Inače, Svjetska zdravstvena organizacija je ta koja može proglasiti kraj pandemije, dok zemlje mogu proglasiti samo kraj epidemije na svojoj teritoriji.
Tvrdnje da ovo „početak kraja pandemije“ možda zvuče ohrabrujuće i ulijevaju nadu koja je toliko potrebna mnogima, ali istovremeno su opasne jer – ako se ne pokažu tačnim, dovešće do potpunog gubitka povjerenja u nauku i naučnike. Ovakva predviđanja se ne zasnivaju na podacima i čvrstim argumentima, nego su neka vrsta „wishfull thinking“ – željnog razmišljanja. Dakle, to je stvaranje uvjerenja da će se nešto dogoditi samo zato što mi to tako priželjkujemo. Prije će biti da ovo nije početak kraja pandemije nego je kraj početka.
Nova faza našeg odnosa s virusom koji izaziva COVID-19
U časopisu Lancet se 19. januara pojavio komentar Christophera Murraya, američkog ljekara, koji je zdravstveni ekonomista i profesor je na Univerzitetu Washington u Seattleu. Murray, inače direktor Instituta za zdravstvenu metriku i evaluaciju koji je davao niz dobrih previđanja vezano za pandemiju i vakcine, piše kako će se COVID-19 nastaviti, ali je kraj pandemiju blizu.
Murray svoje mišljenja zasniva na određenim podacima – recimo da se odnos infekcija i detekcije infekcije smanjio s 20 na 5% jer sada ima više blagih i asimptomatskih slučajeva koje jednostavno prođu ispod radara. Zatim, on smatra kako će do kraja marta 2022. većina svijeta biti već zaražena omikronom, i da će to u kombinaciji s vakcinacijom i naročito davanje treće doze dovesti do usporenja transmisije.
„COVID-19 će postati još jedna rekurentna bolest kojom zdravstveni sistemi i društva će morati upravljati.“, piše Murray. Ali, eksponencijalni rast se teško zaustavlja, a Murray u komentaru misli više na populaciju u SAD, koja je relativno dobro procijepljena što nije slučaj sa svim dijelovima svijeta.
Još početkom 2021. postalo je jasno da se virus SARS-CoV-2 neće eradicirati, nego da će bolest postati endemična.
„Još je prerano predvidjeti hoće li brzo širenje omikrona pomoći da se koronavirus pomakne iz faze pandemije u endemsku fazu koja se može kontrolisati“, rekao je dr Anthony Fauci u januaru za Davos Agenda, virtualni događaj koji je organizovao Svjetski ekonomski forum. Pri tome je dr Fauci dodao jednu vrlo bitnu stvar – da će se to dogoditi samo ukoliko ne naiđe neka varijanta koja zaobići imunološki odgovor na prethodne.
„Predviđamo da će doći do razdoblja tišine prije nego što se COVID-19 može vratiti krajem godine, ali ne nužno da se pandemija vrati”, kazao je Hans Kluge, direktor Evropske regije Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Već sad vidimo da imunitet nakon vakcinacije i nakon prebolijevanja slabi kako vrijeme prolazi, a to će značiti i veći broj reinfekcija odnosno proboja vakcinalnog imuniteta. Jedino čemu se možemo nadati jeste da imunološki odgovor bude takav da zaštiti organizam od teških simptoma i smrtnog ishoda, što je za sada postignuto.
Želja da dođe kraj pandemije
Međutim, ideja prirodnog „kraja pandemije“ i povratka na „staro normalno“ je toliko primamljiva da ljudi u sili informacija koje dolaze i buci glasova čuju upravo samo to, a ne ono „ali“.
„Mislim da su ova predviđanja više bazirana u nadi za krajem pandemije nego u stvarnosti. Omikron se širi puno brže nego dosadašnji sojevi i varijante, a znamo da je uslov za pojavu novih sojeva baš neometano širenje i replikacija virusa“, kaže dr Branko Rihtman, mikrobiolog pri Univerzitetu Warwick za Glas Amerike.
„Svi se nadamo kraju pandemije, ali predviđati kraj pandemije bez jasnih pokazatelja da se to desilo poput značajno manjeg širenja virusa je samo recept za buduće razočarenje i nepovjerljivost u stručne izvore, što će dovesti do manjeg pridržavanja mjera, manje spremnosti za vakcinaciju, što su problemi sa kojima se ionako pokšsavamo izboriti od početka pandemije“ ističe Rihtman.
„Predviđam da će ljudi koji daju predviđanja o 'kraju' pandemije pogriješiti baš kao i svaki drugi put kada su pogrešno predvidjeli kraj pandemije“, napisala je u tweetu virologinja dr Angela Rasmussen, dodavši i to da treba razumjeti kako ovo neće biti vječna pandemija, ali ni da će virus nestati nego prosto da će se nakon nekog vremena virus prestati širitu simultano na svim kontinentima.
Kraj pandemije kao politička odluka
Nauka i naučnici puno toga znaju i imaju dosta podataka, ali ponekad podaci nisu dovoljno dobri za predviđanje, jer su živi organizmi i virusi nedeterministički sistemi i nemoguće je predvidjeti svaki slučajni događaj koji bi usmjerio pandemiju. Drugim riječima – naučnici ne znaju sve.
Nadalje, ne zavisi sve ni od naučne zajednice – ekonomska zajednica i politika imaju zadnju riječ. Premda bi dosta naučnika voljelo da se i dalje prati širenje, što je moguće jedino opsežnim testiranjem, vlade dosta zemalja više ne mogu to priuštiti. Ovo znači da će mnogo slučajeva prolaziti ispod radara i zapravo nećemo imati prave informacije o usporavanju širenja. Zbog smanjenog opsega detekcija, postojaće privid smanjenja broja slučajeva. Odnosno, politike i mjere će se donositi na osnovu nedovoljno dobrih podataka. Ali, s druge strane, cijena masovnog PCR skeniranja svake osobe sa simptomima je veliki ekonomski teret i neodrživo je.
„Mislim da je puno bolje reći da pandemija nije još gotova, pa za 6 mjeseci reći da smo pogriješili, nego tvrditi da je sve završeno, pa onda pokušati da se izborimo sa novim sojem ili novim simptomima koje on nosi. Pored svega toga, vrlo mali broj odgovornih ljudi se bavi posljedicama dugog kovida i dizanjem mjera i dopuštanjem neometanog širenja omikron soja potencijalno se osuđuje ogroman broj ljudi na život s posljedicama koje u određenim slučajevima mogu biti vrlo limitirajuće za život.“, dodaje dr Rihtman.
Prosto – proglasiće se kraj pandemijske faze i ulazak u endemijsku kada se vidi da je smanjen broj hospitalizacija i smrtnih ishoda, ali će se sve više dešavati da ljudi koji su zaraženi budu u doticaju s drugima i prenose virus, baš kao o slučaju virusa gripe. Kraj pandemije će više biti zaključak političara nego epidemiologa.
Ne zloupotrebljavati termin „endemija“
Ali, riječ „endemija“ zapravo ne znači ništa dobro i pogrešno se upotrebljava, upozoravaju epidemiolozi. Endemija znači da svako može oboljeti.
„Za epidemiologa, endemska infekcija je ona u kojoj su ukupne stope statične - ne rastu, ne opadaju. Ali bolest može biti endemska, a istovremeno raširena i smrtonosna. Da bismo pomogli pobijediti COVID-19, moramo ostaviti po strani lijeni optimizam i uhvatiti se u koštac s virusom, koristeći svaki alat koji nam je na raspolaganju, uključujući efikasne vakcine, na globalnoj razini“, piše za Nature evolutivni virolog Aris Katzourakis.
On smatra kako se kreatori politika ne smiju pozivati na riječ 'endemski' kao izgovor da čine malo ili ništa, a mišljenje da je endemizam blag i neizbježan za čovječanstvo znači mnogo više godina trajanja bolesti. On se također u članku-komentaru buni protiv ideja kako virusi evoluiraju tako da izazivaju blaži oblik bolesti, što je još jedna pogrešna stvar koja se često čuje.
Čak nije ni sasvim tačno da omikron izaziva blaži oblik bolesti – to samo znači da je manje hospitalizacija i smrtnih ishoda, ali i dalje neki zaraženi imaju iskustvo koje baš i nije blago – visoku, iscrpljujuću temperaturu i bolove, tako da ne mogu ustati iz kreveta.
Ideja „kraja pandemije“ još je jedna stvar koja je slabo iskomunicirana s običnim ljudima. Ne treba je predstavljati kao prirodni kraj pandemije i pojavu bezazlenog virusa, koji izaziva „samo prehladu“. Kraj pandemije je samo naziv za odluku vlada zemalja da se smanji praćenje virusa i nada da će preboljeli i vakcinisani u većoj mjeri preživljavati infekciju nego što je to bilo na početku pandemije.
