Linkovi

Top priča BiH

OSCE vlastima u BiH: Opstrukcija finansiranja izbora narušava ustavni poredak

Kontinuirano propuštanje da se osiguraju sredstva za finansiranje općinskih izbora u Bosni i Hercegovini predstavlja kršenje odredaba Izbornog zakona BiH, narušava demokratiju i ustavni poredak, te podriva nezavisnost i nepristrasnost institucija na državnom nivou, saopćili u utorak 9. maja iz Misije OSCE-a u BiH.

Spomenutu reakciju za RSE je potvrdila Željka Šulc, glasnogovornica Misije OSCE-a u BiH.

Rok u kojem su nadležne institucije BiH bile dužne osigurati sredstva za izbore istekao je 22. maja.

U OSCE-u BiH također dodaju kako pokušaji opstrukcije izbornog procesa, uključujući tu i namjernu opstrukciju procesa osiguravanja sredstava za finansiranje izbora, mogli bi dovesti do povrede političkih prava svih građana BiH.

Podsjećaju sva nadležna tijela, uključujući Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH i Parlamentarnu skupštinu BiH, na njihovu zakonsku obavezu da osiguraju adekvatna sredstva za finansiranje izbora.

Potrebno je, poručuju, hitno osigurati neophodna sredstva, usvajanjem Budžeta institucija BiH ili donošenjem posebne odluke o finansiranju, dodaju u OSCE-u BiH.

Centralna izborna komisija (CIK) odložila je lokalne izbore u Bosni i Hercegovini kojisu bili raspisani za 4. oktobar na 15. novembar, jer novac za održavanje izbora nije osiguran, objavljeno je, 23. maja, na konferenciji za novinare.

S ovom odlukom se nisu nisu složili brojni predstavnici vlasti u BiH, a ocjenu ustavnosti odluke pred Ustavnim sudom BiH podnio je Savez nezavisnih sociijaldemokrata (SNSD), odnosno Klub poslanika te stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS).

See all News Updates of the Day

Kongresmen Keating o BiH: Treba razmotriti svaku opciju protiv onih koji prijete Daytonskom mirovnom sporazumu

Bill Keating jedan je od vodećih stručnjaka za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku u Kongresu SAD.

Uoči kongresnog saslušanja o američkom angažmanu na Balkanu, za Glas Amerike govorio je kongresmen Bill Keating, demokrata iz Massachusettsa, koji predsjedava kongresnim potkomitetom.

Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje u drugim medijima isključivo uz navođenje izvora i url link na orginalni sadržaj.

GLAS AMERIKE: Kongresmene Keating, podkomitet kojim predsjedavate održava saslušanje o angažmanu SAD-a na Balkanu. Koja je svrha ovog saslušanja i zašto se sada održava?

KEATING: Od početka novog saziva Kongresa planirali smo naglasiti saslušanje o Zapadnom Balkanu, jer je jedan od mojih ciljeva, kao i ciljeva mog komiteta, svakako bio da pokažemo veći angažman SAD na Zapadnom Balkanu. Zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Escobar će biti svjedok. Mislim da je važno, ako želimo da imamo istinski angažman, da čujemo i od Bidenove administracije.

Nadam se da ovo saslušanje neće biti samo obično saslušanje. Gledam na njega kao katalizator za pokretanje administracije naprijed kako bi se dodatno naglasila potreba za angažmanom SAD. Jednu stvar koju sam čuo, iznova i iznova otkako sam na trenutnoj funkciji, je da niko ne obraća pažnju na Zapadni Balkan. Niko ne obraća pažnju, a to je ključno područje.

Kongresmen William Richard Keating viši je član Predstavničkog doma. Sjedi i u odborima za vanjske poslove i u odborima za oružane snage. Trenutačno služi kao predsjednik pododbora za Evropu, Euroaziju, energiju i okoliš u Odboru za vanjske poslove Predstavničkog doma. Također je član pododbora za vanjske poslove za Bliski istok, sjevernu Afriku i međunarodni terorizam, kao i pododbora oružanih snaga za strateške snage i obavještajne službe i nove prijetnje i sposobnosti. Svojim je radom učvrstio svoju ulogu jednog od vodećih stručnjaka za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku u Kongresu.

GLAS AMERIKE: Kao što ste već aludirali, Kongres ima ključnu odgovornost nadzora izvršne vlasti, uključujući State Department. Mnogi stručnjaci iznijeli su dvije kritike na račun te institucije kada je BiH u pitanju: prvo, da je njeno višegodišnje pasivno oslanjanje na zaglavljeni proces proširenja Evrope okuražilo opstrukcionističke političare; drugo, stiče se dojam da specijalni izaslanik Matthew Palmer udovoljava etno-nacionalistima kako bi što lakše postigao dogovor o novom izbornom zakonu. Šta mislite kao državni službenik zadužen za nadzor?

KEATING: Sama činjenica da dajemo prioritet ovoj temi tokom saslušanja ograničenog formata u sklopu ovog saziva Kongresa pozitivno govori o našem angažmanu i našoj brizi za nadzor. Ipak bih napomenuo da je g. Palmer relativno nov u ovoj ulozi. Imam snažan osjećaj da mu trebamo pružiti malo prostora za rad prije nego počnemo ocjenjivati njegove aktivnosti. Smatram da je vrlo rano u tom pogledu

GLAS AMERIKE: Ministarstvo finansija sankcionisalo je Milorada Dodika 2017. godine zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Od tada je samo eskalirao svoju antidejtonsku retoriku, nedavno prijeteći demontažom državnih institucija – čin koji bi potencijalno mogao obnoviti sukobe. Kao jedan od vodećih stručnjaka Kongresa za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku, šta mislite?

KEATING: Izuzetno sam razočaran što Dodikova retorika i postupci ne samo da su u suprotnosti sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, već su eskalirajući i opasni. Smatram da je izuzetno važno da Sjedinjene Države preuzmu aktivnu ulogu u suprotstavljanju takvoj vrsti aktivnosti. Neću ulaziti u detalje koje bi to bile moguće opcije, ali mislim da treba razmotriti svaku opciju, uključujući i potencijalne kaznene mjere protiv onih koji prijete ovakvim sporazumima u budućnosti.

GLAS AMERIKE: Bliži nam se još jedna godišnjica Daytonskog mirovnog sporazuma, ali mnogi ljudi u BiH i stručnjaci s kojima smo razgovarali smatraju da stvari godinama ne idu u dobrom smjeru. Kako gledate na taj sporazum i da li mislite da bi ga trebalo na bilo koji način nadograđivati u budućnosti?

Kongresmen Bill Keating
Kongresmen Bill Keating

KEATING: Ne želim jednostrano govoriti šta bi se trebalo raditi, ali bih ipak rekao ovo: smatram da bi trebalo biti amandmana kako bi sporazum uključio više drugih grupa – mislim da je to zdravo. Rješenje nije rastrgati ga, rješenje nije upustiti se u uzbunjujući govor dok se usput bavite korupcijom. Rješenje je unaprijediti i ojačati ga.

GLAS AMERIKE: Veliki dio tog sporazuma bila je ogromna sposobnost odvraćanja NATO-a. Aneks 1A Daytonskog sporazuma zadužuje NATO za održavanje sigurnosti u cijeloj BiH. NATO je tu odgovornost prenio na EU 2004. godine, koja je od tada smanjila svoj kontingent na otprilike 700 vojnika – 4.300 vojnika manje nego što EUCOM [Evropska komanda Vojske Sjedinjenih Država] smatra neophodnim. Mnogi, uključujući analitičara Kurta Bassuenera, već dugo tvrde da je povećanje kapaciteta odvraćanja od ključnog značaja, posebno imajući u vidu događaje u Ukrajini 2014. i pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine. Šta vi mislite?

KEATING: Mislim da ako bi došlo do porasta vojnog prisustva u trenutku diplomatskog napora, da bi to moglo naštetiti stvarima o kojima govorim, poput naših napora u sferi vladavini prava. Tako da moje razmišljanje, u ovom trenutku je, da idemo naprijed diplomatijom, da napredujemo ka EU proširenju i inkluziji, da napredujemo ekonomski i da vidimo možemo li otvoriti više vrata za ekonomske veze sa EU i sa SAD.

Ako zaista postoji bilo kakva prijetnja od grupacija poput Wagner grupe ili „malih zelenih ljudi“, vjerujem da ćemo biti na oprezu i spremni da brzo djelujemo. Ali ne bih da radim ništa da uznemirim ili da dam povod onima koji pričaju o secesiji, separatizmu, ... da huškaju. Mislim da u ovom trenutku prijetnja nije vojna, ali smo nakon Ukrajine na većem oprezu u vezi s takvim akcijama nego što smo bili prije. Ipak, mislim da bi naš fokus trebao ostati diplomatski i ekonomski.

GLAS AMERIKE: Jedna od kritika čitavog tog procesa je da nije u interesu političara da se bave bilo kojom od stvari koje ste naveli. Status quo im koristi. Povećanje broja mirovnih trupa koji su već na terenu bi mogao imati smirujući efekat jer bi obezvrijedilo svu priču o secesiji time što bi to faktički onemogućilo. Razumijemo uobičajenu retoriku – EU proširenje, borba protiv korupcije itd. – ali ništa to nije urodilo plodom, nažalost, zadnjih 15 godina. S obzirom na sadašnje stanje, u kojem je status quo od koristi političarima, šta drugo savjetujete?

KEATING: Mislim da bi eskalacija vojske mogla, u teoriji, smiriti stvari, ali bi također mogla izazvati veću reakciju onih koji bi željeli da to iskoriste za propagandne svrhe. Tako da to smatram nepotrebnim rizikom, ali želim ipak ovo da naglasim: naučili smo lekcije s Ukrajinom. Naučili smo da budemo veoma oprezni. Ne mislim da će EU, NATO i SAD tolerisati takvu vrstu agresije.

GLAS AMERIKE: Postoji li nešto što smatrate važnim, a o čemu nismo razgovarali?

KEATING: Jedna stvar o kojoj nismo razgovarali u regionu je Kina. Ako tražimo veći razlog da budemo angažovani, mislim da Kina predstavlja možda jedan od primarnih razloga da nas uvjeri da tamo budemo potpuno angažovani. Kina je svuda prisutna u svijetu, ali to područje [Balkan] je od posebnog interesovanja za njih.

Daniel Serwer: Vrijeme je da prestanemo s glupostima u BiH

Danijel Server tokom intervjua za Glas Amerike, 31. avgusta 2020 (Foto: VOA)

Mišljenje o političkoj krizi u BiH i potrebnim potezima za njeno rješavanje na svom blogu iznio je Daniel Serwer, profesor na univerzitetu Johns Hopkins i analitičar balkanskih prilika.

U blogu peacefare.net pod orginalnim naslovom "Bosnia and Herzegovina: time to stop the nonsense" Serwer nudi niz poteza za koje smatra da bi okončali secesionističke prijetnje u zemlji.

Daniel Serwer je profesor u Školi za napredne međunarodne studije Sveučilišta Johns Hopkins i direktor njezinih programa za upravljanje sukobima i američke vanjske politike, kao i stipendista na Bliskoistočnom institutu. Bivši potpredsjednik centara za inovacije na Institutu za mir Sjedinjenih Država, nadgledao je rad Instituta u oblasti vladavine prava, religije i uspostavljanja mira, održivih gospodarstava, medija i sukoba, znanosti, tehnologije i izgradnje mira, kao i upravljanja sigurnosnim sektorom i spol.

Kao potpredsjednik USIP-a za mirovne i stabilnostne operacije, Serwer je radio na sprječavanju međuetničkih i sektaških sukoba u Iraku i bio je izvršni direktor Iračke studijske skupine. Omogućio je dijalog između Srba i Albanaca na Balkanu. U USIP je došao kao viši suradnik na području balkanske regionalne sigurnosti 1998.-1999. Prije toga bio je ministar-savjetnik u State Departmentu, gdje je osvojio šest nagrada za službu. Kao direktor europskih i kanadskih analiza State Departmenta 1996.-1997., nadgledao je analitičare koji su pratili provedbu Daytona u Bosni, kao i pogoršanje sigurnosne situacije u Albaniji i na Kosovu.

Serwer je od 1994. do 1996. bio američki posebni izaslanik i koordinator za bosansku Federaciju, posredujući između Hrvata i Muslimana i pregovarajući o prvom sporazumu postignutom na mirovnim pregovorima u Daytonu. Od 1990. do 1993. bio je zamjenik šefa misije i otpravnik poslova u američkom veleposlanstvu u Rimu, gdje je vodio veliku diplomatsku misiju do kraja Hladnog rata i prvog Zaljevskog rata.

Milorad Dodik, srpski član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prijeti povlačenjem iz državne vojske, porezne vlasti, obavještajnog i provođenja zakona te pravosuđa. Dodik također negira ovlasti visokog predstavnika međunarodne zajednice, koji je prema Daytonskim sporazumima koji su okončali rat u BiH prije 26 godina odgovoran za njihovu civilnu provedbu. Ako budu usvojeni u parlamentu Republike Srpske (RS) ili provedeni bez formalnog zakonodavnog odobrenja, Dodikovi potezi doveli bi do secesije, čak i ako ne bude objavljena deklaracija o neovisnosti. Čini se da Dodik ima potporu i Srbije i Rusije, iako postoji određeno neslaganje unutar srpskih redova unutar RS-a.

Dodik je prošlog vikenda u posjetu Beogradu dvosmisleno odbio svoje najekstremnije prijetnje, kao što je to često činio u prošlosti, ali njegov opći cilj ostaje jasan: suverenitet i neovisnost Republike Srpske.

Kako bi SAD i EU trebali reagirati?

Ne treba ih zavaravati. Dodik će se vratiti sa svojim prijetnjama. Zapad ne bi trebao čekati dok Dodik ne dobije zakonodavno odobrenje koje traži ili djeluje na svoju ruku. Prevencija će biti daleko bolja od liječenja kada je u pitanju secesija. Prevencija zahtijeva vojni potez. EU bi trebala preseliti, kao što su mnogi savjetovali mnogo puta, svih svojih 600-tinjak snaga u Brčko, grad na sjeveroistoku Bosne koji je bio centar gravitacije prošlog rata, a koji će biti i sljedećeg. NATO bi trebao ojačati EU s nekoliko stotina američkih i britanskih vojnika, što je na Balkanu još uvijek nedvosmislen znak ozbiljnosti. Bez Brčkog, nijedan korak RS prema secesiji ne može uspjeti jer bi RS bila podijeljena na dva nepovezana krila i presječena kopnena komunikacijska linija sa Srbijom.

Rusija će pokušati spriječiti bilo kakav potez ove vrste. Najbolje je uložiti veto na odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a za Europske snage “Althea” u Bosni potrebne u novembru. SAD, UK i EU morat će biti spremni zadržati svoje snage u Brčkom što god se dogodi u Vijeću sigurnosti. Dok je Dodik tijekom vikenda odustao od zahtjeva da se operacija Althea prekine, to nikoga ne bi trebalo zavarati: NATO mora jasno dati do znanja da će ostati u Bosni i Hercegovini bez obzira što se dogodi u Vijeću sigurnosti, bilo u novembru ili za šest mjeseci. To se može učiniti pod ovlastima datim Daytonskim sporazumima.

Ali vojni potez u Brčkom neće biti dovoljan za brzo okončanje secesije ili prijetnje odcjepljenjem. Notorno korumpirani Dodik, koji je već sankcioniran od strane SAD-a, također bi trebao biti sankcioniran od strane EU. Tako bi trebalio i za sve parlamentarci RS-a koji podržavaju njegovo prkošenje Daytonskim sporazumima, ovlastima visokog predstavnika ili vlastima državne (središnje) vlasti. Republika Srpska svoj nastavak postojanja, nakon rata u kojem je doživjela neizbježni poraz, duguje Daytonskim sporazumima. Njegova puna suradnja u provedbi tih sporazuma kao i odluka PIC-a trebala bi biti sine quo non.

Zapad će također morati biti spreman da Vladi RS-a oduzme sredstva. Secesionistički entitet ne bi trebao imati koristi od bilo kakvog suverenog financiranja, uključujući novac koji pritječe od MMF-a, Svjetske banke, EBRD-a, EIB-a i drugih zajmodavaca. Instrument za brzo financiranje MMF-a, IBRD i EU daju više od 600 milijuna dolara Bosni i Hercegovini za suočavanje s posljedicama epidemije COVID-a. Moraju biti spremni da dio tih sredstava iz RS-a (i svih drugih sredstava koja još nisu prebačeni) ispari. Posebno će biti važno eliminirati institucionalnu proračunsku potporu RS-u. Koridor Vc, glavna autocesta koja se gradi od sjevera prema jugu kroz Bosnu, morat će se ponovno procijeniti.

Povlačenje RS iz institucija Bosne i Hercegovine ostavilo bi zemlju u ustavnom i pravnom limbu. Jedina stvarna opcija u tom trenutku bila bi povratak na ustav Republike Bosne i Hercegovine (koji je prethodio sadašnjem ustavu), provedba sadašnjeg ustava bez pozivanja na RS ili oslanjanje na ustav 51% zemlja kojom se upravlja kao Federacija (koja međutim ima mnogo zajedničkih značajki s trenutnim nefunkcionalnim ustavom). Nisam dovoljan pravni bigl da bih znao što bi bilo najbolje, ali bi se nekako morao osigurati pravni kontinuitet suverene bosanske države.

U 1990-ima Amerikanci su se nadali Europi “cjelovitoj i slobodnoj”. Intervencija NATO-a u Bosni trebala je osigurati ostvarenje nade na Balkanu. Ali Srbija s ruskom podrškom odlučila je da ni Balkan neće biti cjelovit i slobodan. Moskva i Beograd rade na tome da podijele regiju između autokracije i demokracije, ili barem da izazovu nestabilnost. Republika Srpska, sjeverno Kosovo i crnogorska srpska područja pokušavaju se odlijepiti, uz ohrabrenje Rusije i Srbije. Ako uspiju, na kraju će biti apsorbirani u ono što srbijanski predsjednik Vučić naziva “srpskim svijetom”, poznatijim kao Velika Srbija. To bi bio ozbiljan poraz liberalne demokracije i trijumf Vladimira Putina.

Treba se suprotstaviti ambicijama za neovisnost RS, teritorijalnim aspiracijama Srbije i ruskim naporima destabilizacije. To neće biti teško, ako se učini prije nego kasnije. Za to će biti potrebno nekoliko stotina vojnika u Brčkom, stroge sankcije, pravna domišljatost i zaustavljanje financiranja RS-a. Vrijeme je da prestanemo s glupostima.

State Department: Prijetnje državnim institucijama unose podjele među građane BiH

State Department

Prijetnje institucijama na državnom nivou unose podjele među građane Bosne i Hercegovine (BiH) i uskraćuju im prosperitetniju i stabilniju evropsku budućnost, saopštio je 25. oktobra Biro za evropske i euroazijske poslove State Departmenta na zvaničnom Twitter nalogu.

Biro za evropske i euroazijske poslove je tijelo koje razvija i sprovodi spoljnu politiku SAD u Evropi i Euroaziji.

“Sjedinjene Države nastavljaju da naglašavaju ključnim liderima BiH našu posvećenost Dejtonu, suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Prijetnje institucijama na državnom nivou unose podjele među građane BiH i uskraćuje im prosperitetniju i stabilniju evropsku budućnost”, navodi se u poruci.

Zastupnici, ministri i drugi predstavnici iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) ne sudjeluju u donošenju odluka u institucijama na nivou BiH otkako je bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko 23. jula nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima je zabranjeno negiranje genocida i ratnih zločina.

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je najavio je da će tražiti prenos svih nadležnosti sa državnog na entitetski nivo, što nije u skladu s Ustavom BiH.

Zbog korupcije BiH 'pala' na 72. mjesto na ljestvici Indeksa vladavine prava

Korupcija
please wait
Embed

No media source currently available

0:00 0:03:26 0:00

Bosna i Hercegovina (BiH) pala je na 72. mjesto, među 139 država svijeta, u ovogodišnjem Indeksu vladavine prava Svjetskog projekta pravde (WJP), saopćio je Transparency International u BiH.

Najgore ocjene, BiH je dobila u parametrima koji mjere odsustvo korupcije.

"BiH je dobila okvirnu ocjenu 0,52, na skali od 0 do 1, što je isti rezultat koji je zabilježila i prošle godine, s tim da je sa 64. pala na 72. mjesto na svijetu i nalazi se znatno ispod Slovenije, Hrvatske, Kosova i Sjeverne Makedonije", kaže se u saopćenju.

Ispod BiH se, na ovogodišnjoj ljestvici indeksa vladavine prava, nalaze Srbija, na 81. mjestu i Albanija, koja je na 83. mjestu.

Indeks vladavine prava WJP-a mjeri se kroz osam indikatora - ograničenje vladinih ovlaštenja, odsustvo korupcije, otvorenost vlade, dostupnost osnovnih prava, red i bezbjednost, provođenje zakona, građansko pravosuđe i krivično pravosuđe.

U odnosu na prošlu godinu, BiH je najviše nazadovala u oblasti odsustva korupcije.

"Ubjedljivo najgori parametar po kojem se određuje uspjeh u toj oblasti je onaj koji mjeri da li predstavnici vlasti zloupotrebljavaju javne funkcije za ostvarivanje ličnih interesa", dodaje se u saopćenju.

BIH je, u odnosu na prošlu godinu, nazadovala i u oblasti pravosuđa i provođenja zakona.

Ocjene su zasnovane na istraživanju u kojem su, osim stanovništva učestvovali pravnici i stručnjaci iz različitih oblasti.

"U prethodnoj godini, koju je obilježila pandemija COVID-19, u BiH su se dogodile brojne korupcijske afere gdje su se pojedinci bogatili na račun i na uštrb zdravlja stanovništva, tragovi mnogih od tih afera vode upravo do vrha vlasti. Pravosuđe na njih nije adekvatno odgovorilo, a sve je bilo praćeno političkim pritiscima i selektivnim procesuiranjem odgovornih", istaknuto je iz TI BiH.

Ti u BiH i druge relevantne organizacije koje prate učinak države u borbi protiv korupcije, već dugo upozoravaju da se u BiH ne procesuiraju velike afere, kaže se u saopćenju.

BiH je imala najbolji rezultat, po indeksu vladavine prava, 2015. godine kad je bila na 40. mjestu u svijetu i od tada je nazadovala 32 mjesta.

"U rasprostranjenosti korupcije, činjenica je da BiH nazaduje već nekoliko godina, što su pokazale i druge relevantne međunarodne ocjene, poput Indeksa percepcije korupcije koji mjeri TI ili indikatora Svjetske banke koji prate kontrolu korupcije", ističu iz TI u BiH.

Reakcije iz Washingtona i Brisela na tenzije u BiH: SAD se moraju više uključiti

Analitičari: Dodikove prijetnje nisu novost, krize u regionu su povezane
please wait

No media source currently available

0:00 0:06:02 0:00

Bosanskohercegovačka javnost gotovo je svakodnevno izložena zapaljivim izjavama Milorada Dodika o prenosu nadležnosti sa države na Republiku Srpsku (RS), nezavisnosti tog entiteta i neodrživosti Bosne i Hercegovine (BiH).

Iako za sada sve uglavnom ostaje na prijetnjama, a analize, poput one koju je napravila Balkanska istraživačka mreža BiH, pokazuju da Dodikove riječi nisu utemeljene na činjenicama, sagovornici Glasa Amerike kažu da njegovo ponašanje predstavlja prijetnju po sigurnost i stabilnost u BiH.

Analitičari iz Washingtona i Brisela koji pažljivo prate dešavanja u BiH navode da je najnovija eskalacija zapravo samo nastavak problema koji već dugo traju.

„Dodik radi ono što je godinama obećavao da će učiniti. Gura državu ka podjeli“, kaže Daniel Serwer, profesor škole naprednih međunarodnih studija na Univerzitetu Johns Hopkins u Washingtonu.

Paul McCarthy, regionalni direktor za Evropu američke organizacije International Republican Institute, ima slično mišljenje: „Već smo gledali ovu predstavu. Dodik je uputio mnogo prijetnji o odcjepljenju, koje naravno nisu dobrodošle.“

Toby Vogel, viši suradnik organizacije Democratization Policy Council, za Glas Amerike je govorio iz Brisela. Kao uzrok problema vidi to što se Zapad ranije nije oštrije suprotstavljao prijetnjama po BiH: “Mislim da je neposredni razlog ovome to što ni Sjedinjene Države (SAD) ni Evropska unija (EU) nisu potiskivale eskalirajuće napade na jedinstvo BiH u posljednjih nekoliko godina. Ovo je dugoročan trend, mislim da je vidljiv otkad je EU od SAD i OHR-a preuzela vođenje takozvane međunarodne zajednice u BiH.“

Uloga Srbije i Rusije u regionalnim krizama

Uprkos oštroj Dodikovoj retorici, posebno protiv SAD, McCarthy ukazuje na značajnu kontradiktornost: „Njegova stranka SNSD je glasala za obnovu mandata na državnom nivou, oružanim snagama, pravosuđu itd. A ovdje Dodik govori da želi da se povuče iz vojske na državnom nivou, iz pravosuđa, iz poreske uprave. Tako da to pomalo izgleda kao šizofreno ponašanje.“

Prema McCarthyevim riječima, primjetno je da Dodik nema apsolutnu podršku: „Ali ono što mi je također bilo zanimljivo je izjava predsjednika Vučića da se ne može raditi ništa što bi bilo protivno ustavu Bosne, na državnom nivou.“

Ipak, Serwer navodi da Dodik osim iz Rusije dobija poticaje upravo iz Srbije, dodajući da se čini kako ga je Beograd nekada sputavao jer je smatrao da mu ovakvo ponašanje može ugroziti članstvo u EU. „Međutim, Vučić je ocijenio da su izgledi Srbije za pristupanje EU predaleko u budućnosti da bi se on brinuo oko toga“, zaključuje Serwer. „Tako da nema više motiva da zaustavi Dodika i njegova ideja o srpskom svijetu, o velikoj Srbiji, to je ista ideja.“

Takve ideje, kaže Serwer, znače „uništenje nekoliko država na Balkanu, znače rat, znače smrt, znače izbjeglice. Zapadne države to ne bi trebale željeti, Evropa i SAD bi se trebali čvrsto tome protiviti i planirati kako će to izbjeći.“

Analitičari se slažu u stavu da su tenzije u regionu povezane međusobno, ali i sa zaoštravanjem odnosa između NATO-a i Rusije.

„Ne sumnjam da su događaji koje smo proteklih sedmica i mjeseci vidjeli na Cetinju u Crnoj Gori ili na sjeveru Kosova i u RS povezani“, kaže Vogel. „Svi oni imaju primarnu i sekundarnu stranu koja ima koristi od toga: Srbiju i predsjednika Vučića i Rusiju. Tako da mi je teško povjerovati da su to samo neke vrste spontanih manifestacija lokalnih nezadovoljstava ili nešto slično.“

Kao poseban problem Vogel navodi to što mu se čini da određene članice EU, poput Mađarske i Slovenije, „ohrabruju Vučića u pokušajima da ponovo stvori neku vrstu srpskog svijeta, kako god to izgledalo u praksi“.

McCarthy posebno ističe ulogu Moskve u dešavanjima u regionu: „Ovo je jeftin način za Rusiju da posije razdor i potkopa poziciju Zapada, EU i Washingtona na Zapadnom Balkanu. (…) Rusija nikada neće propustiti priliku da podijeli međunarodnu zajednicu, posebno Vijeće za implementaciju mira, o načinima na koje stvari mogu krenuti naprijed u Bosni.“

Moskva je bila protiv toga da Christian Schmidt postane visoki predstavnik u BiH, napominje McCarthy, dodajući da su zbog toga Rusi ljuti, te „sada traže priliku da među sve unesu podjele, te potaknu Dodika da učini ono što trenutno radi.“

Sagovornici Glasa Amerike upozoravaju na mogućnost da upravo zbog toga Rusija ili Kina ulože veto u Vijeću sigurnosti UN-a kada se u novembru bude odlučivalo o produženju mandata EUFOR/ALTHEA misije u BiH.

„To bi bio vrlo ozbiljan udarac za međunarodnu ulogu u BiH, i mislim, što je i važnije, za sigurno i zaštićeno okruženje za čije održavanje EUFOR ima mandat“, navodi Vogel, dodajući da ova misija ni sada nije dovoljno snažna. Prema njegovim riječima, u ovom trenutku se ne može znati da li će do veta doći, ali opasnost od toga nikada nije bila veća.

Vogel i Serwer se slažu da u ovom trenutku ne vide jasan rezervni plan, ali i da bi za dugoročno održavanje mira bilo važno rasporediti NATO trupe u Brčkom, koje spaja dva dijela RS.

EU nema volju da se suprotstavi

Analitičari kao značajan problem ističu blage reakcije iz EU, ali i činjenicu da u EU ne postoji jedinstven stav kada je riječ o Zapadnom Balkanu i BiH.

Kao primjer, Vogel navodi nedavnu izjavu ministara vanjskih poslova zemalja članica EU „u kojoj žale zbog političke krize u zemlji i pozivaju sve političke lidere da se odreknu provokativne retorike i podjela, uključujući i dovođenje u pitanje teritorijalnog integriteta BiH.“

„Kao da se radi o apstraktnim prijetnjama“, nastavlja Vogel. „Postoje konkretni lideri koji upućuju ove prijetnje - Milorad Dodik, uz podršku predsjednika Vučića. A EU ih čak i ne uspijeva spomenuti u saopštenju. Tako da ne vidim veliku volju da se tome suprotstavi. Mislim da se u Briselu nadaju da je ovo samo lokalizirana kriza koja će se smiriti.“

Serwer kaže da je važna saradnja SAD i EU, navodeći kao primjer zajedničko saopštenje nakon sastanka državnog sekretara SAD Antonyja Blinkena i visokog predstavnika EU Josepa Borrella. „To ni u kom slučaju nije savršena izjava, jasno je razvodnjena u odnosu na ono što se možda Amerikancima sviđalo, ali je bolje nego ništa. Važno je da Evropljani i Amerikanci budu na istoj valnoj dužini i da na odgovarajući način reagiraju na stvarne prijetnje.“

Prema Vogelovim riječima, problem EU je u tome što nikada nije koristila moći koje su joj na raspolaganju: „Nikada nije koristila restriktivne mjere protiv ljudi, protiv lidera u BiH iako već deset godina ima načine za to. Prije deset godina je najavila da će to učiniti ako dođe do prijetnje miru, suverenitetu i teritorijalnom integritetu. Ako Dodikove prijetnje nisu takva prijetnja, ne znam šta bi drugo bilo. Ipak, EU nije voljna djelovati.“

„Mislilo se da će politika proširenja EU stvoriti poticaj za političke lidere da se ponašaju na konstruktivan način, ali imamo 15 godina akumuliranih dokaza da to nije slučaj“, dodaje Vogel. „Ipak, nikada nije bilo revizije politike, nikada nije bilo korekcije kursa.“

SAD trebaju imati konkretan plan

McCarthy kaže da je neophodna veća uključenost SAD: „Nadam se da ćemo to vidjeti, s obzirom na činjenicu da je proširenje EU za zemlje kandidatkinje Zapadnog Balkana prilično zaustavljeno. Tako da su ovdje potrebne SAD, ne samo diplomatski, nego i kroz stalni vojni angažman, te veća američka ulaganja.“

Kao primjer postojanja želje da se poveća uloga SAD, McCarthy vidi to što su u proteklim sedmicama za veoma važne pozicije kandidovane diplomate sa velikim iskustvom u regionu. Gabriel Escobar postao je specijalni predstavnik SAD za Zapadni Balkan, dok je James O’Brien u State Departmentu nominovan za mjesto koordinatora za sankcije. Za novog američkog ambasadora u BiH nominovan je Michael Murphy, a u Srbiji – Cristopher Hill.

Ostali sagovornici Glasa Amerike to također vide kao ohrabrujući znak. Ipak, Serwer navodi da nisu dovoljna samo imenovanja.

„Bidenova administracija je jasno postavila svoje ciljeve: suverenitet i teritorijalni integritet svih zemalja Zapadnog Balkana, uključujući posebno Kosovo i BiH, kao i perspektiva NATO-a i EU za one zemlje koje to žele“, objašnjava Serwer. „Ono što nije jasno je kako će oni doći do tih ciljeva sa mjesta na kojem se sad nalazimo. To im je sada potrebno, ozbiljan plan, operativni plan koji će nas približiti tim ciljevima u narednih nekoliko godina. To je vrlo težak zadatak.“

Vogel kaže da Washington još uvijek pitanja o Balkanu prepušta EU: „I dalje se nadaju da će EU i SAD zajedno riješiti situaciju bez da se moraju baviti temeljnim uzrocima i problematičnim ličnostima i liderima koji pokreću pogoršanje i eskalaciju.“

„Bio bih vrlo oprezan u predviđanju da SAD imaju plan i da će ga uskoro implementirati“, pesimističan je Vogel. „Mislim da Washington nema plan. Mislim da Washington želi tišinu na Zapadnom Balkanu kako bi se mogao usredotočiti na ono što vidi kao najhitnija pitanja u vezi sa svojim nacionalnim interesima. A Zapadni Balkan nije među njima.“

Učitajte još

XS
SM
MD
LG