Linkovi

Ženska strana

Ely: Korištenje političke klime za zabranu abortusa u SAD

FILE - People hold up signs in favor of legal abortion during a protest against abortion bans, May 21, 2019, outside the Supreme Court in Washington.

Mislim da su predloženi zakoni toliko ekstremni, da i ljudi koji generalno nisu politički aktivni shvataju da moraju da govore, kaže Gretchen Ely, vanredna profesorica državnog Univerziteta New York.

Usvajanje novih zakona koji uvode oštre restrikcije ili praktično potpuno zabranjuju pravo na abortus u skoro deset američkih saveznih država je trend u jugoistočnom i dijelu srednjeg zapada SAD, koji predstavlja vraćanje unazad u napretku postignutom u Americi po pitanju ženskih prava u već više od četiri decenije, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Gretchen Ely (Grečen Ili), vanredna profesorica državnog Univerziteta New York i Univerziteta Buffalo.

Motiv zbog kojeg konzervativni zakonodavci američkih saveznih država Alabama, Misisipi, Indijana, Džordžija, Kentaki, Ajova, Luizijana i Sjeverna Dakota, svi odjednom na brzaka, usvajaju zakone je nada da će Vrhovni sud SAD-a, odnedavno pod kontrolom konzervativnih sudija, preinačiti istorijsku presudu, odnosno slučaj poznat kao „Roe v. Wade“, kaže Ely. Ovom presudom je pravo na abortus u SAD 1973. zagarantovano Ustavom.

Iako je zabrinuta zbog ovih trendova, ona se nada da će oštre reakcije, koje je ovaj pokušaj regresije izazvao, uticati na to da se u odvraćanju angažuju i oni koji to inače ne čine.

Mislim da su predloženi zakoni toliko ekstremni, da i ljudi koji generalno nijesu politički aktivni, shvataju da moraju da govore ili da izađu i glasaju, jer će u suprotnom stvari nastaviti da idu nizbrdo, smatra Ely.

RSE: U već osam ili devet američkih država je započet proces promjene zakona o abortusu prema restrikcijama ili totalnom zabranu. Možete li nam reći zašto se to dešava sada i kako je do ovoga došlo?

Ely: Riječ je o regionalnom trendu i u najvećoj mjeri se događa u jednom određenom geografskom području Sjedinjenih Država, uglavnom u jugoistočnom regionu, ali ima i nekoliko država regije srednjeg zapada. Sve ovo ima veze sa političkom motivacijom stranke (Republikanske op.a.) koja je tamo na vlasti na nivou saveznih država. To je sa jedne strane, a sa druge su to i promjene u Vrhovnom sudu SAD-a, zbog kojih politički motivisanih ljudi vjeruju da će ove zabrane pobačaja doći sve do Vrhovnog suda i na kraju preokrenuti odluke i zabraniti pobačaj na centralnom nivou.

To je dio cilja sa ovih nekoliko zakona na državnim nivoima i razlog zbog kojeg se to sada dešava su nedavne promjene u Vrhovnom sudu sa sudijama za koje se vjeruje da su konzervativne, iako ne znamo kako će glasati na toj instanci, imajući u vidu zakone o abortusu u posljednjih 40 godina.

RSE: Vjerujete li da će se sve okončati u Vrhovnom sudu, imajući u vidu ovo što ste upravo pomenuli, da konzervativne sudije sada imaju većinu 5-4. Da li vjerujete da je moguće da dođe do promjene istorijske presude u slučaju Roe v. Wade iz 1973. godine?

Ely: Mislim da je to odlično pitanje i mislim da niko zapravo ne zna. Bio je nedavno slučaj prije sedmicu ili tako nešto gdje su odbili da pruže priliku za salušanje koje bi na sud ponovo iznio slučaj Roe v. Wade, ali su ostavili na mjestu zahtjev da fetalni ostaci budu sahranjeni ili kremirani nakon abortusa.

Tu su presudu iz države Indijana podržali, ali su odbili da saslušaju drugi dio tog slučaja. Može biti da su se saglasili da je Roe v. Wade već utvrđen, što obično Vrhovni sud radi, ili da čekuju da čuju i slučajeve drugih zakona iz ovih saveznih država. Tako da treba da sačekamo i vidimo.

RSE: Presuda Roe v. Wade je bila dodatno potvrđena još jednom presudom iz 1992. godine, i u novije vrijeme 2016. Mogu li ove dodatne sudske potvrde presude biti od koristi na kraju? Šta Vi mislite?

Ely: Da, ja mislim da je tako. Ali mislim da bi neki pravni stručnjak mogao dati bolju procjenu i detaljnije je objasniti. Ali generalno shvatanje je, da kada sud uspostavi presedan, oni se vraćaju na taj presedan kada saslušavaju slične slučajeve koji uslijede. I sud ima običaj da kada je nešto jednom presuđeno, ne žele opet da razmatraju tu odluku. To je način na koji se ovdje u Americi obično radi. Stoga vjerujem da će pomoći. Znate da tako raniji slučajevi pomažu sadašnjim, ili bi to tako trebalo da bude.

RSE: Američka unija za građanske slobode (ACLU) i organizacija Planirano roditeljstvo (Planned Parenthood) već su na nižim sudskim instancama predali sudu odluke američkih država. Puno je tužbi, takođe i puno bijesa u javnosti, prominentni aktivisti kritikuju zakone, organizovani su protesti, čak su se i predsjednički kandidati za izbore 2020 uključili. Da li očekujete da će ovaj talas javnih reakcija imati uticaja ?

Ely: Vjerujem da će taj talas ljutnje imati uticaja, možda i na izlazak glasača, kako na izborima 2020., ali isto tako i na fokusiranje kampanje demokratskih kandidata za 2020. Vjerujem, kao dodatak generalnom zakonu o zdravstvenom osiguranju, očekujemo da će u fokusu biti stavljena rasprava o abortusu i reproduktivnim pravima uopšte, što se možda i ne bi dogodilo da nijesmo imali ovih zabrana abortusa koje se sada usvajaju sve odjednom.

RSE: Međutim, ako neke od ovih država, koje su u procesu donošenja i potvrđivanja zakona, proceduru dovedu do samog kraja i pobijede zahvaljući konzervativnim sudijama, kakve posljedice ovo može imati?

Ely: To će najveće posljedice imati na ljude koji žive u tom jugoistočnom dijelu SAD, ljude koji su siromašni i koji su u nepovoljnom položaju, jer neće moći da imaju pristup legalnom abortusu, ako se zabrana usvoji. Dakle te žene neće imati pristup toj usluzi.

Ako pogledate mapu, vidjećete da su zabrane u ovim državama sve povezane. Biće to cijela regija koja će imati zabranu abortusa. Ljudi koji imaju dovoljno novca mogu otputovati u Njujork, ili Ilinoj ili Kaliforniju avionom. Siromašne žene neće imati pristupa tome, pa ćemo zbog toga vidjeti porast smrtnosti, jer će one pokušati da dobiju abortuse na razne nelegalne načine koji ih mogu ugroziti.

RSE: Nakon što je ova vruća tema došla u javnost ne samo SAD, već i širom svijeta, mediji su počeli da traže ko su oni koji stoje iza ovih radikalnih promjena. Jedno vrlo interesantno ime je iskočilo u javnost. Riječ je o Janet Porter, ona je na čelu organizacije Faith 2 Action (Vjera u akciji), ranije je bila grupa sa margina koju je Pravni centar za siromaštvo na jugu (The Southern Poverty Law Centar), vodeća organizacija za ljudska prava, označila kao grupu koja širi mržnju prema LGBT populaciji. Porter je ranije bila previše radikalna i za konzervativce, ne samo za liberale i ljevicu. U nedavnom portretu o njoj, Jessica Glenza je za The Guardian napisala „Mnogi lijevo je preziru. Ali ona je neprijatelj i desnih, takođe. Pa ipak u Trumpovoj Americi, ona je ostvarila jednu od najvećih pobjeda u karijeri“. Kako je moguće da neko ko je toliko radikalan, čak i sa konzervativne tačke gledišta, ima toliku moć u ovom trenutku?

Ely: Mislim da je ono što vidimo, to da ljudi koji su bili na ekstremnoj strani i bili su tamo prilično dugo, se sada osjećaju osnaženi nadom da će Vrhovni sud slušati aktuelnog predsjednika SAD. Mislim da ljudi koji su bili na tom ekstremu sada osjećaju “ovo je odlično vrijeme da izađemo i postanemo dio mainstream razgovora”, iako većina ljudi u Americi nije saglasna sa njima. Samo je manji broj ljudi saglasan sa njima ali oni koriste prednosti aktuelne političke klime. To je način na koji su takve osobe postale mnogo prominentnije nego što su ranije bile, i za šta smo se nadali da se valjda nikad više neće vratiti.

RSE: Da li očekujete bilo kakvu vrstu odgovora na to?

Ely: Ja mislim da će biti odgovora, ne mora biti baš protiv Janet Porter, već protiv ovakvih zakona. Sada imamo nacionalni pokret na Twitteru i drugim socijalnim medijima pod nazivom „Znaš me“ (You know me) u okviru kojeg osobe izlaze i javno pričaju svoje priče o abortusu kojima se šalje poruka „ti možda misliš da ne znaš nikoga ko je imao abortus, ali znaš mene“, i onda im ispričaju svoju priču. Ponekad to bude anonimno, a nekada i pod svojim imenom. Glumica Busy Philips, je osoba koja je to započela. I mislim da osobe koje su imale pobačaj i koje se nikada nijesu osjećala dovoljno samopouzdano da govore o tome javno, sada su se odvažili da kažu „evo me“. Oni misle na onih 25 posto Amerikanki koje su imale abortus do 45 godine, i oni kažu „ja sam jedna od tih osoba“. Dakle to je jedan od primjera na koji način ove građanske incijative odgovaraju da bi se usprotivili ovakvim zakonima.

Mislim da su predloženi zakoni toliko ekstremni, da i ljudi koji generalno nijesu politički aktivni shvataju da moraju da govore ili da izađu i glasaju, jer će u suprotnom stvari nastaviti da idu nizbrdo.

RSE: Da li ste zabrinuti za budućnost ženskih prava u SAD?

Ely: Veoma sam zabrinuta i kao osoba koja je u svojim srednjim godinama, očekivala sam, kad sam bila mlađa da se ta prava dalje unapređuju, a ne da se unazađuju. I ono što vidimo, mogu vam pouzdano reći, jer radim istraživanja o dostupnosti abortusa, dakle ono što vidimo u SAD je da su nedobrostojeće osobe na jugoistoku zemlje, one koje sebi ne mogu priuštiti pobačaj, već pogođene postojećim zakonima koji su na snazi.

I stoga će im ovi sadašnji prijedlozi nanijeti dodatnu štetu. U određenim saveznim državama, dostupnost pobačaja je već veoma restriktivna, naročito na jugoistoku i naročito za nebijele žene i one koje žive u ruralnim područjima. Ovim osobama nije otežan pristup samo abortusu već i ostalim zdravstvenim uslugama poput kontracepcije. Dakle, ja sam zabrinuta što abortus postaje praktično nedostupan, ako ne i nezakonit u cijeloj jednoj regiji SAD.

To će nas ostaviti, da samo mjesta kao što su Njujork i Kalifornija i slična, uvijek budu dostupna ali samo za one, iz ovih regija ili država, koji to sebi mogu priuštiti. A šta će biti sa onima koji to sebi ne mogu priuštiti, a žive u oblastima gdje se ovakvi radikalni stavovi pretaču u zakone?

RSE: Koliko je od ključne važnosti u ovakvoj atmosferi sačuvati presudu Roe v. Wade?

Ely: Ja vjerujem da jeste veoma. Ovome mora da se pristupa na isti način kao i dostupnosti svim drugim zdravstvenim uslugama. Mislim da istraživanja pokazuju da u svim državama, ne samo SAD, zabrana abortusa ne umanjuje broj pobačaja, već samo gura žene prema nelegalnom pobačaju, koji je osim protivzakonit, takođe često i štetan po zdravlje.

Stoga mislim da je ključno da se na federalnom nivou omogući da abortus bude legalan iako u nekim slučajevima to znači samo teoretski. Onda moramo raditi na tome da oborimo neke od ovih zakona u saveznim državama koji nanose najveću štetu siromašnima.

RSE: Mislite li da postoji dobar način i kako bi to moglo biti, da se argumentovano uzvrati na narativ grupa “za život” ili “zakona o otkucaju srca“, kako ga zovu u pojedinim državama. Na koji način se može odgovoriti na njihov narativ da je riječ o ubistvu?

Ely: Ako želimo da budemo iskreni o abortusu, moraju se uzeti u obzir različite perspektive. Našla sam nedavno jedan lijep autorski tekst u kojem se kaže da, ako hoćete da budete iskreni, da to podrazumijeva i smrt fetusa, ali i ako hoćemo da govorimo otvoreno, moramo reći i da ukoliko nema pristupa abortusu, to podrazumijeva i smrt žena. I stoga, moramo odlučiti šta je najvažnije i što to zaista znači za vrijednost života.

Dakle, dio toga je da se sve perspektive na ovu temu uzmu u razmatranje. Većina građana SAD podržavaju pristup abortusu i moramo da mislimo o tome kako da zaštitimo zdravlje ljudi, a da istovremeno pomirimo različite perspektive. Mislim da je važno osloniti se na nauku, medicinske profesionalce koji su pomogli pisanju zakona o abortusu i shvatiti da većina ljudi u SAD ne želi da pobačaj bude nelegalan.

O ovim slučajevima se radi o ekstremnoj grupi zakonodavaca, ako ste pratili, mogli ste ih vidjeti konkretno u Alabami, 25 starijih bijelih muškaraca. I sama ta činjenica vam govori da ti ljudi, koji su izglasali taj zakon, ne predstavljaju različite zajednice ljudi koji žive u SAD.

Ali mislim da će nam od svega najviše trebati da uključimo glasače da bi svojim glasovima na izborima izbacili van ove zakonodavce. Dakle, ljudi u Alabami moraju da izađu da glasaju za zakondavce koji predstavljaju različitosti u njihovim saveznim državama, ako žele da stvari budi više fer i da predstavljaju one koji zapravo žive u Alabami. To je primjera radi vrlo raznolika država, ali njihovo političko liderstvo nije.

Stoga se ja nadam da će ovo biti katalizator koji će ljude podstaći da se više anagažuju, ne samo na predsjedničkim izborima, već i na lokalnim, i izborima za savezne države takođe.

See all News Updates of the Day

Istraživanje: Socijalni mediji mač sa dvije oštrice za političarke

Democratic presidential candidate Sen. Elizabeth Warren, D-Mass., addresses an audience at a campaign event, Nov. 11, 2019, in Exeter, N.H.

Na FB stranici demokratske kandidatkinje Elizabeth Warren's možete naći video sadržaje od objave kandidature u Des Moines u Iowi i činjenice da je kampanja dosegla $2 milliona u donacijama …

Two Million Donations

We've worked hard, sharing plans and building a grassroots movement. And yesterday, we reached a new milestone—two million donations!

Posted by Elizabeth Warren on Monday, October 21, 2019

… do videa iz Massachusettsa gdje u društvu sa senatorom gledajući u kameru objašnjava njen plan za pomoć nastavnicima u SAD-u.

My New Plan Would Help Teachers Like Katie

Between town halls last week, I took some time to read a letter I got from Katie, a teacher in North Carolina. Katie wrote in with her story—so I called her to say thanks for being in the fight. My new public school plan would help Katie and her students: ewar.ren/Public_Education_Plan

Na Twitteru senatorka Marsha Blackburn, Republikanka izTennessee-ja i predsjedavajuća senatskog komiteta za tehnologiju poziva pratioce da štite privatne podatke.

Looking to influence Congress?

A quick lesson on public relations 101 brought to you by @Google. pic.twitter.com/OEaVlV44hx

Nedavna istraživanja Washingtonskog think tanka pokazuju da žene na javnim poslovima, ili one koje traže takve poslove, u SAD-u ili inostranstvu, u povećanom broju zaobilaze tradicionalne medije oslanjajući se umjesto njih na socijalne medije kako bi svoju poruku ili imidž emitirale na manje kontrolisan način.

Prema autorici izvještaja (Lucina Di Meco) iz Wilson Center Globa , koja je studiju provela za Global Women's Leadership Initiative, socijalne mreže omogućavaju liderkama da se direkto povežu sa glasačima te im dozvoljavaju da budu "autentični, da pokažu malo više sebe samih."

Na bazi od 88 intervjua sa liderkama iz 33 zemlje, izstraživanje Di Meco's pokazuje da, uprkos visoko toksičnom medijskom okruženju kandidatkinje često koriste Facebook i Twitter istovremeno da bi kreirale veću mrežu online pristalica.

Izjednačavajuća sila

Crystal Patterson, menadžer u Facebookovom Global Civics Partnership, kaže da je slanje poruka putem društvenih platformi jednostavniji način za njihovo oblikovanje.

"Ne morate pitati reportera da promijeni citat ili pitati lokalni medij da popravi priču., kaže ona.

" Možete postaviti video čega hoćete, poslati poruku koju želite na način kako to želite da bude prikazano ljudima. To je često najbolji način da dobijete istinitu informaciju o sebi te da preduhitrite lažne."

Dok je na polugodišnjim izborima 2018. godine za KOngres, pobijedio do sada neviđeni broj kandidatkinja Rebecca Schuller, izvršna direktorica Winning for Women, organizacije koja podržava ženske republikanske čelnice, rekla je da kandidatkinje desnog centra rade na izgradnji slične vrste zamaha online.

"Možda one ne privlače pažnju jer jednostavno nemaju povijest kakvu imaju njihovi muški vršnjaci, ili su to republikanske žene u vrlo "ljubičastom" okrugu i izazovnom medijskom okruženju", izjavila je.

Čak i tada, društveni mediji su i dalje koristan alat koji im omogućuje da "nekako uzmu uzde i to rade sami", rekla je Schuller.

Iako društveni mediji mogu biti izvrstan izjednačivač u vremenu kada su žene političarke potcijenjene u tradicionalnim medijima, politička savjetnica sa sjedištem u Virginiji Christine Matthews kaže da uspjeh pojedinih kandidata u pokretanju njihove poruke na društvenim medijima uvelike ovisi o njihovim vještinama u mediju.

"Kandidat koji to može učinkovito i autentično koristiti [društvene medijie] postat će snažniji i imati bolju poruku", rekla je Matthews, predsjednica Bellwether Research and Consultinga za VOA.

Matthews ukazuje na njujoršku kongresmenku Aleksandru Ocasio-Cortez, demokratkinju, kao onu koja se dobro snalazi u korištenju društvenih medija. Za prošlomjesečno unakrsno ispitivanje izvršnog direktora Facebooka Marka Zuckerberga, Ocasio-Cortez je tražila pitanja od svojih pratilaca na Twitteru.

Rep. Alexandria Ocasio-Cortez, D-N.Y., speaks during a news conference at the Capitol in Washington, July 15, 2019.
Rep. Alexandria Ocasio-Cortez, D-N.Y., speaks during a news conference at the Capitol in Washington, July 15, 2019.

Kandidati koji koriste društvene medije na "oprezan način, mislim da će imati više poteškoća", rekla je.

Mač s dvije oštrice

Uprkos nebrojenim prednostima direktnog angažmana na mreži, veće izlaganje na mrežama može i negativno uticati, utvrđeno je u Globalnoj inicijativi za žensko liderstvo.

Ne samo da su žene ciljanije u maltretiranju na Twitteru nego njihove muške kolege, već je i priroda kritike različita, pokazalo je istraživanje koje je vodila Di Meco.

"Razgovori na Twitteru, na primjer, više su gledali na njihovu [žensku] ličnost i karakter umjesto na njihove politike", rekao je Di Meco dodajući da će i žene vjerovatnije biti na meti lažnih profila.

Konzultant Matthews rekla je da bi svi kandidati - posebno žene - trebali imati uspostavljenu strategiju reagovanja na uznemiravanje putem interneta prije nego što krenu u kampanju, poput identificiranja lažnih računa i obuke osoblja u digitalnoj pismenosti.

"Ono što će žene posebno trebati učiniti je razmisliti. Koja je moja strategija reagiranja na trolove ili negativne kritike ili napade", rekla je. Oni također trebaju razmotriti logistiku reagiranja u stvarnom vremenu, od veličine osoblja do određenog broja vještina radnika, kako bi mogli efikasno reagirati, dodala je.

Matthews je također rekla da je neophodno da stranački dužnosnici na svim razinama poruče biračima i internetskim komentatorima da uvrijedljivi i mizoginistički napadi, bez obzira na političku pripadnost nisu prihvatljivi.

Politička savjetnica Jenna Golden, bivša šefica prodaje i zastupanja na Twitteru, rekla je da čak i ako se kandidati suočavaju s nepodnošljivim toksičnim okruženjem na mreži, povlačenje iz političke arene ne bi trebalo biti rješenje.

"Rješenje nije otići, rješenje je reći: 'Mi pripadamo ovdje, ovo je mjesto za nas, ovo je prilika da komuniciramo", rekla je tijekom listopadske panel diskusije na Američkom univerzitetu o izazovima suočena sa kandidatkinjama. "Kao rezultat, moramo se pozabaviti svim tim skupinama ljudi i entiteta i reći:" Kako možemo zajedno pronaći rješenje? "

Razvijanje odgovora

Još jedan ključni nalaz iz izvještaja Di Meco: Žene su sve pametnije u tome što učinkovito reagiraju na uznemiravanje u kampanji.

Dok se kandidatkinjama povijesno savjetovalo da se "kreću visokim putem" i zanemaruju seksističke napade, Di Meco je rekla kako novo istraživanje pokazuje da mnoge žene vide napredak popularnosti kad reagiraju na uznemiravanje pozivanjem na to.

"Utvrđeno je da je bolji odgovor, zapravo, da se to prozove, da se kaže kako te stvari nisu prihvatljive", rekao je Di Meco. "Kad to uradi političarka, ona se vraća kredibilitetu i poboljšava svoju dopadljivost."

Zbog brzog napretka tehnologije, platforme poput Facebooka i Twittera tek sada nude smjernice za kretanje, udružujući se sa zagovornicima digitalne pismenosti kako bi obučili političke profesionalce o tome kako maksimizirati njihov domet i utjecaj dok se štite od napada. Na primjer, Institut za žene i politiku na Američkom univerzitetu nudi program obuke za WeLead koji nudi smjernice mladim ženama koje se žele kandidirati na funkciju ili voditi političku kampanju.

Na pitanje može li se prošireni internetski angažman pretvoriti u više glasova, Di Meco je rekla da su rezultati srednjoročnih planova za 2018. pozitivan znak.

"Vidjeli smo napredak u broju izabranih političarki. Stoga bih pomislila da su mlađe generacije politički aktivne i na mreži i van nje", rekla je.

Ova priča potiče iz albanskog servisa Glasa Amerike

Historija žena u američkoj vojnoj službi

Historija žena u američkoj vojnoj službi
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:54 0:00

SAD: Pilotkinje dronova udružile snage

SAD: Pilotkinje dronova udružile snage
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:08 0:00

#metoo kao inspiracija za film

#metoo kao inspiracija za film
please wait

No media source currently available

0:00 0:00:56 0:00

Dvogodišnjica #MeToo pokreta: Šta se promijenilo?

Prije dvije godine, poslije optužbi protiv holivudskog producenta Harvija Vajnstina nastao je pokret #MeToo: jedan od niza protesta održan u Japanu

Istraživanja javnog mnenja pokazuju da sve više muških menadžera ima problem da blisko sarađuje sa ženama, otkad je više poznatih muškaraca izgubilo poslove nakon optužbi za seksualne prestupe.

Prije dvije godine, poslije optužbi protiv holivudskog producenta Harvija Vajnstina nastao je pokret #MeToo.

Od tada, ljudi dijele svoja iskustva o seksualnim napadima i uznemiravanju na društvenim mrežama.

Poslije širenja pokreta #MeToo, 41 odsto muškaraca izjavilo je da su manje spremni da imaju sastanke “jedan na jedan” ako treba da budu sami sa ženom. Svaki peti priznaje da bi radije isključio žene iz društvenih aktivnosti kao što je odlazak na piće poslije posla. To su podaci iz prošlogodišnje ankete. Sve to ne čudi konsultantkinju iz Njujorka Dejviju Temin, koja vodi Temin & kompani firmu za upravljanje u kriznim situacijama, i raspolaže registrom osoba na visokom nivou optuženih za seksualno uznemiravanje i nasilje.

“Da, mislim da postoji negativna reakcija na #MeToo. Ne mislim da je ozbiljna niti da će da traje, a vjerujem da će #MeToo ostati tu zauvijek. Negativnih reakcija ima jer je sve užasno neprijatno. Ali, naravno, promjena je neprijatna, nije uvek poželjna, a sada muškarci vide kako polako gube pravo za koje su, od vremena pećinskog čovjeka, mislili da im pripada”, kaže Dejvija Temin.

Profesorka prava na Univerzitetu Kolumbija Alati Džonson vidi #MeToo kao jaku želju za promjenom.

“Mislim da je jedna od najvažnijih stvari što je pažnja usmjerena na pitanje seksualnog uznemiravanja i napada, i što su žene masovno počele da iznose svoja iskustva. Mnogo puta se dešavalo da se ljudima ne vjeruje kada je slučaj izolovan, ali kada se čuju iste priče, onda shvatite da je problem sistematski i da se s njim mora suočiti. Zato je ovaj pokret moćan”, ukazuje Džonson.

Harvi Vajnstin, holivudski producent optužen za silovanje i seksualno zlostavljanje dve žene
Harvi Vajnstin, holivudski producent optužen za silovanje i seksualno zlostavljanje dve žene

Prema podacima nevladine organizacije Nacionalni ženski pravni centar iz Vašingtona, petnaest država uvelo je nove zakone koji štite zaposlene od seksualnog uznemiravanja i diskriminacije na osnovu pola, od oktobra 2017, kada je pokret #Metoo prodrmao i osvijestio javnost.

Džonson i Temin učestvovale su na tribini #MeToo na Univerzitetu Kolumbija. Sa njima je bila Šeli Oria, urednica knjige “Uklesano pamćenje” koja je sakupila i objavila neka od iskustava.

“Internet je vrlo moćan. I na neki način dobar je da nas natjera i pripremi za akciju. Ali, ništa se neće promijeniti ako se ta akcija ne dogodi u stvarnom svijetu. Za promjenu zakona, za stvarne promjene na radnim mjestu, da se promijene plate žena, njihova iskustva na ulici – moraju da se dogode promjene u stvarnom životu. I to je ono gdje literatura ima ulogu, jer knjiga postoji u fizičkom, stvarnom svijetu”, smatra Oria.

Advokat u penziji Robert Uimet koji je bio na tribini, kaže da je pokret #MeToo njemu otvorio oči i objasnio, između ostalog, zašto su neke žene imale poteškoća da održe dugovječnu karijeru u pravu.

“Mislim da je dobro što ljudi sada razmišljaju sa kim mogu a sa kim ne treba da ostanu nasamo, i pod kojim uslovima možete sa nekim da budete sami. I zapravo sam bio zapanjen kada sam čuo primjere kako su žene bile pozivane i od njih se očekivalo da se sastaju sa nekim poslovno – u hotelskim sobama”, ukazuje Uimet.

Iako je još rano da se shvati domet pokreta #MeToo, Temin smatra da je otvorio Pandorinu kutiju i da - nema nazad.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG