Linkovi

Ženska strana

Hodžić: Žene žrtve rata mijenjaju BiH

Iz perspektive žena koje su preživjele rat, a koje su uspjele da se izdignu iznad svojih teških iskustava...

Izložba "Mir sa ženskim licem" govori iz perspektive žena koje su preživjele rat, a koje su uspjele da se izdignu iznad teških iskustava.

U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine otvorena je izložba „Mir sa ženskim licem“. Riječ je o izložbi koja je rezultat saradnje i nastojanja ženskog mirovnog pokreta Mir sa ženskim licem i foruma Civilna mirovna služba da u procese suočavanja sa prošlošću i izgradnje mira u BiH integrišu žensku perspektivu i predstave žensku stranu priče o preživljavanju i u prevazilaženju posljedica rata.

Kustosica izložbe Elma Hodžić za Radio Slobodna Evropa da izložba govori iz perspektive žena koje su preživjele rat, a koje su uspjele da se izdignu iznad svojih teških iskustava i da naprave promjene u društvu BiH.

Upravo njihovo jedinstveno životno iskustvo može biti nekakav okidač promjena u vremenu koje je pred nama.

„Te promjene su nam izuzetno važne i njihov život nam objašnjava da mogu poslužiti kao inspiracija u izgradnji bolje budućnosti. Ova izložba je u skladu sa politikom Historijskog muzeja BiH, da ne govorimo samo iz nekakvog visokog diskursa, već da otvaramo Muzej prema pričama običnih ljudi, građanki i građana BiH. Smatram da, upravo to njihovo jedinstveno životno iskustvo može biti nekakav okidač promjena u vremenu koje je pred nama“.

RSE: Šta je to tačno predstavljeno na izložbi, odnosno, kako je ona koncipirana?

Hodžić: Izložba je sačinjena od dvadeset priča koje govore o ženama koje žive na teritoriji čitave BiH. To je izložba o ženama različitih nacionalnosti, različitih vjeroispovijesti. Žene su imale različite uloge za vrijeme rata. Kroz izložbu predstavljamo priče silovanih žena, žena koje su bile izbjeglice, žena koje su izgubile djecu, koje su bile raseljena lica za vrijeme rata, a koje su uspjele da se vrate u svoje prijeratne domove, da se bore za pravdu, da se druže i komuniciraju sa onom drugom stranom i da otvaraju mogućnosti komunikacije i danas.

RSE: Na koji način se pravio odabir koje to žene mogu predstaviti - Mir sa ženskim licem?

Hodžić: Organizator izložbe je inicijativa pod nazivom Mir sa ženskim licem, foruma ZFD i Historijskog muzeja BiH. Napravljena je jedinstvena mreža sačinjena od ženskih organizacija, tako da su žene u stvari predlagale jedna drugu. Mi smo za početak napravili samo prvu fazu našeg budućeg istraživanja koje je sačinjeno od dvadeset priča, ali smo željeli da uspostavimo osnovu i da dalje razmišljamo o tome koje žene mogu ući u ono što pokušavamo da predstavimo i u budućnosti.

Elma Hodžić
Elma Hodžić

RSE: Koliko po vašem mišljenju ovakve i slične izložbe ili dešavanja mogu doprinijeti pravdi, pomirenju?

Hodžić: Ova izložba je važna zato što ona govori o individualnosti. Ona govori o tome koliko možemo da biramo stranu na kojoj želimo da budemo. Ove žene na neki način njeguju univerzalne ljudske vrijednosti. One su odabrale da se bore za pravdu i za istinu. To su žene koje su, između ostalog, pokušavale da dođu do vlastite istine, ali i da pomognu svima onima koji tragaju za svojim voljenim, za porodicama koje su izgubili. One su zapravo pomagale da se obnavljaju poslijeratni domovi. Dakle, žene koje su imale hrabrosti da dignu glas i da kažu da se može drugačije.

RSE: Među ženama koje su predstavljene na ovoj izložbi su i neke poznate žene za društvo BiH. Među njima recimo i Štefica Galić. Koliko izložba ima žena koje jesu poznate, ali i onih manje poznatih o kojima ovo društvo ne zna i nije do sada govorilo?

Hodžić: Vjerujem da je većina žena koje su predstavljene na ovoj izložbi poznate u nekim svojim mikro zajednicama. One djeluju unutar udruženja koje su osnovale, djeluju kao aktivistkinje. Mislim da na globalnom planu njihove priče još uvijek nisu dovoljno glasne. Mi smo zapravo željeli da im kroz ovu izložbu damo glas zato što taj njihov glas može postati inspiracija za sve druge žene i za sve druge članove društva BiH.

RSE: Pomenuli ste da se Historijski muzej BiH inače vrlo često uključuje u ovakve i slične akcije. Koliko je to važno?

Hodžić: Historijski muzej BiH u nekoliko posljednjih godina aktivno radi na polju suočavanja sa prošlošću jer smatramo da je potrebno otvoriti još uvijek neke druge perspektive i koristiti muzejski prostor i potencijal Muzeja da se obnavlja društvo. Historijski muzej BiH je pomalo atipičan, on je društveno aktivan, društveno angažiran muzej, koji radi na društvenim procesima i vrlo intenzivno se u njih uključuje. Muzej prosto ne smije biti pasivno mjesto i ne smije biti mjesto koje se isključivo bavi prošlošću, već se mora uključivati i u druge aspekte i sfere života.

RSE: Koliko su građani Sarajeva, ali i cijele BiH, zainteresovani za ovakve izložbe i dešavanja u Historijskom muzeju kojih je u posljednju godinu bilo jako mnogo?

Hodžić: Mi se zaista trudimo da razmišljamo o budućoj muzejskoj publici i da Muzej konstantno otvaramo za nove sadržaje i za nove priče. Izuzetno nam je važno da se svi u Muzeju osjećaju dobrodošlima. Ja sam autorica izložbe i bilo mi je izuzetno važno da kroz ovu izložbu bude prisutan glas različitosti. Poruke koje smo se potrudili da izaberemo kao važne smatramo da nam zaista mogu pomoći da o njima još dublje promišljamo i da vidimo na koji način se i Muzej kao institucija može transformisati i graditi bolje sutra.

RSE: Na žalost, u BiH je vrlo malo podrške i muzejima i kulturi uopšte. Kako Historijski muzej uspijeva da izađe iz svih tih problema koji su još od kraja rata prisutni?

Hodžić: Historijski muzej BiH je dobio podršku građanki i građana BiH. Prije svega, uključenost zajednice nam daje vjetar u leđa. Između ostalog, Muzej radi na umrežavanju, ne samo sa lokalnim organizacijama, već i sa internacionalnim, regionalnim organizacijama. Kroz različite projekte uspijevamo osigurati nekakvu primarnu egzistenciju. Naravno, problema je mnogo, izazova je mnogo, ali isto tako vjerujemo da otvorenošću prema društvu i jačanjem veza sa zajednicom Muzej jedino može opstati.

RSE: Historijski muzej BiH je jedna od institucija kulture na državnom nivou čije finansiranje još uvijek nije riješeno, ali vi ste uspjeli, čini mi se, da se uvežete i sa NGO sektorom i da na taj način pokušate da stalno imate neke izložbe, postavke, dešavanja u Muzeju. Koliko je to značajno?

Hodžić: U ovome trenutku u situaciji u kakvoj djeluje Historijski muzej BiH, umrežavanje je izuzetno važan proces. Isto tako, Muzej je uvijek otvoren i trudimo se da, koliko je to moguće, uključimo zajednicu u sve muzejske priče. Vrlo često organiziramo mogućnost da se građani uključuju u odabir programskih aktivnosti unutar Muzeja, dakle, da budu aktivni konzumenti muzeja, a ne samo pasivni recipijenti.

RSE: Šta znači ta praktična interakcija između građana i Muzeja?

Interakcija između Muzeja i građana se ogleda u svim muzejskim funkcijama.

Hodžić: Interakcija između Muzeja i građana se zapravo ogleda u svim muzejskim funkcijama. Muzej treba da prikuplja predmete, da vrši selekciju priča koje ćemo čuvati za budućnost. Muzej te priče treba da prezentira. Mi se zaista trudimo da građani budu uključeni u sve muzejske funkcije, u sve aspekte muzejskog rada. Otvoreni smo za nove predmete koji u stvari dolaze u muzejske kolekcije posredstvom građana. Svakodnevno prikupljamo predmete koje donose naše sugrađanke i sugrađani i koje od njihovog individualnog iskustva postaju kolektivne priče. To nije nimalo naivan i nimalo jednostavan proces. Unutar muzejske institucije oni dobijaju neke nove dimenzije i otvaraju nam nove mogućnosti za rad. Potom, kada je u pitanju prezentacija kulturno historijskog naslijeđa, isto tako se trudimo da budemo interaktivni, da uvijek pitamo za mišljenje naše posjetitelje. Pitamo ih šta očekuju od Muzeja i taj glas bude uvažen.

RSE: Jedna od postavki u Historijskom muzeju je i ona koja govori o opkoljenom Sarajevu. Koliko su vam građani konkretno u toj postavci pomogli?

Hodžić: To je postavka koju rado ističemo, koju su kreirali kustosi muzeja i građani i građanke. Ideja je bila da pozovemo javnost da podijeli svoja iskustva sa muzejskim timom i da ta iskustva pretvorimo u muzejsku priču. Svi eksponati koji su predstavljeni na našoj izložbi su u stvari pokloni i donacije i pomoć građana i građanki BiH. Mi se trudimo da u ono što govorimo o ratu uvijek involviramo i perspektivu građana, onih koji su preživjeli rat. Ta njihova iskustva u stvari igraju izuzetno važnu ulogu. Svaki muzejski predmet koji se nalazi u kolekciji Opkoljeno Sarajevo nije samo muzejski predmet koji je pod reflektorima. Mnogo je više od toga, to je u stvari priča.​

See all News Updates of the Day

Annie Griffiths, fotografkinja National Geographica: Fokusirana sam na priče u kojima su žene pronašle rješenja

Annie Griffiths, fotografkinja National Geographica: Fokusirana sam na priče u kojima su žene pronašle rješenja
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:58 0:00

Žene u plavom: Film o stvarnosti crnih policajki

Žene u plavom: Film o stvarnosti crnih policajki
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:04 0:00

Prva pilotkinja Afromerikanka u američkoj mornarici

Poručnica Madeline Swegle prva je Afroamerikanka pilotkinja taktičkog aviona (Foto: Mornarica SAD)

Mornarica SAD je saopštila da ima svoju prvu Afroamerikanku pilotkinju borbenog aviona.

Mornarička vazduhoplovna trenažna komanda na Twitteeru je objavila je da je poručnica Madeline Swegle mornarička "prva crna žena - pilotkinja (taktičkog aviona)".

Diplomirala 2017. godine, ona je nedavno okončala svoj trening na taktičkim avionima i osvojila svoje obilježje "Zlatna krila".

Na sajtu military.com kaže se da je istraživanje koje je sprovedeno 2018. godine na osnovu podataka koje je obezbjedila mornarica, pokazalo da Afroamerikanke čine samo 1,9 odsto ukupnog broja pilota.

Swegle je dodijeljena Redhawks trenažnom 21. eskadronu u Kingsvilleu, Texas.

Košarkašica Indira Kaljo: Kako smo se izborile za hidžab u FIBA-i

Košarkašica Indira Kaljo: Izborile smo se za hidžab u FIBA-i
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:43 0:00

Njena životna priča služi kao jedan od primjera da "djevojka sve može" u dokumentarnoj seriji koja uskoro treba početi sa snimanjem u SAD.

Prije tri godine Indira Kaljo izborila se, s nekoliko drugih sportašica i aktivistica i aktivista, za hidžab u Međunarodnoj košarkaškoj federaciji (FIBA), a sad i njena životna priča služi kao jedan od primjera da "djevojka sve može" u dokumentarnoj seriji koja uskoro treba početi sa snimanjem u Sjedinjenim Američkim Državama.

U rodni grad Sarajevo tokom maja i juna došla je iz SAD-a na odmor, ali i poslovno, s obzirom na to da upravlja udruženjem Global Aktivne koja za cilj ima osnaživanje djevojčica i žena, u sportu i općenito.

Bosnu i Hercegovinu napustila je početkom rata 1992. i nakon kratkog boravka u Njemačkoj, s porodicom, kao šestogodišnjakinja, izbjegla u Kaliforniju u SAD-u. U intervjuu za RSE ispričala je da je košarka iako druga sportska ljubav, ipak najveća.

"Mama je nekako odmah htjela da živimo 'američki' i upisala me na softball, košarku, plivanje… nekako američke sportove, tako je ona to vidjela. Ja sam bila bolja u plivanju, nego u košarci, ali mamina bolest i smrt su me u tome omeli. Košarka mi je upravo bila izazov jer nisam bila toliko dobra na početku, htjela sam da budem bolja i bolja i bolja", prisjetila se Indira.

Uspješno igranje omogućilo joj je stipendiju za fakultet i igranje za univerzitetski tim.

"Htjela sam igrati na WNBA (Ženska nacionalna košarkaška asocijacija SAD-a), ali na posljednjoj godini fakulteta sam se jako povrijedila i rezultati su mi bili nešto lošiji nego ranije, a potrebno je da je upravo ta 4. godina najbolja za WNBA. Poslije sam dvije sezone radila kao trenerica, ali i dalje sam željela igrati, jer bila sam mlada, tek 22 godine. Tadašnji trener mi je rekao da idem i da igram profesionalno i poslušala sam ga. Dobila sam ugovor u Irskoj, međutim nakon godinu dana nana u Sarajevu se razboljela i ja sam morala da dođem i pazim na nju, ali i da igram."

'Ti hoćeš hidžab, ali FIBA ne da'

U rodnom gradu je Indira zaigrala košarku za domaći tim Željezničar 2014. godine, za koji je navijala njena porodica. Uspješnu sezonu željela je završiti tako što će se pokriti, odnosno staviti hidžab. Nekoliko puta je trenerici to rekla, međutim podršku nije dobila.

Rođena Sarajka u SAD je izbjegla kad je imala nepunih šest godina. Košarka joj je, kaže, druga, ali najveća sportska ljubav
Rođena Sarajka u SAD je izbjegla kad je imala nepunih šest godina. Košarka joj je, kaže, druga, ali najveća sportska ljubav

"Trenerica mi je rekla - ti hoćeš, ali FIBA ne da. Pomislila sam tad – šta nema da da i tad nije bilo pravila o tome da je hidžab zabranjen, ali je bilo pravilo o tome da ne možemo nositi ništa šire od trake za glavu. Završila sam sezonu, jer košarka je moja ljubav, nisam htjela tako prekinuti sezonu. Zbog lošeg zdravstvenog stanja moje nana, morali smo se vratiti u Kaliforniju. I nekako me sve to, smrt mame ranije kad sam imala 13 godina i nanina bolest, osvijestilo da su neke stvari važnije od drugih. Mislim da sam tad odlučila definitivno da nosim maramu. Znala sam odmah, ja Indira Kaljo ću se morati boriti za to kao i što sam se ranije mnogo puta borila u životu", ispričala je Indira.

Borila se, kako kaže, ne samo za sebe, nego sa sve djevojke i djevojčice koje hoće da nose maramu, ali ih nešto u tome sprečava. Kontaktirala je Vijeće za američko-islamske odnose CAIR (The Council on American-Islamic Relations), najveću organizaciju za muslimane u SAD-u kako bi se posavjetovala i zatražila podršku.

Na njihov zahtjev Olimpijski komitet SAD-a je uputio pismo u kojem su objasnili da dvije djevojke, profesionalne košarkašice nose maramu i da u slučaju da trebaju igrati za SAD, ne mogu jer ih ograničava FIBA.

Pokrenuta je velika kampanja na društvenim mrežama 2014. godine i peticija na Change.org. Indira i druga košarkašica Bilqis Abdul-Qaadir ispričale su svoje priče, skupile su brojne potpise i priključili su im se brojni aktivisti koji su željeli pomoći.

FIBA je već tad najavila da će razmotriti pravilo, a nepune tri godine kasnije FIBA je definitivno, u maju 2017. godine, promijenila odluku i dozvoljeno je da košarkašice nose hidžab.

"Naprimjer, za fudbal je trebalo čak sedam godina da promijene pravilo. Mislim da je nekako u tom periodu bilo dosta više medijskih akcija i kampanja za hidžab i bilo je lakše. Međutim, ako se malo bolje pogleda, bez obzira na to što su pravila promijenjena, nema djevojaka s hidžabom koje igraju profesionalno u, da kažem, zapadnim zemljama. Ima ih tamo gdje je obaveza da se nosi hidžab, u muslimanskim zemljama, Katar, Saudijska Arabija i sl.", kazala je Indira, napominjući da je brojnim klubovima i dalje "problem" kad igračica nosi maramu.

Zbog marame više puta nije dobila ugovor s klubom.
Zbog marame više puta nije dobila ugovor s klubom.

Stvarna promjena se tek treba desiti

Kad je kasnije htjela profesionalno igrati u Turskoj srela se upravo s negodovanjem zbog marame. Rečeno je joj je da bi zbog toga mogli izgubiti sponzore.

"FIBA je promijenila pravila, super, međutim ljudi moraju više otvoriti svoj mozak, moraju razmišljati drugačije. Ako sam ja drugačija nego ti, kakve to ima veze kad ja i dalje mogu zabijati koševe kao ti, možda i bolje", kaže Indira i objašnjava koliko je zapravo teško padalo njoj da nakon borbe za hidžab ipak u stvarnosti ne vidi učinke promjene.

Nakon nekoliko odbijenica u klubovima i razočaranja, zaigrala je u Saudijskoj Arabiji, gdje se ženska košarka igra tek nekoliko godina. Ispričala je da je iskustvo bilo zanimljivo, ali da ipak nije pronašla sebe u toj vrsti igre i da je joj je nedostajao "američki način" košarke.

"Nagovaraju me da opet pokušam u WNBA, ali teško se vratiti u pravu formu. Razmišljam mogu li to sad, imam li snage… da opet dođem na taj nivo. I onda strah da mi opet neko kaže nešto u vezi s maramom. Vidjet ćemo šta će biti", kazala je Indira.

Životna priča na TV ekranu?

Priču o Indiri vidjela je i Polly Cole, scenaristica, koja s ekipom planira snimanje dokumentarne serije o djevojkama koje su na putu do svoga cilja imale neke prepreke, ali su ih uspješno savladale.

"Pozvala me i pitala me želim li sudjelovati u nastanku tog projekta koji bi se trebao zvati 'Girls can do that'. Ideja je da pokaže više priča djevojaka kojima je neko rekao da nešto ne mogu jer su žene, jer su pokrivene, jer su ovakve ili onakve… ali su one pokazale da mogu sve. Prvo je bila ideja da to budu samo sportašice, ali onda smo vidjeli da treba proširiti na sve žene", ispričala je Indira.

Za RSE je ispričala i bi seriju mogla produkcijski podržati i neka značajna imena iz svijeta košarke, ali da je o tome još uvijek rano govoriti.

Indirina životna i sportska priča kao ideja za dokumentarnu seriju u SAD-u.
Indirina životna i sportska priča kao ideja za dokumentarnu seriju u SAD-u.

Najteži trenuci

Podrška koju je imala u SAD-u kad je riječ o marami jako joj je nedostajala u rodnoj zemlji. Ispričala je da je svojevremeno dobila poziv da igra za reprezentaciju BiH, ali i za B tim SAD-a.

"U bh. reprezentaciji u tom vremenu bila je jedna žena s kojom sam razgovarala. Rekla sam joj, prije nego sam stavila hidžab, da želim igrati za svoju zemlju iako ne živim tu, želim svoje vještine da pokažem u BiH. Međutim, kad sam se pokrila, ta ista žena me pitala: 'Pa, Indira, šta ćemo mi s tom tvojom maramom?'.

"Košarka u Saudijskoj Arabiji je mlada i drugačija. Dok sam igrala tamo, nedostajala mi je američka košarka."
"Košarka u Saudijskoj Arabiji je mlada i drugačija. Dok sam igrala tamo, nedostajala mi je američka košarka."

Rekla mi je da ne mogu igrati za BiH pokrivena. Pogodilo me to jer je to moja rodna zemlja. U SAD-u su me pitali želim li igrati za B tim, i tad me je trener pitao mogu li ja igrati bez marame, a poslije staviti kad završim… To me nije toliko pogodilo, više mi je bilo smiješno, jer je riječ o neznanju", prisjetila se Indira.

Govorila je i o iskustvu života u Saudijskoj Arabiji, gdje je svjedočila velikim promjenama za žene.

"Ženama je dozvoljeno da voze, mnogo toga se promijenilo, za 180 stepeni, reklo bi se. Žene sad mogu da se bave sportom bez problema. Osjetila sam te promjene tamo, vidjela sam svojim očima te stvari. Žene su tamo košarki igrale godinama u ilegali, skriveno i onda kad su dozvolili, odjednom imate spreman tim, preko noći.

Morate razumjeti i da tamo živi mnogo žena koje su se obrazovale vani, koje govore savršeni engleski jezik. U Džedi, gdje sam ja živjela, na momente mi je bilo kao da sam u Los Angelesu. Dosta je slobodnije sve tu, žene imaju sve slobode. Naravno, govorim o mjestu gdje sam ja živjela, znam da postoje dijelovi zemlje gdje je dosta konzervativno i dalje", kazala je Indira.

Muslimanke poput Indire nerijetko se susreću s osudama konzervativnih muslimana koji smatraju da je pogrešno to što one rade. Košarkašica je osjetila takve kritike, ali nisu je pretjerano zanimale, kaže.

"Bilo je toga, ali ne strašno, očekivala sam mnogo više. Postoje dvije strane za svaku priču, pitali su me je li zaista dozvoljeno u islamu da igraš pred muškarcima… Da li dajem pravi primjer i sl.

"Ja sam ista i s maramom i bez nje. Jednako zabijam koševe."
"Ja sam ista i s maramom i bez nje. Jednako zabijam koševe."

Uvijek kažem, meni je dao Allah košarku kroz najteže trenutke i Bog daje svakome nešto što treba da preživi. Ja osjećam da je meni dao košarku. Ako neko misli da je to haram, ok, ali ja osjećam da nije i neću to ostaviti. Reći ću svakako da sam ipak dobila mnogo više pozitivnih komentara", kaže Indira.

Dosta žena joj se i danas obraća i u BiH i šire i traži savjete kad je riječ o marami. Indira kaže da je ključ prave promjene u tome da se prestanemo čuditi što neko nosi maramu i radi bilo što.

"Hajde da bude normalno, isto kao što je normalno što nisi pokrivena, da bude normalno i što jesi. Ja sam ista Indira, i otkrivena i pokrivena i jednako pogađam koš", poručuje.

Prava promjena uslijedit će, smatra Indira, kad ne bude neobično da djevojčica, djevojka ili žena, bilo koja, može bilo šta i bilo gdje.

Albright: Zabrinuta sam za ulogu SAD u svijetu

Albright: Zabrinuta sam za ulogu SAD u svijetu
please wait

No media source currently available

0:00 0:04:35 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG