Kada su protesti potresali kampuse fakulteta širom Sjedinjenih Država, Netanyahu je rekao da su prepuni "antisemitske rulje".
To su samo dva od brojnih primjera kada je Netanyahu, tokom rata, optužio kritičare Izraela ili njegove politike za antisemitizam, koristeći vatrenu retoriku da ih uporedi sa najgorim neprijateljima koji su proganjali Jevreje. Međutim, njegovi kritičari kažu da previše često koristi taj izraz da bi ostvario svoje političke ciljeve i da pokušava da uguši legitimne kritike, pri čemu rizikuje da "razvodnji" značenje tog izraza u vreme kada antisemitizam raste širom svijeta.
"Nije svaka kritika na račun Izraela antisemitska", kaže Tom Segev, izraelski istoričar. "U trenutku kada kažete da je to antisemitska mržnja oduzimate svaki legimitet kritikama i pokušavate da ugušite debatu."
Prema istraživačima, došlo je do naglog porasta broja antisemitskih incidenata od kada je Hamas napao Izrael 7. oktobra. Mnogi Jevreji u Sjevernoj Americi i Evropi kažu da se osjećaju nebezbjedno, pozivajući se na pretnje jevrejskim školama i sinagogama i na propalestinske demonstracije na kampusima američkih univerziteta, iako organizatori negiraju da je antisemitizam pokretač protesta.
Rat je obnovio debatu koja se već dugo vodi o definiciji antisemitizma i tome da li se svaka kritika Izraela - od ubistva hiljada palestinske djece koje je počinila njegova vojska do pitanja o samom pravu Izraela na postojanje - svode na govor mržnje prema Jevrejima.
Netanyahu, sin akademika koji je proučavao srednjevjekovni progon Jevreja, odavno koristi patnje jevrejskog naroda da oboji političku retoriku. I on svakako nije prvi svjetski lider optužen da je iskoristio nacionalnu traumu za ostvarenje sopstvenih političkih ciljeva.
Pristalice kažu da je Netanyahu iskreno zabrinut za bezbjednost Jevreja širom svijeta.
Ali, on iznosi optužbe za antisemitizam u vrijeme kada je više puta pokušao da izbjegne odgovornost za činjenicu da nije spriječio napad Hamasa 7. oktobra. Hamas je ubio oko 1.200 ljudi i uzeo 250 talaca, za šta mnogi u izraelskom vojnom establišmentu priznaju da snose dio krivice.
Netanyahu je stalno izložen kritikama i na domaćem terenu i u inostranstvu, tokom rata u kome je ubijeno 35.000 Palestinaca prema podacima Ministarstva zdravlja u Gazi, koje ne pravi razliku između boraca i civila. Sukobi su izazvali humanitarnu katastrofu a glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda Karim Khan je optužio Netanyahua i njegovog ministra odbrane da koriste izgladnjivanje kao "metod rata", između ostalih zločina.
Istoričar Segev priznaje da je došlo do porasta u "nasilnoj mržnji" prema Izraelu, i govoreći iz Beča kaže da nije siguran da li je sada bezbjedno pričati na hebrejskom jeziku na javnim mjestima. Međutim, dodaje da je Netanyahu odavno koristio jevrejske krize za sopstvenu političku korist, uključujući i podsjećanje na najdublju traumu jevrejskog naroda - Holokaust - kako bi sprovodio svoje ciljeve.
Na vrhuncu protesta na američkim fakultetima, Netanyahu je objavio video saopštenje u kome je osudio "nedopustivi" antisemitizam i uporedio kampove na travnjacima koledža sa nacističkom Nemačkom 1930-ih.
"To što se dešava na kampusima američkih koledža je stravično", izjavio je.
Reagujući na zahtjev Khana da se izdaju potjernice, rekao je da tužilac MKS "nesmotreno doliva ulje na vatru antisemitizma koja bjesni širom svijeta", poredeći ga sa nejmačkim sudijama koji su dozvolili da se usvoje nacistički rasni zakoni protiv Jevreja.
Ti komentari izazvali su kritiku od strane šefa Evropske unije za spoljnu politiku, Josepa Borrella.
"Tužiocu suda se upućuju prijetnje i optužen je za antisemitizam - kao što je uvijek slučaj kada bilo ko učini nešto što se ne dopada Netanyahuovoj vladi", izjavio je Borrell. "Riječ antisemitski ima ogromnu težinu, ona je previše važna i ozbiljna."
Netanjahu je otpužbe da izraelski rat izaziva glad u Gazi i da taj rat predstavlja genocid uporedio sa "krvnom klevetom" - neosnovanim, vijekovima starim optužbama da su Jevreji žrtvovali hrišćansku djecu kako bi koristili njihovu krv u verskim obredima.
"Te lažne optužbe se ne iznose na naš račun zbog stvari koje radimo, već zbog jednostavne činjenice da postojimo", izjavio je izraelski premijer na ceremoniji povodom obilježavanja Dana sjećanja na Holokaust u Izraelu ranije ovog mjeseca.
Netanyahu je ranije više puta aludirao na Holokaust u pokušaju da okrene svijet protiv iranskog nuklearnog programa.
Izraelski lideri i mediji također su pravili takva poređenja u odnosu na 7. oktobar, opisujući napadače Hamasa kao naciste, poredeći njihov upad u Izrael sa historijskim nasiljem nad Jevrejima u istočnoj Evropi i opisujući prizore spaljenih tijela jevrejskih žrtava kao "Šoa" - što je jevrejska riječ za Holokaust.
Izraelci se osjećaju veoma povrijeđenim zbog globalnog rasta antisemitizma, a mnogi smatraju da je rast kritika na račun Izraela dio tog rasta. Također smatraju i da postoji hipokrizija u intenzivnom fokusu svijeta na izraelski rat sa Hamasom dok drugi konflikti privlače mnogo manje pažnje.
Moshe Klughaft, bivši savjetnik Netanyahua, kaže da vjeruje da je izraelski lider iskreno zabrinut zbog rasta antisemitzma.
"Njegova je dužnost da osudi antisemitizam kao premijer Izraela i šef države koja sebe smatra odgovornom za Jevreje u cijelom svijetu", kaže.
Mnogi Izraelci vide rat u Gazi jednostavno kao čin samoodbrane i zbunjeni su jer smatraju da je više kritika trebalo da bude usmjereno na Hamas - pošto krive grupu da je započela rat, da koristi palestinske civile kao živi štit i odbija da oslobodi taoce. Zahtjevi za potjernicama Međunarodnog krivičnog suda su vjerovatno pojačali ta osjećanja.
Dok Netanyahu ponavlja optužbe za antisemitizam, on ima na umu izraelsku javnost, kaže Reuven Hazan, politikolog Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu.
Hazan kaže da je Netanyahu iskoristio proteste na američkim koledžima, na primjer, da dobije podršku Izraelaca u vrijeme kada je njegova popularnost značajno opala, dok su građani sve nestrpljiviji u odnosu na rat. On dodaje da je Netanyahu također iskoristio proteste da odvrati pažnju sa svog dosadašnjeg neuspjeha da ostvari dva glavna cilja rata - uništenje Hamasa i oslobođenje talaca.
"On skida krivicu sa sebe, pripisuje sve neuspjehe ne svojoj spoljnoj politici i politici na palestinskim teritorijama, nego antisemitizmu. Taj narativ mu donosi veliku korist, pošto ga oslobađa odgovornosti", ukazuje Hazan.
Shmuel Rosner, visoki saradnik Instituta za politiku jevrejskog naroda, tink-tenka iz Jerusalima, odbacuje argument da Netanyahu guši kritike nazivajući ih antisemitskim, podsjećajući na veliki broj kritika upućenih njegovoj zemlji. Međutim, kaže da bi upotreba oznake "antisemitski" da se postignu politički ciljevi mogla da devalvira tu riječ.
"Ja bih bio selektivniji od vlade Izraela u odabiru ljudi i institucija koje proglašavaju antisemitskim", ističe on.
