne službenike.
Tokom decembra je podignuta optužnica za primanje i davanje dara protiv Marka Pandže i Nermina Aleševića, aktera afere “Potkivanje”, u vezi sa snimkom objavljenim na internetu na kome se, osim osumnjičenih, pojavljuje i Milan Tegeltija, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH.
Optužnica je podignuta i protiv nakadašnjeg ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića, koji se tereti da je tokom 2011. i 2012. omogućio Adnanu Bektiću sticanje nezakonite imovinske koristi prema ugovoru o djelu i isplati dnevnica u ukupnom iznosu od 15.680 KM.
Predmet “Respiratori” Tužilaštvo BiH je sredinom maja 2020. preuzelo od sarajevskog Kantonalnog tužilaštva.
Sagovornici BIRN-a BiH smatraju da je Tužilaštvo BiH na isti način moglo od Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske preuzeti istragu o kupovini “Pokretne bolnice” koju je Vlada RS-a platila 3,6 miliona KM, jer se i u ovom slučaju, kao kod “Respiratora”, pojavljuju elementi prekograničnog kriminala.
“Tužilaštvo je pokazalo potpuno nekonzistentan pristup postupanja po predmetima. Pojedini predmeti po kojima su postupala druga tužilaštva se preuzimaju tamo gdje postoji interes i gdje se želi na neki način osigurati kontrola nad istragom i procesom, dok se za druge za koje ne postoji interes da se procesuiraju proglašavaju nenadležnim, a tumači se sve u odnosu na to ko su potencijalni počinioci”, ističe Korajlić.
Advokat Josip Muselimović mišljenja je da su u tužilaštvima na funkcijama ljudi koji nemaju dovoljno iskustva za rad na tako složenim djelima visoke korupcije.
“Društvo je u sferi kriminaliteta dosegnulo dno kada imamo ozbiljne pokazatelje da se koruptivna mreža spustila do nositelja najvećih pravosudnih funkcija, jer imamo tužitelje protiv kojih se vode kazneni postupci”, kaže on.
See all News Updates of the Day
Nova američka raketna odbrambena baza u Poljskoj učvršćuje istočni NATO bok
SAD su prošlog mjeseca formalno otvorile stalnu vojnu bazu u Poljskoj, dio NATO-ovog odbrambenog raketnog sistema usred rastućih tenzija s Rusijom. Poljski ministar odbrane kaže da je baza također dokaz poljsko-američke saradnje.
Nova američka vojna baza u sjevernoj Poljskoj postaje ključni dio NATO-ovog odbrambenog raketnog sistema poznatog kao Aegis Ashore.
Smještena u Redzikovu blizu Baltičkog mora i u blizini ruske Kalinjingradske regije, baza je opremljena sa tri lansera, od kojih svaki može držati osam projektila presretača.
Dizajnirana je da zaštiti NATO savez i Evropu od prijetnji balističkih projektila.
Kapetan Michael Dwan, komandant Operativne grupe 64, američke mornarice, koja se fokusira na misije protivraketne odbrane, objasnio je da lanseri rade autonomno, ne zahtijevajući ručnu intervenciju.
“Kada se otkrije prijetnja, naš sistem automatizira taj odgovor odabirom jedne od dostupnih raketa u bilo kojem od naša tri lansera da odgovori na tu prijetnju.”
Baza, zajedno sa sličnom instalacijom u Rumuniji, razaračima američke mornarice stacioniranim u španskoj luci Rota, i radarom za rano upozoravanje u Turskoj, čini vitalni dio NATO-ovog Aegis kopnenog proturaketnog štita iznad Evropa, dizajniranog za suzbijanje prijetnji balističkih projektila srednjeg i srednjeg dometa.
Sistem je nedavno pokazao svoju efikasnost u odbrani Izraela, rekao je zapovjednik Aegis Ashore Poland Matthew Plant.
“Sistem i špijun i misija odbrane od balističkih projektila Aegis testirani su u Sredozemnom moru u odbrani Izraela. Dakle, ti sistemi su testirani i dokazani. Bilo je to iransko lansiranje protiv Izraela. Da.”
U prostoriji za komandu i kontrolu, američko vojno osoblje non-stop prati potencijalne prijetnje. Njihova misija je da otkriju i odgovore na napade projektila, koristeći radarske podatke za usmjeravanje presretača u neutralizaciji nadolazećih projektila.
Zvaničnici ovdje naglašavaju da je baza striktno defanzivna.
“Nema eksploziva ili bojevih glava koje se nalaze na našim projektilima ovdje”, kaže Kapetan američke mornarice Michael Dwan.
Kremlj je odgovorio na otvaranje američke baze u Redzikovu, rekavši da će Rusija usvojiti "odgovarajuće mjere kako bi osigurala paritet".
Za Poljsku, ključnu članicu NATO-a koja se graniči sa Rusijom, Bjelorusijom i Ukrajinom, baza je vitalni dio njene strategije odbrane.
Poljski ministar odbrane Władysław Kosiniak-Kamysz naziva bazu prekretnicom u odvraćanju i odbrani.
„Baza Redzikowo se ne može spakovati u kofer i evakuisati u roku od nekoliko sati. Ovo štiti Evropu, ali i SAD i Kanadu, sve NATO saveznike. To je jedan od ključnih projekata i vidite koliko mu se Rusija protivi, to pokazuje koliko je to važan projekat.”
Bazom upravlja Saveznička vazdušna komanda NATO-a u vazdušnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, koja nadgleda komandu i kontrolu sistema odbrane od balističkih projektila bloka.
Trump želi brzo okončati rat u Gazi - može li?
Novoizabrani predsjednik Donald Trump signalizirao je želju da se rat u Gazi okonča što je prije moguće, čak i dok odlazeća Bidenova administracija nastavlja svoj posljednji diplomatski pritisak za sporazum o prekidu vatre.
Ranije ove sedmice, Trump je rekao da ako taoci koje drži Hamas ne budu kod kuće do 20. januara 2025., datuma njegove inauguracije, onda će "izbiti pakao".
Upozorenje je slično prijetnji koju je izrekao na društvenim mrežama ranije ovog mjeseca, gdje je rekao: "Na Bliskom istoku će biti PAKLENO PLAĆANJE, a za one koji su odgovorni koji su počinili ove zločine protiv čovječanstva. Odgovorni će biti pogođeni jače nego iko u dugoj i pričanoj istoriji Sjedinjenih Američkih Država."
Nije jasno šta Trump planira učiniti u Gazi. Kada su ga zamolili da razjasni prijetnju, rekao je: "To znači da neće biti ugodno."
Trump bi mogao rasporediti resurse kako bi izvršio vojni pritisak na Hamas, rekao je Ahmed Fouad Alkhatib, viši saradnik u Atlantskom savjetu. Međutim, malo je vjerovatno da će biti "značajno oštriji od onoga što su Izraelci podnijeli u posljednjih 14 mjeseci".
"Mogao bi postojati još jedan element - za koji se nadam da to nije pristup - da se možda ugura dio te humanitarne pomoći", rekao je Alkhatib za Glas Amerike.
Također je moguće da su Trumpove prijetnje upućene članovima Hamasa izvan Gaze i državama koje ih podržavaju, a Trump bi mogao izvršiti pritisak na te nacije da prekinu financiranje, dodao je Alkhatib. Hamas je teroristička organizacija za SAD.
Hamasovo vanjsko krilo moglo bi biti prijemčivije za pritisak Washingtona, posebno jer je njegov pokrovitelj, Teheran, oslabljen gubitkom Hezbollaha u Libanu i svrgavanjem sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Kao i Hamas, Hezbollah je iranski zastupnik, dok je Assadov režim bio čvrsti saveznik Teherana.
Trumpova upozorenja šalju "nepogrešivu poruku ljudima na Bliskom istoku da SAD žele da to urade", rekao je David Makovski, direktor projekta Washington Instituta za bliskoistočnu politiku o bliskoistočnom mirovnom procesu.
Ovo ostavlja izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da se kreće između smirivanja ultradesničarske frakcije svoje koalicije — koja se zalaže za izgradnju naselja u, pa čak i aneksiju Gaze — i ugađanja Trumpu, koji želi zasluge za okončanje rata i potencijalnog proširenja Abrahamovog sporazuma kako bi uključio Saudijska Arabija, rekao je Makovski za Glas Amerike.
Sporazum iz 2020. koji je postignut uz posredovanje prve Trumpove administracije normalizirao je diplomatske odnose između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, a zatim i s Marokom.
"Trump nije u izgradnji više naselja i ostanku u Gazi. Trump želi, mislim, Nobelovu nagradu za proboj sa Saudijskom Arabijom", rekao je Makovski. "I mislim da te stvari ne idu zajedno."
Analitičari kažu da i prije preuzimanja dužnosti Trump već oblikuje kalkulacije boraca na Bliskom istoku. Njegov izbor za savjetnika za nacionalnu sigurnost, predstavnik Mike Waltz, dao mu je zasluge za prošlomjesečno primirje između Izraela i Hezbollaha u Libanu, uz posredovanje SAD i Francuske.
"Svi dolaze za sto zbog predsjednika Trumpa", objavio je Waltz na društvenim mrežama. "Njegova zvučna pobjeda poslala je jasnu poruku ostatku svijeta da se haos neće tolerisati."
SAD se 'nadaju' dogovoru
U međuvremenu, Bidenova administracija se obavezala da će potrošiti sve preostalo vrijeme u svojim danima kako bi pokušala postići dogovor. Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je u srijedu da se "nada" da će sporazum biti postignut.
„Gaza mora biti prevedena u nešto drugačije što osigurava da Hamas ni na koji način ne bude nadležan, da Izrael ne mora biti, i da postoji nešto koherentno što slijedi što omogućava upravljanje, sigurnost, rekonstrukciju Gaze, “ rekao je.
Taj cilj je još uvijek nedostižan, uprkos obnovljenom diplomatskom pritisku Washingtona s Turskom, Egiptom i Katarom.
„Ne vidim scenario u kojem bi predsednik Biden bio u stanju da suštinski pomjeri iglu ovde“, rekao je Alkhatib.
Dodao je da iako Hamas može biti motiviran da postigne dogovor dok je Biden još uvijek na vlasti, a ne nakon 20. januara, kada će SAD vjerovatno sklopiti mnogo težu pogodbu, oni znaju da bilo kakva uvjeravanja koja je dala Bidenova administracija možda neće biti ispunjena od strane Trumpove administracije.
Ovo uprkos tome što su zvaničnici iz administracije Bidena i Trumpa rekli da rade zajedno u rješavanju globalnih sukoba, djelimično kako bi osigurali prelazni period koji bi protivnici mogli vidjeti kao trenutak prilike, rekao je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.
“I tako, imperativ za nas, kako odlazeće Bidenove administracije, tako i dolazeće Trumpove administracije, mora biti da se namučimo čvršće nego što je uobičajeno, da provodimo više vremena zajedno nego što je uobičajeno, i da pokušamo osigurati da šaljemo zajednička, jasna poruka i prijateljima i protivnicima na Bliskom istoku."
Zajednička poruka dvojice lidera je da SAD žele da se sukob završi. Za sada zaraćene strane ne slušaju.
Šta bi vladino zatvaranje moglo značiti: Zatvaranja ureda i funkcija, prisilni odmori ...
Kongres ima rok do petka u ponoć da smisli način finansiranja vlade ili će se federalne agencije zatvoriti, što znači da bi stotine hiljada federalnih službenika mogle biti poslane kući - ili ostati na poslu bez plaće - neposredno prije praznika.
Republikanci su u srijedu odustali od dvostranačkog plana koji bi spriječio zatvaranje nakon što su se protiv njega izjasnili novoizabrani predsjednik Donald Trump i milijarder Elon Musk.
Trump je rekao predsjedniku Predstavničkog doma Mikeu Johnsonu da u suštini ponovo pregovara o dogovoru nekoliko dana prije roka kada ponestane federalnih sredstava.
Evo šta treba znati o mogućem zatvaranju vlade, na koje bi agencije to moglo utjecati i koliko bi to moglo trajati:
Šta znači ako se vlada zatvori?
Zatvaranje vlade se dešava kada Kongres ne usvoji zakon o privremenom ili trajnom finansiranju vlade, a takvu mjeru ne potpiše predsjednik.
Kada bi počelo zatvaranje vlade?
Ako Kongres ne odobri nastavak rezolucije ili trajniju mjeru potrošnje do petka, savezna vlada će se zatvoriti.
Kada je fiskalna godina završila 30. septembra, Kongres je usvojio nacrt zakona o privremenom finansiranju kako bi vlada ostala u funkciji.
Ta mjera ističe u petak.
Koje bi vladine agencije bile pogođene zatvaranjem?
Svaka federalna agencija određuje svoj vlastiti plan kako se nositi s gašenjem, ali u osnovi sve vladine operacije za koje se smatra da nisu od suštinske važnosti prestaju da se dešavaju, a rad stotina hiljada federalnih službenika je poremećen.
Ponekad su radnici pušteni, što znači da zadržavaju posao, ali privremeno ne rade dok se vlada ponovo ne otvori. Ostali savezni radnici mogu ostati na poslu, ali bez plaće, uz očekivanje da će im biti vraćena u cijelosti kada vlada ponovno otvori.
Osnovna pravila o tome ko radi, a ko ne datiraju iz ranih 1980-ih i od tada nisu značajno izmijenjena. Prema memorandumu o postavljanju presedana koji je sastavio šef budžeta tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana, David Stockman, federalni radnici su izuzeti od otkaza ako su njihovi poslovi vezani za nacionalnu sigurnost ili ako obavljaju osnovne aktivnosti koje "štite život i imovinu".
Osnovne vladine agencije poput FBI-a, granične patrole i obalne straže ostaju otvorene. Službenici Uprave za sigurnost saobraćaja će nastaviti da rade na kontrolnim punktovima aerodroma. Američka poštanska služba također neće biti pogođena jer je nezavisna agencija.
Ali nacionalni parkovi i spomenici bi se zatvorili, a dok bi trupe ostajale na svojim položajima, mnogi civilni zaposlenici u agencijama poput Ministarstva odbrane bi bili poslani kući. Sudski sistemi bi takođe bili pogođeni pauziranjem parničnih postupaka, dok bi se krivična gonjenja nastavila.
Automatska naplata poreza bi ostala na pravom putu, ali bi Poreska služba prestala da vrši reviziju poreskih prijava.
Hoće li gašenje vlade utjecati na čekove socijalnog osiguranja?
Ne. Primaoci socijalnog osiguranja i Medicare i dalje bi primali svoje beneficije, koje su dio obavezne potrošnje koja ne podliježe godišnjim mjerama izdvajanja. Ljekari i bolnice će također nastaviti primati svoje naknade za Medicare i Medicaid.
Ali moguće je da nove prijave neće biti obrađene. Tokom zatvaranja vlade 1996. godine, hiljade podnosilaca zahtjeva za Medicare su odbijane dnevno.
Šta je “CR” ili kontinuirana rezolucija?
Kada se Kongres odluči za donošenje mjera za finansiranje savezne vlade, često se pojavljuje izraz “CR”. šta to znači?
"CR" znači "nastavak rješavanja", a to je privremeni zakon o potrošnji koji omogućava saveznoj vladi da ostane otvorena i djeluje prije nego što Kongres i predsjednik odobre trajnije izdvajanje.
„Čista CR“ je u suštini zakon kojim se proširuju postojeća izdvajanja, na istim nivoima kao i prethodne fiskalne godine.
Šta je omnibus zakon?
To je ogromna, sveobuhvatna mjera koju su zakonodavci generalno imali malo vremena da svare – ili razumiju – prije nego što o njoj glasaju.
Postoji mnogo mjera potrošnje koje su sve spojene u jednu, a ponekad se to dogodi ako desetak zasebnih mjera finansiranja ne prođe kroz kongresni proces potrošnje na vrijeme da bi se usvojile kako bi se financirala federalna vlada.
Ali republikanci su se ovoga puta odlučili protiv omnibusa, nadajući se da će umjesto toga ponovo pregovarati o svim federalnim troškovima sljedeće godine kada Trump bude u Bijeloj kući i kada će kontrolirati oba doma Kongresa.
Hoće li doći do zatvaranja vlade?
Možda — a možda i ne.
Na Capitol Hillu često dolazi do trzavica oko sastavljanja paketa finansiranja u posljednjem trenutku kako bi vlada ostala otvorena neposredno prije roka, barem privremeno.
Ali zatvaranja su se dogodila, nedavno prije šest godina, kada je Trump tražio financiranje zida duž granice između SAD-a i Meksika. To zatvaranje je bilo najduže u istoriji SAD-a.
Vlada Džimi Kartera je bila zatvarana svake godine tokom njegovog predsjedničkog mandata.
Bilo je i šest zatvaranja tokom Reganovog vremena u Bijeloj kući.
Bijela kuća: Članstvo u NATO-u neophodno za bezbjednosne garancije Ukrajine, ali odluka o pozivu zavisi od sljedećeg predsjednika
Dok se administracija predsjednika Joea Bidena priprema za prijenos vlasti na novi tim novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, Julija Iarmolenko iz ukrajinskog VOA servisa razgovarala je s Michaelom Carpenterom, direktorom Vijeća za nacionalnu sigurnost za Evropu.
Carpenter je razgovarao o konačnim naporima Bidenove administracije da ojača Ukrajinu i zašto bi od Washingtona trebalo više vremena i resursa da započne uspješne pregovore između Ukrajine i Rusije.
VOA: U septembru smo razgovarali o ukrajinskom „planu pobjede“, a sada se čini da se razgovor kreće ka pregovaračkom procesu. Mislite li da je pobjeda Ukrajine još moguća? I postoji li nešto što Bidenova administracija još uvijek može učiniti kako bi pomogla Ukrajini da postigne taj cilj?
Michael Carpenter, viši direktor za Evropu u Vijeću za nacionalnu sigurnost: Da. Mislim da je pobjeda moguća. Mislim da Ukrajina mora prevladati. Mislim da za dobro međunarodnog poretka, za dobrobit sigurnosti u Evropi i za dobro svih onih hrabrih Ukrajinaca koji se bore za svoju slobodu, ono mora pobijediti. Pitanje je šta sada možemo učiniti da Ukrajinu postavimo u poziciju snage? Biće potreban posvećen napor da se pruži dodatna bezbjednosna pomoć kako bi se stabilizovale linije. I biće potreban niz drugih napora, uključujući makrofinansijsku pomoć, humanitarnu podršku, podršku energetskom sektoru. Ali ovo je u toku. A ova administracija, iako joj je ostalo još samo mjesec dana na funkciji, nastaviće da povećava podršku i potrošiće svaki peni. Svaki dolar sigurnosne pomoći koji je odobren za Ukrajinu bit će obavezan do kraja ove godine.
VOA: Ali ima li dovoljno vremena? Pentagon je jučer rekao da možda neće moći da iskoriste svaki dolar preostalih sredstava za pružanje sigurnosne pomoći.
Michael Carpenter: Oh, hoće. Sada je dio te sigurnosne pomoći na ugovoru, tako da dio neće stići do 2025. Ali sav novac će biti potrošen do 20. januara.
Glas Amerike: Vazdušna odbrana i dalje je najveći problem za ukrajinske civile. U tom preostalom vremenu, hoće li se dati prioritet protivvazdušnoj odbrani kako bi se ukrajinskim civilima pružila neka vrsta zaštite?
Michael Carpenter: Od svih sposobnosti koje su Ukrajini potrebne, protivvazdušna odbrana je najvažnija jer se radi o zaštiti gradova koje Rusija gađa, nemilosrdno gađajući svojim bespilotnim letjelicama, krstarećim projektilima i balističkim projektilima, uključujući i Orešnik. A onda i za kritičnu infrastrukturu. Zaista je važno imati, možda ne uvijek Patriote, ali manju verziju sistema protivvazdušne odbrane.
Dakle, to je apsolutno prioritet. Problem je u tome što su mnogi naši partneri i saveznici toliko duboko zaronili u svoje dionice da nemaju puno toga za dati. Dakle, razgovaramo sa svim našim saveznicima, da vidimo šta još možemo dobiti prije zime kako bismo Ukrajini dali protivvazdušnu odbranu koja joj je potrebna.
Glas Amerike: Novoizabrani predsjednik Trump i njegov tim razgovaraju o okončanju rata za 24 sata. I kažu da koordiniraju svoj rad sa sadašnjom administracijom. Postoji li konsenzus između dva tima o potrebi za pravednim mirom u Ukrajini, a ne samo za prekidom borbi?
Michael Carpenter: Ne mogu govoriti u ime Trumpove administracije koja uskoro stupa na dužnost. Morat ćete ih pitati za njihovo mišljenje. Ono što mogu reći je da, da bi pregovori bili uspješni, moraju se na odgovarajući način iskoristiti. I zato Ukrajina mora biti u stanju da pristupi tim pregovorima sa pozicije snage, što prije svega znači zaustavljanje erozije prednje linije trupa u Donbasu i barem stabilizaciju tih linija, ako ne i preokretanje zamaha. To će potrajati. Dakle, to će trajati 2025. i trebaće resurse. Biće potrebna dodatna bezbjednosna pomoć, da bi Ukrajina to mogla da uradi. Vidite, ideja da su Rusi sada zaista jaki je, mislim, lažna. Vidjeli smo da se čak 600.000 ruskih žrtava nakupilo tokom ovih 2½ godine rata i da se ruska ekonomija, naravno, inflacija povećava. Kamatne stope su na 21%, potencijalno čak i više. Ali, to je rečeno, moraćemo da obezbijedimo Ukrajinu da bi mogla da prevlada. I bez obzira u kojoj ste administraciji ili u kojoj ste zemlji i kojoj političkoj stranci pripadate, to je objektivna činjenica, da će Ukrajina morati da ima snagu koju obezbjeđuju resursi da bi mogla da pristupi Rusiji i vodi pregovore gde oni mogu zaštititi svoj suverenitet i nezavisnost.
VOA: Koja je vaša poruka sljedećoj administraciji? Kako se nadate da će pristupiti ovom pitanju ruskog rata protiv Ukrajine? I kako mislite da mogu dati Ukrajini onu polugu koja joj je potrebna za sve moguće pregovore?
Michael Carpenter: Pa, mislim da je temeljna poruka da bez obzira da li ste zabrinuti zbog rastućeg utjecaja i sposobnosti NRK-a, kineske nepoštene tržišne prakse, onoga što rade u smislu prava intelektualnog vlasništva i krađe intelektualnog imovine, bilo da govorite o drugim vrstama zlonamjernog uticaja koje NR Kina projektuje, sve je to na neki način povezano sa ratom u Ukrajini, jer Ukrajina je temeljna osnova unutar međunarodnog sistema na kojoj je sve ostalo počiva, taj suverenitet, njegov teritorijalni integritet, to je nepovredivost granica. Ako to ne zaštitite u Ukrajini, ne štitite to nigdje. I tako, bez obzira sa kojim timom razgovaramo, s kojom administracijom, kojom državom, ovo centralno mesto Ukrajine, a ne da je to neki daleki sukob gde, znate, dve zemlje imaju spor oko teritorije. Mnogo je veći od toga. To mora biti osnovna poruka.
Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je rekao da će poziv Ukrajini da se pridruži NATO-u pomoći da se zaustavi "vruća faza" rata. I kaže da o tome namjerava razgovarati s predsjednikom Bajdenom. Treba li očekivati bilo kakvu promjenu mišljenja o ovome u Washingtonu?
Michael Carpenter: Mislim da je na novom timu da odluči o pozivu za NATO. Ono što mogu reći je da, na kraju krajeva, da bi Ukrajina imala svoju sigurnost zaštićena, ona mora biti u NATO-u. Ne postoji ništa drugo što bi odgovaralo članu pet NATO-a u smislu garancije sigurnosti, jer je raspoređen na 32 saveznika i zato što nosi težinu svih njihovih kolektivnih odbrambenih sposobnosti. Dakle, ovo je mjesto gdje Ukrajina očigledno treba da stigne. Mora imati članstvo u alijansi. A na samitu NATO-a u Vašingtonu prošlog jula, svi smo rekli da je Ukrajina na nepovratnom putu ka članstvu. To mora biti cilj. Pitanje je koliko će vremena trebati da 32 saveznika i njihovi parlamenti ratifikuju članstvo u NATO-u? Trebaće vremena. A ono što treba da uradimo u međuvremenu, da li treba da razmislimo o tome kakve bezbednosne garancije, kakvu bezbednosnu pomoć, trebamo da pomognemo da se Ukrajina preplavi, sve dok ona ne dobije garanciju iz člana pet?
VOA: Ali zašto je [je] predsjednik Bajden odlučio da nije vrijeme da pozove Ukrajinu? Jer saveznici kažu da su Washington i Berlin dvije prijestolnice koje ne daju zeleno svjetlo na poziv Ukrajini za ulazak u NATO.
Michael Carpenter: Gledajte, ako Sjedinjene Države žele podržati poziv, to mora biti nešto što će biti podržano u svim administracijama. Ne može biti da jedna administracija to podrži, a da druga povuče poziv. Mora biti izdržljiv. I tako, znate, zato mislim da ova administracija neće ništa preduzeti po ovome bez podrške sledeće administracije. Dakle, u suštini, na njima je da se bave ovim. Ali kao što sam ranije rekao, činjenica da Ukrajina mora biti u NATO-u da bi imala svoje sigurnosne garancije – mislim da je to nepobitna činjenica. I tako je pitanje vremenske linije i kako izgraditi jedinstvo. Jer i vi ne želite da vodite borbu unutar NATO-a gde neke zemlje podržavaju, a druge su protiv. Morate uskladiti diplomatiju sa ciljevima. I zato morate imati svih 32 saveznika koji kažu, da, sada je trenutak, a onda bismo to trebali učiniti zajedno. Dakle, biće mnogo razgovora iza zatvorenih vrata o ovome za koje pretpostavljam da će se održati tokom narednih meseci u novoj administraciji. I, znate, naš tim, predsjednik Biden, znate, podržat će te razgovore i usmjeravat će sljedeći tim o tome u mjeri u kojoj oni žele da poslušaju taj savjet. Naravno, ovo će biti njihov poziv.
VOA: Osvrćući se na odgovor Bajdenove administracije na ruski rat protiv Ukrajine, neki kritičari kažu da polumjere, neodlučnost, oklijevanje nisu omogućili Ukrajini da bude u potpunosti uspješna. Postoji li nešto što bi predsjednik Bajden volio da je mogao učiniti drugačije?
Michael Carpenter: Gledajte, mislim da će u budućnosti biti vremena da se sagledaju lekcije naučene iz ovog rata, šta se moglo učiniti drugačije. Činjenica je da su postojale različite faze ovog rata. Došlo je do prvog napada na Kijev kada je protivtenkovsko oružje bilo najvažnije. A to je bila sposobnost koja je zaista bila važna na bojnom polju. U kasnijim fazama rata tenkovi nisu bili toliko istaknuti, pa je protutenkovsko oružje možda bilo manje važno. Onda smo počeli da pričamo o F-16 i počeli smo da pričamo o sistemima protivvazdušne odbrane, Patriot sistemima i drugim vrstama sposobnosti. Tako da je svaka faza ovog rata iznijela na vidjelo nove sposobnosti koje su bile kritične u toj fazi. Realnost je da ni Sjedinjene Države ni bilo koji od naših saveznika nisu imali na raspolaganju ogromne viškove ovih sposobnosti.
Na primjer, rakete ATACMS [vojni taktički raketni sistem], posebno varijante dugog dometa. Niko od nas, ne
Sjedinjene Države, svakako ne naši saveznici, imale su na raspolaganju veliki broj ovih projektila, samo da bi mogle da predaju Ukrajini iz dana u dan. Trebalo je vremena. Jedina stvar koju smo otkrili je da naša odbrambena industrijska baza u Sjedinjenim Državama treba mnogo više ulaganja. Potrebno ga je dramatično povećati da bi se moglo nositi s ovakvim nepredviđenim situacijama. To smo naučili. A tu je i drugi dio ovoga, a to je da je ključna varijabla u trenutnoj borbi ljudstvo. Možemo razgovarati o svim vrstama sposobnosti i oružju i municiji koju želimo. Ali na kraju dana, najvažnija varijabla je koliko vojnika svaka zemlja ima na linijama fronta. I tu jednostavno vidimo da Rusija ima brojčanu nadmoć.
I zato moramo da osmislimo strategiju za napredovanje kako možemo pomoći Ukrajini da regrutuje više ljudi, da dovede više ljudi, da služi na prvim linijama fronta, čak i kada zapadne zemlje obezbeđuju obuku i opremu. Ali samo pričanje o obuci i opremanju bez uzimanja u obzir ovog pitanja ljudstva nije u stvari odavanje pravde situaciji na prvoj liniji fronta.
Glas Amerike: Ali ima li dovoljno opreme?
Michael Carpenter: Ograničavajući faktor trenutno nije oprema. Reći ću vam da trenutno ima dosta municije na ukrajinskim zalihama. Obećali smo, zapadne zemlje, ne samo Sjedinjene Države, takođe i naši saveznici, da ćemo obučiti svakog ukrajinskog vojnika kojeg ukrajinske oružane snage mogu da iznesu.
Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je trenutno u Briselu. Mislite li da je sada vrijeme da evropski saveznici pojačaju podršku Ukrajini?
Michael Carpenter: Nedvosmisleno, da. Apsolutno. Vrijeme je da naši evropski partneri i saveznici pojačaju, da pogledaju svoje zalihe, da pogledaju svoju odbrambenu industrijsku bazu. Mi smo svoje znatno povećali. Imamo još puno posla. Nije tamo gde bismo želeli da bude.
Ali kada uzmete nešto poput, na primjer, 155 [mm] municije, mi smo udvostručili, a onda opet udvostručili, našu proizvodnu sposobnost. U Evropi, to daleko zaostaje.
Stoga nam trebaju naši evropski saveznici da se pojačaju i sagledaju ove ključne sposobnosti. Kada govorite o sistemima protivvazdušne odbrane, upravo smo o tome govorili. Potrebni su nam i naši evropski partneri da budu u stanju da proizvedu protivvazdušnu odbranu i da te sisteme daju Ukrajini ili gde god bi drugde mogli da budu potrebni. Dakle, ne radi se samo o Sjedinjenim Državama. Ovdje se radi i o pojačanju naših saveznika. Uradili su mnogo. Uradili su mnogo u pogledu ukupne podrške koja je pružena. Ali kada pogledate zemlju po zemlju, sigurno postoje neke zemlje koje bi mogle učiniti mnogo više.
SAD sankcije za bh. ministra, te 3 osobe i 4 firme povezane sa porodicom Dodik
Košarac je na listu dodat zajedno sa još tri osobe i četiri preduzeća, osumnjičeni da su, kako se navodi u saopštenju, "dio finansijske mreže sankcionisanog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, i omogućavaju porodici Dodik da nastavi sa svojim pokušajima da izbjegne sankcije".
"Sjedinjene Američke Države danas uvode sankcije za tri pojedinca i četiri entiteta koji čine dio pokroviteljske mreže predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i omogućavaju porodici Dodik da izbjegne sankcije SAD. Ova akcija uključuje i označavanje Staše Kosarca, bosanskohercegovačkog političara koji služi kao ključni pokretač Dodikove korupcije i destabilizirajuće političke agende,"stoji u obrazloženju State Departmenta.
"Vlada SAD-a je Dodika ranije označila za, između ostalog, bavljenje korupcijom u vezi sa zapadnim Balkanom. Dodik je godinama koristio svoj službeni položaj da akumulira lično bogatstvo preko kompanija povezanih sa njim i njegovim sinom Igorom Dodikom. Ova korupcija je narušila povjerenje javnosti u državne institucije Bosne i Hercegovine i vladavinu prava. Dodikova mreža je nastavila sa namjernim pokušajima da zaobiđe američke sankcije, odnosno manipulacijom upravljačkim strukturama i preregistracijom određenih kompanija pod novim nazivima."
"Današnja akcija dodatno razotkriva eklatantne i korumpirane pokušaje porodice Dodik da se obogati i zaobiđe sankcije SAD-a. Sjedinjene Države će nastaviti ciljati i promovirati odgovornost za one koji olakšavaju Dodikovu korupciju i omogućavaju njegove napore da nastavi destabilizirajuće aktivnosti u Bosni i Hercegovini", navodi State Department.
Nova imena su i Mirko i Aleksandar Dobrić te Vlatko Vukotić zbog veza sa Igorom Dodikom, sinom Milorada Dodika, koji je od ranije također pod sankcijama.
Vukotićeva firma Vorto također je sankcionirana.
Na listi sankcioniranih firmi našla se i nova firma Best Services iz Banja Luke, koja je, kako je navedeno, nasljednica bivše firme Dodikove kćerke Gorice. U obrazloženju za firmu Best Service navedeno je da je povezana sa Aleksandrom Dobrićem.
Tu je i firma Nimbus Innovations iz Banja Luke, također povezana sa Igorom Dodikom.
Firma Zelena Jabuka na listi se našla zbog veze sa Mirkom Dobrićem.
