Uz aplauz i uzvike "USA", okupljeni građani i gosti u Prištini dočekali su na centralnoj manifestaciji povodom 20 godina ulaska NATO snaga na Kosovo glavne aktere koji su doprinijeli oslobođanju - američkog predsednika Billa Clintona, njegovu državnu sekretaricu Madeleine Albright, te generala Wesleyja Clarka koji je komandovao NATO snagama tokom bombardovanja SR Jugoslavije 1999.
„Volim ovu zemlju i uvijek će biti jedna od najvećih časti u mom životu što sam stao uz vas protiv etničkog čišćenja i za slobodu“, kazao je bivši američki predsjednik Bill Clinton okupljenima na početku njegovog govora.
Albright je rekla da odluka o bombardovanju nije bila laka, i da je uslijedila nakon mnogih diskusija jer je Clinton htio da se osigura da je Kosovo bezbjedno.
„U noći kada je bombardovanje počelo, pozvao me je u sred noći i rekao: 'Madeleine, avioni su poletjeli, radimo pravu stvar’, i rekla sam: ’Da predsjedniče, radimo pravu stvar“, ispričala je Albright prilikom pozivanja Clintona za govornicom.
„Devetnaest godina od kako sam izašao iz Bijele kuće, od najljepših stvari koje mi se dešavaju, a toga ima često u toku godine, je kada mi neko priđe na ulicama New Yorska, nekad i negdje drugo u svijetu, u hotelskom liftu, a u jednom slučaju i u restoranu kada me je konobar primjetio, prišao i kleknuo i zahvalio mi se. To je prelijepa stvar. Ali, ono što zaista želim, a volim da imam Kosovare i Albance u New Yorku, ja sam podržavam migraciju i mislim da nam je potrebna, ali želim da svaka mlada osoba u ovoj zemlji ima jednake mogućnosti da odluči da ostane ovdje, da radi ovdje, da podiže porodicu ovdje i da gradi budućnost ovde“, poručio je Clinton.
Kazao je da ga slika iz Prištine uslikana nakon rata u njegovoj kancelariji u New Yorka svakodnevno podsjeća na iskrenu svrhu politike i kada je opravdano koristiti snagu i odbranu za nevine.
Kako je dodao, 79 dana vazdušnih napada NATO-a su možda dobili ovaj rat, ali samo građani Kosova su mogli da postignu mir.
„Dvadeset godina kasnije mislim da ste odradili dobar posao u osvajanju mira“, kazao je Clinton.
Poručivši da se ljudi moraju boriti za ono u šta vjeruju da je ispravno, dodao je da nije želio da se 20. vijek završi krvavim greškama tog vijeka, i da nije želio da nakon Bosne, i Kosovo doživi etničko čišćenje.
„Najkrvaviji vijek u evropskoj istoriji nije se završio ponavljanjem već nadom za obnovom. SAD su bile uz vas od tada, bez obzira koja partija je bila u Bijeloj kući ili koja je kontrolisala Kongres“, kazao je Clinton.
On je dodao da Kosovo treba da bude zahvalno što je tokom ovih 20 godina mir održan, što nije bilo sistematskog etničkog čišćenja ili uništavanja imovine, a za šta je, kako je dodao, zaslužan sam narod Kosova.
Nije htio da kaže šta treba da se uradi kako bi se prevazišli izazovi, navodeći da je to na samom Kosovu, ali je poručio Kosovu da razmišlja na sve ono što može da postigne zajedno.
Predvođene SAD, još 18 saveznika NATO-a je 78 dana bombardovalo srpske policijske i vojne ciljeve na Kosovu i u Srbiji.
“Za Kosovo smo uradili pravu stvar. Uradili smo to na pravi način i završićemo posao“, ovim riječima je Bill Clinton 10. juna 1999. završio svoje obraćanje američkoj naciji koju je obavijestio o okončanju NATO bombardovanja SR Jugoslavije.
Govoreći o zločinima Srbije nad Albancima koji su se dešavali na Kosovu, Clinton je prije početka bombardovanja rekao da je “okončanje tragedije moralni imperativ“.
"Ukoliko predsjednik Milošević ne želi da postigne mir, mi ćemo ograničiti njegovu sposobnost da vodi rat“, kazao je tada Clinton u martu 1999.
Clinton je u utorak u Prištini izjavio da "cijeli svijet danas, sa svim svojim nemirima, može da gleda na Kosovo kao na primjer demokratije koja je posvećena unaprjeđenju, rastu i mirnom životu sa susjedima, što je nešto na čemu svaka zemlja, mala ili velika, treba da radi van i unutar svojih granica".
"Biću veoma ponosan činjenicom što sam sam se zadesio kao predsjednik SAD kada vam je trebao neko ko će da ustane i kaže - nema više etničkog čišćenja, nema više napuštanja domova i ubijanja nevinih civila i da mora da postoji neki drugi bolji način", kazao je Clinton.
Kosovski Albanci su se 1989. žustro usprotivili odluci rukovodstva Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem o ukidanju autonomije Kosovu, što im je oduzelo pravo na jezik, obrazovanje i normalan život.
Bombardovanje SR Jugoslavije u martu 1999. uslijedilo je nakon višemjesečnih sukoba srpskih snaga i snaga kosovskih Albanaca, kada je ubijeno preko 1.500 Albanaca, a oko 400.000 protjerano iz svojih kuća.
Za razliku od lidera kosovskih Albanaca, Milošević je odbio napore međunarodne zajednice za uspostavljanjem mira, što je doprinijelo odluci o bombardovanju srpskih vojnih i policijskih ciljeva. Istovremeno, rat na Kosovu je nastavljen.
VIDEO: Bombardovanje, pogledom onih koji su tada bili djeca
Ipak, 9. juna srpska strana potpisuje Kumanovski sporazum i biva primorana da povuče snage sa Kosova. Time su se stvorili uslovi za povratak oko milion kosovskih Albanaca koji su nasilno bili protjerani sa Kosova, uglavnom u Makedoniju i Albaniju.
Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija 10. juna usvojio je Rezoluciju 1244, čime se uspostavila privremena UN administracija na Kosovu. Na današnji dan prije 20 godina, 12. juna, ušle su i prve NATO snage na Kosovu – KFOR.
Do 20. juna sve srpske snage napustile su Kosovo, dok je, s druge strane, KFOR bio uspostavljen.
Na početku, KFOR je brojao 55.000 pripadnika iz 39 zemalja.
Tokom rata na Kosovu je ubijeno 12.000 civila, oko 2.000 se vode kao nestali, a više od 800.000 je protjerano.
