Iako spoljna politika nije imala odlučujući uticaj na ishod nedavnih predsjedničkih izbora, rezultat glasanja bi mogao da utječe na fokus američke diplomatije u odnosu na rat u Ukrajini, sukob na Bliskom istoku i nadmetanje sa Kinom.
Ne bi trebalo očekivati ni da Zapadni Balkan bude visoko na listi prioriteta nove administracije, ocjenjuju stručnjaci sa kojima je razgovarao Glas Amerike, ali naglašavaju da bi upravo uticaj koji Kina, rat u Ukrajini i Rusija, imaju na Balkan mogli da oblikuju politiku SAD prema regionu.
Kina
Dalibor Rohač iz washingtonskog konzervativnog Instituta American Enterprise" (AEI) ocjenjuje da će svojevrstan kinesko-ruski savez koji se već godinama nameće kao alternativa Zapadu na Balkanu, biti politički i ekonomski izazov za novu američku administraciju. Kina je tokom prethodnih 10 godina uložila velike količine novca kroz projekte u inicijativi Pojas i put.
"Ako pogledate činjenicu da je luka Pirej u kineskom vlasništvu, postoji ozbiljan pokušaj da se dublje povežu sa tržištima u EU, a to uključuje svojevrsne projekte infrastrukturnog povezivanja širom Zapadnog Balkana", kaže Rohač za Glas Amerike.
Kina je u Srbiji uložila milijarde dolara u investicije i kredite, posebno u rudarstvo i infrastrukturu. Dvije zemlje potpisale su sporazum o strateškom partnerstvu 2016. godine i sporazum o slobodnoj trgovini prošle godine, dok su tokom posjete kineskog predsjednika Xi Jinpinga Beogradu u maju potpisali izjavu o zajedničkoj budućnosti.
Ruski uticaj u Srbiji i na Balkanu se ogledao kroz gasne sporazume, ali i otvaranje predstavništava medija bliskih Kremlju.
"Moguće je da ako budemo imali konvencionalnije republikansko osoblje u sljedećoj administraciji, da će oni dobro pogledati ove projekte i učešće zemalja kao što je Srbija u projektu Pojas i put. Možda će postavljati teška pitanja, koja nisu zaista postavljana tokom Bidenove administracije", navodi Rohač.
Kineska inicijativa Pojas i put pokrenuta je 2013. godine - to je veliki infrastrukturni projekat pod vodstvom Pekinga, proteže se širom svijeta, a kritičari ga vide kao instrument za ekspanziju kineske moći. Srbija je bila jedna od 28 zemalja osnivača te inicijative.
Među državama koje su se odmah priključile je bila i Crna Gora, a od 2006. do 2023. Kina je direktno investirala oko 89 miliona eura u tu zemlju, prema podacima lokalne privredne komore. Ipak, nije sve ostalo na ekonomiji, jer prema istraživanju američkog Međunarodnog republikanskog instituta (IRI), Kina i Rusija u Crnoj Gori koriste duboke podjele u stanovništvu i medijima da bi promovisale svoje agende, a preko propagande "koju šire prosrpski/proruski/provladini mediji" ističu kinesko-rusku alijansu kao superiorniju alternativu liberalnom svjetskom poretku.
Odnos prema Kini i ekspanziji njenog globalnog uticaja do sada je bio jedna od rijetkih tačaka koja je ujedinjavala republikance i demokrate.
Prema mišljenju Andrewa Hydea iz washngtonskog Stimson centra, SAD bi trebalo da obrate više pažnje na širenje kineskog utjecaja u Srbiji.
"Prije svega, u smislu dopuštanja veće uloge Kine u ekonomiji od one koje bi EU i SAD voleli da vide. Očekujem nastavak pritiska, nešto će biti vođeno strateškim ciljevima, a nešto američkim biznisom i osjećajem da Kinezi rizikuju da nas izguraju iz regiona", smatra Hyde.
Prema podacima iz istraživanja instituta American Enterprise, tokom 2021. godine Srbija se u Kini zadužila za 7,19 milijardi dolara i još za 1,91 milijardu u 2022. godini. Prethodno, pokušaj poslovne saradnje srpskog Telekoma i kineskog Huaweija u oblasti 5G tehnologije spriječila je 2020. prva administracija predsjednika Trumpa, zbog čega se Srbija tada okrenula Ericsonu i Nokiji.
"Kinezi na neki način vole manje proevropske ili manje prozapadne vlade. I zato pridaju mnogo pažnje Srbiji na Zapadnom Balkanu. Siguran sam da će biti (američke) retorike protiv inicijative Pojas i put. Ako želimo da se takmičimo sa Kinezima, treba da sami finansiramo te projekte", kaže za Glas Amerike Robert Hamilton iz Instituta za istraživanje međunarodne politike iz Philadelphije.
On navodi da je problem što niko neće, poput Kine, potrošiti toliko novca kao Kina u oblastima kao što su Zapadni Balkan, Centralna Azija ili Južni Kavkaz.
"Osim ako Trumpova administracija ne napravi značajan pomak u našoj spoljnoj politici, u našoj ekonomskoj pomoći, nećemo trošiti novac kao Kinezi. I tako je za zemlje poput Srbije izbor da uzmu kineski novac i projekte, koji pomažu u izgradnji infrastrukture i opipljivih stvari koje ljudi koriste", navodi Hamilton i dodaje da u takvim zemljama "ne postoji strah od Kine".
Kritičari širenja kineskih investicija i uticaja u Srbiji i na Zapadnom Balkanu navode da, pored visokih kamatnih stopa za kredite kojima se projekti finansiraju, kompanije koje dolaze iz ove zemlje često ne poštuju prava radnika, kao i da imaju niske ekološke kriterijume.
Hamilton navodi da bi upravo ovaj aspekt mogao da bude "linija" po kojoj bi nova američka administracija mogla da se suprostavi uticaju azijske sile.
"Radne prakse i standardi su ponekad nepravedni prema radnicima. Moramo da govorimo o ekološkoj šteti i korupciji jer znamo da Pojas i put obiluje korupcijom, kao i mogućnostima da elite u ovim zemljama izvlače novac. I to je ono što brine ljude u mjestima kao što su Srbija, Kenija ili Kazahstan. Ako ćemo da kritikujemo, trebalo bi na toj osnovi, jer su to legitimne kritike".
Rusija
Druga velika spoljnopolitička tema koja bi mogla da utječe na odnos SAD prema Zapadnom Balkanu jeste Rusija, u kontekstu rata u Ukrajini i uticaja Moskve u regionu.
Tokom kampanje, Trump je govorio da bi u slučaju njegove pobede, rat u Ukrajini, koji traje od 2022, mogao da bude okončan za jedan dan. Kritičari su ga često napadali zbog navodne naklonosti i iskazanom "razumijevanju" prema Vladimirom Putinom, dok je on odgovarao tvrdnjama da je Bidenova administracija odgovorna što je Ukrajina uopšte došla u poziciju da bude meta ruske invazije. Kongres je odobrio pomoć Ukrajini, mada su razlike među republikancima i demokratama u odnosu na to kako i koliko SAD treba da pomažu Kijevu značajne.
Trump je najavio da će pokušati da uvede dvije strane u pregovore i zaustavi rat, ali analitičari upozoravaju da se velike promjene u američkoj spoljnoj politici vjerovatno neće desiti preko noći.
"Američka spoljna politika nije gliser. To je tanker za naftu ili nosač aviona. Ako želite da upotrebite tu metaforu, to je 98.000 tona. Ne mijenja se preko noći. To je ogromna birokratija nacionalne bezbjednosti i spoljne politike koja generalno sprovodi politiku u kontinuitetu", objašnjava Hamilton.
Balkan je bio uz Ukrajinu tokom prethodne dvije i po godine, a i Srbija je više puta glasala za rezolucije Ujedinjenih nacija kojima se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu. Srbija je, prema pisanju Financial Timesa, indirektno, preko drugih zemalja, od početka rata u Ukrajini u tu zemlju izvezla municiju u vrijednosti od 800 miliona eura.
Predsjednik Srbije je potvrdio da je informacija o vrijednosti municije uglavnom tačna, da se odnosi na period od dvije do tri godine i da Srbija tu prodaju vidi kao poslovnu priliku.
Srbija je ipak ostala jedina evropska država koja nije uvela sankcije Moskvi što su od nje zahtijevale i Evropska unija i Amerika. Bidenova administracija nije vršila preveliki pritisak na Beograd da uvede sankcije, pa nije za očekivati da će nova administracija da promijeni pristup, kažu sagovornici Glasa Amerike.
"Nemam razloga da vjerujem da će doći do pritiska Trumpove administracije na Srbiju da uvede sankcije Rusiji. Očekujem napor da se rat okonča. Poslije toga bi, pretpostavljam, uslijedila neka vrsta normalizacije odnosa SAD i Rusije, a možda čak i između nekih evropskih zemalja", kaže Dalibor Rohač.
Iako Trump nije još objelodanio detalje vlastitog plana za završetak rata u Ukrajini, američki mediji, pozivajući se na izvore bliske novoizabranom predsjedniku, navode opciju "zamrzavanja konflikta" na postojećim pozicijama.
"Zamrzavanjem sukoba, Rusiji bi bilo dozvoljeno da zadrži teritoriju koju je trenutno zauzela, oko 20 odsto Ukrajine. Ukrajina bi morala da odustane od napora da se pridruži NATO-u, što je ključna komponenta plana pobjede Zelenskog. A po toj logici, Ukrajina bi zadržala dijelove Kurska zamrzavanjem sukoba duž sadašnje demarkacije, koje je zauzela u augustu u iznenadnom upadu (oko 1.300 kvadratnih kilometara) i od tada se bori sa Rusijom oko te teritorije", naveo je magazin Newsweek u nedavnoj analizi odnosa nove administracije prema ratu u Ukrajini.
Dalibor Rohač dodaje da bi kraj sukoba mogao da bude praćen nastojanjem da se izvuče ekonomska korist od jeftine ruske energije i investicionih veza sa Rusijom.
Krajem novembra, odlazeća administracija je dala "zeleno svjetlo" Ukrajini da raketama dugog dometa gađa ciljeve u Ukrajini, a Rusija je odmah odgovorila upotrebom balističkih projektila.
"Izabrani predsjednik Trump je rekao da je veoma zainteresovan za rad na mirovnom sporazumu o Ukrajini. I mislim da bi nešto od toga podrazumijevalo da SAD smanje dio pritiska. Ne mislim ni da će biti većeg pritiska konkretno na Srbiju. Pritisak na Evropu uopšte, u smislu odnosa sa Rusijom, biće diktiran nekom vrstom strateških ciljeva SAD u budućnosti", kaže Andrew Hyde.
Za mnoge stručnjake, odnos nove administracije prema Rusiji je isprepletan sa stavom Trumpa prema NATO alijansi i tome koliko će ostale zemlje biti spremne da ulože novca za odbranu, između ostalog i od opasnosti sa istoka.
"Mislim da ćemo vidjeti manje usredsređivanja na proširenje NATO-a, da se uključe zemlje poput Bosne i Hercegovine na Zapadnom Balkanu. Vjerovatno će biti manje pritiska iz Bijele kuće da se NATO proširi ili da preuzme aktivniju ulogu na Zapadnom Balkanu", navodi Hamilton iza kojeg je 30 godina vojne karijere u američkoj vojsci u bazama u više evropskih zemalja.
Dijalog
Predstavnici Trumpove administracije u prvom mandatu aktivno su radili na normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, a u septembru 2020. potpisali su Washingtonski sporazum.
U vrijeme Bidenove administracije dijalog je nastavljen, ali su rasle i napetosti, a normalizacija odnosa još nije postignuta. Postavlja se pitanje, u svjetlu važnijih geopolitičkih sukoba, koliko će se SAD sada opet posvetiti ovom pitanju.
"Mislim da će to biti, u izvjesnoj mjeri skoro na preventivan ili odbrambeni način, jer očigledno nijedna američka administracija ne želi da se tamo razbukta bilo kakav sukob", navodi Hyde.
Ipak, on očekuje da bude manje smjernica iz SAD, kao i da će se dalje tražiti da Evropska unija preuzme vodeću ulogu.
"Dakle, obratiće pažnju na to, ali očekujem manje direktnog uključivanja, a više pukog obraćanja pažnje na ono što se tamo dešava", dodaje Hyde.
Prva Trumpova administracija je pokušala da stavljanjem ekonomije u centar pažnje dijaloga dođe do dogovora, u uvjerenju da će poboljšanje ekonomske situacije i životnog standarda olakšati kasnije postizanje političkih rešenja. Ali svaki budući uspjeh na ovom polju, pored Washingtona, zavisi i od lokalnih aktera, podvlači Dalibor Rohač.
"Oni na neki način vide da bi Amerika mogla da igra manju ulogu u Evropi. Mislim će u tom slučaju biti znatno manje sklonosti kod onih kao što je Vučić da slušaju Washington. Tako da bih bio skeptičan da ćemo vidjeti značajne konstruktivne pomake u međunarodnom poretku koji preovladava na Zapadnom Balkanu", ocjenjuje Rohač.
Sljedeća runda dijaloga održaće se u decembru u Briselu, mjesec i više dana prije Trumpove inauguracije 20. januara. Za Roberta Hamiltona, pitanje odnosa Beograda i Prištine može da se nađe na radaru Washingtona samo "ako se tamo nešto loše desi".
"U posljednje vrijeme to je bilo pitanje koje najviše destabilizuje Zapadni Balkan - konfrontacija Kosova i Srbije. Nadam se da će Trumpova administracija uložiti neke napore da pokuša da ublaži tu situaciju, shvatajući da je posljednje što nam treba još jedna kriza u Evropi", zaključio je Hamilton.
