izvor: Romski portal Udar
Istorija praznika
Svjetski dan Roma, 8. april, obilježava se u čast Prvog kongresa Roma, održanog 8. aprila 1971. godine u Londonu i koji se smatra jednim od najvažnijih datuma u povijesti Roma. Na tom kongresu sastali su se predstavnici Roma iz četrnaest zemalja svijeta.
Kao jedne od najvažnijih odluka bile su one o prihvaćanju romske zastave i službene himne. Zastava se u donjem dijelu sastoji od zelene boje koja simbolizira zemlju (travu), a u gornjem dijelu od plave boje koja simbolizira nebo.Crveni kotač predstavlja putovanja i migracije Roma.
Službena himna Roma temelji se na staroj romskoj pjesmi “Đelem, Đelem” (idem, idem).
Prvi kongres Roma rezultirao je i proglašenjem službenog romskog jezika –Romani chiba, kao i službenim prihvaćanjem naziva Rom, što na romskom jeziku znači čovjek.
Naziv “Rom” izabran je kako bi se izbjegao naziv “Cigan” koji je poprimio negativno značenje.
Prvi Svjetski kongres Roma bio je potvrda da su Romi spremni zajednički i vlastitim snagama djelovati unutar političke sfere kako bi se borili za društvenu pravdu i jednakost za dobrobit romske zajednice.
Unutar Kongresa formirana su četiri odbora – za socijalna i pravna pitanja, obrazovanje, kulturu te za davanje počasti žrtvama nacizma u Drugom svjetskom ratu.
Slogan “Opre Roma” (“Naprijed Romi”) postao je politički kredo romskog pokreta, pokreta za društvenu pravdu i jednakost.
Na četvrtom Svjetskom kongresu Roma održanom 1990. godine u Poljskoj odlučeno je da se 8. april, dan kada je otvoren 1. Kongres u Londonu, proglasi za Svjetski dan Roma koji će se svake godine obilježvati u cijelom svijetu.
Do sada je održano sedam Svjetskih kongresa Roma koji su bili fokusirani na četiri cilja: standardizaciju romskog jezika, reparacije iz Drugog svjetskog rata, poboljšanja na području građanskih prava i obrazovanja, očuvanje romske kulture i međunarodno priznavanje Roma kao nacionalne manjine indijskog porijekla
Romi u Bosni i Hercegovini ovaj praznik svake godine dočekuju sa istim problemima. Siromaštvo i nezaposlenost su najveći problemi s kojima se suočavaju Romi u BiH.
Romi su i dalje najdiskriminiranija skupina u našem društvu. I romska i većinska zajednica moraju se osvijestiti da smo svi jednakovrijedni građani ove države. Mnogo toga je posljednjih godina napravljeno na poboljšanju položaja Roma i prevladavanju predrasuda, no uvijek se može više, kako sama romska zajednica, tako i država, piše u tekstu na portalu Udar.
Svjetski dan Roma, 8. april, obilježava se u čast prvog Svjetskog kongresa Roma, održanog od 8. do 12. aprila 1971. godine u London, jednog od najvažnijih događaja u historiji Roma. Na tom kongresu su, između ostalog, usvojene i odluke o romskoj zastavi i službenoj himni.
Mi smo izašli na ulice Sarajeva i pitali građane, da li znaju šta se obilježava ovog datuma.
Većina njih, nije upoznata o značaju ovog datuma, kao ni šta on predstavlja.
„Ne znam, možda nešto u vezi sa Sarajevom“. (Sara 18)
„Ne bih znao, svaki dan nešto obilježavamo. Mene ti datumi ne zanimaju“, odgovorio nam je Adnan.
Faris i Tajra, također nisu znali šta se obilježava 8. aprila. Faris nam je rekao kako cijeli život živi u okruženju sa Romima.
“Čitav život ih znam. Oni su normalni, nas nikad ne diraju. Uvijek se kulturno pozdrave. Samo su druge nacionalnosti, ali to ne treba gledati“, govori Faris.
Sreli smo i sugrađanku Ajlu, koja je znala odgovor, a kroz smijeh nam je rekla da ni ona ne bi znala šta se obilježava tog dana da joj na taj datum nije rođendan.
Edhem nam je također odgovorio kako ne zna šta se obilježava tog datuma.
„Ne znam, zaista. Svaki dan se nešto obilježava, ko bi to sve upratio. Sve je ili u vezi sa nekim bolestima, ili nešto oko rata“
Bilo je dosta onih koji nisu znali, ali nisu ni bili zainteresovani da saznaju o kakvom datumu je riječ.
Također, većina naših sagovornika saglasna je da se malo zna o Romskoj populaciji, a i ono što se zna da je uglavnom riječ o stereotipnim pričama. Smatraju da su ljudska prava u BiH ugrožena svima, a naročito manjinama. Također, neki od njih su naveli da se i sami Romi moraju više aktivirati.
„Moraju se i oni malo više truditi. Danas je sve borba, niko nije sretan. Ne znam, imaju li neke svoje predstavnike koji bi malo više pričali o njihovim problemima“, (Ajla)
Nedžad Jusić, iz Udruženja Euro Rom iz Tuzle komentarisao nam je rezultate ove mini ankete.
Jusić smatra da su građani opterećeni sa određenim datima i sa obilježavanjem određenih datima te da se postavlja logičan zaključak da građanima nije jasno šta Romi obilježavaju 8. aprila, jer su opterećeni nekim drugim dešavanjima u BiH.
„Sigurno, jedan dio odgovornosti snose Romi i romske organizacije. Dans ćete vidjeti da se širom BiH obilježava Svjetski dan Roma, a poslije tog datuma će većina, pa i sami Romi, zaboraviti da postoji taj datum. Mi moramo promijeniti svoje navike pa da u kontinuitetu se podsjećamo na 8. april kao jedan od najvažnijih datuma za Rome, kada je pokrenut pokret“, smatra Jusić.
Prema njegovom mišljenju, romska udruženja rade u skladu sa svojim mogućnostima na promociji osnovnih ljudskih prava, odnosno prava romske nacionalne manjine:
„Međutim, treba dodatne napore učiniti da se značajni datumi, naročito ovaj, češće spominju i promovišu.”
Jusić, kao jedan od ključnih problema s kojima se suočava romska populacija navodi da je i to što Romi nisu na mjestima gdje se odlučuje, gdje se kreiraju određene politike te politike neće zadovoljavati potrebe romske zajednice.
Njegov kolega Murat Čaluković iz Udruženja „Jagoda“ nije znao zbog čega ljudi ne znaju puno o tom datumu. Smatra kako su građani preokupljeni svojim problemima, jer svi u Bosni i Hercegovini imaju probleme, naročito Romi.
„Veliki problem je nezaposlenost, od toga potiče većina problema. Mi na sve načine gledamo da se nošimo sa ovim problemima. Najviše radimo sa mjesnim zajednicama“, rekao nam je Murat.
Navodi kako je teško, jer se sva rješenja svode na projekte koji traju po godinu dana, što nije dovoljno za dugoročna rješenja.
Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode govorila nam je o aktivizmu romske populacije, kao i o njenom položaju.
Smatra kako su Romi kao jedna od najvećih etničkih skupina, ustvari i jedna od najugroženijih u BiH.
„Mi kao organizacija smo radili neke analize i zaključili da je položaj Roma najteži u BiH kada je riječ o Balkanu“.
Memišević je također konstatovala da su građani malo upoznati o tom datumu, i da je poruka tog datuma da se digne glas protiv svih oblika diskriminacije kojoj su Romi suočeni.
„Romi su jedina manjina, narod koji nema svoju državu. Oni su rasuti po cijelom svijetu i zavisno od toga gdje se nalaze zavisi i njihov položaj. U Holandiji je takoreći njihov položaj riješen, imaju svoja prelijepa naselja, a i oni koji imaju poriv za nomadski živo i njima su napravili lijepe kuće. Kod nas Romi zapostavljeni“.
„Romi su branili BiH, bila je i jedna ‘Garava brigada’, u okviru Armije RBIH, ali poslije rata nemate ni jedno priznaje koje su dobili. Kod nas su romska naselja na rubovima gradova, školovanje Roma je veoma problematično“.
Dodaje kako će se Ministarstvo za ljudska prava BiH na dansšnji dan pojaviti i govoriti o Romima. Međutim, prema njonom mišljenju da bi se položaj Roma poboljšao treba na tome raditi svaki dan.
„Mi u Udruženju zagovaramo da se Romi integrišu, a ne asimiliraju. Zagovaramo da imaju svoj jezik. Danas oni nemaju svoj program na TV stanicama. Ako se nešto i obradi u medijima to je onda o Đurđevdanu, 6. maja. Nisu Romi samo Đurđevdan i izbor miss“, dodaje Memišević.
Smatra da svi kao zajednica trebaju pomoći Romima da se integrišu, da imaju solidna radna mjesta i da svi imamo edukacije u okvirima manjih zajednica..
Napominj kako se i sami Romi moraju bolje organizovati, biti složniji i više se zalagati za svoju populaciju.
„Mi smo 1997. Godine osnovali Uniju Roma. Naša iskustva danas su negativna po pitanju romskih udruženja, zato što se oni samo bave sobom. Djeluje kao da postoji rivalitet i svađa među njima, što je jako loša poruka. Naravno, ima i pozitivnih priča. Želim im prenijeti dobronamjernu poruku, a to je – da romska udruženja trebaju biti lučonoše, ta snaga koja će vršiti pritisak na vlasti da se zakoni sprovode u djela“.
Također, uputila je i poruku visokoobrazovanim Romima da ne gube kontakte sa bazom.
