Morbili, poznati još i kao ospice ili male ospice čine veliku štetu organizmu tako što praktično „resetuju imunološki sistem“ i on „zaboravi“ šta je do tada naučio o izazivačima bolesti.
Ovo je zaključak čak dvije studije objavljene nedavno i to jedne u časopisu Science i druge u Science Immunology. Međutim, ta dva rada su samo posljednji dokazi koji potvrđuju nešto što naučnici, pogotovo oni koji se bave epidemiologijom i imunologijom, znaju već neko vrijeme.
Šta su to morbili ili ospice?
Morbili su veoma zarazna bolest koju izaziva Morbilivirus. Ova infekcija se, kao gripa ili prehlada, prenosi kapljično, tako da se virus u pljuvačci zaražene osoba, kada se ona iskašlje, zadržava neko vrijeme u zraku i tako može preživjeti oko 2 sata. To je dovoljno da nađe sljedeću žrtvu i uzrokuje infekciju. Naime, infekcije koje se prenose kapljično, šire se brže od drugih infekcija.
Inače, virusi baš i ne mogu preživjeti bez domaćina, oni moraju „oteti“ stanice domaćina kako bi se replicirali. Međutim, u kapljicama iskašljane pljuvačke ima dovoljno vlage i uslovi su prikladni da virus može preživjeti tako neko vrijeme. Svi ovi uslovi čine virus morbila veoma potentnim i zaraznim. Ako je, primjerice, u jednoj prostoriji 10 ljudi i uzročnik je u zraku, 9 osoba će biti inficirano ukoliko nisu vakcinisani ili ako nisu već preboljeli ovu bolest. Oni koji prebole morbile stječu imunitet, međutim, cijena tog imuniteta previsoka.
Prvi znak morbila obično je groznica i temperatura, koja počinje otprilike 10 do 12 dana nakon izloženosti virusu, a traje 4 do 7 dana. U početnom stadiju mogu se razviti simptomi kao što je curenje nosa, kašalj, crvene i vodenaste oči te male mrlje s unutrašnje strane obraza, tzv „Koplikove mrlje“. Nakon nekoliko dana izbija osip, obično na licu i gornjem dijelu vrata. Tokom naredna 3 dana osip se širi, na kraju dostižući ruke i noge. Osip traje 5 do 6 dana, a zatim blijedi. U prosjeku, osip se javlja 14 dana nakon izlaganja virusu (u rasponu od 7 do 18 dana).
Morbili se veoma lako šire u prostorima gdje ima dosta ljudi, i zato se lako šire među djecom, u vrtićima i školama. Nekada davno, većina ljudi bi zapravo dobila morbile u nekom periodu djetinjstva, što bi ih učinilo otpornim u budućnosti. Ovo je razlog zašto se na ovu bolest obično referira kao na „dječiju“.
Međutim, prave epidemije morbila su postale nešto rjeđe, ponajviše usljed izuma vakcine koja sadrži i komponentu protiv ove bolesti. U kolokvijalnom govoru i kolektivnom pamćenju ostalo je kako su dječije bolesti tek bolesti koje se lako prebole i koje svi imamo u djetinjstvu, što nije tačno – morbili mogu imati ozbiljne komplikacije, a šteta koju nanose organizmu je dugotrajna.
Morbili nisu „dječija bolest“
Morbili-ospice nisu bezopasni. Često ih se miješa sa znatno blažom, mada ne 100% bezopasnom bolešću koju zovemo varičele ili vodene kozice. Treba istaći da morbili mnogo više iscrpljuju organizam, a zaražena osoba može širiti virus i prije ispoljavanja simptoma te ova bolest ima određene komplikacije.
Ukoliko bismo, hipotetički, imali epidemiju sa 1000 oboljelih, podaci pokazuju da bi 2 od tih 1000 preminulo usljed komplikacija morbila, često od sekundarnih infekcija. Komplikacije ove bolesti javljaju se u 30% slučajeva infekcije, i to najčešće kod djece do 5 godina. Kada je osoba zaražena, nema nikakvog specifičnog lijeka koji joj može pomoći, a terapija je isključivo suportivna i tretira temperaturu i dehidrataciju. Virus morbila je odgovoran za oko 100 000 smrtnih slučajeva godišnje, a epidemiološke studije su utvrdile kako je smrtnost povećana godinama nakon infekcije.
Stoga je i razumljiv apel medicinskih radnika da se djeca sa 12 mjeseci vakcinišu prvom dozom vakcine koja sadrži komponentu portiv morbila, poznatom kao MMR ili MRP vakcina. Zatim, kada dijete ima oko 6 godina, potrebno je dati i drugu dozu ove vakcine. Vakcinacija protiv ove bolesti je za 80% smanjila broj smrtnih slučajeva od morbila u periodu 2000.-2017.
Prema podacima Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, u 2018. godini su zabilježili 80 slučajeva morbila, a u 2019. godini 68 slučajeva. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, za period od početka ove godine, zabilježeno je 1330 slučajeva morbila, a posljednji je prijavljen u prvoj polovini septembra.
S obzirom na nove dokaze, vakcinacija protiv morbila je vid prevencije i mnogih drugi bolesti koje se mogu javiti usljed efekta „zaboravljanja“ imunološkog sistema.
Imunološka amnezija
Virus morbila napada i stanice našeg imunološkog odgovora, mijeloidne stanice te T i B limfocite. Određeni sojevi B limfocita stvaraju antitijela, pomoću kojih se organizam bori sa svim onim što se prepoznaje kao „strano“, uključujući i patogene – viruse i bakterije. Također, B limfociti „pamte“ uzročnika bolesti i kada taj uzročnik opet dospije u organizam, prepoznaju ga i napadaju. To je najjednostavije objašnjena srž imuniteta. U nekim slučajevima, nakon što prebolimo bolest ili smo vakcinisani protiv nje, ostajemo cijelog života imuni na nju.
Ali – utvrđeno je kako nakon infekcije morbilima broj ovih specifičnih stanica koje „pamte“ jako opada u krvi. Ova „imunološka amnezija“ i efekat supresije, smanjenja imunološkog odgovora prvo je uočen u studijama koje nisu bile na ljudima, recimo u studiji iz 2012. godine, objavljenoj u časopisu PLOS Pathogens.
Zatim, 2018. u respektabilnom časopisu Nature Communications izlazi rad koji je pokazao kako do ove imunološke amnezije dolazi i kod ljudi. U ovom radu, Rik L. De Swart, sa Univerzitetskog medicinskog centra u Rotterdamu, i njegov tim su istraživali efekte morbilivirusa na kohorti koju su činile osobe zaražene morbilima iz vrlo konzervativnih protestantskih sekti unutar tzv. „biblijskog pojasa Nizozemske“, primjerica kalvinisti. Naime, 2013. godine izbila je velika epidemija morbila u Nizozemskoj i to upravo u ovim zajednicama, poznatim po odbijanju vakcina, ali i drugih medicinskih usluga. U mjestima gdje se javila epidemija, procijepljenost populacije je bila manja od 20%, dok je preporučena otprilike 95-97%. U studiji je učestvovalo 26 djece, od čega je od njih 24 uspješno uzet uzorak i od tih je za 23 potvrđeno da su imali morbile.
U radu je utvrđeno nešto neobično: iako morbili proizvode jako imunološki odgovor i organizam upamti ovog uzročnika te postajemo imuni, istovremeno se smanji broj onih stanica koje su pamtile prethodne infekcije. Odnosno, organizam istvoremeno postane imun na morbile i jako podložan drugim infekcijama, posebno respiratornim bolestima, ali i drugim, već preboljenim infekcijama. Ovaj efekat može trajati i čak 2 godine nakon infekcije, što je pokazao jedan drugi rad, objavljen 3 godine prije, 2015. godine, u časopisu Science.
Vakcine ne štite samo od bolesti, nego i od dugoročnih efekata infekcije
Upravo je jedan od autora te studije iz 2015. godine, Michael J. Mina, sa Harvard Medical School u Bostonu, autor i jedne od dvije posljednje studije o ovom fenomenu, sa početka teksta. Mina i njegove kolege iz SAD i Finske analizirali su nivo antitijela kod djece prije i poslije infekcije morbilima pomoću testa krvi koji se zove VirScan. U studiji je učestovalo 77 nevakcinisane djece iz Nizozemske i uzorci krvi su uzeti prije infekcije morbilima i 2 mjeseca nakon infekcije.
Utvrđeno je kako su morbili uzrokovali gubitak 11-73% odbrambenih antijela u organizmu.
U drugoj studiji, onoj iz Science Immunology, međunarodni tim naučnika, predvođen Velislavom N. Petrovom sa Wellcome Sanger Instituta u Ujedinjenom Kraljevstvu utvrdio je poremećaje u populaciji B limfocita nakon infekcije morbilima. Ti poremećaji su se očitovali u limfopeniji, stanju u kojem je u krvi manje odbrambenih stanica limfocita od normalnog broja. Manje je tzv. „naivnih“ B limfocita, onih koji se još nisu susreli sa nekim antigenom, primjerice nekim virusom, ali je manje i B limfocita koji su upamtili neki antigen.
U zaključku tog rada se ističe kako vakcinacija protiv morbila ne štiti samo od infekcije ovom vrlo neugodnom virusnom bolešću, nego indirektno stvara imunitet i na druge patogene, tako što ne dozvoljava slabljenje pamćenja imunološkog sistema organizma.
Time se jača i efekat kolektivnog imuniteta, koji nastaje kada je velik broj ljudi u populaciji vakcinisan te ne dolazi do izmijanja bolesti, odnosno, patogen se drži pod kontrolom, nema koga da zarazi. Na ovaj način se, naposlijetku, štite i oni koji iz nekog razloga ne mogu primiti vakcinu – radi se o bebama koje su premale da prime vakcine, osobama koje su na imunosupresivnim terapijama iz nekog razloga ili im je imunitet oslabljen usljed infekcije HIV-om.
Prije pojave vakcine protiv morbilivirusa 1963. godine, oko 2.6 miliona osoba je umiralo od ove bolesti, odnosno od komplikacija bolesti, a epidemije su izbijale na otprike svakih 2-3 godine. Jedno vrijeme nije bilo epidemija, i svijet je bio bliže eradikaciji ove bolesti, međutim, usljed neistinitih tvrdnji kako MMR/MPR vakcina koja sadrži komponente protiv morbila, rubeole i zaušnjaka, može izazvati autizam, broj vakcinisanih se smanjio.
Ovo je rezultovalo u ponovnom povećanju incidencije obolijevanja širom svijeta, a UNICEF je u martu ove godine izrazio zabrinutost zbog porasta slučajeva morbila jer to predstavlja prijetnju zdravlju djece.
U nerazvijenim dijelovima svijeta infekcija djeteta morbilima, praćena dijarejom, može biti fatalna. Mi zaboravljamo kako su neke stvari – poput dijareje, upala pluća i samih simptoma bolesti kakvi su morbili -itetako opasni za malu djecu i mislimo da takve stvari ne ubijaju. Međutim, to se dešava i to ne samo u nerazvijenim dijelovima svijeta, ne samo među ugroženim populacijama, nego i u srcu ekonomski naprednih država te i u našem regionu.
Vakcinacija je način zaštite ne samo od infekcije, nego i od dugoročnih skrivenih efekata morbila.
