Šta treba znati o optužnici protiv Milorada Dodika i Miloša Lukića

Sud BiH je vratio ovu optužnicu na doradu, nakon čega ju je potvrdio 11. septembra, ali ni jedna ni druga institucija nisu objavile njen činjenični opis uprkos interesu javnosti, o čemu je Detektor pisao. Neki mediji objavili su optužnicu, a Detektor je dobio potvrdu od izvora iz pravosuđa da je to ispravan dokument, dok su iz Tužilaštva BiH naveli da rade na anonimiziranju i da će je uskoro objaviti.

Evo šta trebate znati o optužnici protiv Dodika i Lukića:

Neizvršavanje odluka visokog predstavnika

Kako se navodi u optužnici, Dodik i Lukić su u periodu od 1. do 9. jula ove godine u Banjoj Luci, svjesno i znajući da je visoki predstavnik Christian Schmidt donio Odluku kojom se sprečava stupanje na snagu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, poduzimali službene radnje u cilju nastavka zakonodavnog postupka.

Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) je 27. juna na sjednici usvojila Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i Odluku kojom se sprečava stupanje na snagu Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS-a od 21. juna.

Prema prvoj tački optužnice, Dodik je, koristeći službene ovlasti, donio Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS-a, koji je svojeručno potpisao, a što je NSRS usvojila 21. juna, na taj način ne primjenjujući i ne provodeći odluku visokog predstavnika kojom se obustavlja zakonodavni postupak donošenja navedenog zakona, kao i ukaz.

“Iako je bio svjestan da su odluke visokog predstavnika obavezujuće u skladu sa ovlašćenjima koja su mu data, a sve u namjeri da se navedene odluke Visokog predstavnika ne primijene i ne provedu, s obzirom da je za primjenu i provedbu ovih odluka bilo potrebno uzdržavanje od daljnjeg zakonodavnog postupka, nakon čega je prvoosumnjičeni navedene ukaze proslijedio u ‘Službeni glasnik Republike Srpske’ radi njihove objave i potom stupanja na snagu navedenih zakona, a koje posljedice je i htio”, opisano je u optužnici.

U drugoj tački se navodi da je Lukić, kao vršilac dužnosti direktora Službenog glasnika Republike Srpske 9. jula potpisao obrazac kojim je omogućio objavljivanje odluka i zakona koje mu je proslijedio Dodik.

“Dodik i Lukić, kao službene osobe u institucijama Republike Srpske, nisu primijenili i proveli odluke visokog predstavnika za BiH”, stoji u optužnici, u kojoj se dodaje da su počinili krivično djelo “neizvršavanje odluka visokog predstavnika”.

Mjere sigurnosti, a ne mjere zabrane

Pored činjeničnog opisa, tužioci Tužilaštva BiH optužnicom su predložili da se Dodiku i Lukiću izrekne mjera sigurnosti zabrane obavljanja funkcije. U odnosu na Dodika, navodi se prestanak obavljanja funkcije predsjednika RS-a, a Lukiću prestanak obavljanja funkcije direktora Službenog glasnika u trajanju od deset godina.

Predloženo je da Dodiku i Lukiću Sud BiH utvrdi nastupanje pravnih posljedica osude i to prestanak službene dužnosti i zaposlenja, zabrana obavljanja i sticanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji je djelimično ili u cijelosti finansira iz javnih sredstava.

Sarajevska advokatica Nina Kisić za Detektor je pojasnila ovaj prijedlog Tužilaštva BiH, kazavši da to nisu mjere zabrane, nego mjere sigurnosti. Prema njenim riječima, kada tužilac predloži mjere zabrane, onda se pred sudom mora održati ročište na kojem bi se to pitanje raspravljalo.

“Napominjem da se mjere zabrane mogu odrediti i tokom istrage i radi se o mjerama koje osiguravaju nesmetano vođenje postupka, a mjere sigurnosti mogu, a ne moraju, biti izrečene u okviru presude”, navodi Kisić.

Mjera sigurnosti zabrane vršenja određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti može se izreći učinitelju koji je učinio krivično djelo vezano za imovinu koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu, djelatnosti ili dužnosti, ako postoji opasnost da bi takvo vršenje moglo poticajno djelovati da učini novo krivično djelo zloupotrebom svog poziva, djelatnosti ili dužnosti vezano za imovinu koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup, navodi se u članu Zakona na koji se poziva Tužilaštvo.

“Curenje informacija” zbog netransparentnosti

Već duže vrijeme mediji i organizacije civilnog društva ukazuju na sve veću netransparentnost pravosudnih institucija, koja dovodi do nepovjerenja, kao i pogrešnog tumačenja određenih informacija ili odluka. Zbog toga, dolazi do sve većeg “curenja informacija” iz ovih institucija prema javnosti. To se desilo i u slučaju optužnice protiv Dodika i Lukića, koju su mediji u BiH pokušavali dobiti od njenog podizanja.

Tužilaštvo BiH je po potvrđivanju nije objavilo na službenoj stranici, kao što je slučaj u drugim predmetima, a anonimiziranje je, prema riječima glasnogovornika Borisa Grubešića, u toku.

Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH, kada je preuzeo funkciju vršioca dužnosti, najavio je, u intervjuu za Detektor, veću transparentnost. Tada je i donio i potpisao Obavezujuće uputstvo, kojim će se osigurati objava redigovanih činjeničnih opisa iz potvrđenih optužnica ove institucije, a nakon što je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine predala potpise 5.000 građana Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) u peticiji za transparentnije pravosuđe.

Na zatvorenost Tužilaštva BiH prema javnosti za vrijeme mandata Gordane Tadić, prije Kajganića, upućene su ranije brojne kritike.

U ovom slučaju, nije došlo do objavljivanja samo činjeničnog opisa optužnica, nego i do prijedloga dokaza sa imenima i prezimenima svjedoka i njihove adrese stanovanja.

Objavljivanje dijelova optužnice Kisić smatra neprihvatljivom praksom koja može dovesti u opasnosti svjedoke, koji do svjedočenja imaju pravo tražiti mjere zaštite, uključujući da se ne objavljuje njihov identitet.

“S druge strane, radi se i o kontaminaciji suda ovim navodima. Napominjem da je Evropski sud za ljudska prava u više postupaka tretirao takozvana medijska suđenja”, zaključuje ona.

S obzirom da je optužnica protiv Dodika i Lukića potvrđena, u narednom periodu Sud BiH bi trebao zakazati ročište o izjašnjenju o krivici.