"Potpuno sam zanijemila", rekla je Polly Desjarlais, menadžerica Muzeja saobraćaja New Yorka, pričajući kako se osjetila kada je prvi put vidjela stanicu.
"Mislim da je to savršena vremenska kapsula. Jako lijepo, elegantno i jedinstveno mjesto."
Prva podzemna željeznica u New Yorku, čiji je dio bila i ova stanica, otvorena je 1904. godine. Prije toga, Njujorčani su koristili nadzemne vozove i tramvaje za javni prevoz.
Old City Hall stanica, koju su dizajnirali poznati arhitekti George Heins i Christopher LaFarge, sa svodovima koje je napravio umjetnik Rafael Gustavino, smatrana je pravim draguljem kada je otvorena.
"To je bio dokaz da je New York došao na nivo velikih evropskih metropola kao što su London, Pariz, Madrid.... da je New York postajao svjetski grad", naveo je Clifton Hood, profesor historije na Hobart i William Smith koledžu u Ženevi u saveznoj državi New York.
Old City Hall stanica je bila izgrađena isto kad i mnogo drugih javnih zgrada i prostora, kao što su glavna željeznička stanica - Grand Central i Njujorška biblioteka, a sam impozantan način gradnje trebalo je da pokaže kako na kulturnom nivou, New York može da se takmiči sa velikim evropskim gradovima.
Grand Central je željeznička stanica koju je gradio građevinski tajkun Cornelius Vanderbilt 1871, u kojoj je bilo svodova i vitraža sa slikama neba i zvijezda.
Njujorška biblioteka počela je da radi 1911. godine, i osnovali su je neki od najbogatijih Amerikanaca tog vremena, jedno je od glavnih zdanja, poznata između ostalog i po statuama lavova koji čuvaju ulaz.
"Zdanja su djelovala obično, ali su zaista bile prelijepe javne zgrade. To su spomenici i oni koji su gradili metro su htjeli nešto, da se ne izgubi duh tog vremena. Htjeli su da ova stanica zaista bude veličanstvena", naveo je Hood, koji je pisao knjigu "722 milje: Izgradnja metroa i kako je to promenilo New York".
Kao i Grand Central i Njujorška biblioteka, Old City Hall rađen je pod uticajem francuske arhitekture, mješavinom neoklasicizma, renesanse i baroka, ali istovremeno uz korištenje modernih materijala kao što su staklo i gvožđe.
"Ima predivnih staklenih kocki koje gledaju na ulicu i tako ulazi svjetlo kroz te dekove plafona sa gvožđem i staklom. Čula sam da je stanica opisana kao slavljenje krivina, jer ih ima dosta. Sve je nekako zaokruženo", rekla je Desjarlais.
Ali te divne krivine su upravo ono što je izbacilo stanicu iz upotrebe, jer njena zakrivljena platforma nije mogla da prima duže kompozicije.
"Platforma je jako zakrivljena, i to je oštra krivina, a sama platforma je možda jedva 70 metara duga. Znači, kratka je. Kako je rastao promet u metrou, vozovi su postajali duži, dodavali smo vagone, a platforme su postajale duže i bilo ih je sve više. Na ovoj stanici, bilo je nemoguće promijeniti platformu", dodaje ona.
Stanica je prestala da se koristi 1945, ali i dalje može da funkcioniše. Jedna linija, broj 6 i dalje koristi ovu stanicu da se tu okrene. Iako ne može da se uđe na stanicu sa ulice, Muzej saobraćaja pruža mogućnost svojim članovima da odu na plaćenu turu, nekoliko puta godišnje.
"Ograničen pristup nam omogućava da što više očuvamo stanicu, i mislim da je to jako važno. Takođe, ostaje misterija, ta divna ideja da je baš to nešto ispod naših nogu, da hodamo iznad ovog divnog i elegantnog prostora sa početka prošlog vijeka", rekla je Desjarlais.
Sada se stanice više grade kako bi bile funkcionalne, a ne lijepe, znog čega je Hoodu iskreno žao.
"Kao da smo izgubili osjećaj za inspiraciju i uzvišenje. Old City Hall odiše radošću, podstiče nas da radimo bolje i podiže nam raspoloženje. Graditelji su mogli da naprave običnu stanicu, ali nisu, imali su veće ambicije, a možda bismo i mi mogli tako da razmišljamo".
Bilo je govora da se stara stanica pretvori u restoran ili turističku atrakciju. Međutim, nakon napada 11. septembra, iz bezbjednosnih razloga je ta ideja napuštena.
Ali postoji jedan nezvanični način da se vidi Old City Hall. Ljudi danas mogu da uđu u voz broj 6 i da ostanu nakon posljednje stanice na Bruklinškom mostu. Kada se voz okrene kod te stanice, putnici mogu da zavire u prošlost i u jedno glamuroznije doba.
