Izdvojeno
Političari profitiraju na krivoj Drini
Zbog neutvrđene granice između Bosne i Hercegovine i Srbije, njihove institucije ne kontrolišu 3.600 hektara zemlje uz Drinu. To bezvlašće odgovara lokalnim političarima koji ilegalno vade šljunak na ovom području.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Između Bijeljine i graničnog prelaza sa Srbijom nalazi se tabla koja upozorava da je to teritorija Srbije. Postavio ju je srbijanski političar Živan Jakšić koji svakodnevno prelazi granicu i ilegalno kopa šljunak na obali Drine. Iako su u okviru Bosne i Hercegovine (BiH), hektari Jakšićeve zemlje pripadaju Srbiji.
Dvije države se već 25 godina ne mogu dogovoriti o liniji razgraničenja pa se granicom smatra rijeka Drina. No, Drina se pomjera i to pravi probleme. Zbog velikih naslaga šljunka u koritu razliva se na lijevu ili desnu stranu, praveći novo korito i ostavljajući 700 hektara bosanskohercegovačke teritorije u Srbiji i 2.900 hektara srbijanske teritorije u BiH.
Uz Jakšićevo imanje smještena je šljunčara firme „DMS Company“ koju vodi bosanskohercegovački političar Milan Dakić. Njegova firma je u BiH, a šljunak ilegalno kopa dvadesetak metara dalje - iz srbijanske zemlje, na istoj obali Drine. Obojicu su građani birali da budu dio vlasti i rade za javno dobro, a oni su iskoristili nedostatak kontrole na ovom području da bi nezakonito zaradili novac.
Kako bi Semberija bila zaštićena od poplava, šljunak se mora vaditi iz korita rijeke, a ne sa njenih obala kako to ilegalno rade šljunčari. Raskopavajući obale, oni omogućavaju da Drina plavi plodnu Semberiju.
„Zbog tog divljeg eksploatisanja šljunka veoma mali broj ljudi uzima iz korita, ne čisti se Drina“, kaže gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić.
Posljednje poplave iz 2014. godine napravile su stanovništvu Bijeljine štetu od skoro 400 miliona maraka.
Politika i biznis
Milan Dakić je poslanik Demokratskog saveza u Narodnoj skupštini Republike Srpske već šest godina, ali nikada nije učestvovao u skupštinskoj raspravi. Bez obzira na to, on ne odustaje od politike pa je i ove godine nosilac izborne liste za Skupštinu Opštine Bijeljina. U Semberiji je poznati šljunčar. Njegova firma se bavila samo uzgojem voća i povrća do 2013. godine, kada je Dakić odlučio kopati šljunak zbog najave velikih građevinskih projekata – gradnje autoputa i obilaznice oko Bijeljine. Iako on vodi posao, formalna vlasnica firme je njegova majka.
„Firma je, iz razloga samog mog opredjeljenja da se bavim politikom, meni predstavljala u toj politici problem. Ja sam morao da riješim ako želim da se bavim politikom - da se riješim firme“, kaže Dakić za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
On je na ovaj način izbjegao sukob interesa jer njegov „DMS Company“ radi sa javnim preduzećima i institucijama. Da je ostao vlasnik na papiru, to ne bi smio raditi.
Njegova firma je na samom rubu „ničije zemlje“, na parceli koja se u katastarskim knjigama vodi kao posljednja uz granicu sa Srbijom.
Ta granica je iscrtana prije više od 130 godina, dok je uz ivicu placa tekla Drina, ali je rijeka od tada mnogo puta promijenila tok. Danas je od Dakićeve parcele udaljena više od tri kilometra. Karte prihvaćene Dejtonskim mirovnim sporazumom granicu sa Srbijom označavaju na Drini pa je pojas riječnog zemljišta od nekoliko kilometara širine ostao između katastarske i dejtonske granice. To je razlog zašto inspekcije obje zemlje, uglavnom, zaobilaze ovu teritoriju. Poslanik Dakić tu vadi šljunak i odlaže ga na svoju deponiju koja se nalazi na parceli u BiH. On to negira, iako su novinari CIN-a u krugu njegove firme zatekli mašine koje su prethodno ilegalno vadile šljunak.
„Moja firma nije kopala tamo gdje ste vi uslikali. Na moju sreću! Ja to vama kažem u oči! Na moju sreću, nije kopala“, tvrdi Dakić.
Na pitanje novinara odakle mu onda zalihe šljunka odložene u hrpama oko firme, on kaže da je riječ o količinama koje je legalno izvadio prethodnih godina iz Drine u mjestu Međaši. Tvrdi da za to ima dozvole od „Voda Srpske“, javne ustanove koja uređuje i kontroliše vodna područja u entitetu. „A, znate kolike? Svaka je bila 100 hiljada kubika, jer svi se borimo da dobijemo maksimum“, objašnjava Dakić.
Novinari CIN-a su otkrili da to nije istina.
Prema podacima „Voda Srpske“, „DMS Company“ je posljednji put 2014. godine legalno izvadio 24.700 kubika šljunka iz Drine u Janji. Iako nakon toga nije imala dozvolu, firma je do polovine 2018. prodala 41.000 kubnih metara šljunka više.
Suočen sa istinom o dozvolama, Dakić je priznao da je pogriješio. Odgovornost za ilegalnu eksploataciju je pokušao prebaciti na radnike.
Za razliku od objašnjenja koje je poslanik ponudio novinarima, u njegovoj firmi su inspekciji sasvim drugačije pravdali porijeklo prodatog šljunka. Tržišni inspektori Republike Srpske (RS) su u zapisnicima zabilježili da je „DMS Company“ od 2017. do polovine 2018. godine kupovao šljunak od firme „Meljnik RS“ iz Bijeljine, a 2019. godine od „TOP-TIM gradnje“ iz Brčkog.
Direktor i jedini zaposleni u „TOP-TIM gradnji“ Slađan Čvrgić kaže da nikad nije prodavao šljunak Dakiću: „Ja sa šljunkom nemam veze“, tvrdi on. Njegova firma nikad nije imala dozvole za eksploataciju šljunka, a Čvrgić kaže da se bavi uvozom polovnih automobila.
Vera Petrić, vlasnica bijeljinske firme „Meljnik RS“, rekla je novinarima CIN-a da je prodavala šljunak Dakiću, ali novinarima nije dala informaciju kada je i koliko isporučila.
Dakićeva firma je prošle godine ponovo dobila dozvolu za vađenje šljunka i čišćenje Drine u Janji, mjestu udaljenom pet kilometara od deponije firme, ali do polovine ove godine tamo nisu ništa izvadili.
Gledaj i plači
Nadležnost inspektora Republike Srpske na „ničijoj zemlji“ nije zakonski regulisana pa oni ne kontrolišu komad bh. zemlje na desnoj obali. “Međunarodno priznata granica je Drina i, posmatrano iz tog ugla, za nas je to druga država“, kaže portparolka Inspektorata RS-a Dušanka Makivić.
I inspektori iz Srbije rijetko posjećuju komad svoje nadležnosti na lijevoj obali u BiH. Opštinski i komunalni inspektori tu nisu bili nijednom u posljednjih pet godina.
“Znate koliko interesuje inspektora iz Šapca ili iz Badovinaca da li neko pravi deponiju, a teritorija je njihova ovdje?! Šta njega briga za ovu stranu Drine!”, kaže načelnik Komunalne policije u Bijeljini Ratomir Draganić.
Vodni inspektori bi u zajedničkim kontrolama mogli raditi sa obje strane rijeke jer Republika Srpska i Srbija imaju Sporazum o saradnji u oblasti integralnog upravljanja vodama donjeg toka rijeke Drine, ali oni to rijetko rade.
Posljednji put su područje oko Graničnog prelaza „Pavlovića most“ posjetili 2018. godine. Tamo su zatekli bivšeg odbornika Socijalističke partije u Skupštini Opštine Bogatić iz Srbije Živana Jakšića Žiću dok je krao šljunak sa lijeve obale Drine u BiH. Iako su mu naredili da odmah prekine sa kopanjem, Jakšića to nije zaustavilo.
I novinari CIN-a su ga dvije godine kasnije zatekli u istom poslu. On već pet godina nema dozvolu za eksploataciju, ali radi.
„Garantujem, svako od ovih ljudi ko radi najbolje želi da dobije dozvolu i da radi ko čovek, ali procedura je ta tako teška da, jednostavno, čovek se nekad obeshrabri“, kaže bivši dugogodišnji opštinski odbornik.
On svakodnevno u svojim zrelim godinama, uz pomoć štapa i sa propusnicom za ratare prelazi granicu na Pavlovića mostu i u BiH kopa šljunak. Njegova braća i on ovdje imaju nekoliko stotina hektara zemlje za koju se države još nisu konačno dogovorile kome pripada. Tu je smještena firma „IM Jakšić“ u kojoj je kao vlasnik formalno upisan Žićin bratić Miloš Jakšić, ali ovaj političar kaže da on vodi posao i da je šljunčara njegova. Ovdje se radi punom parom − za nepun sat vremena je sa obale na kojoj je kopao šljunak odvezeno desetak kamiona materijala.
Bez nelagode što je uhvaćen u ilegalnom poslu, objašnjavao je novinarima granice zauzete teritorije uz Drinu: „Ovo je bilo Despotovićevo, ovo Bukovo, a ovo je moje. (...) Nema, ništa ne rađa, samo taj kamen“.
Bilo kakvo kopanje na riječnim obalama, a kamoli nekontrolisano prekopavanje zbog šljunka, zabranjeno je i u Srbiji i u BiH jer se time povećava rizik od urušavanja i plavljenja naselja. Vodoprivredna preduzeća daju dozvole za eksploataciju šljunka i pijeska iz riječnog korita kako bi se samo očistio put za slobodan protok vode.
Za taj posao putem javnog poziva angažuju firme koje moraju platiti izdavanje dokumentacije i naknadu za svaki kubni metar izvađenog materijala. Za to se u ovom dijelu BiH plaća najmanje marka i po, dok je u Srbiji duplo jeftinije.
Žića rupe nastale kopanjem godinama zatrpava komunalnim i drugim otpadom koji građani Bijeljine bacaju na divlje deponije uz rijeku. Na svakom koraku su hrpe smeća, stari namještaj, gume te šut i otpad koji se ne smije odlagati na deponiju. Nekima je teško i prići zbog smrada.
Zatrpavanje otpada je jedna od najopasnijih posljedica ilegalne eksploatacije šljunka. „To može da degradira kvalitet podzemnih voda trajno, a to je vrlo opasno“, kaže geolog Branko Ivanković, objašnjavajući da tako zatrovana voda ulazi u rezervoare pitke vode i može imati ozbiljne posljedice po zdravlje stanovništva.
Iako je odlaganje otpada na obale zabranjeno, Jakšić je uvjeren da gomilanjem građevinskog šuta štiti obalu od urušavanja. „Dolazi često inspektor, kaže svaka čast“, pohvalio se novinarima CIN-a.
Utisci jedinog inspektora koji je u posljednjih nekoliko godina bio u pograničnom pojasu su drugačiji od onoga što Jakšić tvrdi. Načelnik Komunalne policije u Bijeljini Ratomir Draganić se sjeća da je bivši bogatićki političar palio gume koje su mu dovozili vulkanizeri i da mu bosanskohercegovačka inspekcija nije mogla ništa: „Zapalio čovjek na svojoj zemlji, teritorija Srbije. Samo možemo gledati i plakati!“
Usko grlo
Uska grla Drine na kojima se rijeka najčešće razliva i plavi Bosnu i Hercegovinu nalaze se u Srbiji. Zbog nenadležnosti nad skoro tri hiljade hektara zemlje „Vode Srpske“ ne mogu angažovati domaće firme da očiste taj dio korita. Firmama iz Srbije te lokacije nisu isplative zbog velikih troškova transporta pa Drina ostaje puna šljunka i pod stalnim rizikom od poplava.
Radne grupe za granicu Srbije i BiH nisu se sastale već 10 godina. Prethodno je srbijanska strana zatražila da se prije potpisivanja dokumenata o granici izmijene katastarske linije na četiri mjesta: oko hidroelektrana „Zvornik“ i „Bajina Bašta“, pruge Beograd – Bar i dijela opštine Rudo. BiH je taj zahtjev odbila, tražeći da se prvo utvrdi granica pa do danas ništa nije promijenjeno. „Mi te zahtjeve ne možemo prihvatiti, mi tražimo da se zaključi ugovor o granici (...), a da onda u interesu obje države počnemo da vodimo razgovore i pregovore oko nekih pograničnih pitanja“, kaže član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. Predsjednik komisije za granicu koja u ime Srbije vodi pregovore Veljko Odalović insistira na tome da se prije konačnog potvrđivanja granice riješe sve sporne tačke, ali do toga neće doći ako ne počnu razgovori. „Ovako nećemo ništa rešiti. Ovako ćete vi dobijati različite informacije, ljudi će biti zbunjeni, inspekcijske i ostale službe, naravno, razvlašćene“, kaže Odalović za CIN.
Miroslav Milovanović, direktor „Voda Srpske“, kaže da je zbog toga tražio od kolega iz srbijanskog vodoprivrednog preduzeća „Srbijavode“ da potpišu sporazum kojim bi dogovorili da Srbija vodi računa o desnoj, a Republika Srpska o lijevoj obali Drine.
„Naše kolege iz Ministarstva i Direkcije za vode Srbije zbog međudržavnih odnosa Srbije i Bosne i Hercegovine su vrlo oprezne u tom smislu. Ne žele da naruše neke odnose na tom najvišem međudržavnom nivou“, kaže Milovanović.
A na najvišem nivou se o rješavanju pitanja granice skoro više i ne govori.
Radne grupe BiH i Srbije bezuspješno pokušavaju riješiti ovaj problem od 1996. godine. Od tada su se sastali samo nekoliko puta i nijednom nije razgovarano o teritoriji koju Drina premješta sa jedne na drugu obalu i problemima koje zbog toga imaju mještani pograničnih opština.
Dok do dogovora ne dođe, granicu u najvećem dijelu predstavlja Drina. Semberci je sve češće nazivaju divljom i neukrotivom zbog ogromnih šteta koje nanosi plodnoj ravnici. Semberija je oivičena Savom i Drinom, a u njih se ulijevaju i: Una, Vrbas, Bosna, Bistrica, Janja i mnoge druge bh. rijeke. Sva ta voda teče kroz bijeljinski kraj.
Poplave iz 2014. godine su ostavile grad sa štetom od skoro 400 miliona maraka. Mnogi Semberci koji su odrasli na rijekama kažu da ih od tada ne gledaju istim očima. Zanemarujući posljedice ilegalne eksploatacije šljunka, krive prirodu za katastrofu.
„2014. godine, kad je voda udarila, zakleo sam se neću više otići da se okupam nikad. Evo, koliko je, šest godina, nisam otišao“, priča Blagomir Burić iz bijeljinskog sela Popovi.
Gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić zna da Drina nije kriva za poplave: „Najveći problem je i u Drini, i u Savi, i u Bosni i u drugim što se ne čiste korita. (...) Ili se mora dizati nasip, ili se mora čistiti korito. E, tako vam je i sa Drinom“.
Iako bi se vađenjem više miliona kubnih metara šljunka iz korita smanjio rizik od poplava, a budžet imao zaradu, entitetske i gradske vlasti godinama troše milione maraka na gradnju obaloutvrda i nasipa.
Početkom sljedeće godine bi trebala početi i gradnja drinskog nasipa. Planirana dužina nasipa je 32 kilometra, a samo prva dva kilometra će koštati oko tri miliona maraka.
See all News Updates of the Day
Trka sa vremenom: Šta još Biden planira da uradi do kraja mandata
Zvaničnici administracije Joea Bidena u trci su sa vremenom dok odobravaju milijarde dolara i preduzimaju druge korake kako bi pokušali da ostave lični pečat odlazećeg predsjednika prije nego što novoizabrani predsjednik Donald Trump preuzme dužnost u januaru.
"Svaki dan je važan", rekao je Biden u obraćanju naciji prošle nedjelje nakon što je potpredsjednica Kamala Harris priznala poraz od Trumpa u predsjedničkoj trci.
Trump je obećao da će ukinuti nepotrošena sredstva u Bidenovom značajnom zakonu o klimi i zdravstvenoj zaštiti i zaustaviti projekte razvoja čiste energije.
"Postoji samo jedna administracija u ovom trenutku", rekao je sekretar za saobraćaj Pete Buttigieg. "To je tako sada, a biće tako i nakon 20. januara. Naša odgovornost je da dobro iskoristimo sredstva za koja nas je Kongres ovlastio i za čiju dodjelu smo odgovorni tokom posljednje tri godine."
Ali Trump će u januaru kontrolisati više od "novčanika". Njegova administracija takođe može da predloži nove propise kako bi poništila nešto od onoga što je Bidenova uradila kroz proces donošenja pravila.
Evo nekih poteza koje Bidenova administracija sada preduzima:
Infrastrukturna potrošnja
Zvaničnici Bidenove administracije se nadaju da će projekti finansirani u okviru zakona o infrastrukturi od jednog biliona dolara i zakona o klimi od 375 milijardi dolara trajati duže od Bidenovog mandata i rade na tome da osiguraju da novac od značajnih mjera nastavi da "teče".
Buttigieg je najavio više od 3,4 milijarde dolara grantova za projekte poboljšavanja željeznice, da pomognu lukama u SAD, smanje smrtne slučajeve na autoputevima i podrže domaću proizvodnju održivih transportnih materijala.
"Ulažemo u bolje transportne sisteme koji obuhvataju svaki kutak zemlje i u radnike koji će proizvoditi materijale i graditi projekte", rekao je on. "Ljudi će imati bezbjednija putovanja, čistiji vazduh i jače lance snabdijevanja na koje svi računamo."
Postizanje ekoloških ciljeva
Najave velikih grantova za životnu sredinu i odobrenja projekata pojačale su se posljednjih mjeseci u onome što zvaničnici Bijele kuće opisuju kao "sprint do kraja" Bidenovog četvorogodišnjeg mandata.
Agencija za zaštitu životne sredine nedavno je postavila nacionalni rok za uklanjanje olovnih cijevi i najavila skoro tri milijarde dolara kako bi pomogla lokalnim sistemima za vodosnabdijevanje da budu u skladu sa tim. Agencija je saopštila i da će naftne i gasne kompanije prvi put morati da plate federalne poreze ako emituju opasan metan iznad određenih nivoa.
Sekretarijat za energetiku je u međuvremenu najavio kredit od 544 miliona dolara jednoj kompaniji iz Michigana za proširenje proizvodnje visokokvalitetnih pločica od silicijum karbida za električna vozila. Zajam je jedan od 28 poslova u ukupnom iznosu od 37 milijardi dolara odobrenih u okviru programa zajma za čistu energiju koji je oživljen i proširen pod Bidenom.
"Postoji nova hitnost da se sve to završi. Vidimo kako se novac preliva", rekla je Melinda Pierce, zakonodavna direktorka Sierra kluba. Biden i njegovi saveznici "stvarno žele da završe posao koji su započeli".
Pomoć Ukrajini
Portparolka Pentagona Sabrina Singh rekla je novinarima da Biden želi da "iskoristi ovlaštenja koja mu je Kongres dodijelio prije nego što napusti funkciju. Tako da ćemo mnogo raditi da se to dogodi".
Bidenova administracija bi morala da požuri sa 7,1 milijardu dolara u oružju - 4,3 milijarde dolara iz dodatnog iznosa za 2024. i 2,8 milijardi koji se još vode kao ušteđevina zbog toga što Pentagon preračunava vrijednost poslatih sistema - iz Pentagonovih zaliha kako bi potrošila sve ta sredstva prije nego što Trump položi zakletvu.
Na raspolaganju je i još 2,2 milijarde dolara za stavljanje sistema naoružanja u dugoročne ugovore. Međutim, nedavni paketi pomoći bili su mnogo manji, svaki od oko 200 do 300 miliona dolara.
Sekretar za odbranu Lloyd Austin rekao je da su sredstva već namijenjena, što bi trebalo da otežava njihovo vraćanje jer bi nova administracija to morala da poništi.
Pritisak da se brzo potvrde izbori sudija
Još jedan prioritet za Bijelu kuću je dobijanje potvrde Senata za što veći broj saveznih sudija prije Trumpove inauguracije 20. januara.
Senat je ove nedjelje glasao sa 51 prema 44 da potvrdi bivšu tužiteljicu April Perry za sutkinju Okružnog suda SAD u sjevernom Illinoisu. Više od deset nerešenih sudijskih kandidata izašlo je iz pravosudnog komiteta Senata, osam nominacija sudija čeka glasanje u odborima, a šest čeka na saslušanja.
Trump je pozvao republikance da se suprotstave naporima da se potvrde kandidati za sudije. "Nikakve sudije ne bi trebalo da budu odobrene tokom ovog vremenskog perioda jer demokrate žele da probiju svoje sudije dok se republikanci bore oko liderstva", napisao je Trump na X-u.
Oprost studentskog kredita
Sekretarijat za obrazovanje žuri da finalizuje novo federalno pravilo kojim bi se ukinuli studentski zajmovi za ljude koji se suočavaju sa finansijskim poteškoćama. Prijedlog - jedan od Bidenovih jedinih planova studentskog zajma koji federalni sudovi nisu zaustavili - nalazi se u procesu javnog razmatranja koji treba da se završi 2. decembra.
Poslije toga, Sekretarijat ima malo vremena da završi akte i počne da ih sprovodi, što je proces koji obično traje mjesecima. Kao i drugi Bidenovi napori, gotovo sigurno je da bi se suočio sa pravnim izazovom.
Pored toga, Bidenova administracija ima prostora da ubrza otkazivanje studentskog kredita za ljude kojima je već obećana olakšica jer su ih koledži prevarili, rekao je Aaron Ament, zvaničnik Sekretarijata za obrazovanje Obamine administracije i predsjednik Nacionalne mreže za odbranu prava studenata.
Sekretar za obrazovanje Miguel Cardona mogao bi da odluči o tom slučaju i drugima radije nego da ih preda Trumpovoj administraciji, za koju se očekuje da će favorizovati fakultete koji ostvaruju profit. "To je lako", rekao je Ament. "Postoji veliki broj slučajeva koji se nalaze na Cardoninom stolu. Teško je zamisliti da bi oni ostali netaknuti."
Trump još nije rekao šta bi uradio u vezi sa opraštanjem studentskog kredita. Međutim, on i republikanci su kritikovali Bidenove napore.
Demokrate pokušavaju saznati gdje su pogriješili. Analitičari upućuju na ekonomiju
Nakon što su izgubili utrku za Bijelu kuću, demokrate istražuju gdje su zapravo pogriješili. Analitičari kažu da je ekonomija odigrala najveću ulogu u gubicima stranke i porazu potpredsjednice Kamale Harris, ali su tome doprinijeli i drugi faktori. Izvještava Veronica Balderas Iglesias.
Da li će Trumpov povratak u Bijelu kuću dovesti do jačanja američko-turskih veza?
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan bio je među prvim stranim liderima koji su čestitali novoizabranom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na izbornoj pobjedi.
Predsjednik Joe Biden nije ugostio Erdogana u Bijeloj kući iako su se njih dvojica sastajali na marginama međunarodnih samita i razgovarali telefonom.
Obraćajući se novinarima koji prate njegov povratak iz posjete Saudijskoj Arabiji i Azerbejdžanu, Erdogan je izrazio nadu u poboljšanje odnosa sa Sjedinjenim Državama, dodajući, međutim, da će za postizanje tog cilja biti potrebni lični sastanci.
Dvojica lidera su imali bliske lične odnose tokom Trumpovog prvog mandata. Međutim, bilateralne odnose obilježili su i teški periodi tokom te administracije.
Sa Trumpovim povratkom u Bijelu kuću u januaru, analitičari su za Glas Amerike rekli da, iako možda postoje mogućnosti za veću saradnju u nekim oblastima, ne očekuju velike promjene.
James Jeffrey, koji je bio američki ambasador u Turskoj od 2008. do 2010. godine, vidi Ukrajinu kao jednu oblast s potencijalom za saradnju.
Pozivajući se na Trumpovo obećanje da će okončati rat u Ukrajini, Jeffrey kaže da bi Turska mogla igrati ulogu u pregovorima o prekidu vatre.
Alan Makovsky, viši saradnik za nacionalnu sigurnost i međunarodnu politiku u Centru za američki napredak, također vjeruje da Trumpov prioritet da okonča rat u Ukrajini stvara značajnu priliku za Erdogana.
NATO saveznik, Turska je pažljivo balansirala usred rata u Ukrajini, isporučujući Ukrajini naoružane bespilotne letjelice, istovremeno održavajući veze s Rusijom u energetici i turizmu.
Erdogan, koji je održavao dobre odnose i s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, dugo je govorio da nijedna strana nema koristi od rata i ponudio se da bude domaćin i posreduje u mirovnim pregovorima.
Nesporazum oko Sirije
Nesuglasice između Turske i Sjedinjenih Država tokom Trumpovog prvog mandata uključivale su frustraciju Ankare američkom podrškom Sirijskim demokratskim snagama (SDF) koje predvodi kurdska milicija - Jedinice za zaštitu naroda, poznate kao YPG u sjevernoj Siriji.
Nakon telefonskog razgovora s Erdoganom 6. oktobra 2019, Trump je neočekivano najavio da će se SAD povući iz Sirije. Mnogi američki vojni zvaničnici, koji su svi bili zatečeni objavom, nisu podržali tu ideju.
Napetost između saveznika pogoršala se nakon što je Trump 9. oktobra poslao pismo Erdoganu, upozoravajući ga na vojni upad u Siriju.
Nakon Trumpove objave o povlačenju, Turska je 9. oktobra pokrenula vojnu operaciju u sjevernoj Siriji usmjerenu na YPG.
Sporazum o prekidu vatre postignut je tokom posjete tadašnjeg potpredsjednika Mikea Pencea Ankari 17. oktobra.
Sada neki u Ankari očekuju da bi SAD mogle preispitati svoje prisustvo u sjevernoj Siriji tokom Trumpovog drugog mandata.
Jeffrey, američki izaslanik za Siriju od 2018. do 2020, sugerira da bi Trumpova administracija mogla preispitati ovo pitanje.
„Svaki put kada su ljudi bili u stanju uvjeriti [Trump o Siriji, to] je bilo da trupe služe nizu važnih ciljeva. Ovo je jedno od najjeftinijih vojnih raspoređivanja s visokim povratom. Mi držimo Islamsku državu pod kontrolom. Drugo, držimo vitalni teren, blokirajući iranske, Assadove i ruske ambicije”, rekao je on za Glas Amerike.
Washington je dugo govorio da je njegovo partnerstvo sa SDF-om neophodno za trajni poraz ISIS-a i suprotstavljanje Iranu.
Ankara smatra YPG sirijskim ogrankom PKK-a, koju su američki zvaničnici također označili kao terorističku organizaciju.
Trump je za državnog sekretara nominovao Marca Rubija, republikanskog senatora sa Floride. Rubio je u to vrijeme bio jedan od najjačih protivnika povlačenja SAD-a iz Sirije.
On je tu odluku označio kao „katastrofalnu grešku koja će imati strašne posljedice daleko izvan Sirije”, pozivajući Trumpa da je preispita.
„Moraćemo da vidimo kako to funkcioniše i kako su se stavovi Marca Rubija možda promijenili da bi se više uskladili sa Trumpovim ili obrnuto”, rekao je Makovksy. „Ali svako ko je mislio da Trumpov izbor znači da će se SAD uskoro povući iz Sirije sigurno bi morao ponovo razmisliti o tom gledištu u svjetlu imenovanja Rubija. Mislim da je malo vjerovatno da ćemo se povući iz Sirije.”
Trumpovim kandidatima za pozicije u kabinetu potrebno je odobrenje Senata prije nego što preuzmu dužnost.
F-35 program
Jedan komplicirajući faktor u američko-turskim odnosima tokom Trumpovog prvog mandata bila je turska kupovina odbrambenog raketnog sistema S-400 od Rusije, što je nagnalo Washington da ukloni Ankaru iz programa zajedničkih udarnih borbenih aviona F-35.
Trumpova administracija je u decembru 2020. sankcionirala Tursku prema Zakonu o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije (CAATSA).
Turska, koja je od tada zatražila ukidanje sankcija CAATSA, vratila se razgovorima s američkim zvaničnicima o mogućem povratku programu F-35.
Analitičari kažu da, iako postoji vjerovatnoća da bi sankcije CAATSA mogle biti ukinute tokom Trumpovog drugog mandata, svako rješenje problema S-400 koje nije trajno ne bi bilo tehnički prihvatljivo za američku vojsku.
Opisujući F-35 kao najveći projekat američke vojske od Drugog svjetskog rata, Jeffrey je rekao: „Trajno rješenje je da oni [S-400] odu, da se prodaju nekom drugom. Volio bih da imam rješenje, ali tehnički, mislim da ga nema.”
Makovsky je ocijenio povratak Turske programu F-35 malo vjerovatnim u bliskoj budućnosti.
„Ako se potpuno otarase S-400, zaista odustanu od posjeda kako zakon nalaže, mogla bi postojati razumna šansa za F-35”, rekao je za Glas Amerike. „Ali to će zavisiti predsjedavajućeg i viših članova Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma i Senatskog odbora za vanjske poslove.”
Da li je Evropa spremna za prestanak isporuke ruskog gasa preko Ukrajine?
Prvog dana 2025. ističe ugovor Ukrajine sa ruskim državnim Gazpromom, što će zatvoriti glavni put ruskog prirodnog gasa prema Evropi.
Iako iz Kremlja kažu da su spremni da produže dogovor o tranzitu, pozivajući Evropljane da ubijede Ukrajinu da se sa tim složi, iz Kijeva navode da neće popustiti.
Isporuke ruskog prirodnog gasa bile su kamen temeljac evropske energetske sigurnosti prije invazije Moskve na Ukrajinu u februaru 2022. godine, kada je Rusija privremeno prekinula isporuku 80 milijardi kubnih metara gasa kontinentu, kao odgovor na sankcije i spor oko plaćanja.
Prekid je zadao veliki udarac evropskoj ekonomiji, koji se osjeti i u 2024. godini, prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda.
Ipak, od 2021, Evropa je osigurala alternativne dobavljače prirodnog gasa, pri čemu je ruski uvoz preko Ukrajine pao sa 11% na 5%, prema podacima kompanije za analizu energetike iz Osla, Rystad Energija.
Posmatrači kažu da su neke zemlje Evropske unije (EU) to pitanje shvatile ozbiljnije od drugih. Njemačka i Češka su, na primjer, u rekordnom roku investirale u terminale za tečni prirodni gas (LNG), kaže Olga Kakova, zamjenica direktora za evropsku energetsku sigurnost u Atlantskom savjetu iz Washingtona.
„Mnoge zemlje bez izlaza na more, poput Češke, dale su sve od sebe da pogledaju alternativne zalihe i investirale su u alternativne opcije”, rekla je Kakova za Glas Amerike.
Druge, poput Mađarske, udvostručile su svoje oslanjanje na Rusiju, a Slovačka i Austrija su povećale ruski uvoz.
Te zemlje, kaže Kakova, „moraće živjeti sa ovom odlukom”, objašnjavajući da će morati osigurati alternativne rute. Turska, na primjer, nudi jedini drugi operativni gasovod za rusku energiju u Evropu.
Iako bi neke evropske zemlje radije zadržale isporuke ruskog gasa preko Ukrajine, to je „teško sprovodivo za EU”, kaže Christoph Halser, analitičar Rystada za gas i LNG. On je izrazio povjerenje u političku volju Evrope i logistiku lanca snabdijevanja da se izgubi ovisnost o ukrajinskim gasovodima za ruski gas.
Drugi analitičari tvrde da bi EU trebala učiniti više da pošalje jasan signal kompanijama da jeftini ruski gas više neće biti dostupan. Uz sprovodive ciljeve EU za postepeno ukidanje ruskog gasa, kompanije će investirati u konkurentske projekte za snabdijevanje pouzdanih evropskih kupaca, kaže Kakova.
LNG za kompenzaciju?
Iako je ruski izvoz gasa u Evropu putem gasovoda opao, Moskva je dio manjka nadoknadila isporukom LNG-a preko mora, cesta i željeznica, uz povećanje ukupnog udjela evropskog uvoza LNG-a sa 15% na 19%.
Halser, međutim, kaže da je dalja ekspanzija malo vjerovatna, s obzirom na sankcije Zapada protiv Rusije.
„Dalje povećanje i kompenzacija za gasovode nije moguće sa postojećom infrastrukturom”, rekao je on za Glas Amerike. „Bili bi neophodni novi neovlašteni projekti na ruskoj strani.”
Rastuće isporuke LNG-a iz SAD mogle bi nadomjestiti ruski gas, o čemu je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Layen govorila sa novoizabranim predsjednikom SAD Donaldom Trumpom krajem prošle sedmice.
„LNG je jedna od tema kojih smo se dotakli - ne bih rekla da se o tome diskutovalo”, kazala je ona novinarima u Budimpešti, prenosi AFP. „I dalje dobijamo puno LNG-a preko Rusije, iz Rusije. ... Zašto ga ne zamijeniti američkim LNG-om, koji je jeftiniji i obara naše cijene energije?”
Da li će ukrajinski gasovodi biti prazni?
Prekid tranzita ruskog gasa u Evropu postavlja neka teška pitanja za Ukrajinu. Budući da je kraj ugovora veoma blizu, Kakova i drugi analitičari kažu da se Rusija osjeća ohrabrenom da napadne ukrajinski sistem prirodnog gasa, povećavajući ukrajinsku zabrinutost ove zime oko toga kako zaštititi energetsku infrastrukturu zemlje.
Neki posmatrači kažu da Ukrajina možda neće naći drugu komercijalnu upotrebu za svoju neaktivnu infrastrukturu. Bloomberg je krajem prošlog mjeseca izvijestio da su evropski kupci u pregovorima sa Azerbejdžanom o sporazumu koji bi isporučivao azerbejdžanski gas u Evropu, preko mreže gasovoda Rusija-Ukrajina.
Naknadni izvještaji, međutim, pokazuju da nikakav dogovor nije postignut, a Oleksij Černišov, šef državne kompanije Naftogas - najveće ukrajinske naftne i gasne kompanije - rekao je novinarima prošle sedmice da ne postoji alternativa za zaustavljanje isporuke ruskog gasa kroz ukrajinske gasovode.
Svaki aranžman bez potpunog zaustavljanja tranzita gasa preko Ukrajine poslao bi negativan signal Evropi, kaže Aura Sabadus iz londonske organizacije Independent Commodity Intelligence Services.
„Ako Ukrajina dozvoli da ovaj gas teče od 2025. pa nadalje, čak i ako se prodaje pod drugom oznakom - recimo kao azerbejdžanski gas - druge zemlje bi mogle doći i reći, 'pa, ako Ukrajina to radi, zašto ne bismo mi to mogli?'”, kazala je Sabadus za Glas Amerike.
Prema njenim riječima, industrijski potrošači u Njemačkoj, na primjer, tada bi mogli povećati pritisak za obnavljanje tokova gasa preko mreže morskog cjevovoda za prirodni gas Sjeverni tok, ispod Baltičkog mora, koji se proteže od Rusije do Njemačke i koji je bio meta namjernih podvodnih eksplozija u septembru 2022.
Ipak, Halser iz Rystada navodi kako je malo vjerojatno da bi kratkoročni prijelazni sporazum o zadržavanju protoka prirodnog gasa kroz Ukrajinu podstakao zahtjeve za ponovno otvaranje Sjevernog toka.
„U Njemačkoj nema političkog konsenzusa za preuzimanje ruskog gasa u bliskoj budućnosti”, rekao je on, dodajući da bi sporazum sa trećom stranom o isporuci gasa preko Ukrajine mogao koristiti svim uključenim stranama i ojačati komercijalni interes za ukrajinski sistem gasovoda.
Republikanci preuzimaju kontrolu nad Kongresom i Bijelom kućom u prvim sedmicama 2025.
Republikanci bi trebalo da preuzmu potpunu kontrolu nad američkom vladom do treće sedmice u januaru, s novoizabranim predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući i strankom koja ima većinu u Senatu, te od ove sedmice i u Predstavničkom domu.
„Republikanci u Domu i Senatu imaju mandat”, rekao je ranije ove sedmice novoizabrani predsjedavajući Predstavničkog doma Mike Johnson. „Američki narod želi da implementiramo i isporučimo onu agendu 'Amerika na prvom mjestu'.”
Trump će položiti zakletvu kao 47. predsjednik zemlje 20. januara, dvije sedmice nakon zasjedanja novog Kongresa.
Trump (78) će moći sprovoditi svoju agendu koju demokrate neće moći zaustaviti osim ako im se ne pridruži šačica republikanaca u Kongresu po bilo kojem konkretnom pitanju koje bi potkopalo tijesnu većinu stranke u oba doma.
Republikanci će imati prednost od 53-47 u Senatu, a izborni glas novoizabranog potpredsjednika JD Vancea u slučaju omjera 50-50 oko bilo kojeg zakonodavnog prijedloga.
Republikanci su osigurali najmanje 218 mjesta u 435-članom Predstavničkom domu
Tokom svog pokušaja da osvoji drugi neuzastopni četverogodišnji mandat, Trump je pozvao na masovnu deportaciju miliona migranata bez dokumenata koji žive u Sjedinjenim Državama u njihove matične zemlje, smanjenje poreza, daljnu deregulaciju poslovanja, ograničavanje kontrole klime i krivično gonjenje njegovih političkih protivnika - ljudi koje on naziva unutrašnjim neprijateljima.
Senator John Thune iz Južne Dakote, kojeg su njegovi kolege republikanci nedavno izabrali za vođu većine u Senatu, rekao je: „Ovaj republikanski tim je ujedinjen. Mi smo u jednom timu. Uzbuđeni smo što ćemo povratiti većinu i početi raditi s našim kolegama u Predstavničkom dom usvojiti dnevni red predsjednika Trumpa.”
