Izdvojeno
Dan bijelih traka: Roditelji žele spomenik stradaloj djeci Prijedora „dok su još živi“
“Dan bijelih traka” i ove godine širom države i dalje simbolično podsjeća na 31. maj 1992., kada je Krizni štab opštine Prijedor naredio nesrpskom stanovništvu da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke.
Za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ovog perioda prije 29 godina prisjećaju se žrtve i preživjeli.
Nusreta Sivac kaže za BIRN BiH da je 1992. godine živjela u užoj jezgri centra Prijedora, u naselju koje je pretežno bilo naseljeno srpskim stanovništvom, čega je postala svjesna onda kada je to postalo “životno važno za nju”. Podsjeća da su mještani nesrpske nacionalnosti morali okačiti bijelo platno i nositi bijele trake oko ruke kao znak raspoznavanja.
Prilikom kretanja bilo je potrebno proći punkt uz pokazivanje dokumenata i obavezno nošenje bijele trake oko ruke, opisuje Sivac, dodajući da je u to vrijeme u naselju bilo mnogo naoružanih vojnih i paravojnih formacija.
“Nekad sam je, iz onako trenutnog revota, skinula, stavila u tašnu, ali bila sam uvijek na oprezu da ne bih izazvala probleme koji su se mogli kobno završiti. Tako da nosila sam je, naravno, oko ruke, kad odem u banku, kupovinu i prilikom kretanja, i vidjela sam da je ne nosi niko od onih stanovnika tog naselja koji su srpske nacionalnosti”, prisjeća se Sivac, koja je kasnije te godine odvedena i zatočena u logor “Omarska”.
Za nju je “Dan bijelih traka” – za koji kaže da se ne obilježava samo u Prijedoru, već i u drugim gradovima i državama – važna opomena na ono što se desilo i suprotstavljanje negatorima zločina.
Edin Ramulić, čija je porodica stradala tokom ratnih dešavanja u ovom gradu, sjeća se da je 1992. godine stanovništvo na selu gdje je živio bilo je izolovano, te nije imalo informacija o tome šta se dešava u gradu.
“Mi smo već bili u takozvanom getu, mogli smo se kretati unutar sela, nismo mogli izlaziti, dolaziti u grad, samim tim nije nam niko ni javio da mi moramo nositi trake, jer nismo se miješali sa srpskim stanovništvom”, kaže Ramulić, dodajući kako kuće i na selima jesu bile obilježene, a naredbe od Kriznog štaba građani su dobivali putem radija ili putem kombija koji je prolazio kroz naselja i na razglas ih saopćavao.
Ramulić kaže da je u svojoj kući na selu ostao do 20. juna i da nije znao ni za postojanje logora, koji su već bili formirani u maju.
“Mi nismo znali, pogotovo nismo znali za te strahote. Da smo znali, ne bi niko ostao. Upravo je to bio način da se drži to stanovništvo pod kontrolom, da se što manje informacija zna o tome”, objašnjava on, dodajući da se nošenje bijelih traka i isticanje na kućama spori, između ostalog, jer ne postoje fotografije iz tog perioda.
“Ali bukvalno nemamo nijedne fotografije iz Prijedora prije augusta, bar nemamo zvanične. Do dolaska ovih stranih novinara, mi nemamo uopšte snimaka i fotografija, nemamo ni o čemu. Naprimjer, utvrđeno je da je logor ‘Keraterm’ postojao, ali ne postoji nijedna fotografija”, kaže Ramulić.
Masovna stradanja u Prijedoru počela su krajem aprila 1992. godine, kada su srpske snage preuzele vlast. Nakon što je bošnjačko i hrvatsko stanovništvo obilježeno bijelim trakama, kao i njihove kuće i stanovi, uslijedili su napadi na okolna sela, stanovništvo je hapšeno i zatvarano u logore, među kojima su bili “Omarska”, “Keraterm” i “Trnopolje”, a mnogi su u ovim objektima i van njih izgubili živote.
Prema podacima Instituta za traženje nestalih (INO), do sada je pronađeno i identificirano oko 2.588 žrtava s područja Prijedora, a još uvijek se traga za oko 588 žrtava. U Prijedoru je ubijeno 102 djece, od kojih 40 posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Najmlađa ekshumirana žrtva je dvomjesečni Velid Softić.
Organizacija “Jer me se tiče” iz Prijedora od 2012. godine obilježava 31. maj mirnom šetnjom učesnika sa bijelom trakom oko lijeve ruke, što je danas organizovano sa ograničenim brojem sudionika zbog epidemioloških mjera donesenih u cilju sprečavanja širenja koronavirusa.
Učesnicima će danas biti pokazana lokacija gdje će biti izgrađen memorijal za 102 stradale prijedorske djece. Kako su naveli iz organizacije, tokom ove godine trebala bi biti pribavljena sva neophodna dokumentacija, te raspisan međunarodni konkurs za idejno rješenje memorijala, koji bi trebao biti izgrađen do obilježavanja idućeg “Dana bijelih traka”.
Incijativa o izgradnji spomenika pokrenuta je krajem 2012. godine, ali su vlasti u Prijedoru godinama odugovlačile, kaže Fikret Bačić, otac dvoje stradale djeca čija tijela do danas nisu pronađena.
Vahida Duratović, koja je izgubila sina Halida, koji je imao 15 godina, kaže za BIRN BiH da bi izgradnja spomenika mnogo značila za nju i za ostale porodice koje su izgubile svoju djecu. Smatra da je spomenik potrebno napraviti što prije “dok je živo ovo još malo ljudi”. Kaže da su porodice iscrpljene i da nemaju snage za borbu, ali da bi spomenik ukazao na to što se desilo.
“Ja sam izgubila dijete od 15 godina, nije bilo punoljetno, nije ništa znalo, išlo u školu. Puno bi mi značilo dok sam živa. To se ne može opisati”, kaže Duratović.
Za zločine u Prijedoru preko 600 godina zatvora
Za zločine u Prijedoru Haški tribunal je osudio 18 osoba na 276 godina zatvora. Pored Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, osuđenog na doživotnu kaznu, između ostalog, za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, najviša pravosnažna kazna od 40 godina je izrečena Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku Opštine i Kriznog štaba Prijedor. Vijeće Haškog tribunala je zaključilo da je Stakić imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i formiranju logora.
Konačna presuda Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), bit će izrečena 8. juna ove godine. Mladić je 2017. godine prvostepenom presudom Haškog tribunala osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, a oslobođen je za genocid u Prijedoru i u još četiri općine.
U augustu 2020. godine iznesene su žalbe na presudu. Odbrana je tada zatražila oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice, dok je Tužilaštvo zatražilo da se on proglasi krivim i za genocid u još pet općina – Prijedoru, Sanskom Mostu, Foči, Kotor-Varoši i Vlasenici.
Na žalbenom ročištu, Odbrana je kazala da su Muslimani koji su se našli na udaru u ovim opštinama činili “relativno mali dio grupe”.
Nermin Karagić, koji je sa 17 godina preživio zlostavljanja i egzekucije, kao svjedok Haškog tribunala svjedočio je na suđenju Ratku Mladiću i tada je ispričao kako je u ljeto 1992. godine preživio dva masovna ubistva Bošnjaka koja su srpske snage počinile u Ljubiji, u blizini Prijedora.
Nakon što je odveden na stadion u Ljubiji, sa drugim zarobljenicima, poredani su uza zid. On je kazao da je tada počelo ubijanje, te opisujući ubijanje zarobljenika koji je stajao do njega, svjedok je izjavio: “Ja sam slučajno okrenuo glavu, kraj mene ga ubijaju. Oni su kundacima njega tukli, bajonetima od tih pušaka.”
Kada je na Karagića došao red, ubijanje je, kako je posvjedočio, zaustavio jedan major. “Tada su htjeli da dovrše i nas. Taj major je rekao: ‘Hoćete li ih vi nositi?’ Tako da su onda prestali da nas ubijaju, pa je nama naređeno da nosimo mrtva tijela u autobus”, kazao je tom prilikom svjedok.
Karagiću je u Ljubiji ubijen otac i sedam rođaka.
Pred Sudom BiH je za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđena 21 osoba na ukupno 368 godina zatvora.
Svjedoci koji su svjedočili na prijedorskim predmetima pred Sudom BiH ali i u Haagu, između ostalog, pričali su i o tome kako su morali nositi bijele trake i označavati svoje kuće i stanove bijelim platnom.
Najvišu kaznu pred Sudom BiH za zločine počinjene u Prijedoru dobio je Zoran Babić, koji je osuđen na 35 godina zatvora. Njemu je jedinstvena kazna od 35 godina izrečena nakon što je osuđen zbog učešća u ubistvima muškaraca iz Prijedora na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, učešća u strijeljanju muškaraca bošnjačke nacionalnosti u julu 1992. godine ispred džamije u mjestu Čarakovo te zbog ubistava zatočenika prilikom njihovog transporta iz logara “Omarska” na “Manjaču”.
U tom predmetu je s Babićem osuđen i Darko Mrđa, koji je, osim za zlostavljanja zatočenika koji su transportovani u “Manjaču”, proglašen krivim i za zločine u zaseoku Sredice i mjestu Tukovi, za što je dobio 15 godina, te mu je Sud BiH izrekao jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora budući da je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog učešća u ubistvima na Korićanskim stijenama.
Tokom 2020. godine, Sretko Pavić osuđen je na 11 godina zatvora za ratni zločin počinjen nad civilima na području Prijedora. Pavić je proglašen krivim kao nekadašnji pripadnik Volarske čete 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS) za učešće u ubistvima pet civila iz porodice Čaušević počinjenim u prijedorskom selu Rizvanovići. Ovo suđenje je obnovljeno nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom je bio proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen na 13 godina zatvora.
Iste godine Apelaciono vijeće Suda BiH je drugostepenom presudom osudilo Boru Milojicu na 16 godina zatvora za višestruka ubistva počinjena u ljeto 1992. na području Prijedora, dok je Želislava Rivića oslobodilo optužbi.
Milojica je drugostepenom presudom proglašen krivim za ubistva pet civila koji su dovedeni na punkt u Hambarinama u julu 1992. godine, kao i za ubistvo još jednog civila dan kasnije. Optužbi za ubistva ovih pet civila drugooptuženi Rivić je oslobođen. Istom presudom Milojica i Rivić su oslobođeni optužbi za ubistvo civila hrvatske nacionalnosti Dragana Begića.
Jedanaest osoba je oslobođeno optužbi za zločine počinjene u Prijedoru, a među njima su Milorad Radaković te Mitar i Rade Vlasenko, koji su krivice oslobođeni u po dva predmeta.
See all News Updates of the Day
Obavještajni propusti Izraela i novi poredak na Bliskom istoku
Dok se Izrael se i dalje bori sa militanatima Hamasa koji su probili barijere oko Gaze i upadali u mjesta na jugu zemlje, ubijajući stotine civila u izraelskim gradovima, šefovi odbrane suočilli su se sa sve težim pitanjima o tome kako je takva katastrofa mogla da se dogodi.
Dan nakon 50. godišnjice početka rata na praznik Jom Kipur 1973. godine, kada su izraelske snage bile zatečene upadima sirijskih i egipatskih tenkovskih kolona, čini se da je vojska u subotu ponovo bila iznenađena napadom.
"Izgleda prilično slično onome što se dogodilo u to vrijeme", rekao je penzionisani general Giora Eiland, bivši šef izraelskog Savjeta za nacionalnu bezbjednost. "Kao što vidimo, Izrael je bio potpuno iznenađen veoma dobro koordinisanim napadom", rekao je on na brifingu za novinare.
Portparol vojske rekao je da će se razgovarati o obavještajnoj pripremi, ali da je za sada fokus na borbama. "Razgovaraćemo o tome kada bude vrijeme da se razgovara o tome", rekao je on na brifingu sa novinarima.
Izrael je oduvijek smatrao Hamas svojim zakletim neprijateljem, ali otkako je nanio veliku štetu Gazi u desetodnevnom ratu 2021. godine, usvojio je mješoviti pristup "štapa i šargarepe" kako bi održao stabilnost u blokiranoj enklavi.
Enklavi su nuđeni podsticaji, uključujući hiljade radnih dozvola kojima se omogućavalo građanima Gaze da rade u Izraelu ili na okupiranoj Zapadnoj obali, uz održavanje čvrste blokade i stalne prijetnje vazdušnim napadima.
Tokom proteklih 18 mjeseci, dok je nasilje bjesnilo širom Zapadne obale, Gaza je bila relativno tiha, osim sporadičnih prekograničnih sukoba koji su uglavnom uključivali manje pokrete Islamskog džihada, dok je Hamas uglavnom ostajao po strani.
Desničarska vlada premijera Benjamina Netanjahua je uvijek odlično igrala svoje bezbjednosne uloge i zauzimala beskompromisan stav prema palestinskim militantnim frakcijama, uključujući Hamas, koji kontroliše Gazu od 2007. godine.
Obavještajni neuspjeh
Međutim, čini se da je izraelski bezbjednosni aparat zakazao pošto su Hamasovi naoružani ljudi, čiju je brojnost vojska procijenila na stotine, probili bezbjednosne ograde i raspršili se po gradovima.
"Ovo je bio neuspjeh obavještajnih službi; drugačije nije moglo biti", rekao je Jonathan Panikoff, bivši zamjenik nacionalnog obavještajnog oficira američke vlade za Bliski istok, koji je sada u Atlantskom savjetu.
"To je bio bezbjednosni propust koji je potkopao ono što se smatralo agresivnim i uspješnim slojevitim pristupom Izraela Gazi", rekao je on.
Za Izraelce, slike mrtvih tijela koja leže na ulicama ili grupe civila koji su protjerani ili odvedeni u zatočeništvo u Gazi, ozbiljan su šok.
Više stotina Izraelaca je ubijeno i preko 2.000 ranjeno, što je neviđeni broj izraelskih žrtava u jednom danu. Vojska je pretrpjela značajne gubitke, a palestinske militantne grupe su izjavile da su zarobile desetine vojnika.
Naoružani napadači su također zauzeli bezbjednosne tačke, uključujući policijsku stanicu u južnom gradu Sderot i zauzeli su prelaz Erez, objekat visoke bezbjednosti koji kanališe ljude koji ulaze i izlaze iz Gaze podvrgavajući ih strogoj kontroli.
U subotu su Hamasovi mediji objavili snimke na kojima se vidi kako borci prolaze kroz napuštene kancelarije i trče pored visokih betonskih zidova lokacije.
"Oni su ovo planirali dugo vremena", rekao je bivši izraelski savjetnik za nacionalnu bezbjednost Ejal Hulata. "Očigledno je da je ovo veoma koordinisan napad, i nažalost uspjeli su da nas taktički iznenade i nanesu razornu štetu".
Napadajući Izrael, Hamas ciljao i na planove za bezbjednosno preuređenje Bliskog istoka
Kada je islamistička grupa Hamas pokrenula napad bez presedana na Izrael, također je na meti imala napore da se stvore nova regionalna bezbjednosna usklađivanja koja bi mogla da ugroze palestinske težnje za državnošću i ambicije Irana, glavnog pobornika te grupe.
Subotnji napad, najveći upad u Izrael u decenijama, poklapa se sa potezima koje podržavaju SAD da se Saudijska Arabija pogura ka normalizaciji odnosa sa Izraelom u zamjenu za sporazum o odbrani između Washingtona i Rijada, što je potez koji bi stopirao nedavno približavanje kraljevstva Teheranu.
"Svi sporazumi o normalizaciji koje ste (arapske države) potpisali sa (Izraelom) neće okončati ovaj sukob", rekao je Ismail Hanije, lider Hamasa koji upravlja Gazom, na televiziji Al Jazeera.
Regionalni izvor upoznat sa stavovima Irana i libanske grupe Hezbolah koju podržava Iran, dodao je: "Ovo je poruka Saudijskoj Arabiji, koja puzi prema Izraelu, i Amerikancima koji podržavaju normalizaciju i podržavaju Izrael. Nema bezbjednosti u cijelom regionu sve dok su Palestinci van jednačine".
"Ono što se dogodilo je iznad svakog očekivanja", rekao je izvor. "(Ovo) danas je prekretnica u sukobu".
Napad Hamasa pokrenut iz Gaze uslijedio je nakon višemjesečnog porasta nasilja na Zapadnoj obali koju je okupirao Izrael, uz pojačane izraelske racije, palestinske ulične napade i napade jevrejskih doseljenika na palestinska sela. Uslovi za Palestince su se pogoršali pod tvrdo desničarskom vladom premijera Benjamina Netanjahua. Mirovni proces je godinama u zastoju.
U međuvremenu, i Saudijska Arabija, i Izrael, nagovijestili su da se približavaju sporazumu o normalizaciji. Ali izvori su ranije rekli Reutersu da odlučnost kraljevstva da obezbijedi odbrambeni pakt sa Amerikom znači da se neće održati sporazum o normalizaciji kako bi se za Palestince dobili suštinski ustupci.
Laura Blumenfeld, analitičarka za Bliski istok u Školi za napredne međunarodne studije Johns Hopkins u Washingtonu, rekla je da je Hamas možda napao zbog osjećaja da se suočava sa irelevantnošću u situaciji dok napori napreduju ka širim izraelsko-arapskim odnosima.
"Dok je Hamas gledao kako se Izraelci i Saudijci približavaju sporazumu, odlučili su: nema mjesta za stolom? Otrovaćemo hranu" rekla je ona.
Trenutak u kom je napad izveden
Osama Hamdan, lider Hamasa u Libanu, rekao je za Reuters da bi subotnja operacija trebalo da natjera arapske države da shvate da prihvatanje izraelskih bezbjednosnih zahtjeva neće donijeti mir.
"Za one koji žele stabilnost i mir u regionu, početna tačka mora biti okončanje izraelske okupacije", rekao je on. "Neke (arapske države) su, nažalost, počele da zamišljaju da bi Izrael mogao da bude ulazna kapija za Ameriku za odbranu njihove bezbjednosti".
Netanjahu je obećao "moćnu osvetu za ovaj crni dan" nakon subotnjeg napada, koji je uslijedio skoro tačno 50 godina od početka Jom Kipurskog rata 1973. godine kada su Izrael napale egipatske i sirijske snage i borio se za opstanak.
Zvaničnik Hamasa Ali Baraka rekao je o subotnjem napadu: "Bilo je neophodno da vodstvo otpora donese odluku u odgovarajuće vrijeme, kada je neprijatelj ometen svojim gozbama".
On je rekao da je napad iz vazduha, kopna i mora bio "šok za neprijatelja i dokazao da izraelska vojna obavještajna služba nije uspjela da sazna za ovu operaciju", nakon što je Izrael, koji se ponosi svojom infiltracijom i praćenjem militanata, ostao iznenađen.
U godinama od 1973. godine, Egipat je potpisao mirovni sporazum sa Izraelom, a nekoliko drugih arapskih država je također od tada normalizovalo veze, uključujući neke arapske države Persijskog zaliva pored Saudijske Arabije. Ali Palestinci se nisu približili svojoj težnji da obezbijede državu, koja izgleda kao daleka perspektiva kao i uvijek.
"Iako vjerovatno nije glavni pokretač napada, akcije Hamasa šalju jasan podsjetnik Saudijcima da palestinsko pitanje ne treba tretirati samo kao još jednu podtemu u pregovorima o normalizaciji", rekao je Richard LeBaron, bivši američki diplomata na Bliskom istoku koji sada radi u Atlantskom savjetu.
Uticaj Irana
Visoki zvaničnik u administraciji američkog predsjednika Joea Bidena rekao je novinarima da je "zaista preuranjeno spekulisati" o efektu koji bi sukob Izraela i Hamasa mogao da ima na napore ka saudijsko-izraelskoj normalizaciji.
"Rekao bih da za izvjesne, terorističke grupe poput Hamasa, neće poremetiti nijedan takav ishod. Ali taj proces ima više smjerova", dodao je zvaničnik, želeći da ostane anoniman.
Netanjahu je ranije rekao da Palestincima ne bi trebalo dozvoliti da stave veto na bilo koji novi izraelski mirovni sporazum sa arapskim državama.
Regionalni izvor upoznat sa saudijsko-izraelsko-američkim pregovorima o normalizaciji i odbrambenom paktu za kraljevstvo rekli su da Izrael čini grešku odbijajući da učini ustupke Palestincima.
U svom odgovoru na napade u subotu, Saudijska Arabija je pozvala na "trenutni prekid nasilja" između dvije strane.
Iran, u međuvremenu, ne krije da podržava Hamas, finansirajući i naoružavajući tu grupu i drugu palestinsku militantnu organizaciju Islamski džihad. Teheran je subotnji napad nazvao činom samoodbrane Palestinaca.
Jahja Rahim Safavi, savjetnik iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, rekao je da će Teheran stajati uz palestinske borce "do oslobođenja Palestine i Jerusalima".
Palestinski zvaničnik, blizak islamističkim militantnim grupama, rekao je nakon što je napad Hamasa počeo ogromnom baražom raketa ispaljenih iz Gaze: "Iran ima prste, a ne jedan prst, u svakoj raketi koja je ispaljena na Izrael".
"To ne znači da su oni naredili (subotnji) napad, ali nije tajna da su zahvaljujući Iranu, Hamas i Islamski džihad uspjeli da unaprijede svoj arsenal", rekao je zvaničnik, govoreći pod uslovom anonimnosti.
Iranska podrška palestinskim grupama dio je šire mreže milicija i naoružanih grupa koje Iran podržava širom Bliskog istoka, što toj zemlji obezbjeđuje moćno prisustvo u Libanu, Siriji, Iraku i Jemenu, kao i Gazi.
Analitičari kažu da je Iran već poslao signal prošle nedjelje da će saudijski sporazum pogoditi poboljšanje odnosa Rijada sa Teheranom, kada je jemenska grupa Huti koju podržava Iran ubila četiri bahreinska vojnika u prekograničnom napadu u blizini saudijsko-jemenske granice. Taj napad je ugrozio mirovne pregovore o okončanju osmogodišnjeg sukoba u Jemenu.
Dennis Ross, bivši pregovarač za Bliski istok koji je sada u Institutu za bliskoistočnu politiku u Washingtonu, dodao je: "Sve je ovo u vezi sprečavanja proboja SAD-Saudijska Arabija-Izrael".
SAD i Meksiko: Sigurnosni razgovori na visokom nivou, ublažavanje tenzija zbog izgradnje zida
Američki i meksički zvaničnici održali su razgovore o imigraciji, ilegalnoj trgovini drogom i drugim izazovima u Meksiko Cityju. Zbunjenost oko mogućeg proširenja graničnog zida natjerala je američkog ministra za sigurnost u zemlji da napravi pauzu tokom dnevnog reda i razjasni stav administracije.
Biden kaže da ne može zaustaviti izgradnju zida na granici sa Meksikom
Predsjednik Joe Biden u četvrtak je branio odluku svoje administracije da odustane od 26 saveznih zakona u Južnom Texasu kako bi se omogućila izgradnja dodatnog graničnog zida u dužini od oko 32 kilometra.
Biden je rekao da nije imao izbora nego iskoristi iz Trumpove ere za barijeru za zaustavljanje ilegalne migracije iz Meksika.
Upitan misli li da takvi zidovi funkcioniraju, otvoreno je rekao: "Ne."
"Novac je dodijeljen za granični zid", rekao je Bajden. "Ne mogu to zaustaviti."
To je inače prva upotreba ovlaštenja izvršne vlasti, koju je administracija ranije često koristila, tokom Trumpovog predsjedavanja.
Sekretarijat za unutrašnju bezbjednost (DHS) objavio je saopštenje u američkom Federalnom registru sa nekoliko detalja koji ukazuju na mogućnost izgradnje zida u okrugu Starr u Texasu, poznatom po "velikom broju ilegalnih ulazaka".
Prema podacima Vlade, od početka ove fiskalne godine zabilježeno je oko 245.000 ilegalnih ulazaka u sektor doline Rio Grande, koji obuhvata 21. okrug.
"Trenutno postoji akutna i neposredna potreba da se izgrade fizičke barijere i putevi u blizini granice Sjedinjenih Država kako bi se spriječio nezakonit ulazak“, izjavio je Alejandro Mayorkas, sekretar američkog Odjeljenja za domovinsku bezbjednost (DHS).
Zakon o čistom vazduhu, Zakon o bezbjednoj vodi za piće i Zakon o ugroženim vrstama bili su neki od akata od kojih je DHS odustao da bi se napravio prostor za izgradnju graničnog zida koji se našao među budžetskim stavkama Kongresa još 2019. Odricanjem se izbjegavaju dugotrajne revizije i tužbe kojima bi moglo da se osporava kršenje zakona o životnoj sredini.
U najavi nisu date nikakve mape, ali je Uprava carine i granične zaštite (CBP) napravila projekat u junu i augustu u toku javne rasprave podijelila nacrt dodatne konstrukcije dugačke 32 kilometra, koja bi trebalo da bude dodata postojećem sistemu graničnih barijera u toj oblasti.
Zagovornici zaštite životne sredine zabrinuti su da bi podizanje zida moglo da ugrozi staništa ugroženih divljih vrsta biljaka i životinja.
"Plan za izgradnju zida podići će nepropusnu barijeru pravo kroz srce tog staništa. To će zaustaviti migracije divljih životinja. Uništiće ogromnu količinu utočišta za divlje životinje. To je užasan korak unazad za pogranična područja", rekao je Laiken Jordahl, zagovornik očuvanja jugozapada iz Centra za biološku raznovrsnost.
Tokom Trumpove administracije, u periodu od 2017. do januara 2021, izgrađeno je oko 724 kilometara barijera duž jugozapadne granice sa Meksikom.
Odluka DHS-a je u suprotnosti sa stavom Bidenove administracije, koja je u proglasu o okončanju izgradnje zida od 20. januara 2021. navela da "izgradnja masivnog zida koji se proteže preko cijele južne granice nije ozbiljno političko rješenje".
Najava je izaizvala političku debatu demokratske administracije koja se suočava sa povećanjem broja migranata koji ulaze preko južne granice u posljednjih nekoliko mjeseci.
"Pogranični zid je rješenje iz 14. vijeka za problem 21. vijeka. To neće ojačati graničnu bezbjednost u okrugu Starr", rekao je kongresmen Henry Cuellar u saopštenju. "Nastavljam da se borim protiv svakog rasipničkog trošenja novca poreskih obveznika na neefikasan granični zid", dodao je on.
Politički zagovornici graničnog zida rekli su da bi ovakva odluka trebalo da bude polazna platforma za promjenu politike.
"Poslije godina poricanja da su granični zid i druge fizičke barijere djelotvorni, saopštenje DHS-a predstavlja ogromnu promjenu u razmišljanju administracije: Bezbjedan zid je efikasno sredstvo za održavanje kontrole naših granica", rekao je Dan Stein, predsjednik Federacije za američku reformu imigracije u svom saopštenju. "Administracija bi trebalo odmah da počne izgradnju zida preko granice kako bi spriječila da se ilegalni saobraćaj jednostavno preseli na druga područja granice", zaključio je on.
James Rubin: Srbija je tačka ulaza Rusije na Zapadni Balkan
Srbija je postala ulazna tačka Rusije na Zapadni Balkan i postojanje medija pod kontrolom Moskve predstavlja veliki problem za region, izjavio je James Rubin, koordinator Centra za globalno angažovanje State Departmenta.
On je na konferenciji tog centra u Briselu govorio o ruskom i kineskom uticaju na Balkan, pogotovo nakon početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022.
"Srbija je jedina zemlja u region koja nije zatvorila 'Russia Today (RT)' i Sputnjik. Oni misle da nekako mogu da to rade i da stignu do Evropske unije, što me zbunjuje. Svaka država EU je, nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, ugasila RT i Sputnjik jer su oni suštinski oružje ruske vojne operacije tako što lažu o razlozima invazije, lažiraju izvještaje i negiraju očigledne istine. Srbija je postala ulazna tačka Rusije na Zapadni Balkan", rekao je Rubin.
Evropska unija je ubrzo poslije početka ruske invazije na Ukrajinu obustavila distribuciju ruskih medija RT i Sputnjik, zato što smatra da su to sredstva Kremlja za dezinformacije i manipulaciju informacijama.
"Trenutno najveći problem je to što je Srbija portal za rusko zagađivanje informacionog okruženja. RT i Sputnjik čak postoje i na srpskom jeziku, što znači da su lako razumljivi i u zemljama u regionu", kaže Rubin.
Na pitanje novinara šta misli o uticaju Kine na prostor Zapadnog Balkana, Rubin je odgovorio: "Primijetio sam rastuću želju Kineza da igraju ulogu kupovinom medijskih organizacija. Nisam vidio vrstu direktne manipulacije koju sam naveo u drugim primjerima, ali imam sumnju da tako nešto predstoji. Sumnjam u spremnost Kine da dozvoli pošteno izvještavanje o tome šta se dešava širom svijeta".
Rubin je tokom diplomatske karijere, između ostalog, obavljao funkciju portparola Madeleine Albright, državne sekretarke SAD.
Tokom 1999, bio je i specijalni pregovarač za demobilizaciju Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), navodi se u njegovoj biografiji na sajtu State Departmenta.
Američka pomoć Ukrajini mogla bi zavisiti od toga ko će postati predsjedavajući Predstavničkog doma
Smjena predsjedavajućeg Kevina McCarthyja mogla bi signalizirati promjenu u Zastupničkom domu američkog Kongresa u pogledu pomoći Ukrajini, pri čemu su neki od njegovih mogućih nasljednika snažno za pomoć Kijevu, dok su se drugi odlučno protivili.
Predstavnički dom je u utorak prvi put u historiji smijenio svog lidera, jer je osam McCarthyjevih kolega republikanaca glasalo zajedno sa 208 demokrata protiv njega.
Nije bilo neposrednih naznaka ko bi mogao naslijediti McCarthyja, ali bi sljedeći predsjedavajući mogao ukinuti pomoć Ukrajini prije nego što prijedlog dođe u Dom ako bude protivnik takve ideje.
Glasanje za svrgavanje McCarthyja uslijedilo je samo tri dana nakon što je predvodio Predstavnički dom da usvoji nacrt zakona o stopi potrošnje kako bi se spriječilo zatvaranje vlade koje nije uključivalo novu pomoć za Ukrajinu, naglašavajući nevoljnost nekih članova njegovog poslaničkog kluba da podrže ukrajinska sredstva.
Republikanski protivnici pomoći smatraju je pretjeranom potrošnjom i pogrešnim prioritetom američke politike.
Republikanac Matt Gaetz je predvodio nastojanje da se McCarthy smijeni sa pozicije predsjedavajućeg.
Bijela kuća je u utorak saopćila da je uvjerena da će Sjedinjene Države na kraju nastaviti pomagati Ukrajinu, bez obzira na to ko naslijedi McCarthyja.
McCarthy početkom ove sedmice negirao je Gaetzove optužbe da je sklopio "tajni dogovor" s Bidenom kako bi Predstavnički dom glasao o pomoći Ukrajini. McCarthy je tada rekao da želi više informacija od Bidenove administracije.
Predsjednik Joe Biden zatražio je u julu od Kongresa da odobri još 24 milijarde dolara u vezi s Ukrajinom, za koje su se ukrajinske pristalice - republikanci i demokrate - nadali da bi mogli postati zakon kao dio zakona o potrošnji.
