"Možemo biti ponosni što smo posadili ovu mladicu, koja bi jednog dana mogla izrasti u moćno drvo mira", rekao je sovjetski lider Mihail Gorbačov američkom predsjedniku Ronaldu Reaganu u decembru 1987. dok su se složili da demontiraju suparničke sisteme prema sporazumu koji je ukinuo sve zemlje -bazirano nuklearno i konvencionalno oružje kratkog i srednjeg dometa (INF) - ono s dometom između 500 km i 5.500 km.
Mladica je preživjela do 2019. kada je Donald Trump, tadašnji predsjednik SAD-a, napustio sporazum, navodeći navodna kršenja koja je Rusija negirala. Ali rizične implikacije potpunog raspada pakta postaju potpuno očigledne tek sada, pošto su obje strane postavile svoje planove za nova raspoređivanja.
Predsjednik Vladimir Putin je 28. juna javno rekao da će Rusija nastaviti proizvodnju kopnenih raketa kratkog i srednjeg dometa - nešto što Zapad ionako sumnja da već radi - i donijeti odluke o tome gdje će ih postaviti ako bude potrebno. Stručnjaci za sigurnost pretpostavljaju da će ove rakete, kao i većina ruskih sistema, biti sposobne da nose konvencionalne ili nuklearne bojeve glave.
Sjedinjene Države su 10. jula saopćile da će od 2026. godine u Njemačkoj početi raspoređivanje oružja koje će uključivati SM-6 i Tomahawke, koji su ranije bili uglavnom postavljeni na brodove, i nove hipersonične rakete. Ovo su konvencionalni sistemi, ali neki bi, teoretski, mogli biti opremljeni i nuklearnim vrhovima, a sigurnosni stručnjaci kažu da bi rusko planiranje moralo omogućiti tu mogućnost.
Odluke donesene u pozadini akutnih tenzija oko ruskog rata u Ukrajini i onoga što Zapad vidi kao prijetnju nuklearnom retorikom Putina, dodaju ionako složenu lepezu prijetnji za obje strane. Oni također čine dio šire INF utrke u naoružanju s Kinom.
"Realnost je da i Rusija i Sjedinjene Države poduzimaju korake za koje vjeruju da poboljšavaju njihovu sigurnost, bez obzira na to da li to dolazi na štetu drugih", rekao je Jon Wolfsthal, direktor globalnog rizika u Federaciji američkih naučnika.
"I kao rezultat, svaki potez koji Sjedinjene Države ili Rusija učine vrši pritisak na protivnika da odgovori na neki način, politički ili vojni. To je definicija trke u naoružanju", rekao je Wolfsthal, bivši američki zvaničnik za kontrolu naoružanja u telefonskom intervjuu.
SCENARIJI KONFRONTACIJE
Andrey Baklitskiy, viši istraživač na Institutu Ujedinjenih naroda za istraživanje razoružanja, rekao je da je planirano raspoređivanje stvorilo "više scenarija za direktnu vojnu konfrontaciju između Rusije i zemalja NATO-a" za koje se sve strane moraju pripremiti.
Hipotetički, rekao je, to bi moglo uključivati eventualne mogućnosti kao što je ruski napad na poljsku bazu u kojoj je skladišteno zapadno oružje za Ukrajinu, ili američki napad na ruski radar ili komandno-kontrolno mjesto.
Rekao je da svaka strana već ima sposobnost da izvede takve napade koristeći rakete iz morskog ili zračnog lansiranja, ali bi im dodavanje kopnenog oružja dalo više mogućnosti da izvedu napad i izdrže odgovor neprijatelja.
Rizik je, kažu stručnjaci, da to podstiče ionako visoke tenzije i podstiče dalju spiralu eskalacije.
Wolfsthal je rekao da planirano raspoređivanje SAD-a u Njemačkoj vidi kao signal uvjeravanja evropskim saveznicima, a ne kao korak koji daje značajnu vojnu prednost.
"Moja jedina briga u vezi sa raspoređivanjem ovih sistema je da oni možda neće stvarno povećati našu vojnu sposobnost, ali gotovo sigurno povećavaju rizik da bi kriza mogla da se ubrza i izmakne kontroli", rekao je.
Ulrich Kuehn, specijalista za kontrolu naoružanja na Institutu za istraživanje mira i sigurnosnu politiku u Hamburgu, rekao je u telefonskom intervjuu: „Iz ruske perspektive, ako ovu vrstu oružja rasporedite u Evropi, ono može stvoriti strateške (prijetnje) efekte - u ruske komandne centre, u političke centre u Rusiji, na aerodrome, uzletišta na kojima su postavljeni ruski strateški bombarderi."
Rusija bi mogla odgovoriti, rekao je, raspoređivanjem više strateških projektila koji upućuju na kontinentalni dio Sjedinjenih Država.
KAKO BI KINA REAGOVALA?
Svako raspoređivanje ruskih i američkih raketa srednjeg dometa također bi moglo potaknuti dalje jačanje Kine, koja nije bila vezana sovjetsko-američkim sporazumom iz 1987. sporazuma i tako je bila slobodna da poveća svoj vlastiti INF arsenal.
Ministarstvo obrane SAD-a je u izvještaju Kongresu iz 2023. godine navelo da kineske raketne snage imaju 2.300 projektila s dometom između 300 km i 3.000 km, te još 500 koje mogu putovati između 3.000 km i 5.500 km.
Zabrinutost za kineske rakete bila je važan faktor iza Trumpove odluke da napusti sporazum s Rusijom, a SAD su već poduzele početni korak ka postavljanju vlastitog oružja srednjeg dometa u savezničke zemlje u Aziji.
U aprilu je izvršila svoje prvo raspoređivanje u inostranstvu ranije zabranjenih raketa za kopneno lansiranje kada je učestvovala u dvonedeljnoj vojnoj vježbi na Filipinima.
"Ovo neće biti dvostranačka utrka u naoružanju između Rusije i Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, već će biti mnogo složenija", rekao je Kuehn, s potencijalom da uključi Kinu i druge saveznike SAD-a u Aziji, kao što su Južna Koreja i Japan.
Sva tri stručnjaka kažu da su šanse da Rusija i Sjedinjene Države postignu prodoran sporazum o kontroli naoružanja, kakav su Regan i Gorbačov postigli 1980-ih, male.
„Čak i kada bi se Rusija i Sjedinjene Države potpuno složile da 'cijela ova stvar nikome ne pomaže, vratimo se na INF sporazum' ili bilo šta drugo, SAD to ne bi mogle učiniti zbog Kine, jer im je to zaista potrebno, sistemi koji odgovaraju kineskim mogućnostima“, rekao je Baklitskiy.
Vjerovatnoća je, dodao je, bila da ćemo "samo nastaviti da gomilamo te sisteme i ciljamo ih jedni na druge. Tako da ne izgleda kao da nas čeka lijepo vrijeme."
