U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine otvorena je izložba „Mir sa ženskim licem“. Riječ je o izložbi koja je rezultat saradnje i nastojanja ženskog mirovnog pokreta Mir sa ženskim licem i foruma Civilna mirovna služba da u procese suočavanja sa prošlošću i izgradnje mira u BiH integrišu žensku perspektivu i predstave žensku stranu priče o preživljavanju i u prevazilaženju posljedica rata.
Kustosica izložbe Elma Hodžić za Radio Slobodna Evropa da izložba govori iz perspektive žena koje su preživjele rat, a koje su uspjele da se izdignu iznad svojih teških iskustava i da naprave promjene u društvu BiH.
Upravo njihovo jedinstveno životno iskustvo može biti nekakav okidač promjena u vremenu koje je pred nama.
„Te promjene su nam izuzetno važne i njihov život nam objašnjava da mogu poslužiti kao inspiracija u izgradnji bolje budućnosti. Ova izložba je u skladu sa politikom Historijskog muzeja BiH, da ne govorimo samo iz nekakvog visokog diskursa, već da otvaramo Muzej prema pričama običnih ljudi, građanki i građana BiH. Smatram da, upravo to njihovo jedinstveno životno iskustvo može biti nekakav okidač promjena u vremenu koje je pred nama“.
RSE: Šta je to tačno predstavljeno na izložbi, odnosno, kako je ona koncipirana?
Hodžić: Izložba je sačinjena od dvadeset priča koje govore o ženama koje žive na teritoriji čitave BiH. To je izložba o ženama različitih nacionalnosti, različitih vjeroispovijesti. Žene su imale različite uloge za vrijeme rata. Kroz izložbu predstavljamo priče silovanih žena, žena koje su bile izbjeglice, žena koje su izgubile djecu, koje su bile raseljena lica za vrijeme rata, a koje su uspjele da se vrate u svoje prijeratne domove, da se bore za pravdu, da se druže i komuniciraju sa onom drugom stranom i da otvaraju mogućnosti komunikacije i danas.
RSE: Na koji način se pravio odabir koje to žene mogu predstaviti - Mir sa ženskim licem?
Hodžić: Organizator izložbe je inicijativa pod nazivom Mir sa ženskim licem, foruma ZFD i Historijskog muzeja BiH. Napravljena je jedinstvena mreža sačinjena od ženskih organizacija, tako da su žene u stvari predlagale jedna drugu. Mi smo za početak napravili samo prvu fazu našeg budućeg istraživanja koje je sačinjeno od dvadeset priča, ali smo željeli da uspostavimo osnovu i da dalje razmišljamo o tome koje žene mogu ući u ono što pokušavamo da predstavimo i u budućnosti.
RSE: Koliko po vašem mišljenju ovakve i slične izložbe ili dešavanja mogu doprinijeti pravdi, pomirenju?
Hodžić: Ova izložba je važna zato što ona govori o individualnosti. Ona govori o tome koliko možemo da biramo stranu na kojoj želimo da budemo. Ove žene na neki način njeguju univerzalne ljudske vrijednosti. One su odabrale da se bore za pravdu i za istinu. To su žene koje su, između ostalog, pokušavale da dođu do vlastite istine, ali i da pomognu svima onima koji tragaju za svojim voljenim, za porodicama koje su izgubili. One su zapravo pomagale da se obnavljaju poslijeratni domovi. Dakle, žene koje su imale hrabrosti da dignu glas i da kažu da se može drugačije.
RSE: Među ženama koje su predstavljene na ovoj izložbi su i neke poznate žene za društvo BiH. Među njima recimo i Štefica Galić. Koliko izložba ima žena koje jesu poznate, ali i onih manje poznatih o kojima ovo društvo ne zna i nije do sada govorilo?
Hodžić: Vjerujem da je većina žena koje su predstavljene na ovoj izložbi poznate u nekim svojim mikro zajednicama. One djeluju unutar udruženja koje su osnovale, djeluju kao aktivistkinje. Mislim da na globalnom planu njihove priče još uvijek nisu dovoljno glasne. Mi smo zapravo željeli da im kroz ovu izložbu damo glas zato što taj njihov glas može postati inspiracija za sve druge žene i za sve druge članove društva BiH.
RSE: Pomenuli ste da se Historijski muzej BiH inače vrlo često uključuje u ovakve i slične akcije. Koliko je to važno?
Hodžić: Historijski muzej BiH u nekoliko posljednjih godina aktivno radi na polju suočavanja sa prošlošću jer smatramo da je potrebno otvoriti još uvijek neke druge perspektive i koristiti muzejski prostor i potencijal Muzeja da se obnavlja društvo. Historijski muzej BiH je pomalo atipičan, on je društveno aktivan, društveno angažiran muzej, koji radi na društvenim procesima i vrlo intenzivno se u njih uključuje. Muzej prosto ne smije biti pasivno mjesto i ne smije biti mjesto koje se isključivo bavi prošlošću, već se mora uključivati i u druge aspekte i sfere života.
RSE: Koliko su građani Sarajeva, ali i cijele BiH, zainteresovani za ovakve izložbe i dešavanja u Historijskom muzeju kojih je u posljednju godinu bilo jako mnogo?
Hodžić: Mi se zaista trudimo da razmišljamo o budućoj muzejskoj publici i da Muzej konstantno otvaramo za nove sadržaje i za nove priče. Izuzetno nam je važno da se svi u Muzeju osjećaju dobrodošlima. Ja sam autorica izložbe i bilo mi je izuzetno važno da kroz ovu izložbu bude prisutan glas različitosti. Poruke koje smo se potrudili da izaberemo kao važne smatramo da nam zaista mogu pomoći da o njima još dublje promišljamo i da vidimo na koji način se i Muzej kao institucija može transformisati i graditi bolje sutra.
RSE: Na žalost, u BiH je vrlo malo podrške i muzejima i kulturi uopšte. Kako Historijski muzej uspijeva da izađe iz svih tih problema koji su još od kraja rata prisutni?
Hodžić: Historijski muzej BiH je dobio podršku građanki i građana BiH. Prije svega, uključenost zajednice nam daje vjetar u leđa. Između ostalog, Muzej radi na umrežavanju, ne samo sa lokalnim organizacijama, već i sa internacionalnim, regionalnim organizacijama. Kroz različite projekte uspijevamo osigurati nekakvu primarnu egzistenciju. Naravno, problema je mnogo, izazova je mnogo, ali isto tako vjerujemo da otvorenošću prema društvu i jačanjem veza sa zajednicom Muzej jedino može opstati.
RSE: Historijski muzej BiH je jedna od institucija kulture na državnom nivou čije finansiranje još uvijek nije riješeno, ali vi ste uspjeli, čini mi se, da se uvežete i sa NGO sektorom i da na taj način pokušate da stalno imate neke izložbe, postavke, dešavanja u Muzeju. Koliko je to značajno?
Hodžić: U ovome trenutku u situaciji u kakvoj djeluje Historijski muzej BiH, umrežavanje je izuzetno važan proces. Isto tako, Muzej je uvijek otvoren i trudimo se da, koliko je to moguće, uključimo zajednicu u sve muzejske priče. Vrlo često organiziramo mogućnost da se građani uključuju u odabir programskih aktivnosti unutar Muzeja, dakle, da budu aktivni konzumenti muzeja, a ne samo pasivni recipijenti.
RSE: Šta znači ta praktična interakcija između građana i Muzeja?
Interakcija između Muzeja i građana se ogleda u svim muzejskim funkcijama.
Hodžić: Interakcija između Muzeja i građana se zapravo ogleda u svim muzejskim funkcijama. Muzej treba da prikuplja predmete, da vrši selekciju priča koje ćemo čuvati za budućnost. Muzej te priče treba da prezentira. Mi se zaista trudimo da građani budu uključeni u sve muzejske funkcije, u sve aspekte muzejskog rada. Otvoreni smo za nove predmete koji u stvari dolaze u muzejske kolekcije posredstvom građana. Svakodnevno prikupljamo predmete koje donose naše sugrađanke i sugrađani i koje od njihovog individualnog iskustva postaju kolektivne priče. To nije nimalo naivan i nimalo jednostavan proces. Unutar muzejske institucije oni dobijaju neke nove dimenzije i otvaraju nam nove mogućnosti za rad. Potom, kada je u pitanju prezentacija kulturno historijskog naslijeđa, isto tako se trudimo da budemo interaktivni, da uvijek pitamo za mišljenje naše posjetitelje. Pitamo ih šta očekuju od Muzeja i taj glas bude uvažen.
RSE: Jedna od postavki u Historijskom muzeju je i ona koja govori o opkoljenom Sarajevu. Koliko su vam građani konkretno u toj postavci pomogli?
Hodžić: To je postavka koju rado ističemo, koju su kreirali kustosi muzeja i građani i građanke. Ideja je bila da pozovemo javnost da podijeli svoja iskustva sa muzejskim timom i da ta iskustva pretvorimo u muzejsku priču. Svi eksponati koji su predstavljeni na našoj izložbi su u stvari pokloni i donacije i pomoć građana i građanki BiH. Mi se trudimo da u ono što govorimo o ratu uvijek involviramo i perspektivu građana, onih koji su preživjeli rat. Ta njihova iskustva u stvari igraju izuzetno važnu ulogu. Svaki muzejski predmet koji se nalazi u kolekciji Opkoljeno Sarajevo nije samo muzejski predmet koji je pod reflektorima. Mnogo je više od toga, to je u stvari priča.
