Izdvojeno
Kongresna zastupnica Tenney: Ne želim ni pomisliti da će ponovo doći do sukoba u BiH
Claudia Tenney u Zastupničkom domu Kongresa (Republikanska stranka) predstavlja distrikt iz savezne države New York u kojem živi veliki broj ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine (BiH).
Još 80-ih godina prošlog stoljeća posjećivala je Jugoslaviju, a bila je jedina američka zaposlenica u jugoslovenskom konzulatu u New Yorku gdje je radila na projektu Olimpijskih igara u Sarajevu, kojima je i prisustvovala. Tokom rata u BiH pomagala je izbjeglicama koje su pristizale u Sjedinjene Države (SAD), a radi njih je pokrenula i novinu na bosanskom jeziku.
Kao članica Odbora za vanjske poslove Kongresa, za Glas Amerike je komentarisala krizu u BiH, navodeći da bi trebalo razmisliti o Daytonu 2, te naglašavajući važnost snažnije diplomatske aktivnosti BiH u Washingtonu.
Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje na drugim portalima isključivo uz naznaku izvora i url link na orginalni sadržaj.
VOA: Vaša veza sa BiH, odnosno sa bivšom Jugoslavijom, datira još iz ranih 80-ih godina kada ste tamo putovali kao studentica. Možete li objasniti kako se ta veza sa regionom razvijala od početka?
Tenney: "To je pomalo smiješna priča. Otišla sam na Univerzitet Colgate u Hamiltonu, gdje su se moji roditelji upoznali, ali nisam željela provesti ljeto u Hamiltonu, već sam htjela biti dio studijskih grupa. Uvijek sam željela da putujem u inostranstvo i zanimali su me vanjski poslovi. Otišla sam u studijsku grupu, misleći da bih mogla ići u Italiju i studirati renesansnu umjetnost i arhitekturu, jer sam sanjala da postanem umjetnica. Dok sam čekala u kancelariji za studijske grupe, jedna žena je sjedila preko puta mene i rekla: 'zašto ne odeš u Jugoslaviju?'. A ja sam otprilike rekla: 'Jugoslavija - zar nije tamo ubijen Ferdinand?'. Znate, tipično za SAD, to je bilo sve što smo tada znali o Jugoslaviji. Ona je rekla: 'ne, to je nevjerovatno, trebala bi otići'. Tako da sam imala prvu studijsku grupu u Italiji, a onda sam ljeto 1981. provela u Jugoslaviji i jednostavno sam se zaljubila u cijeli region. Stekla sam mnogo prijatelja tamo, bilo je nevjerovatno, veoma raznoliko i zanimljivo. Zatim sam, dok sam još bila na koledžu, radila u bivšem jugoslovenskom konzulatu u New Yorku kao pripravnica. A kada sam diplomirala vratila sam se i radila za konzulat, kao jedini američki uposlenik, posebno se fokusirajući na pripreme za Olimpijadu u Sarajevu 1984. godine. To je bilo jako uzbudljivo. Učila sam hrvatski jezik. Vratila sam se 1984/85. godine, pozvao me zagrebački univerzitet u grupi oko stotinu studenata iz cijelog svijeta. Studirali smo u Dubrovniku tokom ljeta, ko bi to mogao odbiti? Tamo sam odvela roditelje, sestre, drugarice sa fakulteta, moj sin je bio u regionu nekoliko puta.
Posebno sam se uključila kada je 1991. izbijao rat. Zvali su me prijatelji iz svih krajeva bivše Jugoslavije, uključujući i Srbiju, koji su pokušavali izaći i otići u Kanadu. Svi su pokušavali otići zbog užasne prirode tih događaja. Za mene kao osobu koja voli ljude iz cijelog regiona bilo je zaista poražavajuće da se to dešava, užasna situacija. Moj sin je bio student u Centru Jevrejske zajednice u Utici. Povezala sam se s ljudima iz jevrejske zajednice, koji su bili solidarni sa onim što se dešavalo Bosancima, te smo počeli raditi na dovođenju velikog broja bosanskih izbjeglica u Uticu. Moj grad Utica je postao neka vrsta magneta za izbjeglice, posebno za Bosance. Vježbala sam jezičke vještine, posebno sa starijim i novim građanima, pomagala sam im. Kada sam vidjela koliko su se Bosanci dobro snašli u našoj zajednici, koliko su dobrodošli i koliko je sve to bilo sjajno, to je nekako vratilo moju povezanost sa regionom. Napravila sam i prve bosanske novine, na bosanskom jeziku, u svojoj zajednici. Učinili smo mnogo sa centrom za izbjeglice, donirali mnogo novca, puno vremena, kako bismo osigurali da njihova tranzicija u SAD bude dobra. A oni su obogatili naše zajednice na nevjerovatan način. Cijela ta situacija bila je zaista tragična. A sada smo tu, sa puno problema koji se ponovo pojavljuju na Balkanu. Kao neko sa tako dugom istorijom i ljubavlju prema regionu i ljudima, osjećam strast prema tome i imam puno saosjećanja za složenost situacije. Mnogi u SAD ne razumiju da je to kapija između Istoka i Zapada, da su ljudi preživjeli i savladali toliko toga, bilo da su ih kroz istoriju zauzimale imperije ili su preživljavali svakojake zločine. Ovo je dugačka priča, ali mislim da je vrijedno da ljudi znaju koliko sam dugo uključena i koliko pokušavam razumjeti i pomoći ljudima iz regiona."
VOA: U međuvremenu ste se kandidovali za poziciju u sudstvu, radili u medijima, zatim za jednog zakonodavca, bili u lokalnoj skupštini, a sada ste u Kongresu, što nas dovodi do mnogo ozbiljnijih tema. Dio ste Odbora za vanjske poslove, koji je nedavno održao saslušanje o situaciji na Zapadnom Balkanu. Kako ste vidjeli saslušanje i pitanja o kojima se razgovaralo, posebno u vezi BiH?
Tenney: "Uvijek sam bila pomalo zabrinuta zbog prirode Daytonskog sporazuma, kada se to dešavalo 90-ih. Brinula me je vrsta balansiranja strana u odnosu na stanje moći, posebno s obzirom na posljedice rata i veliki dio zapadne Bosne koji je pripisan Srbima i Republici Srpskoj, naspram bosanskog dijela - i Hrvata u blizini. Znala sam da je to komplikovano. Ali na saslušanju sam predložila da razmotrimo Dayton 2, kako bismo bili sigurni da u smislu vremena koje je prošlo i onoga što se dogodilo nakon Daytona održavamo stvarne ciljeve i principe Daytona. A to je stvaranje harmoničih odnosa. Čini se da se tu u ovom trenutku osjeća napetost."
VOA: Prije nekoliko dana bila je 26. godišnjica Daytonskog sporazuma, a čini se da je toliko toga ostalo neriješeno, što ste već spomenuli, ili se stvari čak pogoršavaju, korupcija je raširena, retorika podjela je svuda. Iz vaše perspektive, kako je posmatrati kada nešto takvo traje toliko dugo?
Tenney: "Pokušavam da se upoznam sa svim stranama jednačine. Sastala sam se sa Željkom Cvijanović iz Republike Srpske, tražila je sastanak. Nedavno sam se sastala i sa jednom bosanskom grupom u Utici, koja je veoma zabrinuta za očuvanje i zaštitu BiH. Sa hrvatskom stranom se još nisam sastala. Ali voljela bih se sresti sa svima njima, voljela bih da se okupimo i da se pobrinemo da se ne desi nešto - mrzim i da pomislim da će tamo potencijalno ponovo doći do sukoba. Nadam se da stvari neće eskalirati do te tačke. Voljela bih da mogu spojiti mnogo ovih zainteresiranih strana i da ponovo pogledamo tu situaciju. Ali kada sam na saslušanju o Balkanu predložila Dayton 2, State Department je to odbacio. Tako da nisam sigurna kuda Administracija ide, ali mislim da treba da imamo neku vrstu hlađenja i neku vrstu diskusije kako bismo bili sigurni da ćemo deeskalirati svaku retoriku i osigurati da barem gledamo prema naprijed ka idealima o tome šta bi se trebalo dešavati u BiH i pobrinuti se da se to poštuje."
VOA: Tokom saslušanja specijalni izaslanik Gabriel Escobar spomenuo je plan korištenja proširenih ovlaštenja za sankcije, posebno za korupciju. Koliko su po vašem mišljenju sankcije efikasne i važne kao oruđe američke vanjske politike, imajući u vidu da je 2017. godine sankcionisan lider bosanskih Srba, Milorad Dodik, ali se ništa nije promijenilo; štaviše, on je sada počeo da povlači ovlaštenja sa državnog nivoa i dio je problema o kojem ste već govorili?
Tenney: "Ponekad sankcije, u zavisnosti od njihove prirode i pojedinačne situacije, mogu biti vrlo efikasne, a u nekim slučajevima nisu efikasne. Mislim da je ovo situacija u kojoj trebamo za stol staviti strane kojih se to tiče, sa neutralnom grupom, kako bismo zaista razumjeli gdje leži korupcija, kako možemo spriječiti da se ona događa, koji su njeni pravi razlozi i šta radimo da riješimo problem. Da ne bude zabune, dolazim iz SAD, ali ponekad mediji ne mogu ispričati tačnu priču i osjećam da to zavisi od toga na čijoj strani čitam o čemu se radi. Iako osjećam da je to prirodno urođeno i neodvojivo kada u 49 posto zemlje dominira jedna strana i jedna stranka. To stvari čini pomalo neravnopravnim, kada druge dvije strane nemaju jednakost, uključujući Hrvate, koji su zabrinuti zbog svoje mogućnosti da imaju glas u vladi. Tako da mislim da za sve njih ima puno problema koje treba riješiti. Escobar je apsolutno odbacio Dayton 2, što zastupnik Mike Turner, koji je bio gradonačelnik Daytona u vrijeme rada na sporazumu, spominje svake godine. Mislim da treba ponovo sagledati ekonomsku i političku situaciju – šta se sada dešava u BiH? Kako da unaprijedimo interese svake koalicione grupe u regionu, da deeskaliramo bilo kakvu namjeru sukoba koji bi tamo mogao izbiti, posebno uz mnogo retorike koju čujete? Mislim da je to prava briga. Kontaktirali smo State Department, voljela bih da pokušamo pronaći efikasne načine za neutralisanje oštrih riječi koje smo slušali i postupaka u pokušaju potkopavanja vlasti BiH."
VOA: Nedavno ste sa kongresmenom Keatingom bili koautorica dvostranačkog pisma bugarskom ambasadoru, u pokušaju da riješe svoje probleme sa Sjevernom Makedonijom, što bi omogućilo toj zemlji, pa i Albaniji, da započnu pregovarački proces sa Evropskom unijom. Zašto je to važno, po vašem mišljenju?
Tenney: "Da, očito je da smo zabrinuti za cijeli region, pa i za (Sjevernu) Makedoniju. Samo želimo da budemo sigurni da komunikacija postoji, da svaka strana može da komunicira, ostvaruje svoje trgovinske odnose i ima uzajamno korisne odnose, politički i ekonomski, te da ima prilike da napreduje bez nepotrebnog uticaja iz vanjskih izvora. Nažalost, ono što vidite u velikom dijelu Balkana je da se mnoge od ovih država, posebno nakon pandemije, muče ekonomski i postaju zavisne od vanjskih izvora, bilo da se radi o drugim zemljama, o Rusiji u ovoj situaciji u Bugarskoj, a tu su i drugi uticaji. Želimo biti sigurni da to ne ometa našu sposobnost da omogućimo da ove dvije zemlje napreduju, sve dok se pridržavaju poretka zasnovanog na pravilima. Moramo imati poredak u kojem se ljudi pridržavaju pravila, gdje minimiziramo korupciju i osnažujemo demokratske principe koji se tamo dešavaju, bez previše uplitanja. Ne želim da dolazimo kao SAD i da se miješamo, ali mislim da SAD mogu obezbijediti resurse i dati model za ove grupe da rade zajedno. Te zemlje moraju da rade u okviru poretka zasnovanog na pravilima i minimiziraju korupciju, vanjske uticaje i poluge koje se na njih mogu staviti iz zemalja poput Rusije ili Kine. To su pitanja zbog kojih sam napisala pismo sa zastupnikom Keatingom kako bih bila sigurna da Escobar i drugi znaju da smo zabrinuti za održavanje tog poretka u regionu."
VOA: Spomenuli ste Kinu i Rusiju, spomenuli ste i na saslušanju njihove geopolitičke interese u regionu. Šta vidite kao ključne tačke tih interesovanja? I šta bi SAD trebale učiniti da se tome suprotstave?
Tenney: "Prije svega, ako pogledate Balkan, on je idealan za pristup Mediteranu i Bliskom istoku. Na bivšu Jugoslaviju, čak i do Grčke, gledalo se kao na kapiju između Istoka i Zapada. Dakle, strateški je i geopolitički locirana na mjestu koje bi koristilo Rusiji i Kini. Postoje i interesovanja za minerale u ovim zemljama koji se istražuju i potencijalno eksploatišu, a tu su i ekonomska pitanja, bilo da se radi o radnoj snazi ili o drugim stvarima koje će iskorištavati. Želimo da budemo sigurni da nijedna od ovih zemalja nije pod uticajem i nije u obavezi prema nekim od ovih moćnijih entiteta koji na umu imaju samo vlastiti interes, a ne zaštitu i promociju tih država."
VOA: Kina se u prošlosti najviše zanimala za ekonomiju. Rusija se bavila i drugim aspektima, političkim, vojnim, tu su i dezinformacije, ona ima snažan odnos posebno sa srpskim stanovništvom u svim zemljama. Ali nedavno su u Vijeću sigurnosti UN-a obje zemlje na neki način zauzele politički stav, protiveći se imenovanju novog visokog predstavnika, čemu su se suprotstavile SAD i druge zemlje, ali nisu htjele ni da visoki predstavnik govori u Vijeću sigurnosti UN-a. Koliko je opasan taj novi razvoj događaja, ako ga tako možemo opisati?
Tenney: "Očigledno je velika zabrinutost da moćne sile, kao što su Rusija i Kina - Kina je vjerovatno najmoćnija u smislu svoje ekonomske i populacijske prednosti, svoje globalne želje da bude svjetski hegemon - očigledno imaju ogroman utjecaj, uz nespremnost da se pridržavaju poretka zasnovanog na pravilima, što je prava misija UN-a, uz okupljanje ljudi. Zato sam zabrinuta kako da radimo sa ovim “igračima” širom svijeta. Mislim da SAD mogu biti snažna sila na takvim mjestima. Znam da mnogi ne vole intervencije SAD-a, ali ne govorim o intervenciji, govorim o pomoći da se osigura da ove zemlje koje su prošle kroz rat, kao što je bivša Jugoslavija, kroz siromaštvo, da isplivaju u tržišnoj ekonomiji, nakon pandemije, sa mnogo problema koje nisu u mogućnosti da riješe same. Ali ako SAD samo odu, uticaj Rusije i Kine će biti zaista razoran. Ne možemo priuštiti da vidimo slom demokratskih principa. To je uvijek bilo teško područje, ali mislim da uz snažno vodstvo, uz promovisanje i zaštitu situacije zasnovane na pravilima, možemo barem deeskalirati. Također, možemo umanjiti potrebu ovih zemalja da gledaju prema Kini i Rusiji. Zato se želim pobrinuti da SAD ne pokazuju slabost i ne izgledaju kao da nas nije briga, jer to je od vitalnog značaja za naše interese i za bezbjednost Amerike."
VOA: Kako komentarišete to što je BiH jedina zemlja Zapadnog Balkana koja nije pozvana na Samit za demokratiju sljedeće sedmice, kakvu poruku to šalje?
Tenney: "Ne razumijem zašto. Razgovarala sam o tome sa ovom bosanskohercegovačkom grupom prije nekoliko dana i zaista mislim da trebamo apelirati i pritisnuti da se Bosna uključi. Ne znam zašto, jednostavno ne razumijem. Nema apsolutno nikakvog razloga da Bosna ne bude uključena. To je nesretna okolnost jer mislim da ima puno prilika za Bosnu i mislim da moramo biti sigurni da su one zaštićene. Ako postoji razlog, legitiman ili neki drugi, hajde da to popravimo i pobrinemo se da Bosna bude u zajednici demokratija jer ona zaslužuje da bude tamo."
VOA: Ima li nešto što nismo pitali, a smatrate da je važno spomenuti u ovom kontekstu?
Tenney: "U svojoj ulozi u Odboru za vanjske poslove želim upoznati svaki entitet, svaku državu, svaku frakciju koju mogu. Sastala sam se sa Republikom Srpskom, voljela bih da se sretnem i sa predstavnikom BiH i da se pobrinem da se svi sastajemo. I zato pozivam, ako mogu, ako bi se neko javio u našu kancelariju, mi bismo voljeli da ih ugostimo i imamo sastanak i dovedemo druge članove Odbora za vanjske poslove da razgovaraju o tim pitanjima. Mislim da ih se treba saslušati. Imala sam odličan razgovor u ponedjeljak sa ljudima, sa predstavnikom iz BiH, i osjećam da se njihovi glasovi ne čuju za stolom. Sada ste spomenuli - zašto je Bosna izostavljena? Ali mislim da trebamo biti agresivni i mislim da se Bosna zaista treba sama nametnuti i ući u razgovore. I zato ih pozivam da se obrate mojoj kancelariji, da se jave (Gregory) Meeksu, koji je predsjedavajući Odbora za vanjske poslove, visokorangiranom članu Michaelu McCaulu i svima koji su uključeni, posebno u Evropskom pododboru. Želimo čuti od Bosne. Želimo osnažiti Bosnu. I želimo da bude ravnopravna sa drugim državama na Balkanu."
See all News Updates of the Day
Dan oružanih snaga BiH obilježen u Washingtonu
Formiranje Oružanih snaga BiH prije 19 godina je jedna od najznačajnijih reformi nakon rata. Još jedno godišnje obilježavanje BH vojske, i suradnje sa oružanim snagama Sjedinjenih Država, održano je u glavnom američkom gradu, a dogadjaj su pratili Ajdin Muratović i snimatelj Armin Haračić:
Biden u posjeti željezničkom čvorištu u Angoli koje finansiraju SAD
Predsjednik Joe Biden u srijedu je iz prve ruke pogledao željeznički projekat koji finansira SAD koji spaja njegovu ličnu ljubav prema željeznici sa željom da ostavi nasljeđe u Africi koje će nadživjeti njegovu administraciju.
Koridor Lobito je željeznička linija od 1.300 kilometara koja se proteže od Zambije bogate bakrom do luke Lobito u jugozapadnoj državi Angole.
Mreža će formirati "strateški ekonomski koridor" u okviru Partnerstva za globalnu infrastrukturu i investicije Bidenove administracije - inicijative koja ima za cilj da se suprotstavi dobro uspostavljenoj kineskoj inicijativi "Pojas i put". Do sada, Bidenova administracija kaže da je posvetila skoro 4 milijarde dolara za projekat.
Biden, u glavnom gradu Angole u utorak, predstavio je projekat kroz svoju ljubav prema putničkoj željeznici. Kao američki senator, putovao je do Washingtona iz Wilmingtona u Delawareu – na svakom putovanju, kako je rekao, bilježio skoro 340 kilometara.
"Moram vam odmah reći, s američkom štampom ovdje, ja sam vjerovatno tip koji se najviše zalaže za željeznicu u Americi", rekao je Biden u utorak u glavnom gradu Angole, uz smijeh publike koja se okupila da ga čuje kako govori u nacionalnom muzeju ropstva.
Isto, ili drugačije?
Visoki zvaničnici administracije rekli su da će ova željeznička linija do kraja decenije biti produžena do cijele dužine, protežući se od afričke obale Indijskog okeana do atlantske luke. U početku će prenositi kritične minerale poput kobalta i bakra iz duboke unutrašnjosti kontinenta do obale. Kada se koridor završi, putovanje koje sada traje više od 40 dana cestom moći će se preći preko kontinenta za 40 sati.
“Pretpostavka iza koridora je da budemo u mogućnosti da uzmemo američku podršku i finansijske mogućnosti koje su ograničene, i da ih dublje fokusiramo na jedno područje, nasuprot širenju te finansijske podrške i napora na mnoge zemlje”, rekao je visoki dužnosnik Bidenove administracije, koji nije identifikovan kao što je uobičajena praksa prilikom informisanja novinara.
Glas Amerike je pitao zvaničnika da li ovo ponavlja stari kolonijalni narativ o eksploataciji bogatih, sirovih resursa kontinenta, a da pritom ne dodaje vrijednost i obezbjeđuje stalan rad za lokalno stanovništvo. Rastuća populacija mladih na kontinentu stvorila je hitnu potrebu za radnim mjestima, stavljajući pritisak na mnoge afričke vlade.
„Ne slažem se sa pretpostavkom da je ovo za sirove proizvode“, odgovorio je zvaničnik. “Trenutno izlazi samo sirovi proizvod. Ali mislim šta ova pruga radi – da biste došli do proizvoda veće vrijednosti, potrebno vam je nekoliko stvari. Jedna od njih je pristupačna i pouzdana energija u izobilju. Dakle, izgradnja energetskog sistema vam omogućava da izgradite dodatnu vrijednost.”
I drugi su se pitali da li se ovaj američki napor, koji dolazi više od decenije nakon što je Kina pokrenula svoju ambicioznu inicijativu Pojas i put, može takmičiti.
„Kada se detaljnije pogleda, čini se da imitacija kineske taktike, koja prešutno priznaje da Washington zaostaje za Pekingom u pogledu svojih investicija u Africi, ali čini malo da popuni prazninu koja postoji u kineskom otisku“, rekao je Chris O. Ògúnmọ́dẹdé , urednik, konsultant i analitičar afričke politike, sigurnosti i međunarodnih odnosa.
Wang Peng, istraživač na Univerzitetu Renmin u Kini, objavio je na kineskom državnom thinktanku, Međunarodnom centru za saradnju, da zapadni međunarodni projekti poput Lobito koridora ne predstavljaju izazov za kinesku inicijativu jer Sjedinjene Države „ne mogu osigurati dovoljno sredstava i materijalne uslove za istinsku implementaciju svog ambicioznog globalnog infrastrukturnog plana.”
Vang Peng je također primijetio da bi SAD to mogle potkopati vršenjem diplomatskog pritiska na zemlje domaćine kako bi ih natjerale da raskinu sporazume o saradnji s Kinom; preuveličati negativan uticaj projekta "Pojas i put" na lokalno ekološko okruženje i vodne resurse... i razglasiti takozvano pitanje "zamke duga"
Povećanje kineskog duga među afričkim državama je nešto što je i Biden indirektno spomenuo u svojim izjavama u utorak, u pokušaju da SAD postavi kao pouzdanog partnera.
„Također smo nastojali da osiguramo da zemlje u razvoju ne moraju da biraju između otplate neodrživog duga i mogućnosti da ulažu u svoje ljude“, rekao je.
Ali, kao što je Biden takođe rekao, njegovo vrijeme ističe dok se priprema da napusti funkciju, za novoizabranog predsednika Donalda Trampa. Analitičari kažu da bi ovaj projekat mogao biti dobro prihvaćen od strane Trumpa, jer odgovara njegovom transakcijskom pristupu kontinentu i da se dopada jednom od najvećih Trumpovih pobornika, milijarderu Elonu Musku.
"Novac je ipak već namjenski", rekao je James Murphy sa Univerziteta Clark u Massachusettsu. “Nastavak projekta Lobito je pametna ideja – Trump ga ne mora posjedovati osim u smislu da mu to daje tačku za razgovor o našim strateškim/resursima vođenim interesima u Africi, posebno kao strategiju za nabavku minerala neophodnih za Elonove Tesle.”
Paris Huang je doprinijela ovom izvještaju.
Biden u Angoli, na prvom putovanju u Afriku kao predsjednik
Američki predsjednik Joe Biden primio je toplu dobrodošlicu u angolskoj predsjedničkoj palati ružičaste boje u utorak dok je bio u svojoj prvoj i gotovo sigurno posljednjoj posjeti afričkom kontinentu kao predsjednik.
Nakon šetnje crvenim tepihom, izvođenja državnih himni od strane vojnog orkestra, smotre trupa i pozdrava iz 21 puške, on i predsjednik Angole Joao Lourenco, obojica uz diplomate, prionuli su na posao.
„Veoma sam ponosan što sam prvi američki predsjednik koji je posetio Angolu, i duboko sam ponosan na sve što smo zajedno uradili da transformišemo naše partnerstvo do sada“, rekao je Biden Lourenku. „Toliko je toga pred nama, tako da mnogo toga možemo učiniti."
Glavna savjetnica njegove administracije za Afriku rekla je za Glas Amerike da Biden vidi Angolu kao "dokaz A" odnosa saradnje s Washingtonom.
"Mi, Sjedinjene Države, radimo sa Angolom na nekoliko zaista važnih stvari", rekla je Francis Brown, viši direktor za afrička pitanja u Vijeću za nacionalnu bezbjednost, govoreći ekskluzivno za Glas Amerike. “Jedan je jačanje mira i sigurnosti u istočnoj Demokratskoj Republici Kongo. Drugi su rastuće ekonomske mogućnosti u regionu. Treći je tehnološka i naučna saradnja.”
Biden nije spomenuo – barem javno – lošu evidenciju o ljudskim pravima u Angoli. Grupa za ljudska prava Amnesty International pokušala je sumirati situaciju.
"Amnesty je više puta dokumentirao prekomjernu i smrtonosnu silu za ometanje mirnih demonstracija", rekla je za VOA putem Zooma Kate Hixon, direktorica zagovaranja za Afriku u Amnesty International USA. “Ne samo da se u ovim demonstracijama koristi smrtonosna sila, nego porodice žrtava nemaju pristup pravdi. Također smo vidjeli nekoliko represivnih zakona koji su usvojeni od 2020. Od 2020. nezakonito je kritikovati predsjednika. Nedavno, ove godine, vidjeli smo usvojena dva zakona koji dodatno ugrožavaju pravo na slobodu izražavanja, slobodu okupljanja i medija.”
Angolske opozicione grupe rekle su lokalnim medijima da je Biden propustio "odličnu priliku" da sasluša grupe civilnog društva o njihovim zabrinutostima.
"Željeznički koridor Lobito... je jedina briga Bidenove posjete Angoli", rekao je Ernesto Mulato iz opozicione stranke UNITA.
Biden bi u srijedu trebao posjetiti lučki grad Lobito, gdje nova željeznička linija koju finansiraju SAD dovozi sirovine iz unutrašnjosti Afrike u ovu užurbanu luku.
Braown je za Glas Amerike rekla da predsjednik uvek privatno izražava zabrinutost oko ljudskih prava.
"On nikada ne bježi od razgovora o demokratiji i pitanjima ljudskih prava sa kolegama", rekla je ona za Glas Amerike. “I mislim da je to prilično u skladu s načinom svoje duge, duge karijere u javnoj službi.”
Kongres se vraća na završni čin prije nego što krene nova Trumpova era
Senat SAD-a predvođen Demokratama i Predstavnički dom pod Republikancima vraćaju se ove sedmice na obračun oko vladine potrošnje, pomoći u katastrofama i odbrambene politike prije nego što novoizabrani predsjednik Donald Trump uvede novu eru jednostranačke vladavine sljedećeg mjeseca.
Glavni izazov za zakonodavce u naredne tri sedmice je da izbjegnu predbožićno djelomično zatvaranje vlade sklapanjem dvostranačkog sporazuma o finansiranju federalnih agencija nakon 20. decembra, kada ističe trenutna mjera zabrane potrošnje.
Debata će uključivati skoro 100 milijardi dolara vrijedan zahtjev za hitnu pomoć u slučaju katastrofe od predsjednika Joea Bidena za područja jugoistoka SAD, pogođena uraganima Helene i Milton, i druge zajednice pogođene prirodnim katastrofama.
Kongres se također suočava s rokom 1. januara za podizanje gornje granice duga savezne vlade, iako zakonodavci i saradnici kažu da će vanredne mjere koje koristi Ministarstvo finansija vjerovatno odgoditi očekivani datum "X" za neizvršenje obaveza do 2025. godine.
Demokrate u Senatu, koji ulaze u svoje posljednje dane u većini, i neki republikanci nadaju se da će donijeti paket godišnjih zakona o potrošnji koji bi finansirali vladu do fiskalne 2025. godine, koja se završava 30. septembra, umjesto kratkoročnog nastavka rezolucija, ili "CR."
"Još uvijek se nadam da bismo mogli izbjeći CR", rekla je senatorka Susan Collins, najviša republikanka u Senatskom odboru za izdvajanja, prije nego što su zakonodavci napustili grad uoči američkog praznika Dana zahvalnosti.
Ali Trumpovi saveznici zalažu se za tromjesečni prekid za koji pristalice kažu da bi omogućio nadolazećem političkom trifektu njihove stranke da demontira trenutne demokratske inicijative potrošnje i političke prioritete na početku nove administracije.
„Učinili smo da je glasanje o paketu zakona o potrošnji bolno (pazite na Senat) ... sada moramo ukinuti praksu“, rekao je predstavnik Chip Roy, vodeći tvrdokorni konzervativac, na društvenim mrežama prošle sedmice.
Ne očekuje se da će Dom započeti ozbiljan rad na vladinom finansiranju do posljednje od tri sedmice zasjedanja, a predsjedavajući Mike Johnson je izrazio podršku rezoluciji koja će se nastaviti početkom sljedeće godine.
Ta strategija također predstavlja rizik za Johnsonovu tanku republikansku većinu od 220 prema 213, koja nije uspjela donijeti vlastitu partijsku mjeru zastoja u septembru i morala se oslanjati na glasove uglavnom demokrata kako bi usko izbjegla zatvaranje nekoliko sedmica prije izbora 5. novembra.
PRVIH 100 DANA
Ovaj put, republikanci imaju za cilj da pokažu veće jedinstvo prije sticanja pune kontrole nad finansiranjem fiskalne 2025. početkom sljedeće godine.
Ali pristup zaustavljanja također će oduzeti vrijeme i energiju iz Trumpove ambiciozne ambiciozne agende u prvih 100 dana o smanjenju poreza, deregulaciji energije i sigurnosti granica.
Republikanci u Predstavničkom domu sljedeće godine će imati sličnu tijesnu većinu i mogli bi vidjeti da se njihova granica greške smanji na jedno mjesto na nekoliko mjeseci, s odlaskom Matta Gaetza i još dvojice republikanaca koji bi se trebali pridružiti Trumpovoj administraciji.
100-dnevni plan Trumpovog prvog predsjedništva nasukao se 2017. zbog sličnog pitanja finansiranja, primoravši ga da povuče svoj kontroverzni plan za financiranje zida duž granice između SAD-a i Meksika kako bi izbjegao zatvaranje vlade tog aprila.
Ali republikanci vjeruju da ovaj put mogu donijeti Trumpovu agendu.
"Nema dnevne svjetlosti između njihovog dnevnog reda i onoga što oni zamišljaju i onoga što mi predviđamo za Dom", rekao je Johnson, koji je bio u bliskom kontaktu s Trumpom.
Trumpov tranzicijski tim nije odgovorio na zahtjev za komentar.
Strategija CR bi mogla pomoći Johnsonu da izbjegne dugotrajnu januarsku borbu oko govorništva koju su republikanci iskusili prije dvije godine, budući da se članovi krajnje desnice Kluba za slobodu Predstavničkog doma poput Roya žestoko protive paketu potrošnje.
Tvrdolinijski republikanci bili su ljuti zbog Johnsonove spremnosti da radi s liderom demokratske većine u Senatu Chuckom Schumerom na potrošnji u prošlosti.
Najviši zakonodavci tek treba da kažu kako namjeravaju riješiti zahtjev Bidena za hitnu pomoć u slučaju katastrofe.
Šef administracije za mala preduzeća nedavno je svjedočio Kongresu da je agencijin program hitnih zajmova za vlasnike kuća, iznajmljivače i preduzeća ostao bez novca u oktobru, ostavljajući više od 60.000 podnosilaca zahtjeva za kredit da čekaju pomoć.
"Ljudi očajnički traže odgovore, pomoć i nadu, i traže od Kongresa za akciju", rekla je senatorica Patty Murray, demokratska predsjednica Senatskog komiteta za izdvajanja, "Svaki dan koji ne djelujemo, troškovi rastu."
Pomoćnici su rekli da će paket pomoći u slučaju katastrofe vjerovatno biti priložen CR-u.
Ali prvi cilj Kongresa ovog mjeseca vjerovatno će biti usvajanje Zakona o nacionalnoj odbrani, ili NDAA, godišnjeg zakona koji utvrđuje politiku za Ministarstvo odbrane, prema savjetnicima u Kongresu. Prema saradnicima, glasanje bi moglo doći već sljedeće sedmice.
Biden pomilovao sina Huntera za oružje i poreske prekršaje
Američki predsjednik Joe Biden pomilovao je svog sina Huntera, koji se ovog mjeseca suočio s kaznom zbog prekršaja u vezi s oružjem i porezima, a mogao je biti u zatvoru godinama.
Bajden je mjesecima obećavao da neće pomilovati svog 54-godišnjeg sina, advokata koji je godinama bio uhvaćen u ovisnost o kokainu dok mu je život izmakao kontroli.
“Optužbe u njegovim slučajevima nastale su tek nakon što ih je nekoliko mojih političkih protivnika u Kongresu potaknulo da me napadnu i usprotive mom izboru”, rekao je Biden.
Hunter Biden je u junu osuđen za tri krivična djela zbog kupovine oružja 2018. Tužioci su rekli da je na federalnom obrascu lažno tvrdio da ne koristi drogu ili da nije zavisnik o njoj.
On je takođe priznao krivicu u slučaju u kojem je optužen da nije platio najmanje 1,4 miliona dolara poreza.
Predsjednikovom akcijom u nedjelju pomilovan je u oba slučaja, kao i svaki prekršaj koji je "počinio ili je možda počinio ili učestvovao" u periodu od 1. januara 2014. do 1. januara 2024. godine.
„Priznao sam i preuzeo odgovornost za svoje greške tokom najmračnijih dana moje zavisnosti – greške koje su iskorištene da javno ponize i osramote mene i moju porodicu zbog političkih razloga“, rekao je Hunter Biden u izjavi.
Predsjednik Biden je u svojoj izjavi rekao da se nada da će “Amerikanci razumjeti zašto bi otac i predsjednik došao do ove odluke”.
“Cijelu svoju karijeru slijedio sam jednostavan princip: samo reci američkom narodu istinu. Oni će biti pošteni. Evo istine: vjerujem u pravosudni sistem, ali kako sam se borio s ovim, također vjerujem da je sirova politika zarazila ovaj proces i da je dovela do neostvarenja pravde – i kada sam donio ovu odluku ovog vikenda, nije bilo smisla u daljem odlaganju”, rekao je Biden.
Novoizabrani predsjednik Donald Trump kritizirao je taj potez, nazvavši ga "zloupotrebom i pogreškom pravde".
Trump je, u kasnim fazama svog prvog mandata, pomilovao Charlesa Kushnera, oca njegovog zeta Jarreda Kushnera. Druga Trumpova pomilovanja uključuju njegovog bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, bivšeg menadžera kampanje Paula Manaforta, bivšeg glavnog stratega Stevea Bannona i pomoćnika u kampanji Georgea Papadopoulosa.
Neke informacije za ovu priču dali su The Associated Press i Reuters.
