On je već četvrti Slovak koji utočište od pravosuđa svoje zemlje pronalazi u Bosni i Hercegovini a nekoliko puta u posjetu su mu dolazili pripadnici krajnje desničarske stranke, otkriva Detektor.

Oktobar je ove godine i na kapiji trošne jednospratne bijele kuće u predgrađu Trebinja dočekuje nas Gabriel Leckeši. Starac koji teško hoda i diše uvodi nas u prostoriju u kojoj boravi posljednjih godinu dana, otkada je došao u Bosnu i Hercegovinu, bježeći od slovačkog pravosuđa.

Na stolu male sobe je laptop računar na kome on pokazuje svoje fotografije na kojima izgleda mlađe i zdravije. Ali i sadržaje na društvenim mrežama koje su mu stvorile probleme.

Leckeši je u Slovačkoj prvostepeno osuđen za širenje pretežno desničarskih i proruskih sadržaja. On je na društvenim mrežama podržavao ruski napad na Ukrajinu, citirao Vladimira Putina i širio desničarske stavove i ideologije. Prvostepeno je osuđen na sedam godina zatvora, da bi ga Specijalni sud putom oslobodio, ali je slučaj dalje otišao na Vrhovni sud.

Kaže da je slobodan čovjek, ali da se ne smije vratiti u Slovačku, iako ima dobra poznanstva u vladinim krugovima. Od prijatelja je saznao da mu je Nacionalna agencija za kriminalitet Slovačke izuzela kompjutere.

“Ako se vratim u Slovačku da bi me odmah stavili u zatvor“, objašnjava Leckeši.

Na slabom bosanskom jeziku govori sporo i teško. Često pravi pauze da se odmori.

U prošlosti je bio vlasnik zaštitarske agencije, da bi se zatim preselio u Francusku gdje je radio kao ribar, a u međuvremenu je proglasio i bankrot svoje firme. Nastavio je pisati blog na kojem je širio desničarske stavove, te objavljivati informacije iz sigurnosnih službi.

„Nisam radio za Tajnu službu ali imam prijatelje iz Tajne službe. Imam prijatelja i u specijalnoj komandi i u Ministarstvu sigurnosti. Prije sam imao dosta dobro informacije“, prepričava Leckeši svoju vezu u sigurnosnim službama.

Rusiju voli zato što tvrdi da mu je baka Ruskinja.

Na ulazu u njegovu kuću je zelenu naljepnica sa kojoj piše “kotleba”. Objašnjava da je to logo „Narodne stranke – Naša Slovačka“, čije je simpatizer. Kaže da su ga članovi stranke posjetili nekoliko puta. Dok priča, daje nam naljepnice koje su u ladici.

Leckeši je već četvrti Slovak koji je pobjegao od pravosuđa ove zemlje Evropske unije i utočište pronašao u BiH, te drugi koji se smjestio u Trebinju. Detektor je ranije u saradnji sa slovačkim Istraživačkim centrom Jan Kuciak otkrio kako slovački policajci i obavještajci smatraju BiH sigurnim utočištem odakle neće biti izručeni nazad i gdje mogu uživati u dugotrajnim procesima traženja azila. Domaće institucije nikada nisu Detektoru pojasnile stav da ne izruče odmah stanovnike Evropske unije gdje im je garantovano pravo na pravično suđenje.

Ovaj put domaće institucije nisu odgovorile ni da li imaju saznanja da su slovački krajnji desničari koji su ranije osuđivani u Slovačkoj, nekoliko puta dolazili u BiH.

Leckeši objašnjava da je ideologija stranke “Naša Slovačka” suverenitet Slovačke, te izlazak ove zemlje iz EU i NATO pakta.. On sam dijeli njihove ksenofobne stavove kakvi se često mogu vidjeti kod proruskih organizacija u Evropi. Tokom procesa je rekao da želi drugog sudiju, optužujući postupajućeg sudiju da je član pokreta koji zagovara prava LGBTIQ osoba.

„Pet ili šest puta sam pisao da neću tog sudiju jer sam ja protiv LGBT“, kaže Leckeši i dodaje da mu je “dosta i ulazaka migranata, naročito onih iz Afrike i izbjeglica iz Ukrajine”.

On voli da govori ali dosta toga što kaže nije potpuno razumljivo i često se umara. Da bismo dobili više informacija o njegovim vezama i stranci koju podržava putujemo u Slovačku gdje želimo razgovarati sa Marekom Kotlebom iz Naše Slovačke. Za to nam je potrebna pomoć.

Eva Štefankova iz Istraživačkog centra „Jan Kuciak“ nam pomaže u prijevodu pri razgovoru sa Kotlebom, jer osim slovačkog ne govori drugi jezik.

Upoznaje nas da je to stranka koja slijedi ideologiju nacizma i fašizma ali da su bili mnogo otvoreniji u tim nastupima ranije zbog čega su imali problema sa zakonom.

„Marek, brat Mariana Kotlebe ima 41 godinu, ekonomista je i suštinski slijedi put svog starijeg brata. Zato što nakon što je Marian Kotleba optužen i nakon što je izgubio mandat u Parlamentu i kada se nije mogao opet kandidovati, Marek je postao vođa i nosilac liste. Također se kandidovao sa guvernera Banske Bistrice kao i njegov stariji brat Marian Kotleba što je bio 2016. godine. Ali on nije uspio“, objašnjava Eva na putu do centrale Narodne stranke – Naša Slovačka.

Ispred centrale stranke u Banskoj Bistrici gdje je pokret osnovan parkirano je vojno vozilo. Tu nas dočekuju Marek Kotleba i glasnogovornik stranke. Prvi utisak o centrali stranke je da liči na porodičnu kuću. U prostoriji bez grijenja Kotleba se priprema za razgovor, skida jaknu i ostaje u kratkoj majici sa slovačkim obilježjima. S vremena na vrijeme okrene pogled prema kolegici koja mu prevodi pitanja.

„Moja ideja o budućnosti Slovačke je potpuno različita od one trenutne Vlade. Želimo kršćansku Slovačku, nacionalnu Slovačku, Slovačku koja će se usmjeriti na građane i slovačko društvo“, kaže Marek Kotleba.

Narodna stranka – Naša Slovačka je osnovana 2010. godine, a prije toga Marian Kotleba je bio vođa stranke „Slovačka zajednica“. Ta stranka je 2006. godine raspuštena presudom Vrhovnog suda jer je statut te stranke bio sličan stranci iz Drugog svjetskog rata koja je bila saveznik nacističke Njemačke. U međuvremenu, braća Kotleba su imali i proizvodnju odjeće koju su nazvali „KKK“. Ta skraćenica najpoznatija je za američku rasističku organizaciju „Ku-Kluks-Klan“.

Marek Kotleba izbjegava odgovoriti na pitanje o povezanosti sa nacizmom i fašizmom. Kaže da dolaze iz običnih porodica i da su zakonita skupina koju su mediji htjeli označiti kao esktremističku. Leckešija i Trebinje su posjetili pošto su oni narodna stranka i brinu o svojim članovima.

„Posjetili smo ga, on nas je ugostio. Mogli smo spavati, jesti i okupati se. Pokazao nam je historijski grad, sve kao dobar prijatelj“, kaže Kotleba.

Kotlebovci su na određen način izgubili dodir sa neonacističkom ideologijoim i sada se umrežavaju sa drugim sličnim organizacijama u Evropi, kaže Richard Straka, istraživač posvećen analiziranju i istraživanju desničarskih skupina.

„Prvobitno su nastali kao paravojna organizacija krajnje desnice za narod. Ali nakon samo nekoliko godine, prestali su da se bave tim paravojnim stvarima i prešli su samo na politiku“, objašnjava Straka.

U Ružomberoku na sjeveru Slovačke Ján Benčík, nekadašnji slovački parlamentarac i dugogodišnji novinar te aktivista, godinama prati aktivnosti ektremnih skupina u Slovačkoj. Za vrijeme parlamentarnog mandata, Kotlebovci su ga često napadali i pisali o njemu. Ranije je pratio njihovu vezu sa Leckešijem i dobro poznaje pozadinu njihovog odnosa. Za Leckešija kaže da je širio legende o sebi, naprimjer da mu je djed bio donski kozak a baka Ruskinja.

„O činjenici da ga policija traži saznao sam na internetu. Bilo je to ubrzo nakon što je Rusija napala Ukrajinu. Leckeši je objavio status u kojem je to odobrio i tražio da ruske trupe ne stanu, da idu dalje, čak i do Slovačke. Pogledao sam njegov profil i tamo se on žalio da ga policija maltretira“, kaže Benčík.

Bivši državni tužilac Matuš Harkabus dobro poznaje ideologiju kotlebovaca i kaže da njihovo pojednostavljeno pojašnjenje treba znati tumačiti.

Objašnjava da je stranka rasformirana zbog veza sa nacizmom i fašizmom ali da je Vrhovni sud ukinuo takvu odluku.

Dodaje da je Marian Kotleba ranije bio procesuiran zbog promocije nacističkog simbola 1488, što je u Slovačkoj krivično kažnjivo. Ovaj simbol označava kombinaciju numeričkih kodova krajnjih desničara, gdje se “14” odnosi na slogan od 14 riječi “moramo osigurati postojanje našeg naroda i budućnost bijele djece”. Kod koda 88, oba broja označavaju osmo slovo abecede i označavaju slogan Heil Hitler.

Bosna i Hercegovina je zanimljiva Slovacima poput Leckešija jer nije članica Evropske unije, kaže Harkabus. On to vidi kao osnovni motiv zašto su se odlučili baš za odlazak u BiH.

„To bi mogla biti i Švicarska koja je recimo otprilike na istoj udaljenosti od Slovačke i također nije članica EU. Mora da postoji još nešto, ali ne znam šta“, kaže Harkabus. Dok snimamo u Slovačkoj, njegovi prijatelji iz stranke javljaju nam da je Leckesi preminuo u Trebinju. Za ovu informaciju u BiH se mogu dobiti samo neformalne informacije. Detektor nije mogao od institucija BiH zvanično potvrditi informaciju o Leckešijevoj smrti.

U BiH, Gabriel Leckeši je očekivao da će dobiti azil ali se isto tako nadao da će njegova krajnja destinacija biti Rusija, za koju je smatrao da je najbolja za život. Niti jedno nije dočekao, a bosanskohercegovačke sigurnosne i vladine službe Detektoru nikada zvanično nisu dale informaciju o njegovom boravku, kao ni za prethodna tri slovačka državljanina koja su pobjegla od pravosuđa a koji i dalje žive u BiH.

Prava istina o Leckesijevom životu i namjerama je možda otišla s njim. Vjerovatno posljednju ispovijest dao je Detektoru samo nekoliko dana prije smrti.

Navedeno je i da tog dana među okupljenima nije bilo službenika FBI, dok doušnici te agencije nisu imali naređenja ili uputstva da deluju.

U izvještaju se odbacuju teorije zavjera pojedinih republikanskih članova Kongresa da je FBI imao ulogu u podsticanju okolnosti koje su doprinijele neredima, nasilju i sukobima sa policijom - prilikom pokušaja poništavanja izbornog poraza Donalda Trumpa i pobjede demokrate Joea Bidena.

Izvještaj je objavljen gotovo četiri godine nakon događaja koji je uzdrmao temelje američke demokratije, izvijestila je agencija AP. Svrha dokumenta je rasvjetljavanje važnih pitanja koja su dominirala javnim diskursom, između ostalog, i da li su greške u radu obavještajnih agencija prethodile neredima, kao i da li je neko u okupljenoj masi djelovao po nalogu Federalnog biroa za istraživanja.

U dokumentu je utvrđeno da je dvadeset šest doušnika prisustvovalo protestima u Washingtonu. Iako su trojica ušla u zgradu Kongresa, ili spoljnu zonu kojoj nije bio dozvoljen pristup, niko od njih nije imao ovlaštenja da krši zakon ili podstiče druge okupljene da to čine.

U izvještaju je navedeno da je FBI preduzeo odgovarajuće korake da se pripremi za događaje od 6. januara, ali nije uspio prikupi relevantne obavještajne podatke iz ukupno 56 kancelarija na terenu. Provjera generalnog insprektorata Sekretarijata za pravosuđe inicirana je nekoliko dana poslije nereda, nakon otkrića da je u izvještaju FBI kancelarije u Norfolku u saveznoj državi Virginia, od 5. januara 2021, upozorila na mogućnost, kako je navedena, rata na Capitol Hillu.

Bivši šef kancelarije FBI-a u Washingtonu izjavio je da su, pošto je dobio upozorenje od 5. januara, informacije brzo podijeljene drugim agencijama za primjenu zakona preko zajedničke operativne grupe za terorizam.

Međutim, zvaničnici policije Capitola izjavili su da u to vrijeme nisu znali za taj dokument insistirajući da nisu raspolagali konkretnim ili vjerodostojnim obavještajnim podacima da bi bilo kakav vid demonstracija mogao rezultirati napadom tolikih razmjera.

Christopher Wray, direktor FBI koji je saopštio da će napustiti funkciju 20. januara 2025, kada bude inaugurisan novoizabrani predsjednik Donald Trump, branio je postupke Federalnog biroa za istraživanje.

Članovima Kongresa je 2021. rekao da je izvještaj kancelarije iz Norfolka blagovremeno distribuiran putem zajedničke operativne grupe za terorizam.

Ustvrdio je da se razmatrao u Washingtonu i da je objavljen na internet stranici dostupan drugim agencijama za primjenu zakona.

„Informaciju smo blagovremeno prenijeli policiji Capitola i gradskoj policiji na najmanje tri različita načina”, rekao je tada Wray.

Napad dijela Trampovih pristalica na zgradu Kongresa propratile su teorije zavjere prema kojima su nerede izazvali kriminalci pod kontrolom službi za primjenu zakona. Širenju takvog narativa doprinosili su i pojedini republikanski članovi Kongresa.

Clay Higgins, republikanski član Predstavničkog doma, nedavno je tvrdio da su agenti koji su se predstavljali kao Trumpove pristalice, odgovorni za podsticanje nasilja.

Matt Gaetz, koji je odustao od nominacije za sekretara pravosuđa usljed istrage po optužbama za kriminal, 2021. je u pismu pitao Wrayja koliko je doušnika bilo u Capitolu 6. januara i da li su bili pasivni ili podstrekivali nerede.

Prije objave izvještaja nije bilo poznato koliko se doušnika FBI nalazilo u masti tokom napada na Capitol 6. januara.

Inače, pošto su neredi 6. januara 2021. suzbijeni, a okupljeni izgrednici rastjerani, sjednica Kongresa na kojoj se potvrđivao ishod elektorskog glasanja je nastavljena.

Joe Biden proglašen je pobjednikom izbora i mandat je preuzeo 20. januara 2021 - tokom ceremonije koju su pratile opsežne bezbjednosne mjere.

Kao i prethodnih godina, YouTube je najpopularnija platforma koju su tinejdžeri koristili, 90% je reklo da gleda video snimke, što je manje u odnosu na 95% u 2022. Skoro tri četvrtine je reklo da posjećuje YouTube svaki dan.

Postojao je blagi trend pada u nekoliko popularnih aplikacija koje su tinejdžeri koristili. Na primjer, 63% tinejdžera je reklo da koristi TikTok, što je pad sa 67%, a Snapchat je skliznuo na 55% sa 59%.

To bi mogla biti posljedica ublažavanja ograničenja iz ere pandemije i zbog toga što djeca imaju više vremena za druženje uživo, ali to nije dovoljno da bi bilo zaista značajno.

Upotreba društvene mreže X zabilježila je najveći pad među tinejdžerim. Njih svega 17% reklo je da ga koristi, što je pad sa 23% u 2022. godini, kada je Elon Musk kupio platformu. Reddit je ostao stabilan na 14%. Oko 6% tinejdžera je reklo da koristi Threads, Metin odgovor na X-u koji je pokrenut 2023.

Izvještaj je objavljen u trenutku kada se zemlje širom svijeta bore sa efektima društvenih medija na dobrobit mladih. Australija je nedavno usvojila zakon kojim se djeci mlađoj od 16 godina zabranjuje pristup društvenim mrežama, iako je nejasno kako će moći da primijeni starosnu granicu i da li će to dovesti neželjene posljedice kao što je izolovanje ranjive djece od njihovih vršnjaka.

Metin servis za razmenu poruka WhatsApp je rijedak izuzetak po tome što je broj korisnika tinejdžera povećan na 23% sa 17% u 2022.

Pew centar je također pitao djecu koliko često koriste različite online platforme. Mali, ali značajan broj je rekao da su na njima „skoro stalno”.

Njih 15 procenata prijavilo je da YouTube koristi stalno, dok ih je 16 odsto konstantno na TikTok-u. Snapchat kaže da veoma učestalo koristi njih 13%.

Kao i u prethodnim anketama, djevojčice su češće koristile TikTok skoro stalno, a dječaci YouTube. Nije bilo značajne rodne razlike u korištenju Snapchata, Instagrama i Facebooka.

Otprilike četvrtina tinejdžera crnaca i Latinoamerikanaca rekla je da skoro stalno posjećuju TikTok, u poređenju sa samo 8% bijelaca tinejdžera. Izvještaj je zasnovan na istraživanju 1.391 tinejdžera uzrasta od 13 do 17 godina koje je sprovedeno od 18. septembra do 10. oktobra 2024. godine.

Da bi zakon postao važeći, potrebno je da ga usvoji i entitetski Dom naroda.

Protiv zakona su glasali poslanici Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH).

Južna interkonekcija je gasovod koji bi bio povezan sa terminalom ukapljenog plina (LNG) na hrvatskom ostrvu Krku, a samim tim i evropskim gasovodima, te bi iz pravca Hrvatske išao preko zapadne Hercegovine do srednje BiH.

Planirani gasovod je vrijedan oko 100 miliona eura, a dugačak oko 180 kilometara.

Trenutno, BiH sav gas dobija iz Rusije preko gasovoda Turski tok, koji u zemlju ulazi kod Zvornika na granici sa Srbijom.

Uoči sjednice, Ambasada SAD u BiH je poručila da zakonodavci imaju jasan izbor, između podrške građanima BiH i njihovom budućem napretku, ili glasanje za Rusiju i njene interese.

Ranije je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa, američki ambasador u BiH Michael Murphy optužio Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH, najjače političke stranke sa hrvatskim predznakom u zemlji, da "ne želi" da ovaj zakon bude usvojen.

Šta se moglo čuti tokom rasprave?

O zakonu se raspravljalo po hitnoj proceduri, na prijedlog Stranke demokratske akcije (SDA).

Mirsad Zaimović, poslanik SDA, u ime predlagača je podsjetio da je zakon usvojen još 2020. godine, ali da kasnije nije prošao u Domu naroda.

On je istakao da se mora što prije krenuti u izgradnju Južne interkonekcije zbog pronalaženja alternativnih izvora gasa.

"Svjedoci smo situacije iz avgusta kada smo odlukom vlasti u Republici Srpskoj, odnosno Dodikovih kadova, imali uskraćen gas nekoliko dana, Sarajevo i ostatak BiH, i osim što smo ovisni o jednom kanalu snabdijevanja plinom, osim što je to ruski plin, mi smo ovisni i o dobroj volji predsjednika susjednog entiteta", kazao je Zaimović.

On je dodao i da se od ljeta desila još jedna situacija koja "zabrinjava", kada se ruska Gazprom banka – preko koje sa plaća gas – našla na udaru američkih sankcija.

Kroz raspravu, zakon je, uglavnom, naišao na podršku poslanika, iako su poslanici iz stranaka sa hrvatskim predznakom iskazali skepsu po određenim pitanjima.

Admir Čavalić, šef Kluba Stranke za BiH je rekao da oni od početka mandata lobiraju za ovaj zakon, te zatražio da federalni Dom naroda zakaže sjednicu što ranije.

Naglasio je da oni podržavaju da ovaj posao radi "BH gas", te su protiv osnivanja drugog preduzeća za te potrebe.

Marijan Marjanović iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH je upozorio da ovo preduzeće ima značajne dugove, te da je "činjenica je da su u BH Gasu sve Bošnjaci, od rukovodećih pozicija do danas i da su Bošnjaci rukovali njime oduvijek".

Na to je odgovorio poslanik SDA, Salko Zildžić, rekavši da po pitanju javnih preduzeća treba biti sporno ako su tamo nestručni ljudi, a ne da im se "broje krvna zrnca".

"U zakonu o Južnoj interkonekciji ne postoji ništa sem tehničkih rješenja kako da se ovaj projekat sprovede na brži i efikasniji način. Ovdje nema priče o tome da li je neko Bošnjak, Srbin, Hrvat, da li prolazi kroz ne znam kakvu teritoriju", istakao je Zildžić.

Slaven Raguž iz Hrvatske republikanske stranke je ocijenio da je problem što su niži nivoi vlasti, kantoni i lokalne zajednice, isključeni iz procesa odlučivanja, i zaobilaženje Zakona o eksproprijaciji zemljišta.

HDZ-u je poručio da je sporno što "ventil drži Sarajevo" a ne oni.

"Usvajanjem ovog zakona omogućavamo, teoretski, da mi dođe pred zgradu, proglasi javni interes moju ulicu, i krene kopati plinovod. Ja imam problem s tim, bilo da je u pitanju BH gas, ili plinovod Dragan Čović & Friends d.o.o", istakao je Raguž.

Šef Kluba poslanika Socijaldemokratske partije, Damir Mašić, rekao je da se radi o "tehničkom zakonu", koliko god ga neko pokušao "gurati u politiku".

"BiH bez ikakve dileme, ali hitno treba alternativni dotok plina, ne jedan, nego više njih, i što se nas tiče kao SDP-a, mi ćemo podržati svaku inicijativu koja će za početak smanjiti ovisnost o bilo kome, a pogotovo o ruskom malignom uticaju u BiH", rekao je on.

Počast magazina za biznismena i kasnije političara pokazatelj je kako je Trump, izopšteni bivši predsjednik koji je odbacivao izborni poraz prije četiri godine, ponovo postao izabrani predsjednik - odlučno osvojivši mandat u Bijeloj kući.

Prije nego što je udarcem u zvono otvorio berzu u 9:30 ujutru, što mu je prvi put u životu, Trump je u govoru to označio ogromnom čašću.

„Mislim da se časopisu Time, koji mi to priznanje dodjeljujue drugi put, to ovoga puta više dopada”, rekao je on.

Sam Jacobs, glavni urednik Timea, je uz objavu da je Trump Ličnost godine magazina, da je osoba koja je imala najveći utjecaj na vijesti u 2024 - kakvo god ko imao mišljenje o njemu.

„Radi se o nekome ko je ostvario historijski povratak, preoblikovao američko predsjedništvo i preuredio američku politiku. Teško je pobiti činjenicu da je osoba koja se useljava u Ovalnu sobu najutjecajnija osoba u vijestima”, rekao je Jacobs.

Dodao je da u magazinu uvijek ima oštrih debata o toj počasti, iako je dodao da je u 2024. odluku bilo lakše donijeti nego 2023.

U intervjuu magazinu objavljenom u četvrtak, Trump je govorio o posljednjoj kampanji i pobjedi na izborima.

„Nazvao sam to '72 dana bijesa. Pogodili smo nerv države. Zemlja je bila ljuta”, rekao je Trump.

Trump je bio na Wall Streetu da obilježi ceremonijalni početak trgovanja. Naslovnica časopisa Time na kojoj je on bio je projektovana na zid na berzi, okružen američkim zastavama.

Trumpa je magazin Time proglasio ličnošću godine i 2016, kada je prvi put izabran za predsjednika.

U konkurenciji ovogodišnje nagrade bio je među finalistima poput američke potpredsjednice i njegove protivkanditakinje Kamale Harris, bogatog preduzetnika Elona Muska, izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i Kate Middleton.