Sergej Kozlovič je skoro jednu deceniju radio u velikom aparatu bjeloruske državne televizije. Počeo je da radi 2011. kao član tehničkog tima, da bi u međuvremenu postao voditelj na Belorus-1, glavnom televizijskom kanalu u zemlji, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Dan poslije izbora obilježenih nepravilnostima 9. avgusta koji su produžili 26-godišnju vladavinu predsjednika Aleksandra Lukašenka, Kozlovič je odlučio da mu je dosta. Hiljade ljudi, među njima i njegovi prijatelji, izašli su na ulice Minska da protestuju zbog rezultata, naišavši na nasilnu reakciju policije.
U postu na Instagramu, Kozlovič je objavio da daje otkaz. "To je bio dječiji san kojem sam posvetio 10 godina", napisao je 11. avgusta. "Juče sam posljednji put sjedio u studiju".
Manje od dvije nedjelje kasnije, Kozlovičevo mjesto je popunjeno, kao i brojnih drugih novinara u državnim medijima širom Bjelorusije koji su dali otkaz ili otpušteni zbog podrške opozicionom pokretu.
Njihova radna mjesta, međutim, nisu popunili drugi Bjelorusi, već novinari državne televizije iz Rusije, koja je podržala Lukašenka i koja mu sada očigledno pomaže u naporima da zadrži vlast.
Kanali bjeloruskih državnih televizija korišteni za hvaljenje Lukašankove politike i njegovih objava. Državna novinska agencija godinama je objavljivale saopštenja za medije izražavajući sličan odnos prema bivšem šefu poljoprivredne zadruge koji od 1994. godine vlada malom postsovjetskom državom.
Lukašenkova vlada isprva je negirala navode da su ruski novinari došli da usmjeravaju izvještavanje, ali se atmosfera na državnim medijima brzo promijenila.
Sa gotovo svakodnevnim protestima opozicije, nestali su staloženi izvještaji o prinosima žetve ili posljednji podaci o korona virusu, dok su počeli da se pojavljuju propagandni snimci koji predstavljaju demonstrante kao agente Zapada.
"Plaćeni ološ koji sebe naziva narodom spreman je da za 20 dolara proda svoju majku", navodi se u tekstu jednog takvog klipa koji je objavila državna novinska agencija BelTA, uz slike rušilačke gnjevne gomile. "Sada žele da se vrate na naše ulice i unište sve što smo godinama gradili".
Dolazak novinara iz Rusije nije ista stvar kao kada je Moskva poslala "male zelene ljude" koji su se misteriozno pojavili na Krimu prije ruske aneksije ukrajinskog poluostrva 2014. godine, a za koje se kasnije ispostavilo da su prerušeni ruski vojnici.
Kritičari ipak kažu da ruski novinari i medijske poruke koje donose jasno pokazuju kako Moskva želi da ojača Lukašenkovu poziciju.
"Dva aviona s ruskim novinarima stigla su da popune naša mjesta u zamjenu za velike plate", rekla je 19. avgusta novinarka Belorus-3 Aljona Martinovskaja za novinsku agenciju Tut.by.
To otkriće odjeknulo je kod posmatrača i u Bjelorusiji i u inostranstvu dok se postavljaju pitanja o reakciji Kremlja na nemire u Bjelorusiji. Takođe je podstaklo spekulacija o drugim mogućim potezima Rusije za podršku Lukašenkovoj vladi ili čak da pomogne u gušenju protesta.
Kozlovič je za RSE rekao da je izvještavanje državne televizije o protestima za njega bila "kap koja je prelila čašu". "Radio sam jutarnju smjenu uživo, kada je trebalo da razgovaramo o događajima od prethodne noći", rekao je on. "Shvatio sam da su te informacije, čak i ako nisu sasvim izmišljene, ipak bile toliko pristrasne da su prikazivale potpuno drugačiju sliku događaja".
Nije samo državna televizija mobilizovana u naporu da se ojača podršku Lukašenku.
Na aplikaciji Telegram za razmjenu poruka, na kanalu novinara koji prate Lukašenka objavljen je niz "stikera" za izražavanje podrške kampanji protiv opozicije, pa čak i za odbranu grube policijske taktike.
Informativna ofanziva poklopila se s mjerama za ograničenje širenja rivalskih činjenica.
Prije izbora 9. avgusta, prema podacima novinarskog udruženja u Bjelorusiji, najmanje 100 stranih novinara nije dobilo akreditacije za ulazak u zemlju i izvještavanje. Nekoliko stranih izvještača koji su ušli u zemlju su pretučeni i deportovani, često uz petogodišnju zabranu ulaska.
Komsomoljskaja pravda, popularni moskovski tabloid koji takođe ima bjelorusko izdanje, planirao je 17. avgusta da na naslovnu stranu stavi fotografiju s prethodne večeri kada je održan najveći opozicioni protest u istoriji zemlje s oko 200.000 ljudi.
Štamparija je, međutim, navela da se pokvarila štamparska mašina, pa se to izdanje nikada nije pojavilo. Nekoliko dana kasnije, prema više izvještaja, vlada je počela da blokira desetine internet portala naklonjenih opoziciji.
Lukašenko je 21. avgusta konačno potvrdio da je "pitao Ruse" da pošalju "dva ili tri tima" ruskih novinara da rade u državnom medijskom konglomeratu koji obuhvata Kozlovičev kanal Belorus-1.
U govoru fabričkim radnicima u gradu Dzjaržinsk, Lukašenko je rekao da je posao uvezenih novinara da zamjene zaposlene koji su "skočili na ulice i počeli da protestuju".
Jedan od tih timova pridružio se njegovom predsjedničkom pres pulu, rekao je Lukašenko i dodao: "Neka naši mladi vidi kako oni rade".
