Linkovi

Ženska strana

Ely: Korištenje političke klime za zabranu abortusa u SAD

FILE - People hold up signs in favor of legal abortion during a protest against abortion bans, May 21, 2019, outside the Supreme Court in Washington.

Mislim da su predloženi zakoni toliko ekstremni, da i ljudi koji generalno nisu politički aktivni shvataju da moraju da govore, kaže Gretchen Ely, vanredna profesorica državnog Univerziteta New York.

Usvajanje novih zakona koji uvode oštre restrikcije ili praktično potpuno zabranjuju pravo na abortus u skoro deset američkih saveznih država je trend u jugoistočnom i dijelu srednjeg zapada SAD, koji predstavlja vraćanje unazad u napretku postignutom u Americi po pitanju ženskih prava u već više od četiri decenije, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Gretchen Ely (Grečen Ili), vanredna profesorica državnog Univerziteta New York i Univerziteta Buffalo.

Motiv zbog kojeg konzervativni zakonodavci američkih saveznih država Alabama, Misisipi, Indijana, Džordžija, Kentaki, Ajova, Luizijana i Sjeverna Dakota, svi odjednom na brzaka, usvajaju zakone je nada da će Vrhovni sud SAD-a, odnedavno pod kontrolom konzervativnih sudija, preinačiti istorijsku presudu, odnosno slučaj poznat kao „Roe v. Wade“, kaže Ely. Ovom presudom je pravo na abortus u SAD 1973. zagarantovano Ustavom.

Iako je zabrinuta zbog ovih trendova, ona se nada da će oštre reakcije, koje je ovaj pokušaj regresije izazvao, uticati na to da se u odvraćanju angažuju i oni koji to inače ne čine.

Mislim da su predloženi zakoni toliko ekstremni, da i ljudi koji generalno nijesu politički aktivni, shvataju da moraju da govore ili da izađu i glasaju, jer će u suprotnom stvari nastaviti da idu nizbrdo, smatra Ely.

RSE: U već osam ili devet američkih država je započet proces promjene zakona o abortusu prema restrikcijama ili totalnom zabranu. Možete li nam reći zašto se to dešava sada i kako je do ovoga došlo?

Ely: Riječ je o regionalnom trendu i u najvećoj mjeri se događa u jednom određenom geografskom području Sjedinjenih Država, uglavnom u jugoistočnom regionu, ali ima i nekoliko država regije srednjeg zapada. Sve ovo ima veze sa političkom motivacijom stranke (Republikanske op.a.) koja je tamo na vlasti na nivou saveznih država. To je sa jedne strane, a sa druge su to i promjene u Vrhovnom sudu SAD-a, zbog kojih politički motivisanih ljudi vjeruju da će ove zabrane pobačaja doći sve do Vrhovnog suda i na kraju preokrenuti odluke i zabraniti pobačaj na centralnom nivou.

To je dio cilja sa ovih nekoliko zakona na državnim nivoima i razlog zbog kojeg se to sada dešava su nedavne promjene u Vrhovnom sudu sa sudijama za koje se vjeruje da su konzervativne, iako ne znamo kako će glasati na toj instanci, imajući u vidu zakone o abortusu u posljednjih 40 godina.

RSE: Vjerujete li da će se sve okončati u Vrhovnom sudu, imajući u vidu ovo što ste upravo pomenuli, da konzervativne sudije sada imaju većinu 5-4. Da li vjerujete da je moguće da dođe do promjene istorijske presude u slučaju Roe v. Wade iz 1973. godine?

Ely: Mislim da je to odlično pitanje i mislim da niko zapravo ne zna. Bio je nedavno slučaj prije sedmicu ili tako nešto gdje su odbili da pruže priliku za salušanje koje bi na sud ponovo iznio slučaj Roe v. Wade, ali su ostavili na mjestu zahtjev da fetalni ostaci budu sahranjeni ili kremirani nakon abortusa.

Tu su presudu iz države Indijana podržali, ali su odbili da saslušaju drugi dio tog slučaja. Može biti da su se saglasili da je Roe v. Wade već utvrđen, što obično Vrhovni sud radi, ili da čekuju da čuju i slučajeve drugih zakona iz ovih saveznih država. Tako da treba da sačekamo i vidimo.

RSE: Presuda Roe v. Wade je bila dodatno potvrđena još jednom presudom iz 1992. godine, i u novije vrijeme 2016. Mogu li ove dodatne sudske potvrde presude biti od koristi na kraju? Šta Vi mislite?

Ely: Da, ja mislim da je tako. Ali mislim da bi neki pravni stručnjak mogao dati bolju procjenu i detaljnije je objasniti. Ali generalno shvatanje je, da kada sud uspostavi presedan, oni se vraćaju na taj presedan kada saslušavaju slične slučajeve koji uslijede. I sud ima običaj da kada je nešto jednom presuđeno, ne žele opet da razmatraju tu odluku. To je način na koji se ovdje u Americi obično radi. Stoga vjerujem da će pomoći. Znate da tako raniji slučajevi pomažu sadašnjim, ili bi to tako trebalo da bude.

RSE: Američka unija za građanske slobode (ACLU) i organizacija Planirano roditeljstvo (Planned Parenthood) već su na nižim sudskim instancama predali sudu odluke američkih država. Puno je tužbi, takođe i puno bijesa u javnosti, prominentni aktivisti kritikuju zakone, organizovani su protesti, čak su se i predsjednički kandidati za izbore 2020 uključili. Da li očekujete da će ovaj talas javnih reakcija imati uticaja ?

Ely: Vjerujem da će taj talas ljutnje imati uticaja, možda i na izlazak glasača, kako na izborima 2020., ali isto tako i na fokusiranje kampanje demokratskih kandidata za 2020. Vjerujem, kao dodatak generalnom zakonu o zdravstvenom osiguranju, očekujemo da će u fokusu biti stavljena rasprava o abortusu i reproduktivnim pravima uopšte, što se možda i ne bi dogodilo da nijesmo imali ovih zabrana abortusa koje se sada usvajaju sve odjednom.

RSE: Međutim, ako neke od ovih država, koje su u procesu donošenja i potvrđivanja zakona, proceduru dovedu do samog kraja i pobijede zahvaljući konzervativnim sudijama, kakve posljedice ovo može imati?

Ely: To će najveće posljedice imati na ljude koji žive u tom jugoistočnom dijelu SAD, ljude koji su siromašni i koji su u nepovoljnom položaju, jer neće moći da imaju pristup legalnom abortusu, ako se zabrana usvoji. Dakle te žene neće imati pristup toj usluzi.

Ako pogledate mapu, vidjećete da su zabrane u ovim državama sve povezane. Biće to cijela regija koja će imati zabranu abortusa. Ljudi koji imaju dovoljno novca mogu otputovati u Njujork, ili Ilinoj ili Kaliforniju avionom. Siromašne žene neće imati pristupa tome, pa ćemo zbog toga vidjeti porast smrtnosti, jer će one pokušati da dobiju abortuse na razne nelegalne načine koji ih mogu ugroziti.

RSE: Nakon što je ova vruća tema došla u javnost ne samo SAD, već i širom svijeta, mediji su počeli da traže ko su oni koji stoje iza ovih radikalnih promjena. Jedno vrlo interesantno ime je iskočilo u javnost. Riječ je o Janet Porter, ona je na čelu organizacije Faith 2 Action (Vjera u akciji), ranije je bila grupa sa margina koju je Pravni centar za siromaštvo na jugu (The Southern Poverty Law Centar), vodeća organizacija za ljudska prava, označila kao grupu koja širi mržnju prema LGBT populaciji. Porter je ranije bila previše radikalna i za konzervativce, ne samo za liberale i ljevicu. U nedavnom portretu o njoj, Jessica Glenza je za The Guardian napisala „Mnogi lijevo je preziru. Ali ona je neprijatelj i desnih, takođe. Pa ipak u Trumpovoj Americi, ona je ostvarila jednu od najvećih pobjeda u karijeri“. Kako je moguće da neko ko je toliko radikalan, čak i sa konzervativne tačke gledišta, ima toliku moć u ovom trenutku?

Ely: Mislim da je ono što vidimo, to da ljudi koji su bili na ekstremnoj strani i bili su tamo prilično dugo, se sada osjećaju osnaženi nadom da će Vrhovni sud slušati aktuelnog predsjednika SAD. Mislim da ljudi koji su bili na tom ekstremu sada osjećaju “ovo je odlično vrijeme da izađemo i postanemo dio mainstream razgovora”, iako većina ljudi u Americi nije saglasna sa njima. Samo je manji broj ljudi saglasan sa njima ali oni koriste prednosti aktuelne političke klime. To je način na koji su takve osobe postale mnogo prominentnije nego što su ranije bile, i za šta smo se nadali da se valjda nikad više neće vratiti.

RSE: Da li očekujete bilo kakvu vrstu odgovora na to?

Ely: Ja mislim da će biti odgovora, ne mora biti baš protiv Janet Porter, već protiv ovakvih zakona. Sada imamo nacionalni pokret na Twitteru i drugim socijalnim medijima pod nazivom „Znaš me“ (You know me) u okviru kojeg osobe izlaze i javno pričaju svoje priče o abortusu kojima se šalje poruka „ti možda misliš da ne znaš nikoga ko je imao abortus, ali znaš mene“, i onda im ispričaju svoju priču. Ponekad to bude anonimno, a nekada i pod svojim imenom. Glumica Busy Philips, je osoba koja je to započela. I mislim da osobe koje su imale pobačaj i koje se nikada nijesu osjećala dovoljno samopouzdano da govore o tome javno, sada su se odvažili da kažu „evo me“. Oni misle na onih 25 posto Amerikanki koje su imale abortus do 45 godine, i oni kažu „ja sam jedna od tih osoba“. Dakle to je jedan od primjera na koji način ove građanske incijative odgovaraju da bi se usprotivili ovakvim zakonima.

Mislim da su predloženi zakoni toliko ekstremni, da i ljudi koji generalno nijesu politički aktivni shvataju da moraju da govore ili da izađu i glasaju, jer će u suprotnom stvari nastaviti da idu nizbrdo.

RSE: Da li ste zabrinuti za budućnost ženskih prava u SAD?

Ely: Veoma sam zabrinuta i kao osoba koja je u svojim srednjim godinama, očekivala sam, kad sam bila mlađa da se ta prava dalje unapređuju, a ne da se unazađuju. I ono što vidimo, mogu vam pouzdano reći, jer radim istraživanja o dostupnosti abortusa, dakle ono što vidimo u SAD je da su nedobrostojeće osobe na jugoistoku zemlje, one koje sebi ne mogu priuštiti pobačaj, već pogođene postojećim zakonima koji su na snazi.

I stoga će im ovi sadašnji prijedlozi nanijeti dodatnu štetu. U određenim saveznim državama, dostupnost pobačaja je već veoma restriktivna, naročito na jugoistoku i naročito za nebijele žene i one koje žive u ruralnim područjima. Ovim osobama nije otežan pristup samo abortusu već i ostalim zdravstvenim uslugama poput kontracepcije. Dakle, ja sam zabrinuta što abortus postaje praktično nedostupan, ako ne i nezakonit u cijeloj jednoj regiji SAD.

To će nas ostaviti, da samo mjesta kao što su Njujork i Kalifornija i slična, uvijek budu dostupna ali samo za one, iz ovih regija ili država, koji to sebi mogu priuštiti. A šta će biti sa onima koji to sebi ne mogu priuštiti, a žive u oblastima gdje se ovakvi radikalni stavovi pretaču u zakone?

RSE: Koliko je od ključne važnosti u ovakvoj atmosferi sačuvati presudu Roe v. Wade?

Ely: Ja vjerujem da jeste veoma. Ovome mora da se pristupa na isti način kao i dostupnosti svim drugim zdravstvenim uslugama. Mislim da istraživanja pokazuju da u svim državama, ne samo SAD, zabrana abortusa ne umanjuje broj pobačaja, već samo gura žene prema nelegalnom pobačaju, koji je osim protivzakonit, takođe često i štetan po zdravlje.

Stoga mislim da je ključno da se na federalnom nivou omogući da abortus bude legalan iako u nekim slučajevima to znači samo teoretski. Onda moramo raditi na tome da oborimo neke od ovih zakona u saveznim državama koji nanose najveću štetu siromašnima.

RSE: Mislite li da postoji dobar način i kako bi to moglo biti, da se argumentovano uzvrati na narativ grupa “za život” ili “zakona o otkucaju srca“, kako ga zovu u pojedinim državama. Na koji način se može odgovoriti na njihov narativ da je riječ o ubistvu?

Ely: Ako želimo da budemo iskreni o abortusu, moraju se uzeti u obzir različite perspektive. Našla sam nedavno jedan lijep autorski tekst u kojem se kaže da, ako hoćete da budete iskreni, da to podrazumijeva i smrt fetusa, ali i ako hoćemo da govorimo otvoreno, moramo reći i da ukoliko nema pristupa abortusu, to podrazumijeva i smrt žena. I stoga, moramo odlučiti šta je najvažnije i što to zaista znači za vrijednost života.

Dakle, dio toga je da se sve perspektive na ovu temu uzmu u razmatranje. Većina građana SAD podržavaju pristup abortusu i moramo da mislimo o tome kako da zaštitimo zdravlje ljudi, a da istovremeno pomirimo različite perspektive. Mislim da je važno osloniti se na nauku, medicinske profesionalce koji su pomogli pisanju zakona o abortusu i shvatiti da većina ljudi u SAD ne želi da pobačaj bude nelegalan.

O ovim slučajevima se radi o ekstremnoj grupi zakonodavaca, ako ste pratili, mogli ste ih vidjeti konkretno u Alabami, 25 starijih bijelih muškaraca. I sama ta činjenica vam govori da ti ljudi, koji su izglasali taj zakon, ne predstavljaju različite zajednice ljudi koji žive u SAD.

Ali mislim da će nam od svega najviše trebati da uključimo glasače da bi svojim glasovima na izborima izbacili van ove zakonodavce. Dakle, ljudi u Alabami moraju da izađu da glasaju za zakondavce koji predstavljaju različitosti u njihovim saveznim državama, ako žele da stvari budi više fer i da predstavljaju one koji zapravo žive u Alabami. To je primjera radi vrlo raznolika država, ali njihovo političko liderstvo nije.

Stoga se ja nadam da će ovo biti katalizator koji će ljude podstaći da se više anagažuju, ne samo na predsjedničkim izborima, već i na lokalnim, i izborima za savezne države takođe.

See all News Updates of the Day

BiH: Pandemija pojačala nasilje nad ženama i djevojčicama

BiH: Pandemija pojačala nasilje nad ženama i djevojčicama
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:37 0:00

SAD: Biti djevojčica - to je komplikovano

SAD: Biti djevojčica - to je komplikovano
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:56 0:00

Pandemija pogoršala položaj djevojčica širom svijeta

Djevojčice u Pakistanu

U svijetu je 11. oktobra obilježen Međunarodni dan djevojčica, a ove godine su pandemija i ekonomska kriza stvorile dodatne poteškoće za djevojčice širom svijeta.

UN su ovaj dan odredile 2011. kako bi promovisale prava djevojčica. Među problemima koje je ove godine pandemija pogoršala su obrazovanje, dječiji brakovi, nasilje u porodici, ekonomski položaj.

UN procjenjuju da će do kraja sljedeće godine 435 miliona žena i djevojčica živjeti sa manje od 2 dolara dnevno, a 47 miliona njih pandemija je gurnula u siromaštvo.

Povećano siromaštvo i manjak obrazovanja su povezani i sa porastom nasilja, a čak i prije pandemije, prema podacima UN, svaka treća žena na svijetu bila je žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja.

Dječiji brakovi

Tokom humanitarne krize, prioritet su druge stvari poput hrane i skloništa, kaže Lirik Tompson, ekspertkinja u organizaciji Međunarodni centar za istraživanja o ženama. Zbog toga je, ocjenjuje, borba protiv rodnog nasilja i dečijih brakova, slabija.

Dječiji brakovi su u porastu tokom pandemije koronavirusa. Djeca nisu išla u školu, što može da znači da su izloženija nasilju i seksualnim predatorima. Zbog pandemije, neke porodice pokušavaju da udome djevojčice u ekonomski stabilnija domaćinstva i tako olakšaju sebi teret.

Kako širom sveta žive udate devojčice?
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:06 0:00

Procjenjuje se da je pola miliona djevojčica više u opasnosti da uđe u prerani brak zbog pandemije, pokazuje oktobarski izvještaj organizacije Save the Children.

Iako su borci za prava djevojčica lobirali da se odvoje sredstva za borbu protiv dječijih brakova, većina sredstava je ove godine otišla na prevenciju i kontrolu koronavirusa.

Malo opcija

U izjbegličkim kampovima Rohinja u Bangladešu tokom pandemije je porastao broj dječjih brakova.

Jedan od stanovnika tog kampa koji je želio da ostane anoniman, rekao je za Glas Amerike da neke porodice žive u pretrpanim šatorima i da udaju ćerke koje su još djeca da bi napravili malo mjesta.

"Nijedan roditelj ne bi dao svoju ćerku drugima, ali oni to moraju da rade jer su okolnosti takve."

Devojčice u izbegličkom kampu Rohindža u Bangladešu
Devojčice u izbegličkom kampu Rohindža u Bangladešu

Vai Vai Nu, koonsnivačica i direktorka Ženske mirovne mreže rekla je za Glas Amerike da je porast dječjih brakova u izbegličkim kampovima alarmantan i da ih roditelji udaju jer vjeruju da im na taj način pružaju sigurnost.

"Vjeruju da će ih muževi štititi bolje nego oni", kaže Nu.

Rodno nasilje "pandemija u senci"

Zbog većeg društvenog distanciranja usljed pandemije, u porastu je i digitalno nasilje.

Istraživanje organizacije Plan International pokazalo je da je 32 odsto djevojčica u Indoneziji bilo zlostavljano na društvenim mrežama, dok je 55 odsto tome svjedočilo.

"U Indoneziji, djevojčice nisu žrtve samo jedne vrste rodnog nasilja, već je 395 od 500 devojčica reklo da su iskusile nekoliko formi naslja", kaže Nazla Marisa, direktorka te organzacije.

Zlostavljanje se događa u svim zemljama na svijetu. Tokom marta u SAD, maloljetnici su činili polovinu onih koji su pozivali telefon Nacionalna linije za sprječavanje seksualnog zlostavljanja. Čak 67 odsto njih je tvrdilo da je zlostavljač član porodice.

Organizacija UN za žene je opisala rodno nasilje tokom pandemije kao "pandemiju u sjenci".

Obrazovanje

Obrazovanje je još jedna oblast pogođena pandemijom. Istraživanja Malala fonda pokazuju da se čak 20 miliona djevojčica nikada neće vratiti u školu kada se kriza završi.

Školovanje devojčica u Avganistanu
Školovanje devojčica u Avganistanu

Fond Malala pokrenula je Malala Jusufzai koja je preživjela ranjavanje u glavu u Pakistanu, a upucana je zbog toga što je propagirala obrazovanje djevojčica. Ona je dobitnica Nobelove nagrade za mir 2014.

Školovanje djevojčica je ključno za postizanje rodne ravnopravnosti, prema novom izvještaju UNESCO-a. Kako se navodi, djevojčice su i dalje iza dječaka po broju onih koje se školuju, što je pandemija dodatno pogoršala.

Širom svijeta, trenutno 132 miliona djevojčica ne ide u školu, a svaka treća iz najsiromašnijih porodica, nikada nije ni počela školovanje.

Profesorica engleskog jezika, nakon nemogućnosti pronalaska posla u struci, okrenula se poljoprivredi

Profesorica engleskog jezika, nakon nemogućnosti pronalaska posla u struci, okrenula se poljoprivredi
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:26 0:00

Amerika obilježava 100 godina od kako su žene dobile pravo glasa

Pravo glasa za žene: Borba koja traje 100 godina
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:42 0:00

Od trenutka kada je Amandman predstavljen u Kongresu 1878. godine, bilo je potrebno više od 40 godina da ga usvoje, a da ga zatim tri četvrtine država ratifikuje.

Feministkinje su krajem 19. i početkom 20. stoljeća vodile žestoku kampanju da žene dobiju pravo glasa u Sjedinjenim Državama i to organizovanjem, podnošenjem peticija i skupljanjem potpisa.

Prije stotinu godina, ovog mjeseca, konačno im je dodijeljeno pravo glasa nakon što je prošao 19. Amandman Ustava Sjedinjenih Država.

Borba za glasanjem seže od prve konvencije o ženskim pravima u Seneca Fallsu u New Yorku 1848. Održana je u crkvi Weslyan Methodist, a na konvenciji je učestvovalo oko 300 ljudi, uključujući abolicionistu Fredericka Douglassa. Nisu bile prisutne tamnopute žene.

This plaque, in Seneca Falls, New York, marks the site where the women's rights movement was set in motion.
This plaque, in Seneca Falls, New York, marks the site where the women's rights movement was set in motion.

Crkva je sada dio Nacionalnog istorijskog parka ženskih prava u Seneca Fallsu, koji predstavlja mjesto rođenja pokreta za ženska prava.

Među delegatima je bila i Elizabeth Cady Stanton, glavna autorica Deklaracije o osjećajima, dokumenta koji je pisan za konvenciju, a koji je pozivao na jednakost sa muškarcima, uključujući i pravo glasa.

Andrea DeKoter, vršiteljica dužnosti upravnika parka, rekla je za VOA da je Deklaracija osjećaja kreirana po uzoru na američku Deklaraciju o neovisnosti. Ali su riječi - "svi su muškarci stvoreni jednaki" - promijenjene u "svi muškarci i žene su stvoreni jednaki."

DeKoter ističe da su samo muškarci Afroamerikanci dobili pravo glasa 1870. godine usvajanjem 15. Amandmana. Ali dok su se žene borile za vlastito pravo glasa, postojao je "ogroman raskol i rasizam u pokretu za ženska prava", jer su isključivane crne žene, rekla je DeKoter.

"Dakle, tokom dva stoljeća, crne žene formirale su paralelni pokret unutar svojih organizacija,“ rekla je Martha S. Jones, profesorica istorije na Univerzitetu Johns Hopkins i autorica knjige "Vanguard: Kako su crne žene probile barijere, osvojile glas i insistirale na jednakosti za sve." Jones je rekla da je ovo uključivalo "crkvene konferencije, organizacije za građanska prava i društva protiv robstva".

Neke države usvojle su svoje zakone o biračkom pravu žena, ali aktivistkinje za ženska prava željele su nacionalni Amandman koji kaže da "prava građana Sjedinjenih Država neće biti uskraćena niti umanjena od strane Sjedinjenih Država ili neke od država na osnovu pola."

Nove aktivnosti

Kako su se uloge žena mijenjale početkom 20. stoljeća, nova generacija mladih, odlučnih žena nastavila je borbu.

"One su imale završene fakultete i predstavljale su četvrtinu radne snage", rekla je Ellen Carol DuBois, istoričarka biračkih prava žena i autorica "Žensko biračko pravo: Duga bitka žena za glas".

"One su bile nagrađivane književnice, pjesnikinje i umjetnice", dodala je DuBois.

Do 1916. aktivistkinje za žensko pravo glasa pojačale su svoje proteste - organizujući parade, mirne šetnje i štrajkove glađu. One su bile uznemiravane i podsmijavali su im se.

"One su održavale govore o biračkim pravima žena u javnosti i to uglavnom muškoj publici, odlazeći među grupe muškaraca ispred tvorničkih kapija za vrijeme ručka, i često su ih uspjevale pridobiti", rekla je DuBois.

Obnovljeni pokret, zajedno s predsjednikom Woodrowom Wilsonom koji je promijenio svoj stav i podržao Amandman 1918. godine, na kraju je doveo do njegovog usvajanja dvije godine kasnije.

A woman casts her vote at a polling place during the U.S. midterm election Nov. 6, 2018, in Silver Spring, Md.
A woman casts her vote at a polling place during the U.S. midterm election Nov. 6, 2018, in Silver Spring, Md.

Sto godina kasnije, mnoge žene se i dalje suočavaju sa suzbijanjem ženskog prava na glasanje, kažu u Ligi ženskih birača, to uključuje "forsiranje biračkog tijela na diskriminaciju, dokazom o ograničenjima državljanstva biračima koji imaju pravo glasa, smanjenjem broja biračkih mjesta u obojenim zajednicama i ilegalnim čišćenjem birača sa biračkih mjesta".

Nejednakosti poput ovih i drugih mogu se ublažiti, tvrde zagovornici, usvajanjem Amandmana na jednaka prava, koji je u Kongresu predstavljen 1923., tri godine nakon što su žene stekle pravo glasa. ERA je odobren od strane Predstavničkog doma 1971. godine, a od strane Senata 1972. Ratificirale su ga tri četvrtine država u januaru 2020. - godinama nakon krajnjeg roka.

Eleanor Smeal, predsjednica Fondacije feminističke većine, tvrdi da je krajnji rok ukinut, amandman koji kaže da "jednaka prava prema zakonu Sjedinjenih Država ili bilo koje države ne mogu biti uskraćena ili umanjena na osnovu pola", mogao je postati dio Ustava.

Kao i žene koje su se borile za pravo glasa, Smeal je rekla, "Amandman o jednakim pravima je veoma važan jer prema našem Ustavu, određuje da žene moraju da budu tretirane jednako".

Između ostalog, objašnjava ona, zaustaviće diskriminaciju kada su u pitanju plate, obrazovanje i osiguranje, te pomoći u sprječavanju nasilja nad ženama

Učitajte još

XS
SM
MD
LG