Izdvojeno
Neum prihode parkira kod funkcionera HDZBiH
Vlast u Neumu odriče se milionske zarade od naplate parkinga u korist lokalnog funkcionera vodeće stranke koja kontroliše ovaj turistički grad na Jadranu, kršeći pri tome zakone i skrivajući od javnosti stvarne površine javnih prostora koje izdaje privatniku te visinu naknade koju mu naplaćuje.
Gotovo sve gradske ulice, parkinzi, autokamp, garaže i druge javne površine u blizini mora u Neumu već 14 godina privremeno postaju vlasništvo “Bakusa”, firme kojom upravljaju Nikola Konjevod i njegov brat Cvitan, član Općinskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZBiH).
Ispod magistrale u Neumu i duž poluotoka Kleka nalazi se najmanje 1.700 parking mjesta. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su otkrili da ih Općina od početka maja do oktobra ustupa Konjevodima, uz godišnju koncesionu naknadu od 81 hiljade KM.
Općina je ove javne prostore ustupila uz nerazumno nisku cijenu pa je “Bakusu” za otplatu dovoljan prihod od prodaje dnevnih karata sa samo jednog parkirališta na obali u sezoni. Ovaj parking prima 100 automobila i u julu, dok su novinari CIN-a boravili u Neumu, bio je svakodnevno popunjen.
Preostalih 1.600 mjesta omogućavaju “Bakusu” ogromnu zaradu. Parkinge u Neumu koriste, uglavnom, turisti koji obično kupuju dnevne ili sedmične karte od 8 ili 26 KM, dok vlasnici kamp-vozila i autobusa dan parkinga plaćaju 15, odnosno 40 KM. Ni stanovnici nisu oslobođeni plaćanja, ali oni, uglavnom, kupuju povoljnije polugodišnje parking karte od 150 KM.
Koncesioni period traje šest mjeseci tokom kojih Konjevodi uz trećinu popunjenosti parkinga mogu zaraditi više od 740.000 KM. “Bakus” je u proteklih 11 godina prijavljivao prosječan godišnji prihod od svega 168.000 KM. Porezna uprava Federacije BiH je nakon kontrole firme prije četiri godine utvrdila dug od oko 180.000 KM po osnovu poreza, doprinosa i drugih taksi. Iste godine “Bakus” je bio drugi najveći dužnik u Neumu, no do sredine 2020. je izbrisan iz registra dužnika.
Poreska uprava je odbila dati CIN-u informacije o nastanku duga i eventualnoj otplati, navodeći da se radi o poreskoj tajni. Tražili su i dozvolu “Bakusa”, ali on nije dopustio dijeljenje informacija sa javnosti o poslovanju.
Novinari su pokušavali stupiti u kontakt sa Konjevodima, ali oni niti su se javljali na telefon, niti su odgovarali na pozive za razgovor koje su im uputili preko zaposlenika “Bakusa”.
Općina kontra vlastitog komunalca
Iako je imala zakonsku obavezu da parkinge dodijeli vlastitom komunalnom preduzeću, općinska vlast u Neumu je odavno riješila da ovaj posao prepusti privatnicima. Naime, u Zakonu o komunalnoj djelatnosti Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) navedeno je da “jedinica lokalne samouprave može obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti povjeriti pravnom ili fizičkom licu, na osnovu pisanog ugovora, pod uslovom da ne postoji javno preduzeće za obavljanje te vrste djelatnosti”.
Općina Neum je prije 43 godine osnovala komunalno preduzeće koje je registrovala za održavanje parking prostora i čuvanje vozila i, prema riječima aktuelnog načelnika Dragana Jurkovića, ono je ovaj posao i obavljalo do prije petnaestak godina.
“To je davno bilo i nije baš funkcioniralo onako kako je to trebalo”, kaže Jurković.
Direktorica Javnog preduzeća “Komunalno Neum” Ljuba Goluža kaže za CIN da bi je radovalo kada bi preduzeće kojim rukovodi dobilo jedan takav posao, ali bi prethodno trebali zaposliti dodatne ljude i obaviti tehničke pripreme.
Događaji koju su prethodili dodjeli koncesije 2007. godine ukazuju da su lokalne vlasti riješile da parking povjere već poznatom privatniku. Naime, osnivač Cvitan Konjevod je sredinom marta iste godine registrovao firmu i nazvao je imenom rimskog boga plodnosti i užitka. Osnivanjem “Bakusa” počelo je plodonosno vrijeme za Konjevoda, koji je do tada bio vlasnik skromne automehaničarske radionice, ali ne i za općinu.
Općinsko vijeće raspisuje javni poziv za prikupljanje ponuda za dodjelu koncesije za korištenje javnih gradskih parkirališta. Sredinom juna 2007. godine vijećnici odlučuju da koncesiju dodijele “Bakusu” i već početkom jula Općina potpisuje koncesioni ugovor sa ovom firmom.
Međutim, Općina nije postupila prema Zakonu o koncesijama HNK-a koji je obavezuje da zatraži saglasnost Vlade za preuzimanje uloge koncesora. Bila je dužna dobiti i mišljenje nadležnog Ministarstva građenja i prostornog uređenja HNK-a radi pokretanja procedure za izbor koncesionara. Prema ovom Zakonu, koncesor je Vlada HNK-a, ali ona može ovlastiti općine da same donose odluke o koncesijama i zaključuju ugovore.
U Vladi i ovom ministarstvu tvrde da im Općina Neum do početka ove godine nije tražila saglasnost, odnosno mišljenje za dodjelu koncesije niti im se obraćala u vezi sa parking prostorima.
Načelnik Jurković kaže da je Ministarstvo 2007. godine obavijestilo Općinu da može dati koncesiju, ali taj dokument nije dostavio CIN-u ni nakon dvije sedmice.
Prvi koncesioni ugovor sa “Bakusom” bio je zaključen na pet godina nakon čega je, novom odlukom Općinskog vijeća, produžen na još dvije i po godine. Posljednji ugovor je potpisan 2019. na pet godina nakon samoinicijativne ponude “Bakusa”.
Preduzeće je u početku trebalo plaćati naknadu u visini od 65 hiljada KM, da bi 2019. godine ugovoreni iznos bio povećan na 81 hiljadu KM. Revizori su utvrdili da “Bakus” te godine nije platio naknadu, a načelnik Jurković kaže da dug još nije izmiren.
“Taj sustav zasad funkcionira. Financijski – to je neka druga stvar”, kaže Jurković.
Općina nije odgovorila na temelju čega je obračunavala koncesionu naknadu, a načelnik kaže da nije ulazio u taj dio niti je znao koliko parking mjesta ima u Neumu. Njegov prethodnik Živko Matuško nije pristao na razgovor sa novinarima.
Naime, u koncesionim ugovorima i dokumentima koji propisuju uslove koncesije nije navedena površina javnog prostora za organizovanje parkinga kao ni broj parking mjesta. U njemu piše tek to da se koncesija dodjeljuje na lokalitetima u 11 ulica i tri parking prostora.
Budući da su podaci o izdatim javnim površinama bili nedostupni, federalni revizori su utvrdili da je nemoguće izračunati visinu koncesione naknade.
Novinari CIN-a izbrojali ono što Općina izbjegava 14 godina
Novinari CIN-a su obišli sve lokacije navedene u koncesionom ugovoru i nakon dva dana izbrojali najmanje 1.700 parking mjesta. Broj bi mogao biti i veći jer u obzir nisu uzimali prostore ispred ulaza u privatne apartmane, iako su na takvim mjestima pronalazili automobile sa plaćenim parking kartama “Bakusa”. Također, u jednosmjernim ulicama brojali su parking mjesta samo sa jedne strane, iako je u općinskim odlukama o organizaciji saobraćaja predviđena naplata parkinga sa obje strane ulice. Novinari su otkrili i da ovo preduzeće naplaćuje parking na više javnih površina te podzemnim i nadzemnim garažama koje nisu spomenute u ugovorima.
Novinari CIN-a su u julu prikupili 24 parking karte iz 2020. i 2021. godine koje su izdate na dva “Bakusova” naplatna mjesta u Neumu. Na kartama su ispisani PDV brojevi koji ne odgovaraju stvarnom “Bakusovom” broju, što ukazuje na moguće zloupotrebe. Novinari su zato parking karte poslali Poreznoj upravi Federacije BiH, zatraživši da provjere da li su izdate u skladu sa poreskim zakonima i da li je promet evidentiran u fiskalnom sistemu. No, Poreska uprava je ovaj odgovor odbila poslati, pozivajući se na poreznu tajnu. Navedeno je da će zatražiti dopuštenje “Bakusa” za dostavu podataka, ali ni nakon dvije sedmice odgovor nije stigao.
Općina nije uspostavila dobru organizaciju saobraćaja pa se u pojedinim neumskim ulicama stvaraju gužve zbog parkiranih vozila, uz stalno negodovanje gostiju. U mnogim ulicama mjesta nisu obilježena, a obavijesti o plaćanju su istaknute samo na njihovim ulazima. Aparata za naplatu nema u blizini svih parking mjesta.
Državni propisi nalažu obavezno obilježavanje svih parking mjesta na zemlji, uz istaknuti saobraćajni znak parkiranja, kaže Adnan Tatarević, tehnički direktor Instituta za saobraćaj i komunikacije iz Sarajeva. Ukoliko se parking organizuje u jednosmjernim ulicama, u njima mora biti ostavljen prostor od tri i po metra za protok saobraćaja. Ovi standardi nisu ispoštovani na više mjesta u Neumu.
Iako gosti ovog primorskog mjesta često ne znaju da trebaju platiti ove usluge, redari “Bakusa” to ne opraštaju pa su na šoferšajbama često zakačene kazne od 60 KM, a kretanje pojedinih vozila je spriječeno lisicama. Naplata ovih kazni je zagarantovana jer je “Bakus” dobio status ovlaštenog organa, a time i pravo unosa podataka u registar novčanih kazni.
Vlasnik apartmana u Ulici Mimoza Dragan Vujičević i dugogodišnja gošća apartmana koji se nalazi u njegovom komšiluku Tatjana Arsić odbijaju platiti kazne. Oni tvrde da automobile parkiraju na površini koju je Općina ranije dodijelila Vujičeviću. Sudska rješenja koja to potvrđuju ističu na prozorima automobila kao informaciju za inkasante “Bakusa”. Uprkos tome, redari im svakodnevno ostavljaju prekršajne naloge.
No, za razliku od Vujičevića koji ne plaća kazne jer vozilo registruje u Njemačkoj, Arsić ih je morala platiti jer u protivnom ne bi mogla registrovati vozilo u BiH.
Odlukom Općinskog vijeća utvrđena je raspodjela novca od kazni po kojoj “Bakusu” pripada 80 posto prihoda, a Općini ostatak. Po osnovu prekršajnih naloga “Bakus” je 2019. naplatio 38.000, a Općina tek pet hiljada KM.
Ured za reviziju institucija FBiH je u Izvještaju o finansijskoj reviziji Općine Neum za 2019. godinu naveo da Općina nema uvid u podatke o broju kazni koje “Bakus” izdaje i naplaćuje.
Bakus potraživanja prodao britanskim utjerivačima dugova
“Bakus” je svoja potraživanja po osnovu prekršajnih kazni ustupio britanskoj agenciji EPC Group – Euro Parking Collection koja je specijalizovana za naplatu saobraćajnih kazni u svijetu. Ona posredstvom advokata u pojedinim zemljama ispostavlja račune gostima Neuma. CIN je u posjedu opomene pred izvršenje koju je u ime EPC Grupe bivšem gostu Neuma iz Padinske Skele u okolici Beograda uputio advokat Dejan Simić.
Predstavljajući se kao punomoćnik EPC Grupe, Simić je obavijestio ovog vlasnika automobila da mu je u julu prošle godine uručen nalog za plaćanje parking karte od 55 eura te da je sa kamatom, advokatskim i poštanskim troškovima sada dužan nešto oko 130 eura u dinarskoj protuvrijednosti. Ukoliko to ne učini, Simić je najavio da će svoje interese zaštititi pred nadležnim sudom i izvršiteljem, uz troškove prinudnog izvršenja na teret bivšeg gosta Neuma.
Advokat Simić u nalogu navodi da je EPC Grupa kupila potraživanja od “Bakusa” iz Neuma, kojeg je predstavila kao javno preduzeće. Iako je novinarima najavljeno da će Simić odgovoriti na poziv, to se nije desilo.
Koncesioni ugovor garantuje “Bakusu” da će parking koristiti još dvije godine. Novi načelnik i Općinsko vijeće su ove godine odlučili preispitati posao sa ovim privatnikom. Zadužili su komunalno preduzeće iz Neuma da im dostavi izvještaj o kadrovskim i tehničkim kapacitetima za preuzimanje ovog posla. Odlučili su i da počnu raditi po zakonu, odnosno da Vladi upute zahtjev da im da saglasnost za preuzimanje uloge koncesionara.
“Želim gledati unaprijed i želim, jednostavno, da sve funkcionira onako kako to treba funkcionirati i u skladu sa zakonom”, kaže Jurković.
See all News Updates of the Day
Presuda Stanišiću i Simatoviću otvara put žrtvama da traže odštetu od Srbije
Nakon presude, kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović, bivši rukovodioci Službe državne bezbjednosti Srbije, osuđeni na po 15 godina zatvora, postavlja se pitanje: Mogu li žrtve tražiti obeštećenje pred nacionalnim sudovima? Struka se slaže u jednom, a to je da žrtve imaju pravo na odštetu.
Daniel Fried: Trenutna kriza na Kosovu izazvala bijes Amerike
"Trenutnu krizu su, čini se, izazvale greške kosovske vlade", ocijenio je za Glas Amerike bivši diplomata i dugogodišnji zvaničnik State Departmenta Daniel Fried.
Stručnjak nevladinog Atlantskog savjeta tako komentariše napetosti i njihove posljedice - pošto su gradonačelnici nesrpske nacionalnosti opština sa srpskom većinom na sjeveru Kosova, uz asistenciju policije, ušli u kancelarije u opštinskim zgradama Zvečana, Zubinog Potoka i Leposavića - što je izazvalo nezadovoljstvo i višednevne proteste lokalnih Srba.
Kulminacija su bili sukobi između snaga KFOR-a i demonstranata pred zgradom opštine Zvečan u kojima je povređeno više od osamdeset ljudi - među kojima i trideset vojnika KFOR-a.
"Odnosi Srbije i Kosova nisu normalni mnogo godina, i odgovornost za to je u suštini na Srbiji, jer odbija da prizna Kosovo kao nezavisnu državu. Oni neće povratiti Kosovo - jednim dijelom zbog godina srpskog destruktivnog nacionalizma, i represije na Kosovu, koja je dovela do NATO intervencije, koju nismo željeli", objašnjava Fried, koji je tokom višedecenijske karijere obavljao i funkciju pomoćnika državnog sekretara za Evropu i Evroaziju.
Ukazuje da mu djeluje da je trenutna kriza izazvala bijes Sjedinjenih Država.
"Ne koristim olako tu riječ, ali čitao sam transkript američkog ambasadora Hoveneira na Kosovu sa konferencije za medije i ne mogu da se sjetim da je ikada od kosovske nezavisnosti 2008, predstavnik američke vlade bio toliko frustriran kao što je bio on. Mislim da je kosovska vlada donijela odluku pod teškim okolnostina, koje su učinile već komplikovanu situaciju mnogo gorom. I to je rezultiralo oštrim pogoršanjem američko-kosovskih odnosa i ne vidim kako to ikome pomaže. Nažalost, ne mislim ni da je raspoređivanje srpske vojske i demonstracija sile od velike pomoći. Primijetio sam da je ambasador Hovernier imao mogućnost da odgovornost svali na obe strane, ali on je nije prihvatio", ocjenjuje Fried za Glas Amerike.
Prema njegovim riječima, KFOR je u opštini Zvečan bio primoran da interveniše - kada je više desetina vojnika te misije na Kosovu ozbiljno povrijeđeno.
"Teško je vrijeme i na terenu i za odnose Amerike i Kosova, i cijela ova situacija je nesretna. Nadam se da će kosovska vlada naći način da se vrati sa ovih početnih grešaka. Vlade prave greške i nadam se da nekim dijelom, a možda i sveukupno, kosovska vlada to priznaje. Mislim da je jasno šta želim da kažem - ovo nije balansirana situacija. Ovo je situacija u kojoj SAD misle da je kosovska vlada napravila ozbiljnu grešku", ukazuje Frird, uz napomenu da to dodatno otežava situaciju.
Glas Amerike: Američki državni sekretar Antony Blinken je oštro kritikovao, u saopštenju, kosovsku vladu za tu odluku. Da li je opravdano da SAD krive samo Kosovo?
Fried: Mislim da američka vlada ima razloga za frustraciju. Kao što sam rekao, mislim da korijen problema nije u odgovornosti Kosova i kosovske vlade. Veća odgovornost je uglavnom na Srbiji i njenim kontinuiranim naporima da se opire realnosti kosovske nezavisnosti, za koji Srbi znaju, mislim da znaju da je permanentna, da je Kosovo otišlo. Iz različitih razloga, oni to ne prihvataju. Tako da je dublja odgovornost više na srpskoj strani, ali pojedinačna odgovornost za ove incidente sa zgradama opština je odluka Kosova. Zato su Sjedinjene Države tako frustrirane, jer je kosovska vlada donijela odluku na razumljivom, ali apstraktnom osjećaju suvereniteta, ostavljajući da se posljedicama bave KFOR i Sjedinjene Države i mislim da su Amerikanci bili frustrirani tim pristupom.
Glas Amerike: Sekretar Blinken je, u prvom saopštenju za medije upozorio na posljedice po bilateralne odnose Sjedinjenih Država i Kosova. Američki ambasador u Prištini naveo je da je otkazivanje učešća Kosova u vježbama Defender Europe prva posljedica. Premijer Kosova Aljbin Kurti ocijenio je da je ta odluka katastofa i da nije fer. Da li je američka odluka bila opravdana?
Fried: Mislim da su Sjedinjene Države htjele da privuku pažnju kosovske vlade i građana, što znači da su bile ozbiljno iziritirane. Pretpostavljam da su imale razloga za ovo, znam sekretara Blinkena već 30 godina. On je promišljen. Pretpostavljam da je imao razloga da bude frustiran potezima kosovske vlade. Ti potezi su učinili stvari gorim, a odgovornost za suočavanje sa posljedicama pala je na KFOR i SAD. Mislim da je ovo bio način da se poruči Kosovu - da ne možete da pravite problem, nepotrebni problem nama, i onda samo da odšetate bez ikakve odgovornosti. Ponavljam, dublja odgovornost je daleko veća na Srbiji, ali odgovorost za ovaj incident leži na kosovskoj vladi. I poznajem ambasadora Hoverniera, on je ozbiljna osoba, i očigledna je bila njegova frustracija na toj konferenciji za medije
Glas Amerike: Rekao je i da Washington razmatra moguće druge mjere. Na osnovu vaše dugogodišnje diplomatske karijere, koje bi druge mjere Washington mogao da preduzme?
Fried: Ne želim da spekulišem. Radije bih da Vlada Kosova pronađe način da smanji tenzije.
Glas Amerike: Međutim, premijer Kurti i dalje ne odustaje uprkos pozivima SAD….
Fried: Političari često prkose u javnosti, a zatim pronađu način da se povuku. Vidjećemo šta će uraditi. Međutim, trebalo bi da zna da je greška uzimati američku podršku zdravo za gotovo ili djelovati kao da je ona permanentna i da će se nastaviti bez obzira na vaše akcije. Neće. Sjedinjene Države su veoma strpljive i imaju strateško razumijevanje lokalnih političkih imperativa. Međutim, mislim da je Vlada Kosova pretpostavljala da je američka podrška automatska bez obzira na to šta bi ona uradila. Sjedinjene Države su početkom ovog vijeka donijele odluku da podrže nezavisnost Kosova. I ja sam bio dio procesa donošenja te odluke. To je bio naš izbor. Mogli smo da izaberemo nešto drugo, ali smo izabrali mudro. Kosovo mora da iskoristi ovu šansu i da konsoliduje svoju poziciju, a ne da tretira Sjedinjene Države kao da su beskonačan izvor slijepe podrške, pod bilo kojim okolnostima. Ne bi bilo mudro da iskorištavaju SAD i Evropu. Ali, vlade griješe i nadam se da će premijer Kurti shvatiti da je otišao predaleko i da će naći način da se povuče.
Glas Amerike: Da li smatrate da je američko kažnjavanje Kosova neuobičajeno oštro, imajući u vidu da je Kosovo do sada bilo blisko usklađeno sa SAD?
Fried: Ovo je svakako najveća pukotina u dugom period saradnje SAD i Kosova. Ovo je, prema mom sjećanju, najsnažniji iskaz američkog protivljenja potezu Vlade Kosova. I najoštrija izjava koliko se ja sjećam. I ovdje nije riječ o nekoj nesmotrenoj izjavi datoj pred mikrofonom. Ovo je nešto što je američka vlada očigledno razmotrila. I pretpostavljam da su SAD tražile od Vlade Kosova da ne preduzima određene korake. Naš zahtjev je ignorisan i ti koraci su preduzeti, a rezultat je upravo ono od čega smo strahovali. Ne znam cijelu priču, ali pretpostavljam da je nezadovoljstvo bilo opravdano. Nije kraj svijeta, ali Vlada Kosova mora da pronađe način da odustane od ovoga.
Glas Amerike: Pomenuli ste da je osnovni uzrok problema Srbija. Kosovske vlasti su okrivile Beograd i predsjednika Vučića da su izazvali nemire da bi destabilizovali Kosovo. I sekretar Blinken je zatražio od predsjednika Vučića i njegove vlade da deeskaliraju situaciju, da spuste bezbjednosni status oružanih snaga i pozovu Srbe na Kosovu da ne izazivaju KFOR i da se uzdrže od nasilja. Da li su SAD trebalo da budu oštrije prema Beogradu i Vučiću, kako neki analitičari to smatraju?
Fried: Zahtjev SAD predsjedniku Vučiću i Vladi Srbije je svakako razuman. Bilo bi pogrešno za Vladu Srbije da zaključi da zato što su SAD ljute na Vladu Kosova, da je to šansa za Srbiju da pogorša stvari. Nije. Mislim da bi SAD reagovale veoma oštro i energično ako bi Srbija pokušala da zloupotrijebi aktuelnu situaciju. S druge strane, predsjednik Vučić godinama pokušava da igra na dvije karte. Istovremeno govori o tome da je snaga za stabilnost i da želi evropsku budućnost za Srbiju, dok cijelo vrijeme igra na srpsku nacionalističku kartu, misleći možda da će Rusija da zaštiti Srbiju, obezbijedi joj strateške opcije i sposobnost da se bavi kratkoročnim taktičkim igrama.
Kada bih ja savjetovao Vladu Srbije, rekao bih joj da bi trebalo da bolje pogleda svog prijatelja Vladimira Putina i Rusiju. Oni nisu sposobni da vam pomognu osim da budu destruktivni. Jedva su sposobni sebi da pomognu. Gube rat koji nije trebalo ni da započnu. I nisu uspjeli da osvoje Ukrajinu. Ne mogu da pobijede u ratu, a ne mogu ni da se povuku. Ekonomija im je u problemu. Mladi ljudi napuštaju zemlju. Nisu u dobroj situaciji. Klađenje na Rusiju nije mudro, ona nije u poziciji da bude strateški zaštitnik Srbije…
Zbog toga bi predsjednik Vučić trebalo da iskoristi ovu šansu da izgradi odnose sa SAD i Evropom i bude konstruktivna snaga u procesu normalizacije. Postoje savršeno legitimni srpski interesi na Kosovu. Pomenuo sam manastire i srpsko stanovništvo, i njihov fer tretman. To su razumni zahtjevi i trebalo bi da se ispoštuju. Nije razumno da Srbija djeluje kao da je i dalje suverena sila na sjeveru Kosova. To samo dovodi do problema.
Glas Amerike: Koliko je bojkot izbora na sjeveru Kosova doprinio situaciji? I da li su SAD i međunarodna zajednica previše pomirljivi prema Srbiji, kako neki posmatrači misle?
Fried: Vi ste upotrijebili riječ pomirljivi, ne ja. Ja razumijem da SAD pokušavaju da rade ka rješenju, Mislim da predsjednik Vučić i Vlada Srbije treba da prestanu da se pretvaraju da mogu da ponište ili ugroze suverenitet Kosova. Na neki način koriste srpsku zajednicu na Kosovu kao predmet političke igre. To im neće pomoći. Želite da im pomognete? Pomozite im da da imaju održivo mjesto na Kosovu. To je vjerovatno moguće postići. Ima mnogo ideja: lokalna vlada, lokalna samouprava, ZSO, mnoge ideje koje mogu da budu funkcionalne. Međutim, neće biti u Srbiji, niti će Srbija doći na Kosovo. To se neće dogoditi.
Nadam se da će u narednom periodu, narednih nedjelja, kada trenutna kriza deeskalira, a Srbija u tome treba da pomogne, sve strane moći da se vrate izgradnji onoga što se može izgraditi. I Srbija ne bi trebalo da pogoršava stvari. Ako to uradi, to neće biti dobro za Srbiju. Gdje će Srbija ići, ako ne u EU? Da se pridruži nekoj grupi kojom dominira Rusija? Rusija neće pomoći Srbiji, ne može da joj pomogne, osim kroz ogorčenost i retoriku… Svakako put naprijed za Srbiju nije da nastavi da balansira između zapada i Rusije na čijem čelu se nalazi optuženi ratni zločinac.
Glas Amerike: SAD žele da se dvije strane vrate dijalogu koji, kako se sada čini, ne rešava mnogo uprkos dogovoru iz Ohrida. Da li bi SAD i EU trebalo da preispitaju strategiju kada je riječ o odnosima Srbije i Kosova?
Fried: Ne mogu zasigurno da kažem. Ima mnogo okvira, okvirnih dogovora, koji su obećavajući. Nisam siguran da bi preispitivanje ili utvrđivanje novog okvira dalo rezultate. Ima dovoljno u postojećim okvirima da se postigne napredak ako strane žele da postignu napredak. Neće biti napretka ni u jednom okviru ako strane to ne žele. Tako da problem nije u okviru, već da li će strane to ozbiljno da shvate.
Tomislav Cvitanušić za VOA: Na Everest se penje iz srca
„Bilo je momenata kada sam želio odustati, ali poruke od bosanskohercegovačke javnosti su mi značile. Ja sam se popeo na vrh, ali imam osjećaj da je to bio timski uspjeh jer svaka poruka podrške je presudna u trenucima kada vam je teško”, kaže bh. alpinista Tomislav Cvitanušić u intervjuu za Glas Amerike nakon uspješno završene ekspedicije na „krov svijeta” – Mount Everest.
Glas Amerike: U Sarajevu su Vas, nakon ekspedicije na Everest, dočekali prijatelji, porodica i ljudi koji su podržavali Vaš put. Da li je nekoliko dana dovoljno da se sumiraju utisci i „slegnu” emocije nakon velikog uspjeha?
Cvitanušić: Utisci i emocije se još uvijek sumiraju. Trebat će mi vremena da shvatim da je to bio „krov svijeta” i da je sve trajalo od polaska na Himalaje do povratka. Prošlo je 58 dana, dug period, pogotovo ako ste sami, da nije bio niko iz Bosne i Hercegovine s kim sam mogao popiti kafu, porazgovarati... U timu sa mnom su bili pjevači iz Meksika, Indije, Njemačke i Francuske. Divni ljudi s kojima sam razgovorao, ali nije to isto. Imati nekoga bliskog mi je najviše falilo. Bilo je dana kada sam se pitao da li mogu, ali nisam dozvolio da nadvlada pesimizan. Zebnja i čekanje da li će sve dobro proči. Bila je loša sezona za penjače u Nepalu. Stradalo ih je 17 i to je previše. Prosjek je četiri do pet nesreća po sezoni.
Glas Amerike: Koliko su Vam značile podrška i savjeti bh. alpiniste Muhameda Gafića i ostalih iskusnih penjača iz regiona? Kako ste se pripremali fizički i mentalno?
Cvitanušić: Podrška Muhameda Gafića Gafe je bila značajna, jer sam od njega naučio sve o planinama i alpinizimu. Generacija Hame Šišića i Slobodana Žalice je postavila temelje alpinizma u BiH krajem '60-ih, '70-ih i '80-ih godina. Kad idete na Everest uradite sve što je do vas kako biste sebi pojačali šansu da bude uspješno. Ja sam imao „savjetodavno tijelo” koje se sastojalo od Gafe, Dragana Jaćimovića, prvog čovjeka iz Srbije koji je popeo Everest, Stipe Božića iz Hrvatske i Naima Logića, prvog Bosanca i Hercegovca s adresom u Arizoni, koji je popeo svih sedam vrhova na sedam kontinenata. Imao sam satelitski lokator kojim sam mogao komuncirati na mjestima gdje nema signala. To mi je mnogo značilo, al sam ponosan da sam imao pomoć od navedenih ljudi.
Glas Amerike: Šta je bilo u mislima tokom ekspedicije s obzirom na teške vremenske prilike i okolnosti? Je li bilo momenata kada ste htjeli odustati?
Cvitanušić: Bilo je momenata kada sam želio odustati, ali poruke od bh. javnosti su mi značile. Ja sam se popeo na vrh, ali imam osjećaj da je to bio timski uspjeh. Svaka poruka podrške, pogotovo ljudi koje ne poznajete, presudna je u trenucima kada vam je teško. Svakom penjaču je teško. Svi nekada razmišljaju da odustanu. Neki to i urade, ali ja nisam. S druge strane, mi iz BiH nemamo tako često priliku izaći na „krov svijeta” Mala smo zemlja, iako imamo veliki potencijal, talenat i ljudske resurse. Mora se pronaći unutrašnja motivacija, a mislio sam da je najviše potrebna fizička snaga. Potrebno vam je zdravlje i da tijelo sluša. Međutim, tamo sam naučio da se Everest penje iz srca. Mlađi i snažniji momci, alpinisti, pripadnici specijalnih jedinica iz raznih dijelova svijeta su odustajali. Sa mnom u timu je bila Francuskinja Fabiene, majka troje djece, koja je zbog autoimune bolesti, dvije godine provela u kolicima. Nakon što se izliječila, odlučila je popeti Everest i skrenuti pažnju na tu bolest. S jedne strane je žena koja je bila bolesna, a s druge pripadnici specijalnih jedinica. Ona se popela, a neki od njih su odustajali. Penjanje na Everest je mentalna igra. Potrebno je pronaći motivaciju i snagu da se ide dalje, metar po metar do kraja.
Glas Amerike: Iako je postojala velika želja i upornost, šta je bilo najizazovnije na putu do vrha, postoji li ključni trenutak?
Cvitanušić: Najuzbudljiviji momenat je bio i najteži na ekspediciji. Petnaestog maja, u 15 sati smo došli na južno sedlo, jurišni kamp odakle se ide na vrh. Trebali smo tu provesti tri do četiri sata, istopiti led kako bismo napravili vodu ili čaj za uspon, odmoriti se i krenuti. Jedva smo uspjeli razapeti šator od jačine vjetra, a vrlo je teško predvidjeti vjetar na tom sedlu. Tu smo proveli 26 sati, strahujući za život. Tu se ne može disati dbez kisika u bocama. U tom trenutku nisam razmišljao o vrhu, već o opstanku. Sutradan su nam javili da će vjetar oslabiti na grebenu Everesta i da će biti prihvatljivo za penjanje. Rekli su nam: „Ako mislite krenuti na vrh, trebate poći noćas ili se vratiti u bazu”. Partner me pogledao i pitao: „Šta misliš?”, a ja sam rekao da sam fokusiran i spreman pokušati. Krenuli smo ka vrhu i nakon 14 sati smo stigli na Mount Everest. Bili smo naoružani optimiznom i željom da izađemo skupa na vrh. Njemu znači taj vrh, a znao je koliko bi i meni značio i koliko bi bio ponosan i sretan da zastavu BiH izvadim iz ruksaka i napravim fotografiju.
Glas Amerike: Koliko su česte povrede i smrtni ishodi na usponima?
Cvitanušić: Nesreće se dešavaju. Teško je ako se nesreća desi gdje ne može doći helikopter i spasioci. Prepušteni ste sami sebi. Partner i ja smo imali paket prve pomoći, a 80 posto penjača je za dva dana dobilo promrzline zbog vjetra. I ja sam ih dobio i javio sam se doktoru u baznom kampu nakon povratka. Helikopter me prebacio u bolnicu, pobrinuli su se za mene i neću imati posljedice. Trebam biti pod ljekarskim nadzorom te se nadam da ću ubrzo voziti bicikl, trčati i plivati.
Glas Amerike: Kako je izgledao boravak na vrhu, šta Vam je u tom trenutku bilo u mislima?
Cvitanušić: Boravak na vrhu je kratak. To je mali prostor, snježna kapa na kojoj se nalazi famozna kineska piramida. Na vrhu se ne ostavlja ništa. Ljudi često pitaju jesmo li ostavili zastavu? Zamislite kada bi svaki penjač ostavio zastavu na vrh, a u sezoni ih je oko 200. Boravak na vrhu je trajao desetak minutaa, jer imamo kisik koji se troši, a potreban nam je i za povratak. Silazak je puno teži nego uspon. Uspon je noću pomoću čeonih lampi i vidite nekoliko kvadrata oko sebe, ne vidite prostranstvo. Kada se spuštate po danu i vidite kuda ste prošli, pomislite da je sreća što je bila noć. Da sam preko dana vidio put kojim sam krenuo, vjerovatno bi bilo teže i bilo bi iskušenje odustati. Nemoguće je opisati kakve su to padine i predjeli. Kada ste na vrhu i oči se ovlaže, taj trenutak spakujete u srce. Ono što ostaje u srcu i duši je sve što penjač ponese sa sobom. Ja sam imao osjećaj zahvalnosti i prolaznosti. Planina je stara 60 miliona godina, a mi smo na planeti određeno vrijeme.
Glas Amerike: Koja bi bila Vaša poruka sve hrabre ljude iz Bosne i Hercegovine koji se odluče na ekspediciju penjanja na Everest?
Cvitanušić: Najvažnije je imati dobre učitelje i savjete i naučiti vještine. Ja sam imao dobar tim i „savjetodavno tijelo” alpinista iz regiona koji su se ujedinili da mi pomognu. Imao sam logističku podršku od sponzora - dozvole su preskupe, oprema, bazni kamp... Sada imam obavezu prenijeti mladima kako su meni prenosili moji učitelji alpinizma - ništa nije nemoguće. Ne trebamo se plašiti, moramo biti hrabri. Mi smo mala zemlja, ali smo sposobni za velike stvari, a to se pokazuje u sportu u cijelom regionu. Nekada se plašimo i pokušati. Svako ima svoj Everest. Ne mora to biti penjanje, može biti u nauci, kulturi, muzici.. Moramo ohrabriti generacije koje dolaze da nastave tamo gdje smo mi stali. Nadam se da će moj put nekoga ponukati. BiH još uvijek nema ženu na vrhu svijeta. Nadam se da će moja priča ponukati neku ženu iz alpinizma da postane prva žena iz BiH na „krovu svijeta”. Svi ćemo se staviti u službu tog cilja, cijela ekipa iz BiH i regiona.
Predstavnički dom SAD dozvolio podizanje limita zaduživanja
Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio je zakon o privremenom ukidanju granice zaduživanja, koja trenutno iznosi 31,4 biliona dolara, zahvaljujući podršci demokrata i republikanaca, pripadnika centra obje stranke.
Tako je prevaziđeno protivljenje konzervativnog, desnog krila Republikanske stranke i izbjegnut kastastrofalni scenario da Amerika dođe u situaciju da ne može da plati svoje dugove.
Predstavnički dom, u kome tijesnu većinu imaju republikanci, glasao je sa 314 prema 117 glasova da se zakon usvoji i proslijedi Senatu, koji će morati da usvoji mjeru i dostavi je predsjedniku Joeu Bidenu na potpis prije roka u ponedjeljak, kada se očekuje da federalna vlada ostane bez novca da plaća svoje račune.
"Ovaj sporazum je dobra vijest za građane Amerike i američku ekonomiju", izjavio je Biden poslije glasanja. "Pozivam Senat da ga usvoji što brže da bih ga potpisao."
Predložena mera - kompromis između Bidena i predsjedavajućeg Predstavničkog doma Kevina McCarthyja, izazvala je protivljenje 71 republikanaca iz tvrde, konzervativne struje. To bi obično bilo dovoljno da se blokira neki stranački prijedlog, ali je 165 demokrata - više od 149 republikanaca koji su glasali za njega - podržalo mjeru i omogućilo da bude usvojena.
Zakonom se suspenduje, odnosno privremeno ukida granica zaduživanja federalne vlade do 1. januara 2025. To omogućava Bidenu i Kongresu da stave u stranu to politički rizično pitanje do predsjedničkih izbora u novembru 2024.
Njime se također predviđa zamrzavanje federalne potrošnje na istom nivou tokom 2024, i povećanje od 1 posto 2025. Ubrzava se proces davanja dozvola za određene energetske projekte, federalnoj vladi se vraća 30 milijardi dolara neutrošene pomoći državama za vrijeme pandemije, i povećavaju zahtjevi za kvalifikovanje za programe pomoći u hrani, odnosno "markica za hranu".
Republikanci tvrde struje željeli su veće rezanje potrošnje. "U najboljem slučaju, imamo dvogodišnje zamrzavanje potrošnje, koje je puno rupa i trikova", izjavio je kongresmen Chip Roy, istaknuti član konzervativnog Kokusa slobode u Predstavničkom domu.
Liberalne demokrate - koje su se zajedno sa Bidenom protivile vođenju pregovora u vezi sa granicom zaduživanja - protivile su se zakonu iz nekoliko razloga, uključujući nove uslove za korisnike vladinih programa pomoći siromašnima.
"Republikanci su nas primorali da odlučimo koji ranjivi Amerikanci će dobiti priliku da jedu, ili će nas dovesti u stanje da ne možemo da plaćamo dugove. To prosto nije ispravno", rekao je demokratski kongresmen Jim McGovern u srijedu.
U utorak uveče, kongresna kancelarija za budžet, koja je nestranačko tijelo, izračunala je da bi prijedlog rezultirao uštedama od 1,5 biliona dolara u narednih deset godina.
U Senatu, lideri obje stranke kažu da se nadaju da će usvojiti zakon prije vikenda, ali bi potencijalno kašnjenje zbog glasanja o amandmanima moglo da iskomplikuje stvari.
Bitka oko zakonskog prijedloga takođe se pretvorila u test autoriteta McCarthyja, kao predsjedavajućeg Predstavničkog doma. On je izabran u januaru poslije 15 rundi glasanja, nakon što je ultrakonzervativnim članovima Kongresa obećao da će imati veće učešće u nastojanjima da se smanji vladin budžet.
SAD svake godine hronično boluju od deficita u iznosu od nekoliko hiljada milijardi dolara, čime se samo povećava dugoročni, ukupni dug.
“Demokrate će se postarati da zemlja ne dođe u situaciju da ne plaća dugove. Tačka", rekao je novinarima u sredu lider demokrata u Predstavničkom domu Hakeem Jeffries
Neki konzervativni republikanci su bili sumnjičavi u odnosu na upozorenje sekretarice za finansije da će vlada, do sljedećeg ponedjeljka, ostati bez novca da ispuni svoje finansijske obaveze, što između ostalog znači da ostaje bez gotovine za plaćanje kamate na vladine hartije od vrijednosti, penzija za starije Amerikance i plata vladinim radnicima i pripadnicima vojske.
Zakon ne sadrži podizanje poreza niti se njime sprječava dalji rast nacionalnog duga, koji će se povećati za još dodatnih 3 biliona dolara ili više u narednih godinu i po.
On također predviđa smanjenje zapošljavanja službenika Nacionalne poreske službe.
Mediji: Bivši potpredsjednik Pence ulazi u predsjedničku trku 7. juna
Bivši potpredsjednik Mike Pence zvanično će pokrenuti svoju kampanju za republikansku predsjedničku nominaciju u Iowi iduće nedjelje, i tako će se direktno suočiti sa svojim nekadašnjim "šefom", Donaldom Trumpom.
Pence će saopštiti kandidaturu na skupu u 7. juna, na svoj 64. rođendan, prema izjavama dvije osobe upoznate sa njegovim planovima, koje su željele da ostanu anonimne.
Također se očekuje da Pence objavi video snimak kada bude proglašavao kandidaturu.
Njegov tim smatra da je Iowa, jedna od prvih država u kojoj se glasa na stranačkim izborima, ključna za njegov potencijalni put ka pobjedi, a savjetnici kažu da planira da vodi agresivnu kampanju za konzervativne glasove hrišćanskih evanđelista koji čine znatan deo republikanskog biračkog tijela u toj državi.
Pence je otvoreno konzervativan političar i snažno se protivi pravu na abortus, zalažući se za nacionalnu zabranu.
Očekuje se da će se u svojoj kampannji, Pence nastojati da izađe iz Trumpove senke i u direktnim susretima sa biračima pokaže svoju ličnost. Pence, koji je služio u Kongresu kao guverner Indiane prije nego što ga je Trump izabrao za svog potpredsjednika 2016, bio je izuzetno lojalan potpredsjednik dok se nije distancirao od Trumpa zbog izbora 2020.
Trump, koji je očajnički želio da preokrene svoj poraz i ostane na vlasti, pokušao je da ubijedi Pencea, i svoje pristalice, da Pence nekako može da poništi volju birača, dok bude predsjedavao ceremonijalnim prebrojavanjem elektorskih glasova u Kongresu 6. januara 2021, iako potpredsjednik nema takva ovlaštenja.
Dok je brojanje glasova trajalo, nasilna rulja Trympovih pristalica upala je u zgradu, lomila prozore, i napadala policiju, a Pence i njegovi članovi porodice i osoblje su morali da se sakriju dok su neki ljudi iz rulje skandirali "Objesite Mikea Pencea!"
Pence je izjavio da su Trumpove "nesmotrene riječi" ugrozile njegovu porodicu i sve druge koji su bili u Capitolu tog dana i ocijenio da će historija "pozvati Donalda Trumpa na odgovornost."
"Četiri godine smo imali dobar poslovni odnos. Nije se dobro završilo", napisao je Pence u svojoj knjizi "So Help Me God".
Bivši potpredsjednik je proveo naredne dvije i po godine strateški se odvajajući od Trumpa, dok je postavljao temelje za svoju kampanju. Dok je dosljedno hvalio učinak "Trump-Pence administracije", također je naglašavao različitosti njih dvojica, i u politici i stilu.
