Linkovi

Izdvojeno

Dan bijelih traka: Roditelji žele spomenik stradaloj djeci Prijedora „dok su još živi“

Obilježavanje Dana bijelih traka, Prijedor, 2020. (Foto: Inicijativa Jer me se tiče)

“Dan bijelih traka” i ove godine širom države i dalje simbolično podsjeća na 31. maj 1992., kada je Krizni štab opštine Prijedor naredio nesrpskom stanovništvu da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke.

Za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ovog perioda prije 29 godina prisjećaju se žrtve i preživjeli.

Nusreta Sivac kaže za BIRN BiH da je 1992. godine živjela u užoj jezgri centra Prijedora, u naselju koje je pretežno bilo naseljeno srpskim stanovništvom, čega je postala svjesna onda kada je to postalo “životno važno za nju”. Podsjeća da su mještani nesrpske nacionalnosti morali okačiti bijelo platno i nositi bijele trake oko ruke kao znak raspoznavanja.

Prilikom kretanja bilo je potrebno proći punkt uz pokazivanje dokumenata i obavezno nošenje bijele trake oko ruke, opisuje Sivac, dodajući da je u to vrijeme u naselju bilo mnogo naoružanih vojnih i paravojnih formacija.

“Nekad sam je, iz onako trenutnog revota, skinula, stavila u tašnu, ali bila sam uvijek na oprezu da ne bih izazvala probleme koji su se mogli kobno završiti. Tako da nosila sam je, naravno, oko ruke, kad odem u banku, kupovinu i prilikom kretanja, i vidjela sam da je ne nosi niko od onih stanovnika tog naselja koji su srpske nacionalnosti”, prisjeća se Sivac, koja je kasnije te godine odvedena i zatočena u logor “Omarska”.

Za nju je “Dan bijelih traka” – za koji kaže da se ne obilježava samo u Prijedoru, već i u drugim gradovima i državama – važna opomena na ono što se desilo i suprotstavljanje negatorima zločina.

Edin Ramulić, čija je porodica stradala tokom ratnih dešavanja u ovom gradu, sjeća se da je 1992. godine stanovništvo na selu gdje je živio bilo je izolovano, te nije imalo informacija o tome šta se dešava u gradu.

“Mi smo već bili u takozvanom getu, mogli smo se kretati unutar sela, nismo mogli izlaziti, dolaziti u grad, samim tim nije nam niko ni javio da mi moramo nositi trake, jer nismo se miješali sa srpskim stanovništvom”, kaže Ramulić, dodajući kako kuće i na selima jesu bile obilježene, a naredbe od Kriznog štaba građani su dobivali putem radija ili putem kombija koji je prolazio kroz naselja i na razglas ih saopćavao.

Ramulić kaže da je u svojoj kući na selu ostao do 20. juna i da nije znao ni za postojanje logora, koji su već bili formirani u maju.

“Mi nismo znali, pogotovo nismo znali za te strahote. Da smo znali, ne bi niko ostao. Upravo je to bio način da se drži to stanovništvo pod kontrolom, da se što manje informacija zna o tome”, objašnjava on, dodajući da se nošenje bijelih traka i isticanje na kućama spori, između ostalog, jer ne postoje fotografije iz tog perioda.

“Ali bukvalno nemamo nijedne fotografije iz Prijedora prije augusta, bar nemamo zvanične. Do dolaska ovih stranih novinara, mi nemamo uopšte snimaka i fotografija, nemamo ni o čemu. Naprimjer, utvrđeno je da je logor ‘Keraterm’ postojao, ali ne postoji nijedna fotografija”, kaže Ramulić.

Masovna stradanja u Prijedoru počela su krajem aprila 1992. godine, kada su srpske snage preuzele vlast. Nakon što je bošnjačko i hrvatsko stanovništvo obilježeno bijelim trakama, kao i njihove kuće i stanovi, uslijedili su napadi na okolna sela, stanovništvo je hapšeno i zatvarano u logore, među kojima su bili “Omarska”, “Keraterm” i “Trnopolje”, a mnogi su u ovim objektima i van njih izgubili živote.

Prema podacima Instituta za traženje nestalih (INO), do sada je pronađeno i identificirano oko 2.588 žrtava s područja Prijedora, a još uvijek se traga za oko 588 žrtava. U Prijedoru je ubijeno 102 djece, od kojih 40 posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Najmlađa ekshumirana žrtva je dvomjesečni Velid Softić.

Organizacija “Jer me se tiče” iz Prijedora od 2012. godine obilježava 31. maj mirnom šetnjom učesnika sa bijelom trakom oko lijeve ruke, što je danas organizovano sa ograničenim brojem sudionika zbog epidemioloških mjera donesenih u cilju sprečavanja širenja koronavirusa.

Učesnicima će danas biti pokazana lokacija gdje će biti izgrađen memorijal za 102 stradale prijedorske djece. Kako su naveli iz organizacije, tokom ove godine trebala bi biti pribavljena sva neophodna dokumentacija, te raspisan međunarodni konkurs za idejno rješenje memorijala, koji bi trebao biti izgrađen do obilježavanja idućeg “Dana bijelih traka”.

Incijativa o izgradnji spomenika pokrenuta je krajem 2012. godine, ali su vlasti u Prijedoru godinama odugovlačile, kaže Fikret Bačić, otac dvoje stradale djeca čija tijela do danas nisu pronađena.

Vahida Duratović, koja je izgubila sina Halida, koji je imao 15 godina, kaže za BIRN BiH da bi izgradnja spomenika mnogo značila za nju i za ostale porodice koje su izgubile svoju djecu. Smatra da je spomenik potrebno napraviti što prije “dok je živo ovo još malo ljudi”. Kaže da su porodice iscrpljene i da nemaju snage za borbu, ali da bi spomenik ukazao na to što se desilo.

“Ja sam izgubila dijete od 15 godina, nije bilo punoljetno, nije ništa znalo, išlo u školu. Puno bi mi značilo dok sam živa. To se ne može opisati”, kaže Duratović.

Za zločine u Prijedoru preko 600 godina zatvora

Za zločine u Prijedoru Haški tribunal je osudio 18 osoba na 276 godina zatvora. Pored Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, osuđenog na doživotnu kaznu, između ostalog, za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, najviša pravosnažna kazna od 40 godina je izrečena Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku Opštine i Kriznog štaba Prijedor. Vijeće Haškog tribunala je zaključilo da je Stakić imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i formiranju logora.

Konačna presuda Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), bit će izrečena 8. juna ove godine. Mladić je 2017. godine prvostepenom presudom Haškog tribunala osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, a oslobođen je za genocid u Prijedoru i u još četiri općine.

U augustu 2020. godine iznesene su žalbe na presudu. Odbrana je tada zatražila oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice, dok je Tužilaštvo zatražilo da se on proglasi krivim i za genocid u još pet općina – Prijedoru, Sanskom Mostu, Foči, Kotor-Varoši i Vlasenici.

Na žalbenom ročištu, Odbrana je kazala da su Muslimani koji su se našli na udaru u ovim opštinama činili “relativno mali dio grupe”.

Nermin Karagić, koji je sa 17 godina preživio zlostavljanja i egzekucije, kao svjedok Haškog tribunala svjedočio je na suđenju Ratku Mladiću i tada je ispričao kako je u ljeto 1992. godine preživio dva masovna ubistva Bošnjaka koja su srpske snage počinile u Ljubiji, u blizini Prijedora.

Nakon što je odveden na stadion u Ljubiji, sa drugim zarobljenicima, poredani su uza zid. On je kazao da je tada počelo ubijanje, te opisujući ubijanje zarobljenika koji je stajao do njega, svjedok je izjavio: “Ja sam slučajno okrenuo glavu, kraj mene ga ubijaju. Oni su kundacima njega tukli, bajonetima od tih pušaka.”

Kada je na Karagića došao red, ubijanje je, kako je posvjedočio, zaustavio jedan major. “Tada su htjeli da dovrše i nas. Taj major je rekao: ‘Hoćete li ih vi nositi?’ Tako da su onda prestali da nas ubijaju, pa je nama naređeno da nosimo mrtva tijela u autobus”, kazao je tom prilikom svjedok.

Karagiću je u Ljubiji ubijen otac i sedam rođaka.

Pred Sudom BiH je za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđena 21 osoba na ukupno 368 godina zatvora.

Svjedoci koji su svjedočili na prijedorskim predmetima pred Sudom BiH ali i u Haagu, između ostalog, pričali su i o tome kako su morali nositi bijele trake i označavati svoje kuće i stanove bijelim platnom.

Najvišu kaznu pred Sudom BiH za zločine počinjene u Prijedoru dobio je Zoran Babić, koji je osuđen na 35 godina zatvora. Njemu je jedinstvena kazna od 35 godina izrečena nakon što je osuđen zbog učešća u ubistvima muškaraca iz Prijedora na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, učešća u strijeljanju muškaraca bošnjačke nacionalnosti u julu 1992. godine ispred džamije u mjestu Čarakovo te zbog ubistava zatočenika prilikom njihovog transporta iz logara “Omarska” na “Manjaču”.

U tom predmetu je s Babićem osuđen i Darko Mrđa, koji je, osim za zlostavljanja zatočenika koji su transportovani u “Manjaču”, proglašen krivim i za zločine u zaseoku Sredice i mjestu Tukovi, za što je dobio 15 godina, te mu je Sud BiH izrekao jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora budući da je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog učešća u ubistvima na Korićanskim stijenama.

Tokom 2020. godine, Sretko Pavić osuđen je na 11 godina zatvora za ratni zločin počinjen nad civilima na području Prijedora. Pavić je proglašen krivim kao nekadašnji pripadnik Volarske čete 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS) za učešće u ubistvima pet civila iz porodice Čaušević počinjenim u prijedorskom selu Rizvanovići. Ovo suđenje je obnovljeno nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom je bio proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen na 13 godina zatvora.

Iste godine Apelaciono vijeće Suda BiH je drugostepenom presudom osudilo Boru Milojicu na 16 godina zatvora za višestruka ubistva počinjena u ljeto 1992. na području Prijedora, dok je Želislava Rivića oslobodilo optužbi.

Milojica je drugostepenom presudom proglašen krivim za ubistva pet civila koji su dovedeni na punkt u Hambarinama u julu 1992. godine, kao i za ubistvo još jednog civila dan kasnije. Optužbi za ubistva ovih pet civila drugooptuženi Rivić je oslobođen. Istom presudom Milojica i Rivić su oslobođeni optužbi za ubistvo civila hrvatske nacionalnosti Dragana Begića.

Jedanaest osoba je oslobođeno optužbi za zločine počinjene u Prijedoru, a među njima su Milorad Radaković te Mitar i Rade Vlasenko, koji su krivice oslobođeni u po dva predmeta.

See all News Updates of the Day

SAD slave Dan nezavisnosti

Vatromet za Dan nezavisnosti (arhiva)

Dan nezavisnosti - 4. jul, ove godine se u Americi obilježava u sjenci presuda Vrhovnog suda o abortusu, oružju i životnoj sredini, pretresa u vezi sa ulogom bivšeg presjednika Donalda Trumpa u neredima u Kongresu 6. januara, velike inflacije.

Ali, mnogi vide i razloge za slavlje: pandemija i dalje jenjava, a uprkos manama - američka demokratija preživljava.

Predsjednik SAD Joe Biden i prva dama Džil biće domaćini prijema u Bijeloj kući za porodice vojnika. Uveče se očekuje veliki vatromet u centru Washingtona.

"Mislim da se mnogi od nas osjećaju zbunjeno oko proslave 4. jula. Ali, patriotizam je i kada se ne odustaje od promjena. Ja ne odustajem od SAD", tvitovala je šampionka u trci sa preponama Amelija Bun.

Takvo osjećanje nesumnjivo dijele milioni ljudi koji će proslaviti 264. rođendan Amerike vatrometima, koncertima, okupljanjima - mnogi prvi put otkako je izbila pandemija koronavirusa.

Vatrometi se očekuju na potezu od Njujorka do Sijetla, od Čikaga do Dalasa. Ipak, u nekim zapadnim dijelovima SAD su tolike suše da su vatrometi zabranjeni.

Ove godine Dan nezavisnosti obilježava se u momentu kada je zemlja i dalje podijeljena oko odluka Vrhovnog suda, kao i prava na nošenje oružja - posebno zbog masovnih ubistava u Buffalu i Uvaldeu.

Ali, 4. jul je i prilika da se političke razlike ostave po strani i slavi jedinstvo.

Istoričar Eli Merit sa univerziteta Vanredbilt, koja proučava period od 1776. i osnivanje SAD, kaže da su uvek postojale stvari koje ljude ujedinjuju i razdvajaju. Ali, nerede u Kongresu od 6. januara 2021. vidi kao priliku da svi zajedno stanu u odbranu demokratskih institucija.

"Amerikanci treba da polažu nadu u moralnu hrabrost, želju da se boriš za pravdu i istinu čak i kad to može imati negativne posljedice po tebe. To je vezivno tkivo ustavne demokratije".

Video prikazuje kako su policajci iz Ohaja kišom metaka ubili nenaoružanog crnca

Isečak sa snimka policije Ohaja, na kojem se vidi da policajac upire pištolj u Džejlenda Vokera

Video objavljen u nedjelju pokazuje da je osam policajaca u Akronu, Ohio, sudjelovalo u pucnjavi u kojoj je ubijen nenaoružani crnac čije je tijelo pronađeno sa 60 rana od vatrenog oružja nakon što je pokušao pobjeći od prometne kontrole.

Policija je pustila više videa na konferenciji za novinare, od kojih je jedan, kako je rekla, prikazivao pucanj iz automobila koji je vozio Jayland Walker, 25. Pobjegao je u svom automobilu nakon što su ga policajci pokušali zaustaviti zbog manjeg prometnog prekršaja.

Nakon višeminutne potjere, Walker je iskočio iz automobila i pobjegao policiji, pokazao je video. Policija kaže kako se čini da se okretao prema policajcima, koji su u to vrijeme vjerovali da je naoružan. Kasnije je u njegovom automobilu pronađen pištolj.

U nedjelju je odvjetnik obitelji Walker, Bobby DiCello, rekao novinarima da je "vrlo zabrinut" zbog optužbi policije da je Walker pucao na policajce iz svog automobila, dodajući da nema opravdanja za njegovu nasilnu smrt.

Žele ga pretvoriti u maskirano čudovište s pištoljem, rekao je DiCello. "Pitam vas, dok on bježi, što je razumno? Ubiti ga? Ne, to nije razumno."

DiCello je pozvala javnost na mir u prosvjedima protiv Walkerova ubojstva, dodajući da je želja Walkerove obitelji da se izbjegne dodatno nasilje.

Pucnjava je bila posljednja u nizu ubojstava crnih muškaraca i žena od strane policijskih snaga u Sjedinjenim Državama za koje kritičari kažu da su rasistička i neopravdana, uključujući ubojstvo Georgea Floyda 2020. u Minneapolisu koje je izazvalo globalne prosvjede protiv policijske brutalnosti i rasne nepravde.

U nedjelju je Akron NAACP predvodio miran prosvjed u gradskoj vijećnici. Stotine prosvjednika marširalo je ulicama grada od oko 200.000 ljudi, mašući zastavama "Životi crnaca su važni" i skandirajući "Završili smo s umiranjem" i "Pravda za Jayland".

Policija je kasnije proglasila prosvjed ispred sjedišta policije u Akronu nezakonitim okupljanjem, rekli su mediji. Policajci u opremi za razbijanje nereda ispalili su desetak kanistera suzavca kako bi rastjerali prosvjednike, javila je WKYC-TV.

Policija u Akronu nije odmah odgovorila na zahtjev za komentar.

Nije jasno koliko je metaka pogodilo Walkera, ali snimka tjelesne kamere pokazuje kako policija na njega ispaljuje mnoštvo metaka.

Medicinski istražitelj još uvijek utvrđuje koliko je od 60 rana bilo ulaznih, a koliko izlaznih, rekao je načelnik policije u Akronu Stephen Mylett.

Mylett je rekao da su policajci pokušali pružiti Walkeru prvu pomoć nakon što je upucan, ali je proglašen mrtvim na mjestu događaja.

Osam policajaca izravno uključenih u pucnjavu stavljeno je na plaćeni administrativni dopust, rekao je Mylett, i nisu dali nikakve pojedinačne izjave.

Policajci su rekli da su vjerovali da se Walker "kretao u položaj za paljbu" kada je izašao iz svog automobila, što ih je navelo da reagiraju na njega kao na potencijalnu prijetnju, rekao je Mylett.

Pod pritiskom novinara tražeći dokaze da je Walker pucao iz svog automobila, Mylett je rekao da se policija vratila na područje za koje vjeruje da je Walker pucao iz svog automobila nakon incidenta i pronašla čahuru od metka "koja odgovara vatrenom oružju koje je g. Walker imao u svom vozilu."

Policija je također ukazala na nešto što se čini kao bljesak svjetla na vozačevoj strani Walkerovog automobila u videu, za koji su rekli da je bljesak iz cijevi.

Ured za kriminalističku istragu Ohija, koji istražuje pucnjavu, nije potvrdio nijedan od ovih detalja.

Objašnjenje: Zašto se Australija ponovo bori sa poplavama

People look at a flooded park due to torrential rain in the Camden suburb of Sydney, Australia, July 3, 2022.

Olujne kiše padaju na australsku jugoistočnu obalu, prisiljavajući hiljade ljudi da napuste svoje domove zbog opasnosti od poplava i klizišta u regiji koju su četiri puta u proteklih 18 mjeseci pogodile velike poplave.

Na nekim područjima u državi New South Wales u posljednja dva dana palo je mjesec dana kiše, što je nabujalo u rijekama i prisililo glavnu branu u Sydneyju, Warragamba Dam, da se izlije tijekom vikenda.

Poplave u martu i aprilu u Novom Južnom Walesu i jugoistočnoj državi Queensland rezultirale su osiguranom štetom od 4,8 milijardi australskih dolara (3,3 milijarde dolara), procijenilo je Vijeće osiguranja Australije.

ŠTO JE UZROK NEPRESTANE KIŠE?

Australija je dvije godine zaredom izložena vremenskom fenomenu La Nina u Tihom okeanu, koji obično donosi iznadprosječnu količinu oborina na istočnoj obali. Događaj La Nina završio je u junu, ali postoji 50-50 šansa da se ponovno formira kasnije ove godine, rekao je Zavod za meteorologiju.

Topla temperatura morske površine okeana i još jedan fenomen, dipol Indijskog oceana, donose vrijeme vlažnije od uobičajenog. Indeks dipola Indijskog oceana postao je negativan u maju, povećavajući šanse za natprosječne zimske i proljetne padavine za veći dio Australije, objavio je meteorološki zavod u junu. Australska zima traje od juna do avgusta.

"Zbog svih tih uvjeta postoji velika vjerojatnost da će se kiša dogoditi barem u sljedećih nekoliko mjeseci", rekao je Tom Mortlock, viši analitičar za katastrofe u osiguravajućem društvu Aon.

Tokom negativnog dipola Indijskog oceana, istočni Indijski ocean je topliji nego što je normalno, a zapadni Indijski okean, u blizini Afrike, je hladniji, uzrokujući da više zraka ispunjenog vlagom teče prema Australiji.

KLIMATSKE PROMJENE

Iako je teško bilo koju pojedinačnu poplavu pripisati klimatskim promjenama, Mortlock je rekao da je povećana učestalost jake kiše u skladu s onim što se može očekivati od klimatskih promjena, jer topliji zrak zadržava više vlage u atmosferi.

"Većina klimatskih modela sugerira povećanje učestalosti kiše u Australiji", rekao je.

RAZVOJ U POPLAVLJENOM PODRUČJU

Dolina Hawkesbury-Nepean u zapadnom Sydneyju poplavna je ravnica, sklona opasnim poplavama zbog "efekta kade", kaže državna služba za hitne slučajeve Novog Južnog Walesa. U dolinu ulazi pet pritoka i ima čvorišta koja ograničavaju tokove u more, tako da se voda vraća tokom jake kiše.

Obilna kiša koju je La Nina izazvala u posljednje dvije godine zasitila je tlo i napunila brane, stvarajući uvjete za bujične poplave.

"Praktički više nema kapaciteta za infiltraciju ni u jednom od slivova na istočnoj obali", rekao je Mortlock.

Brzi rast stanovništva u Sydneyu tokom posljednjih nekoliko desetljeća gurnuo je razvoj u poplavno područje.

Prije nedavnih poplava nije bilo većih poplava otprilike tri desetljeća, što je značilo da su službenici koji su odobravali zahtjeve za razvoj zemljišta možda vjerovali da je rizik od poplava nizak.

"Kada ih nemate dugo vremena, bilo je dosta samozadovoljstva", rekao je Ian Wright, ekološki znanstvenik sa Sveučilišta Western Sydney.

"Naši mostovi nisu dovoljno visoki", rekao je. "Putevi za evakuaciju u slučaju poplava su rijetki i udaljeni su i neadekvatni."

NAPOR ZA UPRAVLJANJE KATASTROFAMA

Stanovnici i djelatnici hitne pomoći još uvijek se oporavljaju od šumskih požara 2019. – 2020. i poplava prošle i ove godine, koje dolaze na vrhu pandemije COVID-19.

Nedostatak građevinskog materijala i radne snage znači da hiljade ljudi čekaju popravke od prethodnih katastrofa, rekao je Wright.

Dodatne ranjivosti su da mnogi stanovnici s nižim prihodima u zapadnom Sydneyu ne mogu si priuštiti osiguranje od poplava.

Nova laburistička vlada želi biti proaktivnija u rješavanju rizika od katastrofa, rekao je ministar za upravljanje u hitnim situacijama Murray Watt.

"Češće nego ne, bogati ljudi ne žive na jeftinoj zemlji u poplavnom području, to su ljudi koji si ne mogu priuštiti život na vrhu brda", rekao je Watt prošli tjedan.

Vlada planira uspostaviti Disaster Ready Fund kako bi osigurala do 200 miliona australskih dolara godišnje za programe prevencije i otpornosti na katastrofe.

BiH: Vrućine pogoduju planinskom turizmu, ali ugrožavaju radnike

BiH: Vrućine pogoduju planinskom turizmu, ali ugrožavaju radnike
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:44 0:00

Dok velike vrućine koje se bilježe u Bosni i Hercegovini posljednjih dana pogoduju razvoju turizma,u velikom problemu su radnici koji rade na otvorenom.Stručnjaci upozoravaju da je neophodno prilagoditi radno vrijeme radnika ekstremnim uslovima.

San Antonio: Istraga stradanja migranata

San Antonio: Istraga stradanja migranata
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:12 0:00

Od otkrića šezdeset-sedmoro ljudi, naguranih u napušteni kamion, na rubu San Antonija, u Teksasu, broj umrlih se povećava. Istraga se nastavlja dok se preživjeli bore za život u lokalnim bolnicama, a vlasti pokušavaju identificirati preminule.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG