Piše: Farangis Nadžibulah prema izvještajima Kazahstanskog servisa RSE, dopisnik Zanagul Zursin iz Aktobea (priredila: Asja Hafner)
Neposredno po povratku iz Sirije u Kazahstan, 24-godišnja Zarina kaže da živi dan za danom i da nema jasne planove za budućnost.
Udovica i majka dva sina rođena u Siriji, gdje je provela pet godina udana za militanta tzv. Islamske države, većinu vremena sada provodi u trgovačkim centrima i parkovima svog rodnog grada Aktobea u zapadnom Kazahstanu.
Zarina, koja ne želi da otkrije svoje puno ime i prezime iz "porodičnih razloga", bila je među stotinama Kazahstanaca obuhvaćenih specijalnom operacijom repatrijacije iz Sirije pod nazivom Zusan.
"Plašila sam se povratka, mislila sam da ću biti uhapšena ali u izbjegličkom kampu u Siriji čula sam da će Kazahstan prihvatiti svoje državljane", kaže Zarina.
"Zahvalna sam što me je moja zemlja primila nazad, dala nam je obuću i odjeću i osugurava nam psihološku podršku", rekla je Zarina za Kazahstanski servis Radija Slobodna Evropa.
Kao i većina povratnika iz Sirije, Zarina i njena djeca proveli su mjesec dana u specijalnom centru u gradu Aktau, prije nego što im je dopušteno da se vrate i žive s porodicom.
Zadržavanje u objektima u gradu Aktau prvi je dio kompleksnog programa rehabilitacije i reintegracije dizajniranog za one koji su se vratili u Kazahstan nakon života pod ekstremističkom "Islamskom državom". Očekuje se da će proces reintegracije trajati godinama pod strogom kontrolom lokalnih vlasti i sigurnosnih službi.
Centar u Aktau, gdje se povratnici smještaju čim dođu, zabranjen je za medije, javnost, čak i rodbinu povratnika.
Ali zvaničnici koji su upoznati s programom rehabilitacije rekli su za RSE da povratnici u Aktau prolaze medicinske preglede i tretmane ili hirurške operacije ako su im potrebne.
Povratak u normalan život
U centru su takođe zaposleni posebno obučeni psiholozi i vjerski službenici koji vode sastanke i konsultacije s povratnicima.
U međuvremenu, djeca prolaze posebne časove s učiteljima i specijalistima za dječiju psihologiju, dok odrasli prolaze različite provjere i informativne razgovore sa sigurnosnim službama. Onima koji su prošli kroz provjere sigurnosnih službi i koji su procijenjeni da se mogu vratiti normalnom životu, dozvoljava se povratak kući uz obavezu da se u roku od nekoliko sedmica prijave lokalnim vlastima.
Na desetine ostalih prebačeni su u zatvorene centre gdje će se suočiti s optužbama za terorizam.
Operacija Zusan (što znači grm žalfije), izvedena je iz tri etape između januara i maja, dovela je kući ukupno 516 kazahstanskih državljana, uključujući 357 djece, prema zvaničnim podacima.
Iz vlade su rekli da se 47 ljudi vratilo tokom prve ture povratka u januaru mjesecu, zatim 231 Kazahstanac je prevezen kući iz Sirije u drugoj turi, početkom maja.
Treća i posljednja tura desila se krajem maja kada je 238 žena i djece dovedeno kući.
Vlada kaže da u budućnosti više neće biti takvih operacija. Nije poznato da li je ostalo još Kazahstanaca u Siriji ili Iraku, dvije zemlje između kojih je tzv. Islamska država kontrolisala dijelove teritorije sve do svog poraza od snaga predvođenih SAD-om krajem marta.
U julu 2018., iz Komiteta za nacionalnu bezbjednost Kazahstana je rečeno da je od 2013. godine 800 kazahstanskih državljana otišlo za Siriju i Irak da se pridruži tzv. Islamskoj državi.
Mnogo ovih boraca i njihovih porodica je ubijeno u vazdušnim napadima i borbama od kada je IDIL prvi put zadobio teritoriju 2014. godine.
Mnogo kazahstanskih boraca i žena se razočaralo i vratilo kući mnogo prije nego što je počela operacija Zusan.
Još uvijek sigurnosna prijetnja?
Najmanje 27 ljudi, uključujući i žene, koji su se vratili u Kazahstan kao dio operacije Zusan, uhapšeni su pod optužbana za terorizam.
Erlan Karin, savjetnik kazahstanskog presjednika Kasima-Zomarta Takaeva, kaže da je jedno od najčešćih pitanja u vezi povratnika pitanje da li će oni predstavljati sigurnosnu prijetnju u budućnosti.
U Kazahstanu, čijih su 70 procenata od ukupno 18 miliona stanovnika, muslimani, desilo se nekoliko smrtonosnih napada za koje se krive vjerski ekstremisti.
Samoubilački napad 2011., pored regionalnog sjedišta Komiteta za nacionalnu sigurnost u Aktobeu, bio je prvi incident koji je vlada povezala s islamističkim ekstremizmom.
Aktobe je bio poprište smrtonosnog nasilja ponovo 2016. godine kada je napadnuta jedna vojna jedinica.
Vlasti su rekle da je napad izvršila grupa od 20 islamističkih radikalista koji su opljačkali dvije prodavnice oružja prije nego što su napali vojnike.
Godine 2013. pojavio se video koji je navodno pokazivao kazahstansku "porodicu" od 150 ljudi među kojima je bilo i dosta djece, koja se priprema za džihad u Siriji. Pozivali su ostale u Kazahstanu da im se pridruže.
Kritičari programa repatrijacije koji provodi vlada tvrde da onima koji se vrate iz Sirije ne treba vjerovati.
"Oni koji su stvarno požalili što su se pridružili tzv. Islamskoj državi, davno su se vratili, a ovi ljudi su čekali do zadnjeg trenutka, sve dok IDIL nije propao", kaže Nurlan, student u Almatiju koji se nije htio predstaviti punim imenom.
"Vratili su se zato što nisu imali drugog izbora", dodaje Nurlan.
Predsjednikov savjetnik, Karin, kaže: "Bilo kakva potencijalna prijetnja bila bi mnogo veća" da je Kazahstan ostavio svoje državljane, pogotovo žene i djecu, raspuštene u izbjegličkim kampovima u Siriji.
"Na primjer, postoji rizik da će te žene i djecu iskorištavati radikalne ekstremističke grupe u različite svrhe", Karin je rekao za RSE 17. juna.
Karin je rekao da vlasti, zajednica i porodice trebaju u kontinuitetu raditi s povratnicima, pogotovo s djecom kao bi prevenirali prijetnje u budućnosti.
"Sada kada su se sigurno vratili u Kazahstan, ukazala se prilika da se konstantno radi s djecom, da se utiče na njih", kaže Karin.
Karin je rekao da je 70 procenata djece koja su prošla repatrijaciju mlađa od šest godina, mnoga od njih su rođena u Siriji. Dodaje da nikada nisu išla u školu, ne znaju da čitaju, pišu, računaju.
Prema Karinu, mnogo je djece siročadi ali njihovim daljim rođacima je dato starateljstvo.
"Ni jedno dijete koje se vratilo iz Sirije nije ostavljeno bez podrške porodice", kaže Karin. "Sve su ih preuzeli rođaci".
Aigerim Toleukan, kazahstanski novinar koji se bavi političkim pitanjima, naglašava izazove rehabilitacije duboko "traumatizovane" djece čije jedino iskustvo u životu do sada je bila borba, vazdušni napadi, smrt i uništavanje koje iz toga slijedi.
"Čak i uz pomoć profesionalaca, trebaće im dosta godina da budu sposobni da žive kao normalna djeca", Toleukan je rekao za RSE.
Stvaranje prilika i nade
Kao Zarina u Aktobeu, koja se udala s 18 godina, mnoge žene koje su prošle repatrijaciju iz Sirije nemaju zanimanje ili vještine.
Kao dio procesa reintegracije lokalne vlasti su organizovale ubrzane kurseve na kojima povratnici mogu da nauče nove vještine kako bi zarađivali za život. Nekoliko žena koje su se vratile iz Sirije u januaru završile su kurseve i zaposlile se kao frizerke i kozmetičarke.
Zarina kaže da još nije odlučila šta da radi sa svojim životom. Ona i njena djeca žive kod njenih roditelja i primaju finansijsku pomoć od rodbine njenog supruga koji je ubijen u Siriji.
Povratnici nemaju zakonske prepreke da dobiju posao ili studiraju na univerzitetu, iako će biti pod prismotrom vlasti dugi niz godina. Vlada kaže da djeca rođena u Siriji od roditelja kazahstanskih državljana dobijaju kazahstanske pasoše.
Repatrijacija u Srednjoj Aziji
Većina kazahstanskih susjednih zemalja u Srednjoj Aziji preuzele su sličan pristup u odnosu na njihove državljane u Siriji i Iraku koji su se pridružili IDIL-u. Krajem maja, Uzbekistan je najavio da je dovezao kući 156 Uzbekistanaca iz Sirije i Iraka.
Vlada u Taškentu je rekla da će stvoriti "neophodne uslove za njihov povratak u normalan, miran život i integraciju u društvo, pristup obrazovnim i drugim socijalnim programima, uključujući i odgovarajući smještaj i zaposlenje".
Tadžikistan je ponudio amnestiju za državljane koji se dobrovoljno vrate kući iz Sirije i Iraka i odreknu se tzv. Islamske države. Nedavno se vratilo na desetine tadžikistanske djece čije majke su u zatvoru u Iraku zbog veze s IDIL-om.
Kirgistan je u februaru najavio da je vlast počela da radi na utvrđivanju Kirgistanaca u Siriji i Iraku. Sve se to desilo nakon što je nekoliko Kirgistanki u Siriji uputilo molbe u Biškek da im pomognu i vrati ih kući.
Eksperti upozoravaju da, kako bi se spriječile sigurnosne prijetnje u budućnosti, vlade u Srednjoj Aziji moraju da adresiraju sam korjen problema.
"Svi razlozi koji potiču manji broj odlazaka na strana ratišta, nepravda, marginalizacija, represija, još uvijek postoje. Mladi će tražiti nove načine da izraze svoju frustraciju, ponekad koristeći se i nasiljem", kaže Edward Lemon, istraživač na Daniel Morgan Graduate School of National Security u Washingtonu.
Kazahstan, Uzbekistan,Tadžikistan i Turkmenistan, kojima vladaju autoritaritarne vođe, kritikovani su od strane organizacija koje se zalažu za prava zbog ograničavanja osnovnih sloboda, ljudskih prava i vjerske prakse.
Ove vlade takođe ne tolerišu neslaganje u nezavisnim medijima i opoziciji.
U energetski bogatom Kazahstanu, mnogi obični ljudi žive u siromaštvu jer rastuće bogatstvo od nafte nije uspjelo da smanji jaz između bogatih i siromašnih.
Ali Zarina je sretna što je dobila drugu šansu.
"Zažalila sam što sam napustila svoju domovinu – to ću žaliti cijeli život", kaže.
"Uprkos našim greškama, dobrodošli smo u Kazahstanu. Nemam riječi kojima bih izrazila svoju zahvalnost".
