Linkovi

Izdvojeno

Djeca na migrantskoj ruti, sama i bez zaštite

Two Afghan families walk in a clearing after leaving a Croatian forest near the Bosnian town of Velika Kladusa.

Maloljetnici bez pratnje koji su migranti u BiH žive i u ruševnim zgradama, bez grijanja, struje, toaleta i tuševa, bez redovnog pristupa hrani i medicinskoj brizi. Oni u smještajima takođe su izloženi sigurnosnim opasnostima.

Napuštena, skoro u potpunosti srušena zgrada, nekadašnje fabrike Krajina metala, na samom ulazu u Bihać, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine (BiH), nekoliko mjeseci je dom desetogodišnjeg Isaka iz Afganistana.

Sa preko 200 odraslih, od kojih za neke tvrdi da su mu rođaci i poznanici iz sela iz kojeg dolazi, Isak živi u ruševinama nekadašnjih kancelarija bivše fabrike, u kojima su migranti napravili improvizovani smještaj.

Porodica mu je, kaže, ostala u Afganistanu, a on je putovao sa rođakom, koji je uspio da ode u Italiju. Jedno vrijeme bio je u prihvatnom kampu Borići u Bihaću i Sedri u Cazinu. Ne želi tamo da se vrati.

Bio sam u kampu Sedra i kampu Borići, ali bio sam nesretan tamo. Bilo je ljudi koji su se loše ponašali prema meni.
desetogodišnji Isak iz Afganistana


„Želim da ostanem ovdje, jer poznajem puno ljudi, mnogo ih je iz mog sela. Poznajem ih dobro i oni poznaju mene. Sretan sam ovdje i ne želim u kamp. Bio sam u kampu Sedra i kampu Borići, ali bio sam nesretan tamo. Bilo je ljudi koji su se loše ponašali prema meni“, kaže Isak za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Granicu sa Hrvatskom Isak je, sa grupom sa kojom putuje, pokušao da pređe čak šest puta. Bezuspješno. Policija ga je uvijek vraćala u BiH, jednom i sa slovenačke granice.

Isak je najmlađe dijete od njih oko 50 koliko ih putuje samo i živi van zvaničnih prihvatnih centara za migrante i izbjeglice u BiH. Pored Isaka, u objektima nekadašnje fabrike kraj Bihaća je još desetak maloljetnika bez pratnje.

Ima i žena, djevojčica i beba

Broj djece migranata bez roditeljske pratnje, a koja se nalaze izvan centara za smještaj se mijenja na sedmičnom nivou i teško je utvrditi njihov tačan broj, kažu u organizaciji Save the Children, čiji mobilni timovi rade na registraciji i pružanju pomoći ovoj djeci.

Terenski timovi te organizacije, na sedmičnom nivou identifikuju od 10 do 25 porodica sa djecom koje borave u napuštenim kućama u blizini granice sa Hrvatskom, kao i do 50 dječaka koji putuju sami.

U posljednjih sedam dana, prema riječima Dubravke Vranjanac, voditeljice Tima za hitne slučajeve u Save the Children, identifikovali su oko 100 članova porodica, uključujući žene, djevojčice i bebe, kao i 32 maloljetnika bez pratnje koji se nalaze u takozvanim skvotovima (privremena naselja u napuštenim zgradama) i privatnim smještajima.

„Indtifikovali smo i još oko 20 dece bez pratnje koja su bila u pokretu ka granici sa Hrvatskom ili na putu da se sami vrate nazad u Srbiju. Najmlađi dečak koji putuje sam, bez svojih roditelja, i trenutno živi u napuštenom objektu ima svega deset godina“, kaže ona za RSE.

Zbog čega maloljetnici nisu u prihvatnim centrima?

Razlozi zbog kojih su maloljetnici van uspostavljenih prihvatnih centara su različiti. Obično putuju u grupama sa odraslim muškarcima, sa nekim od rođaka, ili jednostavno sa prijateljima koje poznaju iz svojih sela. Ostanu sami tako što stariji rođaci uspiju da pređu granicu sa Hrvatskom.

Registracija u Službi za poslove sa strancima BiH, odnosno iskazivanje namjere za traženje azila, je prvi korak da se dijete identifikuje i postane vidljivo za sistem. Takva identifikacija je, kako kaže Dubravka Vranjanac, od prošlog ljeta isključivo vezana za smještaj, tako da djeca koja nisu bila smještena u nekom od centara nisu registrovana.

„Nemaju staratelja koji bi brinuo o njihovom najboljem interesu, te nemaju pristup pomoći koja im je zagarantovana Konvencijom o pravima deteta“, navodi ona.

Služba za poslove sa strancima BiH, također, odobrava smještaj, ukoliko postoje dostupni kapaciteti i ako Centar za socijalni rad kaže da će prihvatiti starateljstvo. Smještaj može biti određen u bilo kom od prihvatnih centara u BiH koji zbrinjavaju maloljetnike bez pratnje, no oni često odbijaju da odu iz Unsko sanskog kantona (USK), koji je najbliži granici sa Hrvatskom.

Mogli bi biti smješteni drugdje

U tri prihvatna centra u Unsko sanskom kantonu ima mjesta. No, nema načina da se maloljetnici tamo smjeste. Kako kaže, za RSE, Tara Kaloputi, menadžerica mobilnih timova Save the Children koji operiraju izvan tranzitnih centara, trenutno ne postoji referalni mehanizam na osnovu kojeg bi oni mogli dobiti smještaj u USK, međutim, mogu dobiti smještaj na drugim lokacijama u BIH.

Ministrica zdravstva USK i članica Operativne grupe za rješavanje migrantske krize Nermina Ćemalović, za RSE kaže, da se maloljetnici bez pratnje u kampove mogu prebaciti uz dogovor Službe za poslove sa strancima BiH, Centra za socijalni rad grada ili opštine u kojoj se kamp nalazi i Ministarstva sigurnosti BiH. U USK kampova prilagođenih maloljetnicima bez pratnje, kaže Ćemalović, nema.

U kampu Borići u Bihaću i Sedra u Cazinu smještene su porodice sa djecom. U Borićima je i dio maloljetnih migranata bez pratnje. Ćemalović kaže, kako to nisu kampovi koji su dobri za djecu bez pratnje, te da je Operativna grupa za rješavanje migrantske krize u USK tražila da se i oni prebace u Centar za djecu i mlade u Tuzlanskom kantonu, koji je, kako kaže, prilagođen toj populaciji.

U ruševinama, bez zaštite

Djeca van smještajnih centara spavaju u napuštenim zgradama, bivšim fabričkim halama, improvizovanim kampovima, privatnim smještajima bez nadzora najvećim dijelom u USK, te manjim dijelom u Sarajevu.

Ta djeca su u situaciji, eto, kao kada biste čovjeka ubacili u arenu sa lavovima. Svako može da ih premlati, da im otme mobitel, da im otme novac, da ih maltretira, da ih ponižava, da ih natjera da rade za njih neke stvari.
Zehida Bihorac


„Vreme provode u prostorima u kojima nijedno dete ne bi smelo da bude. U ruševnim zgradama, bez grejanja, bez struje, bez toaleta i tuševa, bez redovnog pristupa hrani i medicinskoj brizi, koja je sada u vreme pandemije važnija nego ikada. Često su okruženi grupama odraslih mušakaraca koji mogu da predstavljaju ozbiljnu pretnju po njihovu sigurnost“, dodaje Vranjanac.

Pomoć u hrani, odjeći i obući dobijaju od nekoliko humanitarnih organizacija, često i građana.

„Nažalost, ta pomoć nije dovoljna bez adekvatnog rešenja za njihovo zbrinjavanje“, kaže Vranjanac.

Među građanima koji već tri godine pomažu migrantima i izbjeglicama je i Zehida Bihorac, prosvjetna radnica iz Velike Kladuše. Ona kaže kako su dječaci bez pratnje uglavnom prepušteni sami sebi.

„Ta djeca su u situaciji, eto, kao kada biste čovjeka ubacili u arenu sa lavovima. Svako može da ih premlati, da im otme mobitel, da im otme novac, da ih maltretira, da ih ponižava, da ih natjera da rade za njih neke stvari“, kaže ona za RSE.

Zehida Bihorac
Zehida Bihorac

Maloljetnici koji žive van prihvatnih centara su, prema njenim riječima, u najgoroj i najnesigurnijoj situaciji.

„Nisu krenuli na ovaj put samo dobri ljudi, niti su našli ovdje samo dobre. Oni su toliko nezaštićeni, ostavljeni na milost i nemilost okruženja. U tim divljim kampovima, rekla bih da vlada zakon jačega i na to niko ne obraća pažnju“, dodaje Bihorac.

Riječ je uglavnom o dječacima od 15 do 17 godina, koji često govore da su stariji, jer se boje da će biti odvojeni od grupe sa kojom putuju.

I Dubravka Vranjanac iz organizacije Save the Children kaže kako je zabrinjavajuće veliki broj dječaka i djevojčica, sa kojima je ta organizacija radila, svjedočio o tome da su tokom puta preživjeli ili svjedočili nekoj vrsti nasilja.

Na meti trgovaca ljudima i seksualnog zlostavljanja

Izbjeglice i migranti granice prelaze mimo zvaničnih graničnih prelaza i, kako podsjeća Vranjanac, kroz zemlje prolaze skrivenim putevima, krijući se od granične policije i često pokušavaju da ostanu nevidljivi za sistem u zemljama u kojima borave.

„Sama nevidljivost, boravak u nebezbednim prostorima, nepoznavanje lokalnog jezika, problemi u pristupu smeštaju i drugim vrstama podške, načini dolaska do novca nose sa sobom veliki rizik, uključujući i rizik od seksualnog nasilja i trgovine ljudima“, kaže ona.

Pored djevojčica i žena, i dječaci koji putuju sami su, također, u velikom riziku od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije, pogotovo oni, koji kako kaže Vranjanac, borave izvan prihvatnih centara ili oni koji se nalaze u velikim grupama odraslih muškaraca samaca.

Njihova putovanja najčešće organizuju krijumčari, a istraživanja koja je radio Save the Children sa dječacima bez pratnje pokazalo je da oni krijumčare doživljavaju kao veoma moćne figure koje im ulivaju veliki strah.

„Oni osećaju kao da krijumčari kontrolišu njihov život tokom određenih delova puta, oni su ti koji odlučuju o tome kojim će putem ići, kada će stati da odmore, gde će spavati, kada će jesti ili čuti se sa roditeljima. Veliki broj njih je govorio i o tome da su preživeli nasilje od strane krijumčara, ali i od drugih osoba u grupi sa kojima su putovali, kao i policije – pogotovo prilikom prisilnih vraćanja sa granica“, objašnjava Vranjanac.

Zahida Bihorac kaže da je, tokom svog trogodišnjeg volonterskog rada, najteže pala priča dvojice sedamnaestogodišnjaka, koji su zajedno putovali i jedno vrijeme živjeli u divljem kampu kraj Velike Kladuše, na zapadu BiH, sa odraslim muškarcima.

„Nisu direktno rekli da je bilo seksualnog zlostavljanja, ali to je više nego očito. To su rekli drugi koji su bili u njihovoj blizini. Ako dođe odrastao muškarac i uzme dijete i vodi ga u svoj šator, iz kojeg dijete ne izlazi do jutra, a kada izađe ne razgovara ni sa kim, onda svaka normalna osoba koja se razumije i koja je radila sa djecom može zaključiti o čemu se tu radi“, priča ona i dodaje da su ti dječaci napustili BiH i stigli do svog odredišta u Evropi.

Antonia Luedeke, šefica odjela Dječije zaštite u UNICEF BiH kaže kako ta organizacija nema sažete pouzdane podatke o pojavi i obimu trgovine ljudima i seksualnom zlostavljanju među djecom migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila. No, često na terenu nailaze na djecu koja prijavljuju iskustva seksualnog zlostavljanja, često od strane odraslih migranta.

“Čak i zato što je mnoštvo djece bez pratnje smješteno u velike privremene prihvatne centre, zajedno sa hiljadama samaca. Ovo je velika briga za zaštitu i zalažemo se za odvojene objekte za djecu bez pratnje”, kaže ona za RSE.

Dodaje kako su maloljetnici bez pratnje u velikom riziku od zlostavljanja, nasilja i eksploatacije, uključujući trgovinu ljudima, te da je njihova identifikacija, registracija i osiguravanje neposrednog pristupa odgovarajućim aranžmanima ključni prioritet.

Tužiteljstvo BiH u periodu od 2015. do 2020. godine, iz oblasti kaznenih djela trgovine ljudima i ilegalni migracija, podiglo je optužnice u 144 predmeta protiv 240 osoba za kaznena djela krijumčarenje osoba, osnivanje grupe ili udruženja za krijumčarenje migranata, trgovina ljudima, međunarodno navođenje na prostituciju.

U protekle dvije godine, kako se navodi u pisanom odgovoru za RSE, zabilježen je porast broja predmeta koji se odnose na ilegalne migracije.

Maloljetnici bez pratnje čine 50 posto djece migranata u BiH

Prema podacima organizacije Save the Chidren u BiH se trenutno nalazi oko 1.000 djece migranata, od kojih više od 550 dječaka putuje samo, bez pratnje svojih porodica. Najveći broj maloljetnika čine dječaci u tinejdžerskom uzrastu, 15 posto ih je staro između 12 i 15 godina, a 85 posto od 16 do 17 godina.

Oko 90 posto djece koja putuju sama nalazi se u prihvatnim centrima u Tuzlanskom, Sarajevskom i Unsko-sanskom kantonu. Skoro polovina od ukupnog broja smještena je u privremenom prihvatnom centru Ušivak kraj Sarajeva u kojem je trenutno oko 270 maloljetnika bez pratnje i 180 djece u porodicama. U drugom prihvatnom centru u blizini glavnog grada, Blažuju, nalazi se 60 maloljetnika bez pratnje koji nemaju adekvatnu zaštitu.

„Smešteni su skupa sa preko 3.000 muškaraca, neretko nisu registrovani i nemaju staratelje. U Borićima, Sedri i Miralu nalazi se još oko 320 dece, od kojih je 130 dece bez pratnje“, objašnjava Dubravka Vranjanac iz Save the children.

Oko 40 maloljetnika bez pratnje nalazi se u Centru za djecu i mlade u Tuzlanskom kantonu.

„Iako u Centru za decu i mlade ima mesta za smeštaj dodatnog broja maloletnika bez pratnje, značajan broj njih odbija relokaciju, na šta sistem ne uspeva da odgovori i oni u konačnici ostaju vani“, kaže Vranjanac.

Od skoro 1.000 djece migranata i izbjeglica smještenih u prihvatnim centrima samo 100 je uključeno u sistem formalnog obrazovanja u BiH. Pristup obrazovanju za djecu izbjeglice, migrante i tražioce azila nije ujednačen na čitavoj teritoriji BiH. Trenutno jedino djeca smještena u centrima u USK imaju neometan pristup nastavi u lokalnim osnovnim školama.

Više od 50 njih, koji žive u divljim kampovima, poput desetogodišnjeg Isaka iz Afganistana, i ne misle o školi, već sanjaju normalan život u nekoj od evropskih zemalja. Isak bi volio otići u Francusku.

Volonterka Zehida Bihorac vjeruje da bi Isaku i ostalim mogao da pomogne samo humanitarni koridor ka zemljama Evropske unije, na osnovu kojeg bi bili izmješteni iz BiH.

See all News Updates of the Day

Biden: Južnokorejska fabrika čipova model za dublje veze sa Azijom

Biden tokom posjete Južnoj Koreji

Predsjednik SAD Joe Biden je u petak započeo turneju po Aziji obilaskom južnokorejske fabrike kompjuterskih čipova koja će biti model za još jednu fabriku u Texsasu, ističući da je to način za produbljivanje veza sa Indo Pacifikom te podsticaj za tehnološke inovacije i demokratije.

"Toliko o budućnosti svijeta će biti napisano ovdje, u Indo Pacifiku, u narednih nekoliko decenija", rekao je Biden. "Ovo je trenutak, po mom mišljenju, da ulažemo jedni u druge kako bismo produbili naše poslovne veze, da bismo naše ljude još više zbližili."

Bidenova poruka bila je usmjerena ka obećanju boljeg sutra, ali i američkim biračima imajući u vidu domaće izazove, kao što je inflacija izazvana između ostalog manjkom čipova, dok pokušava da pokaže kako njegova administracija ostvaruje ekonomski rast, prenosi AP.

Samsung, vlasnik fabrike čipova, prošlog novembra je najavio planove za otvaranje fabrike poluprovodnika u Texasu vrijedne 17 milijardi dolara.

Nedostatak poluprovodnika prošle godine ugrozio je dostupnost automobila, kuhinjskih aparata i druge robe, što je izazvalo rast inflacije širom svijeta, zbog čega je opala Bidenova popularnost.

On je napomenuo da će u fabrici u Texasu biti otvoreno 3.000 visokotehnoloških radnih mjesta, te da će u njenoj izgradnji učestvovati domaći radnici.

"Ovi mali čipovi", rekao je Biden nakon što je obišao fabriku, "jesu ključ koji će pokrenuti sljedeću fazu tehnološkog razvoja čovječanstva".

Biden će se tokom petodnevne posjete Južnoj Koreji i Japanu uhvatiti u koštac sa mnoštvom spoljnopolitičkih pitanja dok istovremeno pokušava da američkoj javnosti objasni njihovu relevantnost. On nije pomenuo Kinu, koja se pojavila kao glavni konkurent SAD, ali je naglasio vrijednost saveza koji trenutno isključuju tu zemlju.

Bidena su u fabrici pozdravili novi predsjednik Južne Koreje Jun Suk Jeol i zamjenik predsjednika kompanije Samsung Electronics Lin Jae Jong. Jun je politički novajlija koji je postao šef države prije desetak dana, što je njegova prva izborna funkcija. Vodio je kampanju za zauzimanje čvršćeg stava prema Sjevernoj Koreji i jačanje 70-godišnjeg saveza sa SAD.

Prije Bidenovog govora, Jun je rekao da se nada da će partnerstvo SAD i Južne Koreje evoluirati u "ekonomski i bezbjednosni savez zasnovan na saradnji u naprednoj tehnologiji i lancima snabdijevanja".

Do nedostatka kompjuterskih čipova došlo je i zbog velike potražnje pošto je veći dio svijeta izašao iz pandemije koronavirusa. Ali, pandemija i drugi izazovi također su doveli do zatvaranja fabrika poluprovodnika. Zvaničnici američke vlade procjenjuju da proizvodnja čipova neće biti na željenim nivoima do početka 2023. godine.

Globalna prodaja kompjuterskih čipova iznosila je 151,7 milijardi dolara tokom prva tri mjeseca ove godine, što je skok od 23 odsto u odnosu na isti period 2021, prema podacima Udruženju industrije poluprovodnika.
Više od 75 procenata globalne proizvodnje čipova dolazi iz Azije.

Od te moguće ranjivosti SAD se nadaju da će se zaštititi većom domaćom proizvodnjom i vladinim investicijma od 52 milijarde dolara u ovaj sektor. Američki Kongres trenutno razmatra prijedlog zakona o pomenutim investicijama.

Rizik od kineske agresije na Tajvan bi možda mogao da prekine protok vrhunskih kompjuterskih čipova koji su potrebni u SAD za vojnu opremu, kao i robu široke potrošnje. Slično tome, hermetična Sjeverna Koreja testirala je balističke rakete usred izbijanja koronavirusa, što je mogući rizik za proizvodni sektor Južne Koreje ako sukob eskalira.

Kina je najveći proizvođač čipova na svetu sa 24 procenta, slijede Tajvan sa 21, Južna Koreja 19, Japan 13 i SAD 10 odsto, navodi Udruženje industrije poluprovodnika.

Samsung se nada se da će fabrika u Texasu početi sa radom u drugoj polovini 2024. Južnokorejski elektronski gigant je izabrao lokaciju na osnovu brojnih faktora, uključujući vladine podsticaje i "spremnost i stabilnost" lokalna infrastruktura.

Bijela kuća je u izvještaju objavljenom u petak navela da su kompanije za proizvodnju poluprovodnika najavile investicije u SAD od skoro 80 milijardi dolara do 2025. godine. Ta suma uključuje 20 milijardi dolara za Intelovu fabriku izvan Columbusa u Ohiou i do 30 milijardi dolara od strane Texas Instrumentsa.

Nakon Južne Koreje, Biden će posjetiti Japan.

Funkcioneri u Trebinju simbolom “Z” podržali Rusiju, ali negiraju podršku invaziji

Budimir Koprivica. (Facebook, screenshot)

Gradski odbornici u Trebinju organizirali su skup podrške Rusiji noseći majice sa simbolom “Z”, ali sada negiraju da tim simbolom podržavaju rusku invaziju na Ukrajinu.

Nakon još jednog skupa na Palama, sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) vjeruju da će u narednim mjesecima ovakvi skupovi biti još učestaliji.

Početkom maja Budimir Koprivica, odbornik Grada Trebinja, na svom Facebook profilu je objavio fotografiju na kojoj nosi majicu sa iscrtanim slovom “Z” i zastavama Ruske Federacije.

Nekoliko dana kasnije, ispred Spomenika oslobodiocima Trebinja, Koprivica je sa drugim odbornicima i predstavnicima Boračke organizacije Trebinje, odjevenim u majice poput njegove, učestvovao na skupu podrške Rusiji.

On za BIRN BiH pojašnjava da je skup organiziran za Dan pobjede nad fašizmom 9. maja, ističući da je Boračka organizacija i ranije organizirala isti skup.

Tokom razgovora on je naveo kako ne zna da se majica može povezati sa Rusijom, ali da simbol jeste za Rusiju, negirajući podršku ruskoj invaziji na Ukrajinu.

“Znak jeste ‘za pobjedu’, ‘za Rusiju’. Naravno, podržavamo Rusiju, podržavali smo je čitavo vrijeme, ne znam kakav je razlog da ne podržavamo”, kaže Koprivica, odbornik PDP/HNP-a u Gradskoj skupštini Trebinja.

Slovo Z - propagandni ruski simbol
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:19 0:00

“Rusiju smo podržavali zato što nas je oslobodila svih, Evropu posebno, i trebamo svi da slavimo taj dan, a ne podržavamo uopšte nikakav rat na ovom svijetu”, navodi on.

Osim njega, prema fotografiji koju je prenio portal istokrs.com, skupu su prisustvovala još najmanje četiri pripadnika političkih stranaka iz Republike Srpske.

Ilija Mastilović, odbornik iz Srpske demokratske stranke, u razgovoru sa novinarima BIRN-a BiH naveo je kako je ovim skupom data počast žrtvama iz Drugog svjetskog rata, bez da je data podrška ikome.

“Meni se supruga zove Zdravka”, bio je Mastilovićev odgovor na pitanje novinara zbog čega je nosio slovo “Z” na majici.

Ovaj simbol od februara 2022. godine koristi ruska vojska na svojim vozilima i uniformama trupa koje su izvršile invaziju na Ukrajinu tokom koje je do sada, prema podacima ukrajinskih vlasti, živote izgubilo više stotina civila, što domaće i međunarodne pravosudne institucije istražuju kao ratne zločine.

Znak “Z” korišten je na brojnim skupovima podrške ruskoj invaziji na Zapadnom Balkanu. Njegova upotreba je, prema mišljenju sagovornika BIRN-a BiH, nedvosmislena te će, prema njihovim mišljenjima, biti učestalija do oktobra 2022. godine, kada je planirano održavanje općih izbora u BiH.

Negiranje povezanosti simbola i invazije

Postoji više teorija o tome šta znači slovo “Z”, od toga da je to uobičajena oznaka na ruskoj vojnoj opremi i način da ruska vojska prepozna vlastite snage, do toga da je ruska propaganda slovo “‘Z’ lansirala s ciljem da postane globalni simbol”, pojašnjava za BIRN BiH Edina Bećirević, profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.

Ona dodaje kako se osim slova “Z” koristi i slovo “V”.

Rusko Ministarstvo odbrane “Z” i “V” istaklo je u porukama kao što su “Za pobjedu” (За победу) i “Snaga u istini” (“Сила V правде”), kaže Bećirević.

Dok odbornici sa kojima su razgovarali novinari BIRN-a BiH negiraju da slovo “Z” ima bilo kakvu povezanost sa invazijom, Bećirević pojašnjava kako njega svi oni koji su proruski orijentirani koriste kao simbol podrške Rusiji u vojnoj agresiju na Ukrajini.

Skup podrške Rusiji na Palama. (Foto: BIRN BiH)
Skup podrške Rusiji na Palama. (Foto: BIRN BiH)

“Organizirati skup podrške Rusiji, na kojem učesnici nose majice sa slovom ‘Z’, a pri tome negirati bilo kakvu povezanost te simbolike sa podrškom ruskoj invaziji na Ukrajinu, u najmanju ruku je naivno”, kaže Bećirević.

Analitičar Adnan Huskić objašnjava kako isticanje simbola “Z” na majicama ne može biti vezano ni s čim drugim nego sa podrškom invaziji Rusije na Ukrajinu.

“Nije to nikakva podrška Rusiji”, smatra Huskić i dodaje kako znak na majicama vidi kao podršku napadu na jednu državu koju provodi Rusija, odnosno njen predsjednik Vladimir Putin.

Ovo slovo se isticalo na protestima i skupovima desničarskih organizacija kojima se podržavala ruska invazija na Ukrajinu koje su organizirale desničarske organizacije na Zapadnom Balkanu. Po mišljenju Predraga Petrovića, direktora istraživanja Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, ono predstavlja podršku Rusiji.

“To je simbolična podrška Rusiji za dešavanja u Ukrajini, kako god ih neko zvao – bilo da je agresija, invazija ili specijalna vojna operacija”, kaže Petrović dodajući kako ovo slovo ima i šire značenje.

“Ono označava povratak u historijske granice Rusije. Ekstremni nacionalisti u Srbiji smatraju da on predstavlja nadu da će i Srbija uz pomoć Rusije da ostvari to isto”, navodi on pojašnjavajući kako se time “ispravljaju historijske nepravde nanijete Rusiji, odnosno Srbiji od strane globalnog poretka”.

Majice i baneri sa Putinovim likom, te slovom “Z” pojavljivali su se i tokom šetnji “Besmrtnog puka” organiziranog u gradovima Republike Srpske i Srbije.

Učesnici “Besmrtnog puka” u Trebinju su nosili majice sa likom predsjednika Ruske Federacije Putina i sa slovom “Z”, a učestvovali su i članovi trebinjskog odbora Socijalističke partije Republike Srpske, predstavnici Saveza udruženja boraca narodno-oslobodilačkog rata (SUBNOR), te predstavnici ruske Ambasade u BiH i članovi motokluba “Noćni vukovi”.

“Noćni vukovi” su 5. marta 2022. godine organizirali skup podrške Rusiji u Trebinju, a potom 12. marta u Banjoj Luci.

Ovaj motoklub nalazi se na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Njegovi članovi su, prema izvještajima State Departmenta, učestvovali u vojnim akcijama u Ukrajini i bili dijelom snaga u aneksaciji Krima, ukrajinskog poluotoka kojeg je Rusija nasilno pripojila svojoj teritoriji 2014. godine.

Podrška Rusiji posljedica malignog ruskog utjecaja

Ranko Petijević iz trebinjske Boračke organizacije, koji je prisustvovao skupu 9. maja, navodi kako je njime obilježen Dan pobjede nad fašizmom.

“Obilježili smo Dan pobjede i to na način da smo se pojavili i položili cvijeće na spomeniku, ništa naročito, šta je problem. Oznaka ‘Z’ je ono ‘Za Rusiju’. ‘Z’ – ‘Za Rusiju’”, kaže Petijević za BIRN BiH, navodeći kako “Z” ipak nema nikakve veze sa trenutnom invazijom.

“Mi osuđujemo svaki napad, svaku agresiju, pa gdje bilo da se desila. (…) Ništa loše mi nismo imali sa tom oznakom. Oni kažu da je to znak za pobjedu, za Rusiju, nemam pojma ni ja, u tom smislu”, navodi on.

Huskić kaže kako se skupovi podrške Rusiji u Republici Srpskoj organizuju i zbog zvaničnog stava vlasti entiteta.

“Naravno da je dio sveukupno kampanje, sad je samo pitanje ima li tu ruskih prstiju umiješanih u sve to ili nema”, navodi Huskić.

Najnoviji skup podrške Rusiji organizirala je organizacija “Istočna Alternativa”, 18. maja 2022. godine u prostorijama Opštine Pale.

Osim pripadnika ove organizacije, skupu na kojem je izabran predsjednik novoformiranog ogranka Alternative, prisustvovali su i predsjednik Skupštine grada Istočno Sarajevo Branko Koroman, načelnik opštine Pale Boško Jugović i predsjednik paljanske Skupštine Damjan Škipina.

Vojin Pavlović, predsjednik organizacije koja godinama negiran genocid u Srebrenici i ističe podršku Rusiji, kazao je kako mu je drago da predstavlja one ljude koji vole Rusiju, te organizaciju u čijem programu i statutu se navodi potreba za savezom sa Rusijim.

“Republika Srpska mora ostati na temeljima koje Rusija čuva. (…) Mi imamo borca koji se za to bori, to je Milorad Dodik”, kazao je Pavlović navodeći da Republika Srpska mora ići putem Rusije – putem očuvanja i opstanka.

Uzvikivanjem “Živjela Rusija. Živio predsjednik Putin. Živjela Srbija.”, te fotografisanjem sa plakatima podrške Rusiji skup je završen i najavljene su novi protesti podrške u narednim mjesecima.

Petrović smatra da ovakvi protesti mogu biti povezani sa izbornom dinamikom jer su “zgodna tema”.

“Izaziva emotivne reakcije kod ljudi, a emotivnim porukama je lakše mobilisati birače”, kaže on dodajući kako u Srbiji postoji potencijal da ova tema dodatno eskalira.

Bećirević pojašnjava kako se maligni utjecaj Rusije na političku i društvenu klimu BiH ogleda, ne samo kroz društveno neprihvatljive aktivnosti desnice već i kroz djelovanje političkih predstavnika.

“Odbornici u Trebinju i njihovo korištenje slova ‘Z’ su refleksija diskursa proruskog dijela političkog establišmenta u Bosni i Hercegovini. Strašno je to što odbornici u Trebinju podržavaju Rusiju, to znači da zapravo daju podršku i masovnim ubistvima i silovanjima koje ruska vojska vrši nad Ukrajincima i Ukrajinkama, užasnom bombardovanju gradova i sela zbog kojeg je, prema podacima UN-a, od 24. februara šest miliona ljudi izbjeglo od Ukrajine”, navodi Bećirević koja smatra kako će se ruski utjecaj intenzivirati u predizbornim kampanjama.

Rusija, za sada, ne trpi ogromnu štetu u izvozu nafte, kažu analitičari

Rusija, za sada, ne trpi ogromnu štetu u izvozu nafte, kažu analitičari
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:28 0:00

Zbog invazije na Ukrajinu, zapadni saveznici nametnuli su snažne sankcije na pojedince iz Rusije i rusku ekonomiju. Ali važan dio ruske ekonomije, izvoz nafte, nije pretrpio ogromnu štetu. Prilog Arasha Arabasadija.

Talibani naredili voditeljicama da pokriju lica dok su na ekranu

Afganistanke na protestu u Kabulu zbog ograničenja koje im je uveo Taliban od povratka na vlast, 28. decembra 2021. (Foto: Reuters/Ali Khara)

Vladajući pokret Taliban naredio je lokalnim televizijskim kanalima u Afganistanu da se pobrinu da voditeljice programa pokrivaju svoja lica dok su na ekranu, čime se dodatno ograničavaju prava žena u toj zemlji, uprkos globalnom negodovanju.

Afganistanski mediji potvrdili su da su primili ukaz od Ministarstva poroka i vrlina, zaduženog za tumačenje i sprovođenje talibanske verzije islamskog šerijatskog zakona.

Televizija "Tolo news" saopštila je da su zvaničnici ministarstva nazvali novu uredbu "konačnom presudom, koja nije za diskusiju". Medij je na Twitteru napisao da "nova naredba zahteva od svih voditeljica koje rade na svim TV kanalima da pokriju lice dok vode programe".

Portparol ministarstva Akif Sadik potvrdio je Glasu Amerike da je svim domaćim medijima u glavnom gradu Afganistana Kabulu, naloženo da zabrane ženskom osoblju da se pojavljuju u programu, osim ako njihova lica nisu pokrivena.

Kritičari su osudili nastavak talibanskih napada na prava žena.

"Osim kršenja prava žena na slobodu i izražavanje, ovo će također blokirati pristup informacijama za osobe sa oštećenim sluhom, koje čitaju sa usana i … za ljude koji se oslanjaju na vizuelne govorne znakove da bi im pomogli da razumiju osobe na TV-u“, napisala je Heder Bar iz Human Rights Waycha na Twitteru.

Otkako je ponovo preuzela vlast u augustu 2021, privremena, isključivo muška talibanska vlada uvela je niz teških ograničenja za žene.

Afganistanskim ženama je naređeno da nose odjeću od glave do pete koja pokriva lice kada su u javnosti. Muškarci staratelji onih koji se ne pridržavaju uredbe mogli bi da budu osuđeni na zatvorsku kaznu od tri dana ili više.

Većini žena je rečeno da se ne vraćaju na svoje radno mjesto i da idu na duga putovanja, osim ako nisu u pratnji bliskog muškog rođaka. Srednjoškolkama starijim od 12 godina nije dozvoljeno da nastave nastavu.

Talibansko obračunavanje sa ženskim pravima razbjesnilo je afganistanske aktiviste i međunarodnu zajednicu. Međutim, talibani brane mjere koje su uveli, tvrdeći da su u skladu sa afganistanskom kulturom i islamskom tradicijom. Taj stav odbacuju neki naučnici islamskog prava koji kažu da su rodno specifični kodeksi oblačenja inspirisani samo ruralnim afganistanskim normama.

Većina talibanskih vođa je navodno obrazovana u vjerskim bogoslovijama u ruralnim dijelovima Afganistana i Pakistana.

Edikt je objavljen u trenutku kada je u posjeti specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija za ljudska prava u Afganistanu Ričard Benet, koji se sastao sa ministrom spoljnih poslova Amirom Kanom Mutakijem i drugim talibanskim liderima.

Benet je u Kabulu razgovarao o pitanju ljudskih prava, posebno pravima žena.

Mutakijeva kancelarija je u saopštenju sastanka navela da je on zamolio Beneta da sagleda situaciju sa pravima u muslimanskoj naciji kroz prizmu lokalnih stavova i običaja.

“Ministar Mutaki zamolio je gospodina Beneta da napiše objektivan izvještaj, a ne na osnovu medijskih saopštenja, antagonističkih krugova ili opozicije koja je sama sebi nametnula egzil”, objavilo je talibansko ministarstvo spoljnih poslova na Twitteru.

Predstavnički dom usvojio zakon o domaćem terorizmu 

Istražitelji na mjestu masovnog ubistva u supermarketu u Buffalu.

Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio je zakon kojim se jačaju federalni resursi u borbi protiv domaćeg terorizma, poslije rasističkog masovnog ubistva u Buffalu, državi New York.

Za zakon je glasalo 222 člana Predstavničkog doma, a 203 su bila protiv - uglavnom republikanci. Jedini republikanac koji je glasao za je Adam Kinzinger.

Nije prvi put da demokrate u Predstavničkom domu usvajaju ovakav prijedlog zakona. Sličan je usvojen i 2020, ali nije prošao u Senatu.

Demokratama generalno nedostaje podrška da usvoje zakone kojima bi se strože regulisala prodaja i nošenje oružja, čime bi se, kako smataju, smanjilo i oružano nasilje.

Oni koji podržavaju zakon smatraju da se njime pokrivaju "rupe" u dijeljenju obavještajnih podataka između Sekretarijata za pravosuđe i unutrašnje poslove i FBI-a, i da će boljim umrežavanjem biti olakšano i praćenje potencijalnih domaćih terorista.

Prema sadašnjim zakonima, federalne agencije mogu da prate one za koje sumnjaju da su teroristi, ali moraju da otvore posebne kancelarije za to, i da formiraju radne grupe. Ovim zakonom će biti obezbjeđeno oko 105 miliona dolara za narednih pet godina, a novac je namijenjen uglavnom za zapošljavanje potrebnog osoblja.

Demokrate u Senatu obećavaju da će o ovom zakonu glasati sljedeće nedjelje. Ali, šanse za usvajanje su neizvjesne jer demokrate imaju 50 od 100 mjesta u Senatu, i ne glasaju uvijek svi senatori za.

Republikanci su protiv ovog zakona jer smatraju da daje previše ovlaštenja Sekretarijatu za pravosuđe da može da sprovodi nadzor nad pojedincima. Također smatraju da se zakonom ne tretiraju ljevičarske ekstremističke grupe.

Zakonom je predviđeno da nadležne agencije svakih šest mjeseci podnose izvještaj i procene o domaćem terorizmu i prijetnjama koje šalju neonacističke i rasističke grupe.

"Ovaj zakon ignoriše terorističke prijetnje koje dolaze od radikalne ljevice i pretpostvlja da su odgovorni jedino bijelci i pripadnici desnice", rekao je republikanac Darrel Issa.

Demokrate i republikanci se ne slažu ni oko toga kako treba definisati slučajeve domaćeg terorizma u SAD, i kako treba krivično goniti odgovorne.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG