Linkovi

Top priča BiH

Političari profitiraju na krivoj Drini

Ogroman nanos šljunka ispod Pavlović mosta prijeti da ostavi most na suhom, a Drinu preusmjeri na drugu stranu (Foto: CIN)

Zbog neutvrđene granice između Bosne i Hercegovine i Srbije, njihove institucije ne kontrolišu 3.600 hektara zemlje uz Drinu. To bezvlašće odgovara lokalnim političarima koji ilegalno vade šljunak na ovom području.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Između Bijeljine i graničnog prelaza sa Srbijom nalazi se tabla koja upozorava da je to teritorija Srbije. Postavio ju je srbijanski političar Živan Jakšić koji svakodnevno prelazi granicu i ilegalno kopa šljunak na obali Drine. Iako su u okviru Bosne i Hercegovine (BiH), hektari Jakšićeve zemlje pripadaju Srbiji.

Dvije države se već 25 godina ne mogu dogovoriti o liniji razgraničenja pa se granicom smatra rijeka Drina. No, Drina se pomjera i to pravi probleme. Zbog velikih naslaga šljunka u koritu razliva se na lijevu ili desnu stranu, praveći novo korito i ostavljajući 700 hektara bosanskohercegovačke teritorije u Srbiji i 2.900 hektara srbijanske teritorije u BiH.

Uz Jakšićevo imanje smještena je šljunčara firme „DMS Company“ koju vodi bosanskohercegovački političar Milan Dakić. Njegova firma je u BiH, a šljunak ilegalno kopa dvadesetak metara dalje - iz srbijanske zemlje, na istoj obali Drine. Obojicu su građani birali da budu dio vlasti i rade za javno dobro, a oni su iskoristili nedostatak kontrole na ovom području da bi nezakonito zaradili novac.

Kako bi Semberija bila zaštićena od poplava, šljunak se mora vaditi iz korita rijeke, a ne sa njenih obala kako to ilegalno rade šljunčari. Raskopavajući obale, oni omogućavaju da Drina plavi plodnu Semberiju.

„Zbog tog divljeg eksploatisanja šljunka veoma mali broj ljudi uzima iz korita, ne čisti se Drina“, kaže gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić.

Posljednje poplave iz 2014. godine napravile su stanovništvu Bijeljine štetu od skoro 400 miliona maraka.

Politika i biznis

Milan Dakić je poslanik Demokratskog saveza u Narodnoj skupštini Republike Srpske već šest godina, ali nikada nije učestvovao u skupštinskoj raspravi. Bez obzira na to, on ne odustaje od politike pa je i ove godine nosilac izborne liste za Skupštinu Opštine Bijeljina. U Semberiji je poznati šljunčar. Njegova firma se bavila samo uzgojem voća i povrća do 2013. godine, kada je Dakić odlučio kopati šljunak zbog najave velikih građevinskih projekata – gradnje autoputa i obilaznice oko Bijeljine. Iako on vodi posao, formalna vlasnica firme je njegova majka.

„Firma je, iz razloga samog mog opredjeljenja da se bavim politikom, meni predstavljala u toj politici problem. Ja sam morao da riješim ako želim da se bavim politikom - da se riješim firme“, kaže Dakić za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

On je na ovaj način izbjegao sukob interesa jer njegov „DMS Company“ radi sa javnim preduzećima i institucijama. Da je ostao vlasnik na papiru, to ne bi smio raditi.

Njegova firma je na samom rubu „ničije zemlje“, na parceli koja se u katastarskim knjigama vodi kao posljednja uz granicu sa Srbijom.

Bosanskohercegovačka firma „DMS Company“ kopa šljunak iz rupa koje pripadaju Srbiji (Foto: CIN)
Bosanskohercegovačka firma „DMS Company“ kopa šljunak iz rupa koje pripadaju Srbiji (Foto: CIN)

Ta granica je iscrtana prije više od 130 godina, dok je uz ivicu placa tekla Drina, ali je rijeka od tada mnogo puta promijenila tok. Danas je od Dakićeve parcele udaljena više od tri kilometra. Karte prihvaćene Dejtonskim mirovnim sporazumom granicu sa Srbijom označavaju na Drini pa je pojas riječnog zemljišta od nekoliko kilometara širine ostao između katastarske i dejtonske granice. To je razlog zašto inspekcije obje zemlje, uglavnom, zaobilaze ovu teritoriju. Poslanik Dakić tu vadi šljunak i odlaže ga na svoju deponiju koja se nalazi na parceli u BiH. On to negira, iako su novinari CIN-a u krugu njegove firme zatekli mašine koje su prethodno ilegalno vadile šljunak.

„Moja firma nije kopala tamo gdje ste vi uslikali. Na moju sreću! Ja to vama kažem u oči! Na moju sreću, nije kopala“, tvrdi Dakić.

Na pitanje novinara odakle mu onda zalihe šljunka odložene u hrpama oko firme, on kaže da je riječ o količinama koje je legalno izvadio prethodnih godina iz Drine u mjestu Međaši. Tvrdi da za to ima dozvole od „Voda Srpske“, javne ustanove koja uređuje i kontroliše vodna područja u entitetu. „A, znate kolike? Svaka je bila 100 hiljada kubika, jer svi se borimo da dobijemo maksimum“, objašnjava Dakić.

Novinari CIN-a su otkrili da to nije istina.

Prema podacima „Voda Srpske“, „DMS Company“ je posljednji put 2014. godine legalno izvadio 24.700 kubika šljunka iz Drine u Janji. Iako nakon toga nije imala dozvolu, firma je do polovine 2018. prodala 41.000 kubnih metara šljunka više.

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Milan Dakić je vlasništvo nad firmom prepustio majci kako bi izbjegao sukob interesa (Foto: CIN)
Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Milan Dakić je vlasništvo nad firmom prepustio majci kako bi izbjegao sukob interesa (Foto: CIN)

Suočen sa istinom o dozvolama, Dakić je priznao da je pogriješio. Odgovornost za ilegalnu eksploataciju je pokušao prebaciti na radnike.

Za razliku od objašnjenja koje je poslanik ponudio novinarima, u njegovoj firmi su inspekciji sasvim drugačije pravdali porijeklo prodatog šljunka. Tržišni inspektori Republike Srpske (RS) su u zapisnicima zabilježili da je „DMS Company“ od 2017. do polovine 2018. godine kupovao šljunak od firme „Meljnik RS“ iz Bijeljine, a 2019. godine od „TOP-TIM gradnje“ iz Brčkog.

Direktor i jedini zaposleni u „TOP-TIM gradnji“ Slađan Čvrgić kaže da nikad nije prodavao šljunak Dakiću: „Ja sa šljunkom nemam veze“, tvrdi on. Njegova firma nikad nije imala dozvole za eksploataciju šljunka, a Čvrgić kaže da se bavi uvozom polovnih automobila.

Vera Petrić, vlasnica bijeljinske firme „Meljnik RS“, rekla je novinarima CIN-a da je prodavala šljunak Dakiću, ali novinarima nije dala informaciju kada je i koliko isporučila.

Dakićeva firma je prošle godine ponovo dobila dozvolu za vađenje šljunka i čišćenje Drine u Janji, mjestu udaljenom pet kilometara od deponije firme, ali do polovine ove godine tamo nisu ništa izvadili.

Gledaj i plači

Nadležnost inspektora Republike Srpske na „ničijoj zemlji“ nije zakonski regulisana pa oni ne kontrolišu komad bh. zemlje na desnoj obali. “Međunarodno priznata granica je Drina i, posmatrano iz tog ugla, za nas je to druga država“, kaže portparolka Inspektorata RS-a Dušanka Makivić.

I inspektori iz Srbije rijetko posjećuju komad svoje nadležnosti na lijevoj obali u BiH. Opštinski i komunalni inspektori tu nisu bili nijednom u posljednjih pet godina.

“Znate koliko interesuje inspektora iz Šapca ili iz Badovinaca da li neko pravi deponiju, a teritorija je njihova ovdje?! Šta njega briga za ovu stranu Drine!”, kaže načelnik Komunalne policije u Bijeljini Ratomir Draganić.

Vodni inspektori bi u zajedničkim kontrolama mogli raditi sa obje strane rijeke jer Republika Srpska i Srbija imaju Sporazum o saradnji u oblasti integralnog upravljanja vodama donjeg toka rijeke Drine, ali oni to rijetko rade.

Posljednji put su područje oko Graničnog prelaza „Pavlovića most“ posjetili 2018. godine. Tamo su zatekli bivšeg odbornika Socijalističke partije u Skupštini Opštine Bogatić iz Srbije Živana Jakšića Žiću dok je krao šljunak sa lijeve obale Drine u BiH. Iako su mu naredili da odmah prekine sa kopanjem, Jakšića to nije zaustavilo.

I novinari CIN-a su ga dvije godine kasnije zatekli u istom poslu. On već pet godina nema dozvolu za eksploataciju, ali radi.

„Garantujem, svako od ovih ljudi ko radi najbolje želi da dobije dozvolu i da radi ko čovek, ali procedura je ta tako teška da, jednostavno, čovek se nekad obeshrabri“, kaže bivši dugogodišnji opštinski odbornik.

On svakodnevno u svojim zrelim godinama, uz pomoć štapa i sa propusnicom za ratare prelazi granicu na Pavlovića mostu i u BiH kopa šljunak. Njegova braća i on ovdje imaju nekoliko stotina hektara zemlje za koju se države još nisu konačno dogovorile kome pripada. Tu je smještena firma „IM Jakšić“ u kojoj je kao vlasnik formalno upisan Žićin bratić Miloš Jakšić, ali ovaj političar kaže da on vodi posao i da je šljunčara njegova. Ovdje se radi punom parom − za nepun sat vremena je sa obale na kojoj je kopao šljunak odvezeno desetak kamiona materijala.

Političar Živan Jakšić Žića kaže da se decenijama iz zemljišta uz Drinu vadi šljunak za lokalne puteve: „Zato su ona jezera ostala. Trebalo je od Pavlović mosta uraditi put do iza Bijeljine“ (Foto: CIN)
Političar Živan Jakšić Žića kaže da se decenijama iz zemljišta uz Drinu vadi šljunak za lokalne puteve: „Zato su ona jezera ostala. Trebalo je od Pavlović mosta uraditi put do iza Bijeljine“ (Foto: CIN)

Bez nelagode što je uhvaćen u ilegalnom poslu, objašnjavao je novinarima granice zauzete teritorije uz Drinu: „Ovo je bilo Despotovićevo, ovo Bukovo, a ovo je moje. (...) Nema, ništa ne rađa, samo taj kamen“.

Bilo kakvo kopanje na riječnim obalama, a kamoli nekontrolisano prekopavanje zbog šljunka, zabranjeno je i u Srbiji i u BiH jer se time povećava rizik od urušavanja i plavljenja naselja. Vodoprivredna preduzeća daju dozvole za eksploataciju šljunka i pijeska iz riječnog korita kako bi se samo očistio put za slobodan protok vode.

Za taj posao putem javnog poziva angažuju firme koje moraju platiti izdavanje dokumentacije i naknadu za svaki kubni metar izvađenog materijala. Za to se u ovom dijelu BiH plaća najmanje marka i po, dok je u Srbiji duplo jeftinije.

Žića rupe nastale kopanjem godinama zatrpava komunalnim i drugim otpadom koji građani Bijeljine bacaju na divlje deponije uz rijeku. Na svakom koraku su hrpe smeća, stari namještaj, gume te šut i otpad koji se ne smije odlagati na deponiju. Nekima je teško i prići zbog smrada.

Zatrpavanje otpada je jedna od najopasnijih posljedica ilegalne eksploatacije šljunka. „To može da degradira kvalitet podzemnih voda trajno, a to je vrlo opasno“, kaže geolog Branko Ivanković, objašnjavajući da tako zatrovana voda ulazi u rezervoare pitke vode i može imati ozbiljne posljedice po zdravlje stanovništva.

Iako je odlaganje otpada na obale zabranjeno, Jakšić je uvjeren da gomilanjem građevinskog šuta štiti obalu od urušavanja. „Dolazi često inspektor, kaže svaka čast“, pohvalio se novinarima CIN-a.

Utisci jedinog inspektora koji je u posljednjih nekoliko godina bio u pograničnom pojasu su drugačiji od onoga što Jakšić tvrdi. Načelnik Komunalne policije u Bijeljini Ratomir Draganić se sjeća da je bivši bogatićki političar palio gume koje su mu dovozili vulkanizeri i da mu bosanskohercegovačka inspekcija nije mogla ništa: „Zapalio čovjek na svojoj zemlji, teritorija Srbije. Samo možemo gledati i plakati!“

Usko grlo

Uska grla Drine na kojima se rijeka najčešće razliva i plavi Bosnu i Hercegovinu nalaze se u Srbiji. Zbog nenadležnosti nad skoro tri hiljade hektara zemlje „Vode Srpske“ ne mogu angažovati domaće firme da očiste taj dio korita. Firmama iz Srbije te lokacije nisu isplative zbog velikih troškova transporta pa Drina ostaje puna šljunka i pod stalnim rizikom od poplava.

Radne grupe za granicu Srbije i BiH nisu se sastale već 10 godina. Prethodno je srbijanska strana zatražila da se prije potpisivanja dokumenata o granici izmijene katastarske linije na četiri mjesta: oko hidroelektrana „Zvornik“ i „Bajina Bašta“, pruge Beograd – Bar i dijela opštine Rudo. BiH je taj zahtjev odbila, tražeći da se prvo utvrdi granica pa do danas ništa nije promijenjeno. „Mi te zahtjeve ne možemo prihvatiti, mi tražimo da se zaključi ugovor o granici (...), a da onda u interesu obje države počnemo da vodimo razgovore i pregovore oko nekih pograničnih pitanja“, kaže član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. Predsjednik komisije za granicu koja u ime Srbije vodi pregovore Veljko Odalović insistira na tome da se prije konačnog potvrđivanja granice riješe sve sporne tačke, ali do toga neće doći ako ne počnu razgovori. „Ovako nećemo ništa rešiti. Ovako ćete vi dobijati različite informacije, ljudi će biti zbunjeni, inspekcijske i ostale službe, naravno, razvlašćene“, kaže Odalović za CIN.

Miroslav Milovanović, direktor „Voda Srpske“, kaže da je zbog toga tražio od kolega iz srbijanskog vodoprivrednog preduzeća „Srbijavode“ da potpišu sporazum kojim bi dogovorili da Srbija vodi računa o desnoj, a Republika Srpska o lijevoj obali Drine.

„Naše kolege iz Ministarstva i Direkcije za vode Srbije zbog međudržavnih odnosa Srbije i Bosne i Hercegovine su vrlo oprezne u tom smislu. Ne žele da naruše neke odnose na tom najvišem međudržavnom nivou“, kaže Milovanović.

A na najvišem nivou se o rješavanju pitanja granice skoro više i ne govori.

Radne grupe BiH i Srbije bezuspješno pokušavaju riješiti ovaj problem od 1996. godine. Od tada su se sastali samo nekoliko puta i nijednom nije razgovarano o teritoriji koju Drina premješta sa jedne na drugu obalu i problemima koje zbog toga imaju mještani pograničnih opština.

Dok do dogovora ne dođe, granicu u najvećem dijelu predstavlja Drina. Semberci je sve češće nazivaju divljom i neukrotivom zbog ogromnih šteta koje nanosi plodnoj ravnici. Semberija je oivičena Savom i Drinom, a u njih se ulijevaju i: Una, Vrbas, Bosna, Bistrica, Janja i mnoge druge bh. rijeke. Sva ta voda teče kroz bijeljinski kraj.

Poplave iz 2014. godine su ostavile grad sa štetom od skoro 400 miliona maraka. Mnogi Semberci koji su odrasli na rijekama kažu da ih od tada ne gledaju istim očima. Zanemarujući posljedice ilegalne eksploatacije šljunka, krive prirodu za katastrofu.

„2014. godine, kad je voda udarila, zakleo sam se neću više otići da se okupam nikad. Evo, koliko je, šest godina, nisam otišao“, priča Blagomir Burić iz bijeljinskog sela Popovi.

Gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić zna da Drina nije kriva za poplave: „Najveći problem je i u Drini, i u Savi, i u Bosni i u drugim što se ne čiste korita. (...) Ili se mora dizati nasip, ili se mora čistiti korito. E, tako vam je i sa Drinom“.

Iako bi se vađenjem više miliona kubnih metara šljunka iz korita smanjio rizik od poplava, a budžet imao zaradu, entitetske i gradske vlasti godinama troše milione maraka na gradnju obaloutvrda i nasipa.

Početkom sljedeće godine bi trebala početi i gradnja drinskog nasipa. Planirana dužina nasipa je 32 kilometra, a samo prva dva kilometra će koštati oko tri miliona maraka.

Pavlović put
Pavlović put
Teritorija općine Bogatić u BiH
Teritorija općine Bogatić u BiH
Divlje deponije
Divlje deponije
Ilegalna eksploatacija šljunka
Ilegalna eksploatacija šljunka
Ilegalno izgrađeno vikend naselje
Ilegalno izgrađeno vikend naselje
Ilegalno izgrađeno vikend naselje
Ilegalno izgrađeno vikend naselje
Šljunčara Milana Dakića političara iz BiH
Šljunčara Milana Dakića političara iz BiH
Šljunčara Živana Jakšića političara iz Srbije
Šljunčara Živana Jakšića političara iz Srbije
Otpad pored rijeke Drine
Otpad pored rijeke Drine
Skela u Janji u Bijeljini
Skela u Janji u Bijeljini
Granični prelaz Pavlović most
Granični prelaz Pavlović most
Drina u naselju Međaši u Bijeljini
Drina u naselju Međaši u Bijeljini
Šljunak u koritu rijeke Drine
Šljunak u koritu rijeke Drine
Prekopana obala rijeke Drine
Prekopana obala rijeke Drine
Divlja deponija
Divlja deponija
Rupa iz koje je vađen šljunak
Rupa iz koje je vađen šljunak
Rupa iz koje je vađen šljunak
Rupa iz koje je vađen šljunak

See all News Updates of the Day

BiH: Novi skandal najvišeg pravosudnog funkcionera

Milan Tegeltija na vanrednoj sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Sarajevo, 23. maj 2019. godine

Ured disciplinskog tužioca zaprimio je prijavu protiv Milana Tegeltije, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) nakon što je portal Istraga objavio snimak razgovora o imenovanju na pravosudnu funkciju.

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Tegeltija potvrdio je za BIRN BiH da je razgovarao s bivšom članicom ovog Vijeća o konkurisanju njene sestre na poziciju u sudu nakon što je objavljen snimak razgovora njih dvoje, samo nekoliko dana poslije objave izvještaja Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini u kojem se kritikuju nedostatak odgovornosti i upitna imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija.

Iz Ureda disciplinskog tužioca su za BIRN BiH potvrdili da je zaprimljenja prijava protiv nosioca pravosudne funkcije, te da u ovom trenutku ne mogu dati više informacija o postupanju Ureda.

Tegeltija za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže da je razgovor s Miljanom Buhom, kojoj je mandat u Vijeću istekao u oktobru 2020. godine, vođen u drugačijem kontekstu od onoga kako je to objavio portal Istraga i da on u razgovoru ne vidi ništa sporno.

Ovaj portal objavio je snimak razgovora za koji tvrde da u njemu učestvuju Tegeltija i Buha i u kome predsjednik VSTV-a govori o imenovanju u pravosuđu. Tegeltija u razgovoru objašnjava način za imenovanje: “Šta joj fali da se prijavi u Gradišci ili Prijedoru, pa da tamo radi godinu, kasnije ćemo je prebaciti ovamo.

Tegeltija objavu opisuje kao “smiješne pokušaje manipulacije i diskreditacije od strane novinara Avde Avdića, putem konstrukcija izvučenih iz konteksta”.

Usput rečeno, radi se o nekim nezakonitim i samim tim nevjerodostojnim i iskonstruisanim sadržajima. Osim što mogu da kažem da, koliko ja znam, gospođa Sanja Čegar [Milijanina sestra, op.a.] je još uvijek stručni saradnik na Okružnom privrednom sudu Banja Luka, a svi razgovori o eventualnom sukobu interesa člana VSTV-a Milijane Buhe, u slučaju njenog konkurisanja, vođeni su prije godinu ili dvije dana”, kaže Tegeltija i dodaje kako je s Buhom razgovarao o pitanju sukoba interesa u slučaju konkurisanja njene sestre, što je, prema njemu, “sasvim normalno”.

“Ja sam joj odgovorio da bi u toj situaciji to predstavljalo sukob interesa. Kao što se može vidjeti, ponavljam, nakon godinu ili dvije od tih razgovora – Sanja Čegar je još uvijek stručni saradnik na Okružnom sudu Banja Luka, gdje je bila i kad su ti razgovori vođeni. Prema tome, u ovom slučaju je sve čisto kao suza”, smatra Tegeltija.

Narušen integritet

Misija OSCE-a u BiH nedavno je, u dijelu izvještaja o VSTV-u u kome analizira nedostatak odgovornosti i upitna imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, navela upravo primjer afere “Potkivanje”, u čijem centru se prošle godine našao predsjednik ove institucije Milan Tegeltija.
Ishod disciplinskog postupka je “očigledno suprotan odredbama Zakona o VSTV-u BiH koje predviđaju preduzimanje disciplinskih mjera protiv člana Vijeća, uključujući i predsjednika, a koje sežu do suspenzije i razrješenja sa dužnosti”, navedeno je u tadašnjem izvještaju Misije.

Prema Zakonu o VSTV-u BiH, članovi Predsjedništva VSTV-a BiH oslobođeni su od disciplinske odgovornosti, te stoga i mogućnosti privremenog udaljenja od vršenja dužnosti ili prestanka mandata. Ovo tumačenje Zakona o VSTV-u BiH tako je rezultiralo de facto nekažnjivošću predsjednika VSTV-a BiH – nosioca najviše pravosudne funkcije. Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno da bi se postigao željeni rezultat. U svakom slučaju, ova odluka predstavlja nečuven napad na sudsku odgovornost”, nalaz je Misije OSCE-a.

Kako se dalje navodi, dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao “nagrada”, ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Izvještaj navodi kako se čini da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati.

“Istraga” u članku navodi kako je Tegeltija tokom razgovora upozoravao Buhu da bi od nje bilo traženo da podnese ostavku ako njena sestra konkuriše u sudu u Banjoj Luci i ako to novinari otkriju i da je bolje sačekati da Buhi istekne mandat kako ne bi bila ugrožena njena pozicija, “a Sanju ćemo rješavati”, navodi se u tekstu Istrage.

Miljana Buha za BIRN BiH kaže kako smatra da se “lažno insinuira da je ona iskoristila svoju poziciju člana VSTS-a da bi izdejstvovala imenovanje za svoju sestru Sanju Čegar”.

Moja sestra je bila i još uvijek je stručni saradnik Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci. Još uvijek nigdje nije ni konkurisala, a kamoli izabrana na mjesto sudije u bilo kojem sudu. Pošto je stručni saradnik u sudu, ima prirodnu i normalnu želju da konkuriše na poziciju sudije. Svi moji razgovori s predsjednikom VSTV-a su se svodili isključivo na problem sukoba interesa, odnosno pitanje njenog konkurisanja u situaciji u kojoj sam ja član VSTV-a”, kaže Buha.

Predsjednik VSTV-a joj je, kako tvrdi, u više navrata uvijek odgovarao da je to problem sa stanovišta sukoba interesa i da bi to podrazumijevalo podnošenje ostavke na mjesto člana VSTV-a.

Želim da skrenem pažnju da je moja sestra bila izvanredan student – sa prosjekom ocjena 9,3 – i ovo vidim kao pokušaj njene diskvalifikacije u bilo kojem konkursu na koji bi se u budućnosti mogla prijaviti”, dodaje ona.

Nezirović za sazivanje sjednice Vijeća

Članovi Vijaća koje je kontaktirao BIRN BiH uglavnom nisu željeli komentarisati objavljeni snimak.

Goran Nezirović smatra da o tome pojedinačno svoje mišljenje ne trebaju iznositi članovi Vijeća, ali je potvrdio za BIRN BiH da o tome treba raspraviti.

“Smatram da članovi Vijeća o tome ne trebaju u javnosti iznositi svoj stav pojedinačno, već da je to slučaj za rasprave na sjednici VSTV-a. Što se mene tiče, treba zakazati vanrednu sjednicu Vijeća na kojoj bi se o tome iznosili naši stavovi”, kaže Nezirović.

Članovi Državnog parlamenta i Privremene istražne komisije za stanje u pravosuđu navode za BIRN BiH da je Tegeltija još ranije trebao podnijeti ostavku na mjesto predsjednika VSTV-a.

Mirjana Marinković-Lepić podsjeća kako je ovo druga afera i drugi javno objavljeni snimak predsjednika VSTV-a u kojem se vidi da sa strankama razgovara o slučajevima, obećavaju određene intervencije ili pokazuje način na koji se imenuju ljudi na pravosudne funkcije.

“Još uvijek se čeka odluka Tužilaštva kada je u pitanju afera ‘Potkivanje’, a to pokazuje da su 100 posto tačni izvještaji međunarodne zajednice, među njima i posljednji izvještaj OSCE-a, koji Milan Tegeltija uporno pokušava da minimizira i uporno pokušava da pokaže da oni nisu tačni ili čak da određeni međunarodni faktori nemaju nadležnost za ispitivanje stanja u pravosuđu. Vidimo da su, nažalost, svi argumenti u tim izvještajima tačni i građani su u potpunosti svjesni, i to je percepcija javnog mijenja, da je pravosuđe rak-rana društva u BiH”, kaže Marinković-Lepić.

Zukan Helez je mišljenja da je predsjednik VSTV-a trebao podnijeti ostavku te podsjeća da su radom VSTV-a nezadovoljni ambasadori ključnih država u BiH i međunarodne zajednice.

ׅ“Dalje se to samo multiplicira, jer on osjeti da je zaštićen, da mu niko ništa ne može, da ga štiti dio nakaradne prljave politike”, kaže Helez.

Branislav Borenović kaže da ga više ništa ne može šokirati u pravosuđu.

Nepovjerenje, nepotizam, trgovina uticajem, nerad, selektivni pristup, nepravda, stvarni su odraz stanja”, kaže Borenović.

Loša slika o pravosuđu

Vladavina prava je u srži proširenja Evropske unije (EU) te je stoga neophodno vratiti povjerenje građana Bosne i Hercegovine u pravosuđe i prihvatiti važnost njegovog integriteta, zaustaviti opstrukcije i ojačati brobu protiv korupcije, rečeno je tokom javne debate “Pravo na pravdu” u organizaciji Generalne direkcije Evropske komisije za susjedstvo i pregovore o proširenju i Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH održane u utorak, 24. novembra.
Tokom javne debate predstavljeni su rezultati ispitivanja javnog mnijenja, koje je većinom imalo lošu sliku o pravosuđu.

Tegeltija je nedavno također naišao na kritike stručne javnosti, kada je na web stranici Udruženja “BH novinari” objavio tekst u kojem objašnjava “zašto novinar nema pravo da objavi nezakonito sačinjen snimak”, i izazvao brojne oštre reakcije novinara, pravnih stručnjaka, akademske javnosti, ali i organizacija koje prate rad pravosuđa.

Tegeltija je, kao i u slučaju novog snimka, tada tvrdio kako jedino sud može odobriti tajno audio i vizualno snimanje, te da se “dokazi pribavljeni suprotno ovim pravilima ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom, niti bilo kojem drugom postupku”, što su sagovornici BIRN-a BiH ocijenili kao površnu analizu i gušenje slobode medija, ali i pokušaj totalitarnog vladanja javnim prostorom.

USAID BIH izvještaj: Pravosuđe stagnira, troši sve više, a javnost mu sve manje vjeruje

Direktorica USAID-a za BiH Nancy J. Eslick

Efikasnost pravosuđa u BiH stagnira tokom posljednje tri godine dok se percepcija efikasnosti pravosuđa u prošloj godini pogoršala i u očima javnosti i u očima sudija i tužilaca, ključni su nalazi istraživanja o indeksu učinkovitosti pravosuđa u BiH za 2019. godinu (JEI-BiH).

Kada se dozvoli napredak korupcije, zaustavljaju se privatna ulaganja, smanjuje ekonomska djelatnost i povećavaju troškovi poslovanja. To može povećati siromaštvo, ali i dovesti do političke nestabilnosti. Nadalje, korupcija rađa izolaciju i podržava ekstremizam”, rekla je Nancy Eslick, direktorica misije Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) u Bosni i Hercegovini (BiH).

Ukupna percepcija javnosti o efikasnosti pravosuđa u 2019. godini i dalje je loša, ocjenjuje USAID u saopštenju, a ‘procesuiranje predmeta i postupanje u pitanjima povezanim s korupcijom je među najnižim vrijednostima Indeksa’.

Direktorica misije USAID-a je upozorila kako izvršna vlast ‘mora osigurati punu posvećenost odgovornih za sprovođenje zakona i rad državnih agencija, prvenstveno prijavljivanjem korupcije i pružanjem podrške tužiocima u istragama’.

Vrijednosti pokazatelja povezanih s korupcijom bile su niske tokom svih pet godina istraživanja USAID-a što, kako navode iz ove agencije, ukazuje na loše poimanje javnosti o postupanju pravosuđa u pitanjima korupcije.

Drugu godinu zaredom odgovori i ljudi iz sektora, odnosno sudija i tužilaca, bili su negativni o tome kako se pravosuđe nosi sa slučajevima korupcije. Po mišljenju sudija i tužilaca, najnegativniji pad proteklih pet godina odnosi se na efikasnost imenovanja sudija i tužilaca te utjecaj same korupcije na pravosuđe u BiH”, ocjenjuju u USAID-u.

Zanimljivo je, navodi se u saopštenju USAID-a, da i javnost, ali i same sudije i tužitelji, pokazuju pad u poimanju efikasnosti pravosuđa u 2019. godini.

Nasuprot tome, ukupna vrijednost pokazatelja iz administrativnih podataka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV) povećala u odnosu na prethodnu 2018. godinu.

Administrativni podaci, naime, pokazuju konstantan rast broja zaposlenih u pravosudju posljednjih pet godine, kao i stalni rast sudskih budžeta od 2012. godine (165 miliona KM) do 2019. godine (205 miliona KM), što predstavlja ukupni porast od 24 posto. U istom period porasli su i budžeti Tužilaštva za 39 posto, sa 42 miliona KM na 58 miliona KM godišnje”, saopšteno je iz USAID-a.

Već petu godinu zaredom USAID radi istraživanje o efikasnosti pravosuđa u BiH i o tome kako ga doživljavaju ljudi unutar, ali i izvan sektora.

Američka vlada, putem USAID-a i drugih agencija, pruža neophodnu podršku BiH kako bi se pomoglo pravosuđu u efikasnoj borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala kao ključnih preduslova na putu BiH ka samoodrživosti, navode iz USAID-a.

Podsjetimo, Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u BiH, 23. novembra je predstavila treći izvještaj o praćenju slučajeva korupcije pred sudovima u BiH, pod nazivom "Sindrom nekažnjivosti", a koji se temelji na radu predstavljenom u dva prethodna izvještaja predstavljena 2018. i 2019. godine.

Nalazi izvještaja otkrivaju neuspjeh kazneno-pravnog sistema, što je rezultiralo nekažnjavanjem počinilaca mnogih teških kaznenih djela.

Nakon ovog OSCE-ovog izvještaja na svom Twitter profilu oglasio se i Ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Eric Nelson te “depresivnom” nazvao borbu pravosudnih institucija u BiH protiv korupcije i pozvao vlasti te zemlje na više akcije.

BiH: Izbori pojačali netransparentnost javnih nabavki

Općinske i gradske vlasti su u izbornoj godini trošile više novca na radove u svojim lokalnim zajednicama iako su zbog pandemije njihovi budžeti smanjeni. Postupke javnih nabavki su prilagođavali ponuđačima koji te radove mogu brzo završiti, stoji u medijskom izvještaju grupe nevladinih organizacija iz BiH okupljenih u inicijativi "Da javne nabavke budu javne".

Sarajevska Općina Centar je tokom ove godine izdvojila skoro milion maraka više na radove nego što je to bio slučaj prošle godine.

Grupa nevladinih organizacija iz inicijative „Da javne nabavke postanu javne“ koje prate provođenje javnih nabavki u Bosni i Hercegovini (BiH) otkrila je da javne nabavke koje je Općina Centar raspisala pred Lokalne izbore pogoduju ponuđačima koji brzo mogu završiti radove.

U 15 javnih nabavki iz augusta, septembra i oktobra kriterij za dodijelu ugovora nije bio najniža cijena. Općina je propisala da će osim cijene vrednovati i rok u kojem ponuđač može završiti traženi posao. Tako su na ovim tenderima mogle pobijediti firme koje skuplje naplaćuju svoje radove, ali garantuju da će ih brzo završiti.

Ovakve javne nabavke obično se provode u izbornim godinama. Vlasti su tada spremne potrošiti više novca kako bi projekti koje finansiraju iz budžeta bili okončani do izbora. Te projekte političari nerijetko koriste za svoju promociju u predizbornim kampanjama.

Ove godine javni budžeti imaju manje novca zbog pandemije izazvane koronavirusom, ali uprkos tome lokalne vlasti nisu manje trošile na javne nabavke.

Inicijativa „Da javne nabavke postanu javne“ je tokom 2020. godine pratila postupke nabavki koje su provodile 103 institucije i javna preduzeća vrijedne oko dvije milijarde KM. Analiza inicijative pokazuje da je u ovoj godini znatno više novca izdvajano za nabavke radova - 43 institucije i javna preduzeća izdvojili su 100 miliona KM više nego prethodne godine. Najviše je izdvajano na lokalnom nivou.

Gradske vlasti u Doboju, Trebinju i Banja Luci su se kroz postupke javnih nabavki zaduživale. Uprkos tome na nabavkama radova nisu štedile. Za radove su izdvojile čak 26,5 miliona maraka više nego prošle godine.

Sistem javnih nabavki podložan korupciji

Javne nabavke predstavljaju sve kupovine roba, radova i usluga koje vrše vlade, institucije, ustanove i javna preduzeća. Javnim novcem trebaju obezbijediti što bolje usluge građanima i privredi kao što su bolja zdravstvena zaštita, obrazovanje i infrastruktura.

Kroz javne nabavke u BiH godišnje se potroši do tri milijarde maraka, a najveća potrošnja je u izbornim godinama. Međutim, sistem javnih nabavki u BiH je podložan korupciji. Tome doprinosi nedostatak informacije koje institucije i preduzeća objavljuju i netransparetni postupci koje provode.

Istraživanja nevladinih organizacija i medija pokazuju da je tokom ove godine povećan broj pregovaračkih postupaka u kojima nisu objavljena obavještena o provođenju javnih nabavki. U ovim postupcima institucije i preduzeća su pregovarali sa ponuđačima koje su sami izabrali, dok drugi nisu imali priliku učestvovati.

Iz godine u godinu povjerenje ponuđača u sistem javnih nabavki je sve manji. Jedno od istraživanja koje su provodile nevladine organizacije u BiH je pokazalo da čak 88 ispitanih ponuđača smatra da je korupcija u velikoj mjeri prisutna u javnim nabavkama te da je razvijena praksa favorizovanja pojedinih ponuđača

Njihove stavove potvrđuju i brojni primjeri javnih nabavki iz ove godine. Među njima su i nabavke auta za Graničnu policiju BiH, Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona i Vodovod a.d. Prijedor. Ove institucije su u svojim tenderima navele specifikacije koje ukazuju da žele kupiti auto samo jednog proizvođača ili tačno određen model.

Javne institucije koje provode nabavke nerijetko ovo čine – tendere prilagođavaju ponuđačima sa kojima žele dogovoriti neki posao. Zbog toga se u tenderima mogu pronaći kataloški opisi proizvoda ili uslovi koje može ispuniti samo jedna firma na tržištu.

Ovakve nabavke su diskriminirajuće jer onemogućavaju drugim ponuđače da učestvuju. Međutim, šteta je mnogo veća – manjak konkurencije dovodi do rasipanja javnog novca i ne osigurava kupovinu najboljih roba, radova i usluga.

Javne nabavke u doba pandemije

Tokom pandemije javne nabavke su provođene po hitnim procedurama i bez znanja javnosti. Pojedine vlade i institucije iskoristile su krizu kako bi izbjegle poštivanje Zakona o javnim nabavkama. Zbog toga su Agencija za javne nabavke i tužilaštva pojačali nadzor nad nabavkama u vrijeme pandemije.

Neki od slučajeva koje tužilaštva istražuju su i nabavka 100 respiratora koju je Vlada Federacije BiH povjerila poljoprivrednom gazdinstvu za 10,5 miliona KM te nabavka pokretne bolnice za koju je Vlada Republike Srpske izdvojila 4,2 miliona maraka.

Inicijativa "Da javne nabavke budu javne"
Inicijativa "Da javne nabavke budu javne"

Novi zakon o javnim nabavkama na čekanju

Sistem javnih nabavki trebao bi se poboljšati donošenjem novog zakona o javnim nabavkama, ali na njegovo usvajanje se čeka već tri godine. Postojeći Zakon o javnim nabavkama usvojen je 2014. godine, ali nije usklađen sa svim direktivama Evropske unije.

Za primjenu Zakona zaduženi su Agencija za javne nabavke (AJN) i Ured za razmatranje žalbi (URŽ). Praksa je pokazala da obje institucije trebaju poboljšanja. Zadatak AJN je da prati i nadzire postupke javnih nabavki, ali ova institucija nema dovoljno kapaciteta za taj posao. S druge strane, URŽ je zadužen da rješava žalbe ponuđača, ali njegov rad se pokazao problematičnim zbog zauzimanja različtih stavova u sličnim slučajevim.

Obje institucije suočavaju se i sa problemima u rokovodstvu. Sredinom godine smijenjen je direktor AJN, a novi još uvijek nije izabran. Izbora članova URŽ-a je predmet stalnih kritika zbog sumnje da se u ovu instituciju postavljaju politički podobni kadrovi.

Novi zakon trebao bi spriječiti zloupotrebe i korupciju, ali i propisati kažnjavanje odgovornih osoba u javnim institucijama koje se bave postupcima nabavki.

Evropska komisija traži promjene

Na usvajanju novog zakona insistira i Evropska komisija. Uprkos preporukama Komisije bh. vlasti malo rade na unapređenju sistema javnih nabavki.

Osim usvajanja novog zakona, Evropska komisija ističe kako je potrebno da BiH povuče odluku o preferencijalnom tretmanu koji domaći ponuđači imaju prilikom dodjele javnih ugovora. Vijeće ministara BiH je u maju 2020. godine odlučilo da će preferencijalni tretman važiti do kraja ove godine iako je ova odredba trebala biti ukinuta početkom šestog mjeseca.

Pored toga, Evropska komisija smatra i da je potrebno ojačati administrativne kapacitete AJN i URŽ-a, a proces nabavki učiniti transparentnijim.

„Agencija za javne nabavke (AJN) Bosne i Hercegovine je tijelo koje je ovlašteno da pokreće, provodi i nadzire reformu javnih nabavki u svim sektorima. Njeni administrativni kapaciteti su nedovoljni. Svaki ugovorni organ treba da ima osoblje koje raspolaže relevantnim vještinama i stručnošću“, navodi se u izvještaju Evropske komisije za 2020. godinu.

NVO i mediji rade posao institucija

Dok institucije čekaju usvajanje novog zakona i unapređenje kapaciteta, nevladine organizacije i mediji su preuzeli ulogu monitoringa javnih nabavki otkrivajući brojne zloupotrebe. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Žurnal, Capital, Balkanska istraživačka mreža (BIRN BiH), Buka, Fokus i Direkt-portal kontinuirano izvještavaju o zloupotrebama u sistemu javnih nabavki.

Njihova istraživanja dokazuju da su javne nabavke u BiH neefikasne, neekonomične i netransparente. Unosne javne poslove dobijaju firme bliske vlastima, dok direktori institucija nabavke povjeravaju svojim prijateljima i stranačkim kolegama. Zbog očiglednog favorizovanja određenih ponuđača drugi i ne konkurišu na javne poslove jer unaprijed znaju da posao neće dobiti.

Mediji su imali važnu ulogu i u nadzoru javnih nabavki tokom pandemije otkrivajući brojne zloupotrebe poput: nabavke 100 respiratora koju je Vlada Federacije BiH povjerila poljoprivrednom gazdinstvu, nabavke testova od firme koja se bavi restauracijom namještaja te izgradnje izolatorija u Srebreniku koji je povjeren firmi gradskog vijećnika.

Svojim istraživanjima ukazivali su i na probleme sa kojima se suočavaju zdravstvene ustanove i pacijenti. Na osnovu medijskih priča pravosudne institucije su pokrenule brojne istrage.

Istraživanja nevladinih organizacija pokazuju da se Zakon o javnim nabavkama krši u svim fazama postupka. Ipak, istraživanja organizacija su uticala na rad javnih institucija. Nakon njihovih upozorenja institucije su počele objavljivati više informacija o javnim nabavkama, a neke su čak i poništile sporne postupke nabavki.

* Medijski izvještaj je nastao u okviru projekta Balkan Tender Watch koji finansira Evropska unija u okviru svog programa EuropeAid/154870/DH/ACT/Multi. Projekat sprovode Fondacija za otvoreno društvo iz Srbije, Centar za građanske komunikacije iz Sjeverne Makedonije, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora iz Crne Gore, Fondacija za otvoreno društvo sa Kosova i Fond otvoreno društvo iz Bosne i Hercegovine u pet država Zapadnog Balkana.

SAD čestitale 25. novembar - Dan državnosti BiH

Zastava BiH ispred Vijeća ministara i Parlamenta BiH

25. novembar obilježava se kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Ovaj datum godišnjica je prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) iz 1943. godine, vremena kada je planetu potresao Drugi svjetski rat.

Tada je, na sastanku antifašista u Mrkonjić Gradu odlučeno da će BiH u budućoj socijalističkoj Jugoslaviji nastupati jedinstveno te je zatraženo od vrhovnog tijela buduće Jugoslavije AVNOJ-a, da BiH bude ravnopravna federalna jedinica.

Osnivanje ZAVNOBiH -a i njegovo opredjeljenje na prvom zasjedanju za izgradnju Bosne i Hercegovine kao države i ravnopravne federalne jedinice u okviru jugoslovenske federacije a što je kasnije i prihvaćeno od strane AVNOJ -a, značilo je da Bosna i Hercegovina nakon 463 godine obnavlja svoju državnost.

U političkom obliku utemeljenom u Mrkonjić Gradu 1943. godine, Bosna i Hercegovina je skoro pola vijeka poslije, 1992. godine, međunarodno priznata kao suverena država.

1995. godine, 25. novembar proglašen je Danom državnosti BiH.

Datum i njegov istorijski značaj osporavaju vlasti većinski srpskog entiteta dejtonske Bosne i Hercegovine pa se on svečano obilježava samo u entitetu Federacija BiH.

25. godina nakon rata, vlasti BiH nisu uspjele da se nađu kompromis o datumima državnih praznika koji bi se obilježavali u oba entiteta i distriktu Brčko.

Formalno, do usvajanja novog i dalje je na snazi zakon iz 1995. godine koji 25. novembar propisuje kao Dan državnosti zemlje.

U čestitci američkog državnog sekretera Mike Pompea stoji:

Secretary of State Mike Pompeo speaks during media briefing, Tuesday, Nov. 10, 2020, at the State Department in Washington. (AP Photo/Jacquelyn Martin, Pool)
Secretary of State Mike Pompeo speaks during media briefing, Tuesday, Nov. 10, 2020, at the State Department in Washington. (AP Photo/Jacquelyn Martin, Pool)

"Dok Bosna i Hercegovina slavi svoj Dan državnosti, čestitam u ime vlade Sjedinjenih Država i američkog naroda.

Ove godine također obilježavamo 25. godišnjicu Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je donio mir u Bosnu i Hercegovinu i omogućio procvat dubljeg odnosa između naše dvije države, odnosa koji čini temelj mira na zapadnom Balkanu.

Sjedinjene Države pohvaljuju napredak Bosne i Hercegovine prema većoj demokratizaciji, što pokazuje važan sporazum koji će omogućiti građanima Mostara da prvi put od 2008. godine glasaju na predstojećim lokalnim izborima. Također, stojimo uz BiH na njenom putu prema Euro-Atlantskim integracijama.

Konačno, želim sigurnost i zdravlje svim građanima Bosne i Hercegovine dok zajedno radimo na prevladavanju izazova koje predstavlja pandemija COVID-19."

Robert Gelbard: Daytonski sporazum je privremeni okvir za upravljanje BiH

Robert Gelbard: Daytonski sporazum je privremeni okvir za upravljanje BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:05:44 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG