Izdvojeno
Djeca na migrantskoj ruti, sama i bez zaštite
Maloljetnici bez pratnje koji su migranti u BiH žive i u ruševnim zgradama, bez grijanja, struje, toaleta i tuševa, bez redovnog pristupa hrani i medicinskoj brizi. Oni u smještajima takođe su izloženi sigurnosnim opasnostima.
Napuštena, skoro u potpunosti srušena zgrada, nekadašnje fabrike Krajina metala, na samom ulazu u Bihać, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine (BiH), nekoliko mjeseci je dom desetogodišnjeg Isaka iz Afganistana.
Sa preko 200 odraslih, od kojih za neke tvrdi da su mu rođaci i poznanici iz sela iz kojeg dolazi, Isak živi u ruševinama nekadašnjih kancelarija bivše fabrike, u kojima su migranti napravili improvizovani smještaj.
Porodica mu je, kaže, ostala u Afganistanu, a on je putovao sa rođakom, koji je uspio da ode u Italiju. Jedno vrijeme bio je u prihvatnom kampu Borići u Bihaću i Sedri u Cazinu. Ne želi tamo da se vrati.
Bio sam u kampu Sedra i kampu Borići, ali bio sam nesretan tamo. Bilo je ljudi koji su se loše ponašali prema meni.desetogodišnji Isak iz Afganistana
„Želim da ostanem ovdje, jer poznajem puno ljudi, mnogo ih je iz mog sela. Poznajem ih dobro i oni poznaju mene. Sretan sam ovdje i ne želim u kamp. Bio sam u kampu Sedra i kampu Borići, ali bio sam nesretan tamo. Bilo je ljudi koji su se loše ponašali prema meni“, kaže Isak za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Granicu sa Hrvatskom Isak je, sa grupom sa kojom putuje, pokušao da pređe čak šest puta. Bezuspješno. Policija ga je uvijek vraćala u BiH, jednom i sa slovenačke granice.
Isak je najmlađe dijete od njih oko 50 koliko ih putuje samo i živi van zvaničnih prihvatnih centara za migrante i izbjeglice u BiH. Pored Isaka, u objektima nekadašnje fabrike kraj Bihaća je još desetak maloljetnika bez pratnje.
Ima i žena, djevojčica i beba
Broj djece migranata bez roditeljske pratnje, a koja se nalaze izvan centara za smještaj se mijenja na sedmičnom nivou i teško je utvrditi njihov tačan broj, kažu u organizaciji Save the Children, čiji mobilni timovi rade na registraciji i pružanju pomoći ovoj djeci.
Terenski timovi te organizacije, na sedmičnom nivou identifikuju od 10 do 25 porodica sa djecom koje borave u napuštenim kućama u blizini granice sa Hrvatskom, kao i do 50 dječaka koji putuju sami.
U posljednjih sedam dana, prema riječima Dubravke Vranjanac, voditeljice Tima za hitne slučajeve u Save the Children, identifikovali su oko 100 članova porodica, uključujući žene, djevojčice i bebe, kao i 32 maloljetnika bez pratnje koji se nalaze u takozvanim skvotovima (privremena naselja u napuštenim zgradama) i privatnim smještajima.
„Indtifikovali smo i još oko 20 dece bez pratnje koja su bila u pokretu ka granici sa Hrvatskom ili na putu da se sami vrate nazad u Srbiju. Najmlađi dečak koji putuje sam, bez svojih roditelja, i trenutno živi u napuštenom objektu ima svega deset godina“, kaže ona za RSE.
Zbog čega maloljetnici nisu u prihvatnim centrima?
Razlozi zbog kojih su maloljetnici van uspostavljenih prihvatnih centara su različiti. Obično putuju u grupama sa odraslim muškarcima, sa nekim od rođaka, ili jednostavno sa prijateljima koje poznaju iz svojih sela. Ostanu sami tako što stariji rođaci uspiju da pređu granicu sa Hrvatskom.
Registracija u Službi za poslove sa strancima BiH, odnosno iskazivanje namjere za traženje azila, je prvi korak da se dijete identifikuje i postane vidljivo za sistem. Takva identifikacija je, kako kaže Dubravka Vranjanac, od prošlog ljeta isključivo vezana za smještaj, tako da djeca koja nisu bila smještena u nekom od centara nisu registrovana.
„Nemaju staratelja koji bi brinuo o njihovom najboljem interesu, te nemaju pristup pomoći koja im je zagarantovana Konvencijom o pravima deteta“, navodi ona.
Služba za poslove sa strancima BiH, također, odobrava smještaj, ukoliko postoje dostupni kapaciteti i ako Centar za socijalni rad kaže da će prihvatiti starateljstvo. Smještaj može biti određen u bilo kom od prihvatnih centara u BiH koji zbrinjavaju maloljetnike bez pratnje, no oni često odbijaju da odu iz Unsko sanskog kantona (USK), koji je najbliži granici sa Hrvatskom.
Mogli bi biti smješteni drugdje
U tri prihvatna centra u Unsko sanskom kantonu ima mjesta. No, nema načina da se maloljetnici tamo smjeste. Kako kaže, za RSE, Tara Kaloputi, menadžerica mobilnih timova Save the Children koji operiraju izvan tranzitnih centara, trenutno ne postoji referalni mehanizam na osnovu kojeg bi oni mogli dobiti smještaj u USK, međutim, mogu dobiti smještaj na drugim lokacijama u BIH.
Ministrica zdravstva USK i članica Operativne grupe za rješavanje migrantske krize Nermina Ćemalović, za RSE kaže, da se maloljetnici bez pratnje u kampove mogu prebaciti uz dogovor Službe za poslove sa strancima BiH, Centra za socijalni rad grada ili opštine u kojoj se kamp nalazi i Ministarstva sigurnosti BiH. U USK kampova prilagođenih maloljetnicima bez pratnje, kaže Ćemalović, nema.
U kampu Borići u Bihaću i Sedra u Cazinu smještene su porodice sa djecom. U Borićima je i dio maloljetnih migranata bez pratnje. Ćemalović kaže, kako to nisu kampovi koji su dobri za djecu bez pratnje, te da je Operativna grupa za rješavanje migrantske krize u USK tražila da se i oni prebace u Centar za djecu i mlade u Tuzlanskom kantonu, koji je, kako kaže, prilagođen toj populaciji.
U ruševinama, bez zaštite
Djeca van smještajnih centara spavaju u napuštenim zgradama, bivšim fabričkim halama, improvizovanim kampovima, privatnim smještajima bez nadzora najvećim dijelom u USK, te manjim dijelom u Sarajevu.
Ta djeca su u situaciji, eto, kao kada biste čovjeka ubacili u arenu sa lavovima. Svako može da ih premlati, da im otme mobitel, da im otme novac, da ih maltretira, da ih ponižava, da ih natjera da rade za njih neke stvari.Zehida Bihorac
„Vreme provode u prostorima u kojima nijedno dete ne bi smelo da bude. U ruševnim zgradama, bez grejanja, bez struje, bez toaleta i tuševa, bez redovnog pristupa hrani i medicinskoj brizi, koja je sada u vreme pandemije važnija nego ikada. Često su okruženi grupama odraslih mušakaraca koji mogu da predstavljaju ozbiljnu pretnju po njihovu sigurnost“, dodaje Vranjanac.
Pomoć u hrani, odjeći i obući dobijaju od nekoliko humanitarnih organizacija, često i građana.
„Nažalost, ta pomoć nije dovoljna bez adekvatnog rešenja za njihovo zbrinjavanje“, kaže Vranjanac.
Među građanima koji već tri godine pomažu migrantima i izbjeglicama je i Zehida Bihorac, prosvjetna radnica iz Velike Kladuše. Ona kaže kako su dječaci bez pratnje uglavnom prepušteni sami sebi.
„Ta djeca su u situaciji, eto, kao kada biste čovjeka ubacili u arenu sa lavovima. Svako može da ih premlati, da im otme mobitel, da im otme novac, da ih maltretira, da ih ponižava, da ih natjera da rade za njih neke stvari“, kaže ona za RSE.
Maloljetnici koji žive van prihvatnih centara su, prema njenim riječima, u najgoroj i najnesigurnijoj situaciji.
„Nisu krenuli na ovaj put samo dobri ljudi, niti su našli ovdje samo dobre. Oni su toliko nezaštićeni, ostavljeni na milost i nemilost okruženja. U tim divljim kampovima, rekla bih da vlada zakon jačega i na to niko ne obraća pažnju“, dodaje Bihorac.
Riječ je uglavnom o dječacima od 15 do 17 godina, koji često govore da su stariji, jer se boje da će biti odvojeni od grupe sa kojom putuju.
I Dubravka Vranjanac iz organizacije Save the Children kaže kako je zabrinjavajuće veliki broj dječaka i djevojčica, sa kojima je ta organizacija radila, svjedočio o tome da su tokom puta preživjeli ili svjedočili nekoj vrsti nasilja.
Na meti trgovaca ljudima i seksualnog zlostavljanja
Izbjeglice i migranti granice prelaze mimo zvaničnih graničnih prelaza i, kako podsjeća Vranjanac, kroz zemlje prolaze skrivenim putevima, krijući se od granične policije i često pokušavaju da ostanu nevidljivi za sistem u zemljama u kojima borave.
„Sama nevidljivost, boravak u nebezbednim prostorima, nepoznavanje lokalnog jezika, problemi u pristupu smeštaju i drugim vrstama podške, načini dolaska do novca nose sa sobom veliki rizik, uključujući i rizik od seksualnog nasilja i trgovine ljudima“, kaže ona.
Pored djevojčica i žena, i dječaci koji putuju sami su, također, u velikom riziku od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije, pogotovo oni, koji kako kaže Vranjanac, borave izvan prihvatnih centara ili oni koji se nalaze u velikim grupama odraslih muškaraca samaca.
Njihova putovanja najčešće organizuju krijumčari, a istraživanja koja je radio Save the Children sa dječacima bez pratnje pokazalo je da oni krijumčare doživljavaju kao veoma moćne figure koje im ulivaju veliki strah.
„Oni osećaju kao da krijumčari kontrolišu njihov život tokom određenih delova puta, oni su ti koji odlučuju o tome kojim će putem ići, kada će stati da odmore, gde će spavati, kada će jesti ili čuti se sa roditeljima. Veliki broj njih je govorio i o tome da su preživeli nasilje od strane krijumčara, ali i od drugih osoba u grupi sa kojima su putovali, kao i policije – pogotovo prilikom prisilnih vraćanja sa granica“, objašnjava Vranjanac.
Zahida Bihorac kaže da je, tokom svog trogodišnjeg volonterskog rada, najteže pala priča dvojice sedamnaestogodišnjaka, koji su zajedno putovali i jedno vrijeme živjeli u divljem kampu kraj Velike Kladuše, na zapadu BiH, sa odraslim muškarcima.
„Nisu direktno rekli da je bilo seksualnog zlostavljanja, ali to je više nego očito. To su rekli drugi koji su bili u njihovoj blizini. Ako dođe odrastao muškarac i uzme dijete i vodi ga u svoj šator, iz kojeg dijete ne izlazi do jutra, a kada izađe ne razgovara ni sa kim, onda svaka normalna osoba koja se razumije i koja je radila sa djecom može zaključiti o čemu se tu radi“, priča ona i dodaje da su ti dječaci napustili BiH i stigli do svog odredišta u Evropi.
Antonia Luedeke, šefica odjela Dječije zaštite u UNICEF BiH kaže kako ta organizacija nema sažete pouzdane podatke o pojavi i obimu trgovine ljudima i seksualnom zlostavljanju među djecom migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila. No, često na terenu nailaze na djecu koja prijavljuju iskustva seksualnog zlostavljanja, često od strane odraslih migranta.
“Čak i zato što je mnoštvo djece bez pratnje smješteno u velike privremene prihvatne centre, zajedno sa hiljadama samaca. Ovo je velika briga za zaštitu i zalažemo se za odvojene objekte za djecu bez pratnje”, kaže ona za RSE.
Dodaje kako su maloljetnici bez pratnje u velikom riziku od zlostavljanja, nasilja i eksploatacije, uključujući trgovinu ljudima, te da je njihova identifikacija, registracija i osiguravanje neposrednog pristupa odgovarajućim aranžmanima ključni prioritet.
Tužiteljstvo BiH u periodu od 2015. do 2020. godine, iz oblasti kaznenih djela trgovine ljudima i ilegalni migracija, podiglo je optužnice u 144 predmeta protiv 240 osoba za kaznena djela krijumčarenje osoba, osnivanje grupe ili udruženja za krijumčarenje migranata, trgovina ljudima, međunarodno navođenje na prostituciju.
U protekle dvije godine, kako se navodi u pisanom odgovoru za RSE, zabilježen je porast broja predmeta koji se odnose na ilegalne migracije.
Maloljetnici bez pratnje čine 50 posto djece migranata u BiH
Prema podacima organizacije Save the Chidren u BiH se trenutno nalazi oko 1.000 djece migranata, od kojih više od 550 dječaka putuje samo, bez pratnje svojih porodica. Najveći broj maloljetnika čine dječaci u tinejdžerskom uzrastu, 15 posto ih je staro između 12 i 15 godina, a 85 posto od 16 do 17 godina.
Oko 90 posto djece koja putuju sama nalazi se u prihvatnim centrima u Tuzlanskom, Sarajevskom i Unsko-sanskom kantonu. Skoro polovina od ukupnog broja smještena je u privremenom prihvatnom centru Ušivak kraj Sarajeva u kojem je trenutno oko 270 maloljetnika bez pratnje i 180 djece u porodicama. U drugom prihvatnom centru u blizini glavnog grada, Blažuju, nalazi se 60 maloljetnika bez pratnje koji nemaju adekvatnu zaštitu.
„Smešteni su skupa sa preko 3.000 muškaraca, neretko nisu registrovani i nemaju staratelje. U Borićima, Sedri i Miralu nalazi se još oko 320 dece, od kojih je 130 dece bez pratnje“, objašnjava Dubravka Vranjanac iz Save the children.
Oko 40 maloljetnika bez pratnje nalazi se u Centru za djecu i mlade u Tuzlanskom kantonu.
„Iako u Centru za decu i mlade ima mesta za smeštaj dodatnog broja maloletnika bez pratnje, značajan broj njih odbija relokaciju, na šta sistem ne uspeva da odgovori i oni u konačnici ostaju vani“, kaže Vranjanac.
Od skoro 1.000 djece migranata i izbjeglica smještenih u prihvatnim centrima samo 100 je uključeno u sistem formalnog obrazovanja u BiH. Pristup obrazovanju za djecu izbjeglice, migrante i tražioce azila nije ujednačen na čitavoj teritoriji BiH. Trenutno jedino djeca smještena u centrima u USK imaju neometan pristup nastavi u lokalnim osnovnim školama.
Više od 50 njih, koji žive u divljim kampovima, poput desetogodišnjeg Isaka iz Afganistana, i ne misle o školi, već sanjaju normalan život u nekoj od evropskih zemalja. Isak bi volio otići u Francusku.
Volonterka Zehida Bihorac vjeruje da bi Isaku i ostalim mogao da pomogne samo humanitarni koridor ka zemljama Evropske unije, na osnovu kojeg bi bili izmješteni iz BiH.
See all News Updates of the Day
SAD: Porast iskorištavanja djece za rad
Američko ministarstvo rada kaže da je broj djece zaposlene u kršenju zakona o radu u porastu od 2015. Iako je ukupan broj kršenja i dalje manji nego prije dvije decenije, stručnjaci kažu da je povećanje zabrinjavajuće.
Plan više država u SAD: Djeca da popune radnu snagu, čak i u barovima
Članovi lokalnih skupština u nekoliko saveznih država usvajaju zakone kojima se omogućava djeci da rade opasnije poslove, duže radno vrijeme tokom školskih noći, čak i da služe alkohol u barovima i restoranima već sa 14 godina.
Napore da se značajno ukinu pravila rada uglavnom predvode republikanski zakonodavci kako bi riješili manjak radnika i u nekim slučajevima se suprotstavili federalnim propisima.
Zagovornici socijalne zaštite djece izražavaju zabrinutost da pomenute mjere predstavljaju koordinisano smanjenje zaštite maloljetnika.
"Posljedice su potencijalno katastrofalne“, izjavio je Rid Meki, direktor Koalicije protiv dečijeg rada. "Ne možete nadoknađivati nedostatak radne snage na leđima tinejdžera."
Zakonodavci su predložili ublažavanje zakona o dječijem radu u najmanje 10 saveznih država u protekle dvije godine, navodi se u izvještaju koji je prošlog mjeseca objavio Institut za ekonomsku politiku ljevice. Neki prijedlozi su postali zakon, dok su drugi bili povučeni ili je stavljen veto.
Zakonodavci u Viskonsinu, Ohaju i Ajovi aktivno razmatraju ublažavanje zakona o dječijem radu kako bi se riješila nestašica radnika, koja doprinosi inflaciji. Poslodavci su se pokušavali da popune otvorena radna mjesta poslije odlaska sve većeg broja radnika u penziju, smrti i bolesti zbog Kovida 19, smanjenja legalne imigracije i drugih faktora.
Ekonomisti ukazuju na nekoliko strategija koje zemlja može da koristi da umanji problem nedostatka radne snage, a da ne traži od djece da rade više sati ili u opasnim uslovima.
Najočiglednija je ohrabrivanje imigracije, koja izaziva političke podjele, ali koja je bila temelj napora zemlje da se suoči sa starenjem stanovništva. Druge strategije mogle bi da uključuju podsticanje starijih radnika da odgode penziju, proširivanje mogućnosti za bivše zatvorenike i povećanje pristupačnosti čuvanja djece, kako bi roditelji imali veću fleksibilnost za rad.
U Viskonsinu, zakonodavci podržavaju prijedlog da se dozvoli 14-godišnjacima da služe alkohol u barovima i restoranima. Ako bude usvojen, Viskonsin će imati najnižu starosnu granicu za to u zemlji, navodi Nacionalni institut za borbu protiv zloupotrebe alkohola i alkoholizma.
Zakonodavstvo Ohaja je na putu da usvoji zakon kojim se omogućava učenicima od 14 do 15 godina da rade do 9 sati uveče tokom školske godine uz dozvolu roditelja. To je kasnije nego što federalni zakon dozvoljava, tako da prateća mjera traži od američkog Kongresa da izmijeni sopstvene zakone.
Prema federalnom zakonu o radu, učenici tog uzrasta mogu da rade samo do 7 sati uveče tokom školske godine. Kongres je usvojio zakon 1938. da spriječi da djeca budu izložena opasnim uslovima i zloupotrebi u rudnicima, fabrikama, farmama i uličnim trgovinama.
Republikanska guvernerka Arkanzasa Sara Hakabi Sanders je u martu potpisala zakon kojim se ukidaju zahtjevi od poslodavaca da provjere starost djeteta i pristanak roditelja. Bez zahtjeva za radnu dozvolu, kompanije koje su uhvaćene u kršenju zakona o dječijem radu mogu lakše da tvrde da nisu znale. Druge mjere za ublažavanje zakona o dječijem radu su donesene u Nju Džersiju, Nju Hempširu i Ajovi.
Republikanska guvernerka Ajove, Kim Rejnolds je potpisala zakon prošle godine koji dozvoljava tinejdžerima sa 16 i 17 godina da rade bez nadzora u centrima za čuvanje djece. Državni parlament odobrio je ovog mjeseca zakon kojim se tinejdžerima tog uzrasta dozvoljava da služe alkohol u restoranima. To bi takođe produžilo radno vrijeme maloljetnika. Rejnolds, koja je rekla u aprilu da podržava da se mladi više zapošljavaju, ima vremena do 3. juna da potpiše ili stavi veto na mjeru.
Republikanci su odbacili odredbe iz verzije zakona kojim se djeci od 14 i 15 godina dozvoljava da rade na opasnim poljima, uključujući rudarstvo, šumarstvo i pakovanje mesa. Međutim, zadržao je neke odredbe za koje Ministarstvo rada kaže da krše federalni zakon, uključujući dozvolu da djeca od 14 godina kratko rade u hladnjačama mesa kao i produžavanje radnog vremena u industrijskim perionicama i montažnim linijama.
Tinejdžerski radnici će najvjerovatnije prihvatiti nisku platu i manje će se udruživati ili težiti boljim uslovima rada, rekao je Maki iz Koalicije za dječiji rad, mreže sa sjedištem u Vašingtonu.
"Postoje poslodavci koji imaju koristi od poslušnih tinejdžerskih radnika“, rekao je Maki, dodajući da su tinejdžeri laka meta za industrije koje se oslanjaju na ranjive populacije, kao što su imigranti i bivši zatvorenici, da bi popunjavali opasna radna mjesta.
Sekretarijat za rad saopštio je u februaru da se kršenje zakona o radu djece povećalo za gotovo 70 odsto od 2018. Agencija pooštrava primjenu zakona i traži od Kongresa da dozvoli veće kazne protiv prekršitelja.
Sekretarijat je u februaru kaznio jednog od najvećih preduzimača za pakovanje mesa u zemlji u iznosu od 1,5 miliona dolara, nakon što su istražitelji otkrili da je kompanija ilegalno zaposlila više od 100 djece na lokacijama u osam država. Djeca su čistila testere i drugu opasnu opremu u fabrikama za pakovanje mesa, često koristeći opasne hemikalije.
Nacionalni poslovni lobisti, trgovinske komore i dobro finansirane konzervativne grupe podržavaju državne nacrte zakona za povećanje učešća tinejdžera u radnoj snazi, uključujući Amerikance za prosperitet, Konzervativnu političku mrežu i Nacionalnu federaciju nezavisnog poslovanja, koja se obično povezuje sa republikancima.
Grupe i saveznički zakonodavci često kažu da su njihovi napori usmjereni na širenje roditeljskih prava i pružanje više radnog iskustva tinejdžerima.
"Nema razloga da iko treba da dobije dozvolu vlade da bi dobio posao“, rekla je republikanska kongresmenka Arkanzasa Rebeka Burks, koja je sponzorisala zakon o uklanjanju dozvola za rad djece, i koja je rekla u državnom Kongresu: "To je jednostavno eliminisanje birokratije i uklanjanje odluke roditelja da li njihovo dijete može da radi."
Margaret Vurt, istraživačica dječijih prava u Human Rights Watchu, članica Koalicije za borbu protiv dječijeg rada, opisala je nacrte zakona poput onog koji je usvojen u Arkanzasu kao "pokušaje da se podriju bezbjedne i važne zaštite na radnom mjestu i smanji moć radnika."
Sadašnji zakoni ne štite mnoge dječije radnike, rekla je Vurt.
Ona je izrazila želju da zakonodavci ukinu izuzetke za dječiji rad u poljoprivredi. Federalni zakon dozvoljava djeci od 12 i više godina da rade na farmi bilo koje vrijeme van školskog vremena, sa roditeljskom dozvolom. Poljoprivredni radnici stariji od 16 godina mogu da rade na opasnim visinama ili da upravljaju teškim mašinama, što su opasni zadaci rezervisani za odrasle radnike u drugim industrijama.
Dvadeset četvoro djece poginulo je od povreda na radu 2021. godine, saopštio je Biro za statistiku rada. Otprilike polovina smrtnih radnih incidenata dogodila se na farmama, navodi se u izvještaju vladine kancelarije za odgovornost, koji obuhvata smrt djece između 2003. i 2016. godine.
"Više djece umire radeći u poljoprivredi nego u bilo kom drugom sektoru“, rekla je Vurt. "Primjena neće mnogo pomoći dječjim poljoprivrednicima ako se standardi ne poboljšaju."
Na godišnjicu masakra u školi u Teksasu, Biden ponovo pozvao na kontrolu oružja
Predsjednik Joe Biden u srijedu je ponovo pozvao na zabranu prodaje automatskog oružja, na skupu koji su on i njegova supruga Džil održali u Bijeloj kući, na godišnjicu masakra u osnovnoj školi u Uvaldeu u Teksasu.
Tragedija 24. maja 2022, u kojoj je ubijieno 19 učenika i dvoje nastavnika, bila je najstrašnija od brojnih masovnih pucnjava koje su se dogodile u Americi protekle godine.
"Ne možemo da okončamo ovu epidemiju dok Kongres ne usvoji razumne zakone o bezbjednosti oružja, i oružje rata skloni sa naših ulica i van domašaj opasnih ljudi, i dok pojedinačne države ne učine to isto", poručio je Biden.
Vatreno oružje je usmrtilo više djece i tinejdžera u SAD nego bilo koji drugi uzročnik smrti, prema analizi istraživača Univerziteta Mičigen.
Biden je još jednom pozvao Kongres da zabrani prodaju automatskih pušaka AR-15 i magazina sa municijom visokog kapaciteta.
Policija Uvaldea i dalje pod istragom
Istraga o postupanju policije tokom masovnog ubistva u osnovnoj školi Rob u Uvaldeu, Teksasu, u toku je i godinu dana poslije zločina. Napadač je 24. maja 2022. u školi ubio 19-oro djece i dvoje nastavnika. U istrazi se do sada pokazalo da je policija oklijevala da se suprotstavi napadaču, kao i da su nadležni u danima poslije napada davali netačne i oprečne informacije o svojoj reakciji na licu mjesta.
Ubistvo u školi u Uvaldeu ponovo je izazvalo bijes u američkoj javnosti zbog oružanog nasilja, ponovo se pozivalo na donošenje strožih zakona o oružju, a u toku su i sudski procesi protiv lokalnih vlasti u tom mjestu zbog sakrivanja informaciija o pucnjavi i reagovanju policije.
Izvještaj poslanika državne skupštine Teksasa pokazao je da je na mjestu pucnjave bilo oko 400 policajaca - lokalnih, državnih, federalnih. Međutim, teško naoružani policajci čekali su više od jednog sata da se suprotstave 18-godišnjem napadaču i ubiju ga.
Poslanici su konstatovali da su policajci kao prioritet shvatili svoj život u odnosu na "živote nedužne djece".
Ubijeni đaci su bili starosti od 9 do 11 godina.
Najmanje petoro policajaca povuklo se iz službe nakon što je otvorena istraga. Šef Odeljenja za javnu bezbjednost Teksasa, Stiv Mekrou, kazao je da je veliki dio odgovornosti na šefu policije Uvaldea, koji je otpušten.
Državna tužiteljka okruga Juvalde, Kristina Mičel, rekla je da teksaški rendžeri i dalje istražuju postupanje policije i da će njena kancelarija sve što je otkriveno predočiti velikoj poroti. Ali, kaže da ne zna kada će istraga biti okončana.
Gradonačelnik Uvaldea, Don Meklolin, poručuje da ga frustrira sporost istrage.
"Nemaju odgovore na jednostavna pitanja, na koja bi trebalo da ih imaju", kazao je Meklolin porodicama žrtava.
Predsjednik Joe Biden, koji je sa suprugom posjetio Uvalde neposredno posijle tragedije, mjesec dana poslije potpisao je zakon o oružju kojiim se pooštravaju određeni uslovi za kupovinu. Zakon propisuje strože bezbjednosne provjere za najmlađe kupce oružja i daje državama dodatni novac da obezbijede dostupnost programa za mentalno zdravlje i pomoć školama.
Iako sličan zakon na federalnom nivou nije donesen decenijama, on nije uključio ono što su porodice iz Uvaldea tražile - da se podigne starosna granica za kupovinu automatskog oružja.
Na nivou države Teksas, republikanska vlast odacila je sve prijedloge da se pooštre zakoni o oružju - uprkos protestima porodica i demokrata.
Guverner Greg Abot takođe je odbacio pozive da se pooštre zakoni, kao što je to učinio poslije masovnih ubistava u crkvi u Saderlend Springsu 2017. ili supermarketu u El Pasu 2018. Abot zbog toga nije trpio posljedice na izborima i osvojio je treći mandat poslije ubistva u Uvaldeu.
Uvalde u žalosti
Osnovna škola Rob je permanentno zatvorena, kao i kampus, i u planu je da se napravi nova.
Više od 10 učenika četvrtog razreda preživjelo je masakr u njihovoj učionici. Neki su se vratili na nastavu uživo prošle jeseni. Drugi su nastavili sa online nastavom, uključujući i djevojčicu koja je provela više od dva mjeseca u bolnici pošto je ranjena sa nekoliko metaka.
Veronika Mata, učiteljica u predškolskom odjeljenju u Uvaldeu, takođe se vratila na posao ove godine. Njena 10-godišnja kćerka Tes jedna je od ubijenih u školi.
Neke porodice iz Uvaldea podnijele su tužbe protiv proizvođača oružja i policije.
Dan žalosti u entitetu Federacija BiH, sjećanje na ubijenu tuzlansku mladost
U entitetu Federacija Bosne i Hercegovine u četvrtak, 25. maja je Dan žalosti, povodom godišnjice stradanja 71 osobe u eksploziji granate 1995. godine u Tuzli.
Granata je ispaljena 25. maja 1995. godine sa položaja Vojske Republike Srpske, a među žrtvama je najviše mladih koji su u prosjeku imali 24 godine. Na Tuzlanskoj kapiji ranjeno je više od 150 osoba.
Dan žalosti obilježava se isticanjem zastave BiH na pola koplja, zabranjeni su kulturno-zabavni programi na javnim mjestima, dok su mediji dužni uskladiti i prilagoditi svoje sadržaje.
Odluku o proglašenju dana žalosti u Federaciji BiH donijela je 19. maja Vlada tog bh. entiteta.
Predsjedništvo BiH je zadužilo 24. maja Vijeće ministara BiH da donese odluku da se 25. maj proglasi danom žalosti u BiH, u znak sjećanja na žrtve na Tuzlanskoj kapiji.
Taj zaključak usvojen je na vanrednoj sjednici Predsjedništva BiH. Za zaključak su glasali član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, dok je predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović glasala protiv.
Američka ambasada: Prijetnja za RS je Dodik, ne Zapad i SAD
Ambasada Sjedinjenih Država u BiH ocijenila je kao apsurdne i zlonamjerne posljednje izjave predsjednika Republike Srpske (RS), koji je tokom posjete Rusiji pooštrio svoj proruski, antizapadno i antiamerički orijentisan kurs.
Dodik se sreo sa Vladimirom Putinom u Moskvi 23. maja i uz optužbe na račun Američke ambasade u BiH i ambasadora Michaela Murphya ustvrdio da im je cilj uništenje RS.
Sjedinjene Države i Zapad, naglasili su iz Ambasade, ne predstavljaju prijetnju ni Republici Srpskoj ni težnjama njenih stanovnika da imaju mirnu, demokratsku i prosperitetnu budućnost.
"Te prijetnje dolaze od Milorada Dodika i onih u vlasti Republike Srpske koji teže da oduzmu osnovna prava i slobode stanovnicima ovog entiteta, bogateći se umjesto da rade na prosperitetu onih za koje tvrde da ih predstavljaju, podrivajući državu Bosnu i Hercegovinu i Daytonski mirovni sporazum, te dajući destabilizirajuća, iluzorna i opasna obećanja o nezavisnosti Republike Srpske", navode iz Ambasade na Twitteru.
Sjedinjene Države su bile i jesu, kažu iz Ambasade, prijatelj i partner svih građana Bosne i Hercegovine.
"Naša politika ovdje je jasna i direktna i takva je već 28 godina: Sjedinjene Države podržavaju suverenitet, teritorijalni integritet i multietnički karakter Bosne i Hercegovine, kao i njenu integraciju u euroatlantske institucije", naveli su iz Ambasade SAD u BiH.
