Linkovi

Top priča BiH

Migranti ostaju u privremenom kampu Lipa

Refugees and migrants protesting in camp Lipa during winter time - January 3rd 2021

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine (BiH) Selmo Cikotić i predstavnici Unsko-sanskog kantona (USK), dogovorili su u nedjelju, 3. januara da će stotine migranata koji borave u prihvatnom centru Lipa ostati na ovoj lokaciji dok se kamp adekvatno ne osposobi i postigne dogovor o ravnomjernoj raspodjeli tereta migrantske krize na sve dijelove države.

Cikotić je posjetio kamp Lipa i sastao se sa vlastima USK, nakon što su šef delegacije Evropske unije u BiH i austrijski, njemački i italijanski ambasadori zatražili da se iznađu hitna rješenja za „izuzetno zabrinjavajuću migracijsku situaciju“ u ovom kantonu, na sjeverazapadu BiH.

“Mora se taj teret ravnomjerno rasporediti na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine i namjera nam je da što prije stvorimo ovdje uslove za boravak migranata koji su sad na otvorenom i promrzli, a da se što prije onda iniciraju sveobuhvatni pregovori, odnosno razgovori na nivou BiH o otvaranju privremenih prihvatnih centara i u drugim dijelovima BiH,” izjavio je ministar sigurnosti Selmo Cikotić.

Bihać - Refugees and migrants protesting in camp Lipa during winter time - January 3rd 2021
Bihać - Refugees and migrants protesting in camp Lipa during winter time - January 3rd 2021

Skoro hiljadu migranata i izbjeglica još jednu noć su proveli pod otvorenim nebom nakon što su Oružane snage BiH postavile šatorsko naselje koje je izgorjelo u požaru 23. decembra.

Oni su tokom posjete bh. zvaničnika 3. januara prosvjedovali, a na transparentima koje su istakli mogle su se pročitati poruke na engleskom “Želimo pomoć EU”, te “Mi nismo životinje, mi smo ljudska bića”.

Blizu hiljadu migranata i izbjeglica koji su trebali biti premješteni u fabriku Bira u Bihaću, udaljnom tridesetak kilometara od Lipe, već nekoliko dana čekaju rješenje za smještaj u lošim uvjetima koji su dodatno pogoršani kišom koja pada danima.

"Situacija je potpuno neprihvatljiva. Životi i osnovna ljudska prava nekoliko stotina ljudi ozbiljno su ugroženi. Bosna i Hercegovina je potpisnica međunarodnih instrumenata za ljudska prava i mora ispuniti svoje obaveze, kao zemlja koja teži članstvu u EU,” izjavio je Johann Sattler, šef delegacije EU u pisanoj izjavi nakon sastanka sa Cikotićem 2. januara.

Bihać - Refugees and migrants protesting in camp Lipa during winter time - January 3rd 2021
Bihać - Refugees and migrants protesting in camp Lipa during winter time - January 3rd 2021

Kazao je kako je angažovanje Oružanih snaga BiH koje su obezbijedile neophodne šatore za privremeno sklonište migranata bio je prijeko potreban korak i pozvao vlasti na hitno djelovanje, posebno u osiguravanju priključaka za vodu i struju na lokalitetu privremenog kampa.

„Osnovni životni uslovi trebaju uvijek biti osigurani,“ rekao je Sattler i dodao kako je i dalje potrebno iznaći dugoročnije rješenje za nekoliko stotina ljudi u ovom kampu.

Noć prije izbijanja požara u privremenom prihvatnom centru Lipa, predstavnici Međunarodne organizacije za migracije (IOM) počeli sa povlačenjem osoblja iz kampa, najavljujući da prestaju sa svim uslugama koje su proteklih osam mjeseci pružali migrantima u tom kampu.

Vijeće ministara BiH je na sjednici u četvrtak, 31. decembra, donijelo odluku o smještanju migranata i izbjeglica iz kampa Lipa u objekat Bira u Bihaću, potvrdio je za Radio Slobodna Evropa ministar sigurnosti Selmo Cikotić.

Odlukom od 11. marta 2019. godine, Vijeće ministara BiH odredilo lokaciju bivše tvornice Bira u Bihaću kao privremeni prihvatni centar za smještaj migranata, međutim lokalne vlasti i stanovništvo usprotivile su se ovoj odluci.

Prema procjenama, radovi na opremanju Lipe bi mogli biti završeni do kraja aprila ove godine, te je do tada kao alternativni centar predloženo korištenje Bire.

Bihać - Refugees and migrants in camp Lipa during winter time - January 3rd 2021
Bihać - Refugees and migrants in camp Lipa during winter time - January 3rd 2021

Operativna grupa za koordiniranje aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom na području Unsko-sanskog kantona (USK), jednog od 10 kantona Federacije Bosne i Hercegovine (BiH), na sastanku u četvrtak, 31. decembra, zatražila je od Vijeća ministara BiH da hitno nađu novu lokaciju za smještaj migranata i izbjeglica izvan ovog kantona.

Međutim, i pokušaj da se stotine ljudi izmjesti u bivšu vojnu kasarnu Bradina, na jugu BiH, propao je nakon što su se vlasti Hercegovačko-neretvanskog kantona suprotstavile prihvatu migranata.

Kamp Bira je zatvoren u septembru, odakle su migranti izmješteni u prihvatni centar Lipa.

See all News Updates of the Day

Više od 60 političara na više funkcija istovremeno, neizvjesno usvajanje Zakona o sukobu interesa

Parlament BiH (Izvor: BIRN BiH)

Dok je još uvijek neizvjesno da li će Prijedlog zakona o sukobu interesa kojeg su predložili poslanici biti usvojen i u Domu naroda Državnog parlamenta, stručnjaci i međunarodne organizacije kažu kako bi neusvajanje poništilo godine nastojanja da se unaprijedi kontrola i kažnjavanje sukoba interesa, što je jedan od uslova pridruživanja Evropskoj uniji.

Više od 60 ministara i zastupnika u BiH trenutno obavlja višestruke funkcije jer je mehanizam za utvrđivanje sukoba interesa zakazao. Dva prijedloga ovog zakona koji su trenutno u proceduri na državnom nivou drugačije gledaju na rješavanje ovog problema. Dok je jedan od prijedloga još uvijek u procesu pripreme kod Ministarstva pravde, nedavno je Predstavnički dom usvojio prijedlog za kojeg međunarodne organizacije smatraju da predstavlja napredak u odnosu na postojeća rješenja.

Prema mišljenju Ivane Korajlić, izvršne direktorice Transparency Internationala u BiH, organizacije koja se godinama zalaže za rješenje poput onoga koje je trenutno na glasanju u Državnom parlamentu, većina političara odnosno delegata ne žele da ih bilo ko ograničava u obavljanju različitih funkcija na različitim nivoima.

Nije to samo pitanje naknada već i utjecaja koji se time širi na različitim nivoima vlasti
Ivana Korajlić

Usvajanjem Zakona o sukobu interesa koji je pripreman uz pomoć međunarodnih organizacija i smjernicama Grupe država za borbu protiv korupcije (GRECO) spriječila bi se mogućnost obavljanja više funkcija istovremeno, mogućnost sudjelovanja funkcionerima u javnim nabavkama preko svojih privatnih preduzeća, kao i apsolutni uvid i provjeru imovinskih kartona, navodi Korajlić.

Utvrđivanje sukoba interesa na državnom nivou sprovodi komisija od devet članova, koju čine predstavnici imenovani iz dva doma Državnog parlamenta. Stručnjaci ovakav sastav komisije smatraju neodgovarajućim, jer političke kolege jedni drugima odlučuju o postojanju sukoba interesa.

“Niko ne želi da se uspostavi kontrola i to savršeno govori o tome na koje sve načine iskorištavaju sistem i koliko ne žele da se suprotstavi tu, da se napravi bilo kakva granica i da se mora odgovarati bilo kome”, kaže Korajlić.

Već tri godine u Parlamentu se pokušava donijeti novi zakon. Tek u januaru 2021. godine poslanici Predstavničkog doma izglasali su Prijedlog zakona protiv kojeg je glasalo 12 zastupnika. Svi prisutni zastupnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) glasali su protiv ovog zakona.

Od ukupno 42 zastupnika, deset obnaša više javnih i privatnih funkcija, što je u direktnom sukobu interesa i prema postojećem zakonu. Od njih deset, tri zastupnika su glasala protiv ovog zakona, dok tri nisu bila prisutna na sjednici.

“Zakon o sukobu interesa je prva tačka sprečavanja daljih zloupotreba, Zakon o sukobu interesa je tu da prvo osigura da oni koji obavljaju najvažnije funkcije u državi to rade na osnovu javnog interesa, a ne na osnovu ličnog interesa, bilo da je finansijski interes, bilo da se radi o članovima porodice ili čak političkim interesima”, kazala je Korajlić.

Ivana Korajlić
Ivana Korajlić

Iako je ovaj zakon jedan od 14 ključnih prioriteta BiH na putu ka Evropskoj uniji (EU), zastupnici s kojima su razgovarali novinari BIRN-a BiH ne misle da će naići na podršku u Domu naroda. Zastupnici koji su ga već podržali u Predstavničkom domu misle da nema dovoljno volje za ulazak u EU, dok su zastupnici koji nisu glasali mišljenja da je on nepotpun

“Bojim se da je želja i volja da se uđe u EU od strane nekih političara samo deklaratorna, da nema konkretnih akcija na tome i jedna od konkretnih akcija na tome bi bila usvajanje ovog zakona”, kaže Alma Čolo, zastupnica u Predstavničkom domu i dodaje kako ne misli da će zakon usvojiti delegati Doma naroda.

Zastupnica SNSD-a u Predstavničkom domu Snježana Novaković-Bursać, koja je glasala protiv ovog Zakona uz mišljenje da su ga napisale nestručne osobe pa, kako kaže, smatra da je on “tehnički problematičan” i da zbog toga nema njenu naklonost.

Ona tvrdi da je ključni nedostatak Zakona to što on “ne prati raspodjelu nadležnosti između različitih nivoa vlasti u BiH” i da određenim rješenjima teži da “reguliše situacije izvan svog osnovnog zadatka i domašaja”.

“Osim vertikalne, Zakon nije ni horizontalno usaglašen sa drugim propisima koji su na snazi na nivou BiH što dovodi u pitanje osnovni smisao – njegovu primjenu”, kazala je ona za BIRN BiH.

Na 13. sjednici Predstavničkog doma, tokom predstavljanja ovog zakona, Damir Arnaut je istakao kako je zakonodavno-pravni sektor ovaj Prijedlog zakona ocijenio dobrim.

On je za BIRN BiH kazao da je ovo prvi put da će se zastupnici suočiti sa zakonom koji je jedan od uslova za EU kandidatski status, kojeg čekaju već šest godina, što je “bez presedana u regionu”.

“Vidjet ćemo hoće li izabrati Evropu ili dalju izolaciju”, kaže Arnaut, uz napomenu da predstavnici HDZ-a i SNSD-a imaju mogućnost da blokiraju usvajanje prijedloga zakona.

On navodi kako je sa drugim predlagačima u više navrata pozivao Ministarstvo pravde da dostavi svoj prijedlog, što se nije desilo, a da su dostavili prijedlog koji je prihvatljiv EU, te kaže kako bi oni svoj prijedlog povukli.

Delegat SNSD-a u Domu naroda parlamenta BiH Dušanka Majkić još uvijek nije pročitala Prijedlog zakona o sukobu interesa, ali smatra da bi bolje bilo da je prijedlog došao iz Vijeća ministara, a ne od poslanika Predstavničkog doma, dodavši da joj nije jasno “čemu tolika trka opozicije” ukoliko Vijeće ministara već radi na tom planu.

“Poznato je da se radi o delikatnom zakonu koji je neophodno donijeti, ali moje je mišljenje da takav prijedlog zakona treba da bude plod domaćeg znanja i iskustva, nikako autentično djelo međunarodne zajednice, koja može biti eventualni konsultant ali ne i autor zakonskih rješenja u BiH”, kaže ona za BIRN BiH.

Svi zastupnici HDZ-a u Predstavničkom domu glasali su protiv usvajanja ovog zakona, a niti jedan njihov zastupnik oba doma Parlamenta BiH nije odgovorio na upit BIRN-a BiH.

Na sjednici Predstavničkog doma, zastupnica HDZ-a Borjana Krišto je zamjerila što se “jedino spominje zahtjev Dragana Čovića” koji je dobio sredstva na određeno udruženje, te kako je on razlog što je “povjerenstvo prestalo s radom”.

“To nije istina, to nije točno. Naše povjerenstvo je prestalo sa radom onog momenta kada nismo imali uvjete za donošenje odluka, jer poslovnik povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa definira da za odluke mora biti najmanje dva glasa iz svakog konstitutivnog naroda”, rekla je Krišto na sjednici.

Arhiv - Dragan Čović i Borjana Krišto
Arhiv - Dragan Čović i Borjana Krišto

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrio je da je tadašnji član Predsjedništva Dragan Čović bio i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (HNS), političkog nevladinog udruženja, u vrijeme kada je ono primalo budžetski novac. Komisija za odlučivanje o sukobu interesa u institucijama BiH nikada od 2018. godine nije razmatrala njegov slučaj zbog nedostatka kvoruma.

Insistiranje na kostitutivnosti naroda u komisijama, što je slučaj u postojećem zakonu i u zakonu kojeg je predložilo Ministarstvo pravde, kaže Korajlić, uvijek vodi ka mogućem problemu nepostojanja kvoruma, kao što je slučaj s odlukom za predmet Čovića.

Na Čovićevom predmetu se vidjelo kako se može, iz jednog naroda ne dolaze ljudi na sjednicu i nema kvoruma nikad
Ivana Korajlić

Kako prijedlog zakona koji priprema Ministarstvo pravde još uvijek nije spreman za usvajanje u Parlamentu, odbijanje sadašnjeg prijedloga u Domu naroda vjerovatno bi značilo novu dugu odgodu njegovog usvajanja.

Misija OSCE-a u BiH kaže kako je usvajanje prijedloga zakona ohrabrujući korak i jedan od preduslova za dobijanje kandidatskog statusa BiH u EU, dodajući da je on izrađen u saradnji sa stručnim timom međunarodnih organizacija.

“Ne možemo komentirati aktivnosti koje bi GRECO mogao poduzeti ukoliko BiH ne ispuni preporuke te organizacije, ali se nadamo da će nedavne aktivnosti vezane za donošenje ovog Zakona dati podstrek Domu naroda, te s tim u vezi pozivamo delegate da usvoje Zakon u ovom obliku, u interesu BiH i svih njenih građana”, poručili su iz OSCE-a.

Iz Odjela za komunikacije Evropske unije u BiH su naveli da bi usvajanjem i provođenjem zakona o sukobu interesa, koji je usklađen sa evropskim standardima, značio napredak u procesu evropskih integracija kao i u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala u BiH.

“Ujedno bi time izabrani predstavnici u BiH poslali jasnu poruku građanima i Evropskoj uniji, da su posvećeni izgradnji društva u kojem svi imaju jednake prilike”, poručili su iz Odjela za komunikacije.

Efikasan sistem za utvrđivanje i sprečavanje sukoba interesa na svim nivoima vlasti u BiH je suštinski dio sveukupnih napora na sprečavanju korupcije, navodi se iz Ureda visokog predstavnika u BiH.

“Politički akteri se trebaju konstruktivno angažirati i usvojiti zakonodavstvo koje bi osiguralo čvrst pravni okvir u pogledu reguliranja pravila o sukobu interesa i načina na koji se ta pravila trebaju provoditi. Puno je vremena već izgubljeno, sada je vrijeme da se ta procedura ubrza”, stoji u odogovoru OHR-a.

“Od međunarodne zajednice očekujem samo da istraje u svom stavu – nema kandidatskog statusa dok se ne usvoji novi zakon o sukobu interesa koji je u potpunosti usklađen sa evropskim standardima”, zaključio je Arnaut.

Zastupnica Čolo ističe da ukoliko dođe do neusvjanja Zakona, BiH gubi na rejtingu i na ispunjavanju obaveza za članstvo u EU za dobivanje statusa kandidata, dodavši da status kandidata BiH ne može dobiti bez Zakona o sukobu interesa, Zakona o javnim nabavkama i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

“To su tri ključna prioriteta. Ukoliko ih riješimo možda bismo mogli dobiti status u ovoj godini kandidata i da onda idemo sa pregovorima sa EU i otvaramo jedno po jedno poglavlje”, istakla je ona.

Ambasador Ukrajine zatražio izuzimanje ikone

Ikona je navodno stara 300 godina i potiče sa područja Luganska, odmetnutog dijela Ukrajine

Amabasador Ukrajine za BiH Vasilj Kirilič na sastanku sa ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković zatražio je da ikonu izuzmu nadležne bh. institucije i da ukrajinski i eksperti iz BiH utvrde sve okolnosti za ikonu.

Ambasador je prenio ministrici Turković da ikona predstavlja kulturno vrijednost od državnog značaja, saopćeno je iz Ministarstva vanjskih poslova BiH.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik uručio je ikonu šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu 14. decembra prošle godine u Istočnom Sarajevu.

Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković i ukrajinski ambasador za BiH Vasilj Kirilič
Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković i ukrajinski ambasador za BiH Vasilj Kirilič

Dodik je Lavrovu, koji je posjetio BiH, poklonio ikonu Svetog Nikole, za koju su mediji iz Republike Srpske pod kontrolom vlasti naveli da je iz Luganska i da je stara 300 godina.

Ambasador Kirilič se sastao i sa glavnom tužiteljicom Tužilaštva BiH Gordanom Tadić, nakon što je Tužilaštvo BiH 19. januara zaprimilo molbu za sastanak glavne tužiteljice sa ambasadorom Ukrajine za BiH.

Iz Tužilaštva je saopćeno da je ta institucija upoznala ambasadora da je poduzela više aktivnosti i da čeka institucije od kojih je zatražena međunarodna pomoć odgovore na zahtjev.

Zgrada Tužilaštva i Suda BiH
Zgrada Tužilaštva i Suda BiH

Tužilaštvo BiH saopštilo je 20. januara, kako postupajući tužilac u predmetu poznatom kao „Ikona“, intenzivno poduzima aktivnosti na prikupljanju dokaza i saslušanju svjedoka.

Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrdilo je 15. januara, da je Ured glavnog tužitelja Ukrajine pokrenuo postupak u vezi “ilegalnog izvoza” ikone.

U izjavi se navodi kako je neosporna činjenica da ikona potiče sa teritorije Ukrajine.

Nasuprot tome, Milorad Dodik je u intervjuu agenciji Srna 14. januara, rekao kako iz Ukrajine nikada nije dobio odgovor da li traže ikonu, niti su dostavljeni bilo kakvi podaci u vezi sa njom.

Potom je ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković poručila u pisanoj izjavi 17. januara da Dodik bezuspješno pokušava skrenuti pažnju sa nezapamćenog diplomatskog skandala u vezi sa ikonom iz Luganska i po oprobanom receptu optužiti druge.

Ona se oglasila u danu kada je Dodik na konferenciji za medije izjavio da će vratiti ikonu Ukrajini, kada zvanični Kijev dokaže da je ona njeno vlasništvo. On je tom prilikom rekao i da su političari u Sarajevu pitanje ikone podigli na politički nivo.

Lavrov i Dodik, Istočno Sarajevo, 14. decembar 2020.
Lavrov i Dodik, Istočno Sarajevo, 14. decembar 2020.

Nakon što je ikona uručena ministru vanjskih poslova Rusije Sergeju Lavrovu, ambasada Ukrajine u BiH uputila je notu Ministarstvu vanjskih poslova BiH u kojoj su ih zamolili za "detaljne informacije o porijeklu ovog predmeta ukrajinske kulturne baštine".

Rusija je 23. decembra vratila Ambasadi BiH u Moskvi ikonu, nakon što je izražena sumnja da se radi o ukrajinskom nacionalnom blagu.

Ikonu je iz Moskve nazad do kabineta Milorada Dodika donio ambasador BiH u Rusiji Željko Samardžija.

Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH kazali su da nije prijavljen ni izvoz ni uvoz ikone, te da se diplomatska pošta ne pregledava osim u izuzetnim situacijama, uz prisustvo diplomatskog kora.

Nepoznato je kako je ambasador unio ikonu u BiH – kao ličnu prtljagu ili diplomatsku poštu.

Američke sankcije i BiH: 115 osoba i pravnih lica

State Department

Sjedinjene Države (SAD) u ovom trenutku imaju javno objavljene sankcije protiv ukupno 110 osoba, te pet pravnih lica iz Bosne i Hercegovine (BiH). Veliki dio sankcija aktivan je godinama unazad, a manji dio je izrečen u skorijem periodu. Među najzvučnijim imenima su sadašnji ili bivši funkcioneri poput Milorada Dodika, Ante Jelavića, Nikole Špirića, Momčila Mandića, Biljane Plavšić i Amira Zukića.

Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje i republikaciju ukoliko su zadovoljena dva uvjeta:

1. Navođenje izvora

2. URL link na orginalni sadržaj na našem web site-u

Prenošenje bez ispunjavanja ovih uvjeta smatraćemo neovlaštenim korištenjem autorskog materijala.

Sankcije kao srednji put

Sankcije se smatraju za mjere koje šalju snažnu poruku američkih vlasti, predstavljajući srednji put između dvije krajnosti – diplomatskih pregovora i vojnih aktivnosti. SAD mogu pojedincima, firmama ili državama uvoditi ekonomske, trgovinske i druge sankcije, u skladu sa svojim vanjskopolitičkim i sigurnosnim interesima, na primjer, ukoliko postoji prijetnja za nacionalnu sigurnost.

U praksi se to obično odnosi na zabranu putovanja, blokiranje imovine u SAD ili zabranu poslovanja sa američkim firmama i državljanima.

Primjera radi, jedan od razloga zbog kojih je Iran pod sankcijama jeste razvoj nuklearnog programa, dok su neki od bjeloruskih zvaničnika sankcionisani zbog namještanja prošlogodišnjih izbora i nasilnog gušenja prosvjeda.

Nadležnost sankcionisanja pripada Kongresu, koji je u nekoliko navrata prebacivao dio tih ovlašćenja drugim institucijama. Usvajanje Zakona o vanrednim međunarodnim ekonomskim ovlašćenjima 1977. godine omogućilo je izvršnoj vlasti da izriče sankcije ukoliko je ranije proglasila vanredno stanje na određenom području. U medijima se tako svake godine može pročitati da je predsjednik SAD obnovio vanredno stanje za područje Zapadnog Balkana. To u praksi olakšava održavanje starih ili uvođenje novih sankcija.

Većinu sankcija sprovodi Ministarstvo finansija, ali ih mogu izricati i State Department, pa i Ministarstvo trgovine, uz odobrenje predsjednika SAD. U skladu s tim, pravna lica i osobe porijeklom iz BiH nalaze se na različitim listama. State Department je objavio sankcije Amiru Zukiću i Nikoli Špiriću, dok je ostale sankcije izreklo Ministarstvo finansija, preko svog Ureda za kontrolu imovine u inostranstvu (OFAC).

Slučaj iz 2014. godine može biti dobra ilustracija šta se dešava kada neko prekrši sankcije. Francuska banka BNP Paribas poslovala je sa pravnim i fizičkim licima iz Sudana, Irana i Kube, koja su bila pod sankcijama OFAC-a. S obzirom da su se transakcije odvijale kroz američki finansijski sistem, Ministarstvo pravde SAD je u New Yorku pokrenulo krivični postupak. Kako ne bi izgubila dozvolu za poslovanje u SAD ili i sama bila sankcionisana, banka je sporazumno priznala krivicu, uz obavezu plaćanja od gotovo devet milijardi dolara kazne.

OFAC: Ratni zločini i opstrukcije Daytona

U SAD postoje „privatne“ i „javne“ liste sankcionisanih osoba. Javne liste podrazumijevaju javno objavljivanje sankcija, a analiza podataka OFAC-a pokazuje da su sankcije osobama i pravnim licima iz BiH izricane po nekoliko osnova. Ukupno je riječ o 113 sankcija prema 108 pojedinaca, četiri firme i jednoj političkoj stranci.

Velika većina njih se nalazi na listi „Balkan“: od 193 osobe, firme ili organizacije sa područja bivše Jugoslavije, više od pola (105) ih ima mjesto rođenja ili adresu osnivanja u BiH. Kao razlog za izricanje sankcija u velikoj mjeri je izričito naveden rad Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (67), ali se u vezu sa radom Tribunala, odnosno, ugrožavanjem mira i sigurnosti na Zapadnom Balkanu, može dovesti još osoba na spisku.

Neki od onih koji su sankcionisani po tom osnovu su: Tihomir Blaškić, Momčilo Krajišnik, Milan Lukić i Ratko Mladić. Haški sud je zbog ratnih zločina osudio Blaškića (devet godina zatvora), Krajišnika (20 godina) i Lukića (doživotni zatvor). Mladić je osuđen na doživotni zatvor, ali je u toku žalbeni postupak.

Lista „Balkan“ uključuje i Biljanu Plavšić, hašku osuđenicu (11 godina zatvora) i nekadašnju predsjednicu RS, kao i Momčila Mandića, funkcionera u RS 90-ih godina prošlog stoljeća. Mandić je 2016. izabran u Skupštinu Srbije ispred Srpske radikalne stranke, a kao razlog za stavljanje na listu sankcija je navedeno pomaganje Radovanu Karadžiću.

Na listi je također i Ante Jelavić, bivši visoki funkcioner Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i član Predsjedništva BiH, kojeg je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch smijenio 2001. godine, navodeći kao razlog pokušaj osnivanja hrvatske federalne jedinice u BiH i ugrožavanje ustavnog poretka. Kako bi izbjegao sudske postupke i zatvorsku kaznu u BiH, Jelavić je pobjegao u Hrvatsku, odakle se nikada nije vratio.

Milorad Dodik, Sanctions list, OFAC
Milorad Dodik, Sanctions list, OFAC

Iako lista „Balkan“ sadrži 105 fizičkih i pravnih lica iz BiH, sve u kategoriji „Specijalno označene i blokirane osobe i pravna lica“ (SDN), kada se u pretrazi baze sankcija OFAC-a ukrste „SDN“, „BiH“ i „Balkan“, izlistava se osam imena. Među njima je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, kojem su SAD izrekle sankcije 2017. godine zbog opstrukcije Daytonskog mirovnog sporazuma. Dodiku je tada blokirana sva imovina na području SAD, dok su američkim državljanima zabranjeni transakcije i poslovanje sa njim.

John E. Smith, tadašnji vršilac dužnosti direktora OFAC-a, izjavio je u to vrijeme da „opstrukcijom Daytonskog sporazuma Milorad Dodik predstavlja značajnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH“.

Osim Dodika, među tih osam sankcionisanih su od 2003. godine funkcioneri Milovan Cicko Bjelica, Dragon Spasojević i Dragomir Vasić, te od 2004. godine Savo Krunić i Srpska demokratska stranka (sve zbog pomaganja i veza sa optuženima za ratne zločine), kao i firme Bio Corporation i Puma Security.

Veze sa terorizmom i organizovanim kriminalom

U ostalim kategorijama OFAC-ovih javnih sankcija nalazi se još jedno pravno lice iz BiH (hotel Casa Grande u Sarajevu), te sedam osoba koje imaju pasoše BiH, uključujući porodicu Kelmendi (otac Naser, sinovi Liridon, Besnik i Elvis). Njima je OFAC odredio sankcije zbog veza sa organizovanim kriminalom, tačnije, sumnje u trgovinu narkoticima i pranja novca.

Preostale tri osobe koje nisu na listi „Balkan“ sankcionisane su zbog veza sa terorizmom: Bajro Ikanović (koji je u međuvremenu poginuo ratujući za ISIL), Safet Durguti (rođen na Kosovu, ali je imao i pasoš BiH), te Mehrez Amdouni (koji je koristio različita imena i pasoše različitih država, uključujući BiH).

Osim njih troje, pretraga OFAC-ove liste koja se odnosi na terorizam (SDGT) po državama pokazuje da je adrese u BiH imalo osam međunarodnih organizacija koje se dovode u vezu sa terorizmom i koje su širom svijeta imale podružnice sa različitim nazivima. Pretraga riječi „Bosnia“ u cjelokupnoj bazi OFAC-a daje 9.683 rezultata, ali osim već pobrojanih imena i kategorija, u većini slučajeva je riječ o višestrukim ponavljanjima adresa upravo tih organizacija.

U saopštenju Ministarstva finansija iz juna 2004. navodi se da su na SDGT listu uvrštene tri humanitarne organizacije koje su koristile različita imena i imale više adresa u BiH: Al Furqan, Taibah International i Al-Haramain & Masjed Al-Aqsa Charity Foundation. Dodatno se navodi da su već sankcionisane tri takve organizacije: Benevolence International Foundation, Global Relief Foundation i bosanski ogranak Al-Haramain fondacije, koja je koristila i ime Vazir, te njen direktor (Safet Durguti).

Juan Zarate, zvaničnik Ministarstva finansija, tada je saopštio: „Nažalost, vidjeli smo ranjivost humanitarnih organizacija u zemljama poput Bosne, gdje ne postoji samo potreba za dobrotvornim davanjima, već i podložnost da simpatizeri terorizma uđu u takve institucije“.

Na listama OFAC-a se nalazi još nekoliko pojedinaca ili organizacija koji nisu rođeni u BiH, ali razlozi za sankcije (najčešće optužnice i istrage haškog tribunala) imaju veze sa BiH, kao u slučaju Radovana Karadžića.

Postoji mogućnost da ove mjere nakon nekog vremena budu i izbrisane. Milenko Vračar, nekadašnji ministar finansija Republike Srpske (RS), sankcionisan je skupa sa Spasojevićem i Vasićem, koji su još pod sankcijama, ali je sa liste skinut 2015. godine, kao i Privredna banka AD iz Istočnog Sarajeva. Također, liste nisu u potpunosti ažurirane, pa se na njima nalaze i osobe koje su mrtve, poput Momčila Krajišnika ili Slobodana Miloševića.

State Department: Špirić i Zukić

U odnosu na druge mjere i političko-diplomatske aktivnosti, prednost sankcija je što su relativno brz odgovor na određena dešavanja, ali se smatra da su zaista efikasne tek ako se uvode u koordinaciji, na primjer, kada ih osim SAD uvede i Evropska unija. U slučaju BiH, to se uglavnom nije dešavalo.

State Department je izrekao sankcije dvojici političara iz BiH: Nikoli Špiriću u septembru 2018, te Amiru Zukiću u maju 2020. godine. U obje odluke o sankcijama navodi se da je razlog „umiješanost u značajnu korupciju“.

Špirić je dugogodišnji političar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a sankcije ga nisu spriječile u obavljanju funkcija. Trenutno je član Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, a ranije je bio predsjedavajući Vijeća ministara i ministar finansija BiH.

Zukić je bivši funkcioner i generalni sekretar Stranke demokratske akcije (SDA). Sa stranačke funkcije je smijenjen nakon što je Predsjedništvo SDA to tražilo zbog podignute optužnice iz 2017. godine. Prema pisanju Centra za istraživačko novinarstvo, optužnica ga tereti da je bio jedan od organizatora grupe koja je pronalazila osobe spremne da daju novac za posao u Elektropriveredi BiH, nakon čega je koristio uticaj da bi realizirao nezakonita zapošljavanja.

State Department na raspolaganju ima različite vrste sankcija, ali Zukić i Špirić su sankcionisani prema Članu 7031(c) Zakona o odobravanju sredstava za State Department, međunarodne operacije i povezane programe. Sankcionisanje prema ovom članu Zakona podrazumijeva zabranu ulaska u SAD, što se odnosi i na uže porodice zvaničnika.

Upravo je u tome glavna razlika između ovih sankcija State Departmenta i OFAC-a. U oba slučaja zvaničnici iz BiH imaju zabranu ulaska u SAD, ali je kod OFAC-a fokus na trgovini i ekonomiji, pa oni koji se nalaze na listama, između ostalog, ne smiju poslovati sa američkim firmama i državljanima.

Još jedna razlika između sankcija ove dvije američke agencije je u brzini izricanja. State Department može sam uvesti sankcije, pa je samim tim proces kraći, dok ih OFAC uvodi nakon koordinacije sa različitim ministarstvima, poput Ministarstva trgovine, te obavještajnom zajednicom SAD, što uključuje 17 agencija.

Ambasadori država EU u BiH: Riješiti migrantsku krizu

Migrants in Bihać, Bosnia and Herzegovina

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) sastali su se 22. januara s ambasadorima zemalja članica Evropske unije, s kojima su, između ostalog, razgovarali i o migrantskoj krizi u BiH, navodi se u saopštenju Predsjedništva BiH.

U kontekstu migrantske krize i pojačanih migracijskih pritisaka s kojima se suočava BiH, izražena je potreba da se urade dodatni napori kako bi se riješio humanitarni aspekt krize.

Svi nadležni nivoi vlasti u BiH su pozvani na saradnju i koordinaciju u rješavanju teške humanitarne situacije, te dodaju da se uz nastavak podrške i pomoći od strane EU i međunarodnih organizacija radi na osiguranju boljih uslova za prihvat migranata.

Članovi Predsjedništva BiH su na sastanku s ambasadorima zemalja članica Evropske unije ponovili opredjeljenje za punopravno članstvo u Evropskoj uniji i provedbu reformi u procesu evropskih integracija, te u realizaciji 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, navodi se u saopštenju Predsjedništva BiH.

Uz šefa Delegacije Evropske unije u BiH i specijalnog predstavnika Evropske unije u BiH Johanna Sattlera, sastanku su prisustvovali ambasadori i predstavnici Austrije, Češke, Španjolske, Mađarske, Holandije, Belgije, Bugarske, Francuske, Poljske, Njemačke, Slovenije, Italije, Švedske, Slovačke, Hrvatske i Rumunije, te novi komandant misije EUFOR-a u BiH.

'Nisam tražila': Svjedočanstva žena o seksualnom nasilju

Facebook stranica "Nisam tražila"

Objelodanjivanje više slučajeva iz beogradske škole glume potaklo reakcije u drugim državama Zapadnog Balkana.

Piše: Una Čilić

Imala sam 15 godina kada me profesor dodirivao po unutrašnjosti butina“, „redatelj mi je otvoreno rekao da ću dobiti ulogu, ali samo ako ja isto tako učinim nešto lijepo za njega.“

Ovo su samo neke od rečenica koje možete pročitati na Facebook stranici „Nisam tražila“. Stranica je nastala nedavno, nakon što je glumica iz Srbije Milena Radulović izjavila da ju prije devet godina je silovao vlasnik beogradske škole glume Miroslav Mika Aleksić.

Aleksić je ubrzo uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivična djela silovanje i nedozvoljene polne radnje, a pored Radulović, prijavi su se pridružile i druge djevojke. On se sada tereti za osam silovanja.

Slučaj je izazvao snažne reakcije u javnosti širom Zapadnog Balkana, a takođe je ohrabrio žene da javno podijele svoja iskustva na društvenim mrežama. Tako je nastala i „Nisam tražila“ stranica, koja, kako kažu glasnogovornice za Radio Slobodna Evropa (RSE), treba da “predstavlja siguran prostor za žene da iznesu javno s kojim sve oblicima mizoginije se sreću u sredinama u kojima studiraju i rade.”

U samo nekoliko sati od pokretanja, više od 30 svjedočanstava je objavljeno u kojima žene iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih zemalja opisuju traumatična iskustva seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.

Od srca zahvaljujem pokretačima ove stranice. Nemam još hrabrosti ispričati svoju priču i ne znam hoću li ikada. Svejedno, lijepo je znati da je nekome stalo. Glumom se više ne bavim,” jedan je od postova.

Kako kažu glasnogovornice stranice, nadale su se da će odaziv biti veliki, jer su se seksualna uznemiravanja i zlostavljanja događala.

Ali nismo očekivale ovoliki broj poruka, žena koje su nam se javljale kako bi s nama podijelile svoje traume. Ne treba zaboraviti ni pojedine muške kolege koji su nam se javili, pružajući veliku podršku. Hvala im na tome. To je samo potvrdilo koliko je jedan ovakav javni prostor bio potreban”, navode uz komentar da jeste činjenica da se o seksualnom uznemiravanju gotovo nikako ne govori.

Izvještaji koje godinama objavljuju međunarodne organizacije od Ujedinjenih nacija do Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi, lokalnih nevladinih organizacija, navode da jedna od četiri, u nekim periodima gotovo i pola žena u Bosni i Hercegovini se suočilo sa nekim oblikom nasilja.

Kako pokazuje istraživanje OSCE-a iz 2019. godine, tek malo manje od polovine žena u BiH iskusilo je neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine.

No, kako se u izvještaju navodi, brojke su niže u odnosu na prosjek zabilježen u Evropskoj uniji. Razlog za ovo leži u tome što, kako se navodi u izvještaju, države sa dugotrajnijom tradicijom širenja svijesti o rodnoj ravnopravnosti su otvorenije za razgovor o nasilju.

Poruke iz Hrvatske

Slična platforma postoji od prošlog novembra i u Hrvatskoj pod nazivom Bitna.si, pokrenuta sa ciljem ukazivanja na patrijarhalni okvir društva u kojem žive žene na prostoru Zapadnog Balkana. Kako same osnivačice kažu za RSE nadaju se da će u budućnosti biti poligon za “olakšavanje duše i učenju o tome u kakvom društvu živimo.

Koje jednostavno ne prepoznaje sve stresne i uznemiravajuće situacije koje žene doživljavaju na dnevnoj bazi i to upravo radi patrijarhata i shvaćanja da su ženska tijela ovdje da bi bila dirana, gledana, komentirana.

Kako i same navode, do sada se o ovom obliku nasilja nad ženama govorilo jedino u prostorima koji jesu gotovo na margini, u zatvorenim zajednicama ili samo u krugu iznimno bliskih prijatelja i prijateljica. No, kako kažu, kada se problem podijeli, makar za prvu ruku i sa web stranicom, mali dio tereta - nestane.

Sada smo došle do toga da se o seksualnom uznemiravanju u javnom prostoru govori u mainstream medijima. Dobile smo informacije kako je kampanja pomogla mnogim ženama da prepoznaju kako nisu same, kako nije njihova krivica, da je to nažalost toliko normalizirana pojava da često pomislimo da smo same krive, da smo nešto mogle drugačije.”

Da se nešto može drugačije smatraju i osnivačice „Nisam tražila“ čije je i samo ime stranice proizašlo od sveprisutnog komentara na žene koje prijave nasilje, a kojima se, često i direktno, aludira da su „same tražile“.

Mnogo smo bile potresene nakon Mileninog iskaza, ali i nakon samih komentara. Želimo osvijestiti društvo da nisam tražila kada nosim minicu i štikle, nisam tražila ni kada pijem alkohol, nisam tražila čak ni kada sam glumica, pjevačica, spisateljica, muzičarka, novinarka, producentica.

Najpoznatiji slučaj u Srbiji

A sa čim se suočavaju žene koje prijave seksualno nasilje veoma dobro zna Marija Lukić iz Brusa, mesta na oko 250 kilometara južno od Beograda.

Ona je početkom marta 2018. godine policiji u Kruševcu prijavila Milutina Jeličića poznatog kao Jutka, sada bivšeg predsjednika općine Brus za seksualno uznemiravanje i nedopuštene polne radnje. Kao dokaz kasnije je na sudu priložila oko 15.000 SMS poruka lascivne sadržine koje je dobila od njega tokom dvije godine dok je radila kao njegova sekretarica. Jeličić je u više navrata tražio od Marije Lukić da s njim stupi u seksualni odnos.

Došla sam do stadijuma kada više nisam mogla da izdržim ćutanje. Počela sam da imam noćne more, počela da konzumiram cigarete. Povraćala na poslu ukoliko bih znala da on treba da se pojavi, jer kako nismo ni bili u istim zgradama, nismo se viđali svakodnevno”, priča Marija Lukić koja se, kako nam pojašnjava zbog svega ovoga, „sklonila i od ljudi jer izlaz nije vidjela.”

Nisam znala kako će reagovati moji roditelji koji su imali zdravstvenih problema, kako će deca, kako će suprug. Sve je bilo bolje kada su zaista saznali sa čime sam se sve suočavala”, kazala je ona.

Dva dana nakon prijave dobila je otkaz, njen muž dobio je odluku u kojem se njegov objekat u kojem se nalazi frizerski salon, mora izmjestiti.

Njegovi mitinzi podrške samom sebi, dodvoravanje vlastima, svakodnevne prijetnje i laži koje su se društvenim mrežama širile o meni su postali svakodnevica”, kaže Marija za RSE, koja dodaje da je cijeli proces bio nevjerovatno težak.

Ipak, znala sam da moram da istrajem, zbog sebe, svoje porodice i svih onih žena koje su videle nadu u meni. Uspela sam u tome i zaista sam ponosna na to, baš zato što sam uložila nadljudsku napor da do toga dođe.

Mjesec dana nakon prijave Jutka je smijenjen sa pozicije. Dvije godine kasnije osuđen je na zatvorsku kaznu od tri mjeseca zbog nedozvoljene polne radnje. Jeličić je nedavno podnio zahtjev za odlaganje izvršenja zatvorske kazne.

Osim Marije Lukić, tužbu protiv Jeličića tada je podnijelo još šest žena iz Brusa, ali je javno tužilaštvo te tužbe odbacilo kao neosnovane. Kako kaže, sve žene koje su bile u javnosti su se iselile iz Brusa.

Ja nisam, iz principa, ma kako bilo teško. Takvim povlačenjem sam imala osećaj da njemu dajem za pravo i dalje da utiče na moj život i moje odluke. Na žalost, ne radim i dalje. Po struci sam diplomirna ekonomistkinja, ali u Brusu nemam prilike da obavljam bilo kakav posao. Situacija sa pandemijom mi je onemogućila odlazak van zemlje sa porodicom, pa ćemo sačekati.

#NisiSama

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, u periodu od januara 2020. do sredine decembra iste godine podnesene su prijave za 1.912 slučajeva nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici. Od ovog broja, 1.732 osumnjičene osobe bile su muškog spola.

Nakon prijave i javnog svjedočenja o silovanju koje je preživjela Milena Radulović, Viši sud u Beogradu odredio je pritvor do 30 dana nastavniku glume Miroslavu Aleksiću. Prijava i dvije godine pravne borbe Marije Lukić, dovele su do ostavke bivšeg predsjednika Brusa, Milutina Jeličića Jutke, i tri mjeseca zatvora.

No, bezbroj je žena koje su preživjele seksualno uznemiravanje, zlostavljanje i napade i čiji su počinioci još uvijek bez odgovornosti.

Glasnogovornice Facebook stranica sa početka teksta nadaju se da bi barem kroz platforme na društvenim mrežama mogle da daju doprinos da se promijeni društvena atmosfera.

S druge strane, želja nam je i osnažiti žene kada shvate da nisu same i da se mnoge njihove kolegice susreću s istim problemima”, navode iz „Nisam tražila“.

U međuvremenu, podstaknuti njihovom stranicom iz Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu su pozvali sve bivše i sadašnje studente da prijave slučajeve seksualnog uznemiravanja. Također su se obavezali da svako “takvo ponašanje oštro sankcionira.”

Marija Lukić kaže da se samo djelovanjem svih nas, takvo nasilje minimalizirati.

Videvši da je moguće da jedna sasvim obična žena iz malog mesta se izbori za pravdu i praktično izopštavanje iz društva nasilnika, verujem da će i drugi moćnici se zapitati pre nego što urade bilo šta što ugrožava druge i što je protivno zakonu.

Kako su iz Agencije za ravnopravnost spolova naveli, formalni načini zaštite od seksualnog uznemiravanja uključuju podnošenje prijave za pokretanje disciplinskog postupka kao i podnošenje tužbe nadležnom organu.

Hitni pozivi u Srbiji mogu se prijaviti policiji na broj 192, a prijava nasilja u porodici može se uraditi na broj telefona 0800-100-600.

SOS telefon protiv nasilja nad ženama Autonomnog ženskog centra je 011/266-2222 (radnim danima od 10-20 časova), a SOS telefon protiv trgovine ženama organizacije ATSRA je 011/785-0000 (radnim danima od 09 do 17 časova).

U Bosni i Hercegovini postoje SOS telefoni u oba entiteta.

Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine uspostavio je SOS telefonski broj 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

SOS liniju 1264 za područje Republike Srpske uspostavile su 2005. godine četiri nevladine organizacije i Gender Centar Republike Srpske.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG