Linkovi

Top priča BiH

BIRN BiH - Zaboravljene žrtve: Smrt zarobljenika u bratunačkoj osnovnoj školi u maju 1992.

Hedim Zukić (Porodični album)

Za ubistva zarobljenika u maju 1992. godine u bratunačkoj školi “Vuk Karadžić” niko do sada nije odgovarao. Tokom tri dana u školi je bilo zarobljeno nekoliko stotina ljudi. U jedinom do sada završenom postupku pred sudom oslobođen je bivši komandir vojne policije.

Piše: Adnan Krdžalić

Početkom maja 1992. godine Paša Suljić i njena porodica odvedeni su na stadion Bratstva u Bratuncu gdje je razdvojena od svoje dvojice braće Alije i Hedima Zukića i maloljetnog bratića Elvira. Njih trojica su zajedno sa stotinama drugih odvedeni u logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu.

Alijino tijelo pronađeno je zabetonirano u improvizovanu pistu u Bratuncu.

“Brat Alija iz sale je izveden i odveden u stari salon namještaja u Bratuncu. Nađen je kad je razbijena improvizovana pista u Adama [Bratunac]. Bio je zabetoniran u pistu. Pronađen je sa još četiri leša u vrećama, a tijelo je težilo malo više od šest kilograma mesa. Nije skroz istruhlo”, kaže Suljić, koja je sa drugim ženama i djecom u maju prevezena do Kladnja.

Kroz šta su prolazila njena braća prije nego što su ubijeni saznavala je godinama poslije od svjedoka koji su ih vidjeli.

Hedim Zukić (Porodični album)
Hedim Zukić (Porodični album)
Alija Zukić (Porodični album)
Alija Zukić (Porodični album)

“Mog brata Hedima, kako su mi ispričali preživjeli logoraši, ubio je njegov radni kolega Milan. Izveo ga je iz škole da vari rešetke na zatvoru. Nikada nije vraćen u školu, a kasnije je pronađen u grobnici ‘Blječeva’”, navodi Suljić.

“Kada je bratić Elvir trebalo da ide u razmjenu, izvjesni Makedonac je rekao: ‘Nećeš ići grehota je tebe ubiti.’ Kasnije je ipak ubijen”, govori Suljić, koja već punih 28 godina traži pravdu za ubijenu braću i bratića.

Ona se prisjeća da su torture počele na stadionu, kada su počela i prva ubijanja.

“U Bratuncu na stadionu svi smo vidjeli kad je ubijen Miralem Hasanović zvani Rus. Moje radne kolege su bile na tom stadionu i nosili su municiju i redenike, a put od kuće do stadiona ‘pokrivali’ su vojnici iz Srbije. Pričali su ekavski i stojali su u ešalonima s obje strane ulice”, priča Suljić.

Nasmijane komšije vodile na strijeljanje

U selu Ređići 10. maja sa sinom Muhamedom, koji je tada imao 13, i Mirzetom, koji je imao 12 godina, uhapšen je i Sakib Ahmetović. Odveden je na stadion gdje mu je kao i drugim zarobljenicima rečeno da ide u razmjenu.

Sa stadiona su ga umjesto na razmjenu, dvojica muškaraca koje je od ranije poznavao, odveli u školski logor.

“Užasno je bilo tijesno i vruće. Već prvi dan od panike i nedostatka zraka ugušilo se deset ljudi. A onda su počela stravična premlaćivanja i ubistva. Vidio sam Džemu Hodžića i Mustafu Mujkanovića hodžu, kako mrtvi padaju od udaraca. Poznavao sam obojicu, to su bila jeziva ubistva. Ne ubistva oružjem nego od silnih udaraca, s tim da je Džemo pao nedaleko od mene mrtav, ali mu je bio rasporen stomak”, prisjeća se Ahmetović, čiji su sinovi i supruga Zumreta odvedeni prema Kladnju.

Prva ubistva, prema njegovom sjećanju, počinili su “Arkanovci” [pripadnici paravojne formacije koju je predvodio Željko Ražnatović Arkan, optužen pred Haškim tribunalom prije nego što je ubijen], nakon čega su “počeli da ubijaju i domaći vojnici”.

“Sve su to bile naše komšije i poznanici. Ulazili su u salu nasmijani i izvodili ljude na strijeljanje. Govorili su: ‘Pobit ćemo vas sve, polako, ne možemo sve odjednom, mi uživamo u tome’”, prisjeća se Ahmetović.

U logor škole odveni su i braća Ismet, Hašim i Nedžib Husić. Ismet i Nedžib su ubijeni, a Hašim je kasnije razmijenjen na Palama. Ismetov sin Adis, koji je maja 1992. imao 17 godina, slušao je svjedočenja preživjelih logoraša.

“Amidža Nedžib imao je čin majora u rezervi, bio je visokoobrazovan čovjek u to vrijeme. Njega su, a to svi kažu, ubili na stepenicama. Nije ni ušao u salu škole. Otac je iz sale odveden na strijeljanje. Odeveli su ga navodno u MUP [Ministarstvo unutrašnjih poslova] na ispitivanje, nakon čega su ubili njega i još dosta muslimana”, navodi Adis Husić, čija je majka Sadika također ubijena nakon što je pobjegla u šumu sa drugim komšinicama i komšijama.

Adis Husić (Privatna arhiva)
Adis Husić (Privatna arhiva)

Bez osuđujućih presuda za ubistva u školi

Brojni preživjeli logoraši kažu da su proteklih 28 godina dali niz izjava istražiteljima o ubistvima nekoliko stotina logoraša, ali za ubistva u osnovnoj školi u Bratuncu do sada nije pravosnažno osuđena niti jedna osoba.

Sud BiH oslobodilo je 2015. godine Savu Babića, bivšeg komandira Vojne policije u Bratuncu, optužbi za nezakonito zatvaranje, premlaćivanje, prisilne nestanke i ubistva zatočenika u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu u maju 1992. godine.

Babić je oslobođen krivice da je lično učestvovao u progonu bošnjačkih civila, koji su bili nezakonito pritvoreni u školi “Vuk Karadžić”, te da nije imao odgovornost nad uslovima u školi. Vijeće je analizom svih dokaza došlo do zaključka da niko od pozvanih svjedoka nije potvrdio učešće Babića u nezakonitom pritvaranju civila, navodi se u presudi.

U dijelu presude Babiću o utvrđenim činjenicama navodi se kako su na području bratunačkih sela bili prisutni pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Teritorijalne odbrane (TO).
U optužnici protiv Babića se navodi kako je u logoru boravilo oko 400 osoba.

Prve zločine na području šire teritorije Bratunca, istraživalo je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, a tadašnje krivično djelo okarakterisano je kao genocid i obuhvatalo je i zločine u školi “Vuk Karadžić”, potvrdili su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz ovog tužilaštva.

Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona je u augustu 2004. godine otvorilo istragu protiv 43 osobe, koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Bratunca tokom 1992. godine.

“Pravna kvalifikacija krivičnog djela u naredbi o provođenju istrage je bila genocid. Radi se o događajima vezanim za ubistva i deportacije većeg broja civila na širem području Bratunca, uključujući sela Hranča, Glogova i lokalitete Maljevo i Jezero, kao i odvođenje civila u logor osnovne škole ‘Vuk Karadžić’, i na Pale ili logor ‘Batković’ kod Bijeljine”, kazao je za BIRN BiH Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

U skladu sa Strategijom za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine, Tužilaštvo u Tuzli je Sudu i Tužilaštvu BiH predalo ovaj predmet na dalje postupanje i ocjenu složenosti predmeta, kao i na ocjenu mjesne nadležnosti tužilaštava za dalji rad na ovim predmetima, potvrdio je Arnautović.

Iz Državnog tužilaštva su potvrdili da provode istrage o zločinu u školi “Vuk Karadžić”.

“U Posebnom odjelu za ratne zločine u radu su predmeti koji su u fazi prijave i istrage, a koji se odnose na više osoba prijavljenih i osumnjičenih za zločine na lokaciji škole ‘Vuk Karadžić’, a na kojima se intenzivno radi”, kazao je za BIRN BiH Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

Ovo Tužilaštvo je u decembru 2019. podiglo optužnicu protiv Milana Trišića, koja se, između ostalog, odnosi na ratne zločine u školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, kao i zločine povezane sa tim objektom za zatočenje, dodao je Grubešić.

Trišić je u oktobru 2019. godine deportovan u BiH iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), gdje je procesuiran zbog davanja neistinitih podataka o učešću u ratu.

Njemu je na teret stavljeno da je od aprila do oktobra 1992. godine, za vrijeme širokog i sistematičnog napada policije i Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz sela Hranča i mjesta Bratunac, ubistvima, nezakonitim zatočenjem, odvođenjem u logore, prisilnim nestankom, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.

Vojnici su govorili na ekavici

Obilježavanje godišnjice zločina u osnovnoj školi koja se nekada zvala “Vuk Karadžić”. Foto: BIRN BiH
Obilježavanje godišnjice zločina u osnovnoj školi koja se nekada zvala “Vuk Karadžić”. Foto: BIRN BiH

Preživjeli svjedoci logora u školi tvrde da je princip za ubijanje bio isti. Ko god bi bio izveden iz sale, nikad se više u nju živ nije vratio, tvrde logoraši. Jedan od svjedoka je i Ramiz Salkić, današnji potpredsjednik Republike Srpske, koji je u logor odveden sa 17 godina.

Na samom putu za logor, u kanalu pored škole vidio je leševe.

“U kanalu u dvorištu škole zatekao sam stravične slike. Leševi su bili u kanalu pored škole i u kontejnerima za smeće. To je već sve bilo pobijeno prije nego smo zatvoreni u školi”, kaže Salkić.

Među ubijenim, vidio je i ubijenog oca Hameda, čije je mrtvo tijelo danima ležalo u kanalu.

“S tom slikom ušao sam u logor i poželio da ja budem naredni kojeg će ubiti. Strašno me potresla smrt mog oca i svega što sam vidio u prolazu”, govori Salkić.

“U sali se pogušilo desetak zarobljenih jer nismo imali zraka. Izvodili su ljude iz sale, i taj koga izvedu uglavnom se nije vraćao živ. Moj brat Hamdija je pored mene pretučen. Tukli su ga šipkom od radijatora. Sat prije nego što sam doveden u logor, metalnom šipkom je ubijen moj brat Ahmet”, prisjeća se Salkić.

U tom ambijentu on je sproveden do školske sale u kojoj se nekada kao dijete igrao i pohađao nastavu, nekoliko godina prije tortura koje će proživjeti.

“Gledao sam kako maltretiraju ljude. Jednom od njih su pucali u obje noge, tražeći od njega da ustane. Na kraju su mu pucali u čelo. Tu sliku tankog mlaza krvi koja teče iz njegovog čela nikad neću zaboraviti”, govori Salkić, koji je sa bratom Hamdijom kasnije razmijenjen na Palama.

Ubistva u logoru gledao je i Šefik Begić. Zajedno sa braćom uhapšen je ispred kuće u selu Suha, odakle je preko stadiona Bratstva sproveden u logor. Ubistva su počela u školskoj sali odmah po dolasku ljudi koje je, kako kaže, dovodio Novosadski korpus.

Šefik Begić (Privatna arhiva)
Šefik Begić (Privatna arhiva)

“Mustafa Mujkanović naš efendija, Džemo Hodžić, Hajrudin Čolić, samo su neke od osoba čija sam ubistva gledao, jer ih poznajem. Stalna izvođenja zarobljenih, koji se uglavnom nisu vraćali u školu, krici, jauci, stvari su koje pamtim tog kobnog maja”, govori Begić.

On se sjeća i posljednjeg ubistva – prijeratnog bratunačkog konobara, čijeg se imena ne može sjetiti.

“Znam samo da sam pokrio njegovo tijelo trenerkom koju sam na sebi imao. Tamo negdje treći dan su nam rekli da idemo u razmjenu”, kaže Begić.

Razmjena nije značila i kraj patnji, prisjećaju se svjedoci. Ramiz Salkić tvrdi da su nakon tri dana golgota u bratunačkom logoru, isto proživljavali i na Palama, gdje su odvedeni u razmjenu.

Sa Pala su, također nakon tri dana, zarobljenici odvedeni prema Ilijašu, gdje su prema sjećanjima preživjelih na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH) prešli 16. maja 1992. godine.

“Nakon nekoliko dana su nas potrpali u dva do tri kamiona, nas oko 400 i odvezli prema Sarajevu. Sjećam se da smo bili smješteni pored stanice milicije, u nekom trening centru za skijanje. I tu su nas maltretirali, a onda nas vezali žicom, jednog za drugog preko ruku. Odvezli su nas prema Ilijašu gdje smo i razmijenjeni”, prisjeća se Salkić.

Preživjeli tvrde da su u maju 1992. godine u Bratuncu u velikom broju viđali paravojne formacije iz Srbije, čiji su članovi prema njihovom svjedočenju činili strašne zločine. Paša Suljić kaže da se “ekavica” često čula tokom prvih hapšenja.

“Sjećam se da je 10. maja pred mrak na stadion ušla ‘Lada Niva’ bijele boje, a na njoj je pisalo ‘Svi za kralja, kralj za nas’. Na automobilu su sjedili pijani srpski vojnici. Jedan od njih je rekao: ‘Gde su bule? Nama su rekli da ima dosta lepih bula.’ Jedna žena u šarenom odijelu je nosila vreću najlonsku i u nju kupila pare i zlato. U jednom momentu je zahvatila zlato rukom i kazala: ‘Za ovo mogu da kupim kuću u Novom Sadu’, prisjeća se Paša.

U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu nisu mogli za BIRN BiH potvrditi da li provode istragu za zločine u Bratuncu, “imajući u vidu da su istražni i predistražni postupci nedostupni za javnost, odnosno da se u tačno određenim situacijama koje predviđa zakon detalji mogu iznositi u javnost”, kazao je za BIRN BiH Vasilije Seratlić, zamjenik tužioca za ratne zločine i glasnogovornik Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu.

Sakib Ahmetović, koji predvodi Udruženje preživjelih logoraša Bratunca, ogorčen je radom istražnih organa i institucija u BiH i navodi kako članovi udruženja i danas sreću ljude koji su ubijali logoraše.

“Ljudi koji su činili zločine su dio sistema i danas kreiraju ambijent koji je nepodnošljiv preživjelim u ratu, a koji su se vratili da žive na prostore sa kojih su otjerani i gdje su ubijeni njihovi najmiliji”, kaže Salkić.

Prema podacima ovog udruženja, kroz logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, tokom tri dana maja 1992. godine, prošlo je oko 800 zarobljenika, a njih oko 300 je ubijeno.

See all News Updates of the Day

Matthew Palmer: Kada BH političari pokažu napredak, imat će pažnju administracije Biden-Harris

Matthew Palmer: Kontinuiran angažman SAD i partnerstvo sa Zapadnim Balkanom
please wait

No media source currently available

0:00 0:07:45 0:00

U intervjuu za Glas Amerike, Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Država za Evropu i Evroaziju, te specijalni predstavnik za Zapadni Balkan, govorio je o tome šta se na Balkanu i u Bosni i Hercegovini (BiH) može očekivati od nove američke administracije, kao i o važnosti usvajanja 14 preporuka Evropske komisije, izmjenama Izbornog zakona BiH i drugim reformama koje se nalaze pred BH političarima.

Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje i republikaciju ukoliko su zadovoljena dva uvjeta:

1. Navođenje izvora

2. URL link na orginalni sadržaj na našem web site-u

Prenošenje bez ispunjavanja ovih uvjeta smatraćemo neovlaštenim korištenjem autorskog materijala.

GLAS AMERIKE: U zavisnosti od toga iz kojeg dijela BiH dolazite ili iz koje ste države Zapadnog Balkana, očekivanja od nove američke administracije su veoma različita. Ona su u rasponu od stava „sada će sve biti bolje" do „ovo je katastrofa za nas", što uglavnom ima veze sa angažmanom Joe Bidena i nekih članova njegovog tima na Balkanu 90-ih godina. Kao specijalni predstavnik Sjedinjenih Država za Zapadni Balkan, šta možete reći o američkom angažmanu i politici u BiH i regionu u naredne četiri godine?

PALMER: To je važno pitanje. Jedna od stvari koje smo vidjeli na Zapadnom Balkanu tokom desetljeća, kroz administracije, jeste da su američka politika, američki angažman i američka strategija na Zapadnom Balkanu bili uglavnom dosljedni, od administracije do administracije. I to je zbog toga što su američki interesi dosljedni. Ono što bismo željeli vidjeti je snažan, vrlo živ, prosperitetan Zapadni Balkan, zemlje u miru same sa sobom, u miru sa svojim susjedima i integrirane u evropske institucije. To znači članstvo u Evropskoj uniji (EU) za sve države Zapadnog Balkana, članstvo u NATO-u za sve koji bi donijeli odluku da to učine, sve koji tome teže. Jedna od stvari koju čujem u Sarajevu, koju čujem u BiH je ideja koja glasi: Ne bismo trebali sami raditi na reformama. Trebali bismo pričekati da nova Biden-Harris administracija dođe preko brežuljka, na bijelom konju, sa Daytonom 2 ili novim Aprilskim paketom, i riješi probleme za nas. A to je upravo suprotno od toga kako bi trebalo razmišljati i kako bi trebalo raditi.

Biden - Harrris
Biden - Harrris

Ono što je zaista potrebno jeste da se politički lideri, izabrani lideri i lideri političkih partija, obavežu na reformski program i napreduju u ključnim reformama. Mi znamo šta je neophodno: izborne reforme, ograničene ustavne reforme za provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, ciljane reforme za poboljšanje integriteta pravosuđa, te zdravorazumske ekonomske reforme koje će stvoriti prilike za ljude.

A kada se političko rukovodstvo posveti reformama i pokaže napredak na tim ključnim reformama, koje će otvoriti put ka prosperitetnoj evropskoj budućnosti, BiH će imati pažnju Biden-Harris administracije. 
Matthew Palmer

GLAS AMERIKE: Godinama pratite tamošnja dešavanja. Koliko je sve to realno imajući u vidu ranija iskustva s bosanskohercegovačkim i balkanskim liderima koji puno obećavaju, ali obično ne ispunjavaju mnogo toga?

PALMER: Mislim da su pregovori koji su doveli do izbora u Mostaru otvorili vrata za izbornu reformu i uvjeren sam da političko rukovodstvo u BiH razumije kakva je to prilika i spremno ju je iskoristiti. O ovim se reformama razgovaralo dovoljno dugo. Dosta dugo ih se odgađalo. Sada je vrijeme za akciju. Ono što bismo željeli vidjeti odmah, bez odgađanja, je sastanak Interresorne radne grupe, kako bi se sastali, razgovarali i proveli preporuke GRECO-a (Grupe država za borbu protiv korupcije Vijeća Evrope) i ODIHR-a (Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OSCE-a) za pokretanje ovog procesa i početak hvatanja u koštac sa 14 prioriteta koje je izložila EU, te za napredak u agendi 5+2, odnosno, smjernicama za eventualnu tranziciju sa supervizije od Ureda visokog predstavnika, kako bi se BiH zaista čvrsto stavila na evropski put. To je apsolutno ostvarivo. Potrebna je samo politička volja i posvećenost dobrom upravljanju.

GLAS AMERIKE: Izborni zakon je jedna od tema koju ste spomenuli, a sve ga više spominju lokalni lideri i članovi međunarodne zajednice u BiH. Šta Sjedinjene Države očekuju od promjena izbornog zakonodavstva?

PALMER: Mislim da je bismo željeli vidjeti napredak u skladu s evropskim normama, evropskim vrijednostima i sa 14 prioriteta koje je postavila EU, kao i međusobnu saradnju i saradnju sa predstavnicima međunarodne zajednice u BiH na utvrđivanju puta naprijed, bez obzira na to kakvi bi kompromisi mogli biti potrebni. Ali to je promjena koja je u skladu s utvrđenim principima koje su opisali ODIHR i GRECO i u skladu s presudama relevantnih sudova, ne samo sudova u BiH, već i sudova na nivou EU, sistema kojem BiH teži da se pridruži.

GLAS AMERIKE: Vlada Federacije BiH nije formirana duže od dvije godine nakon posljednjih općih izbora, tako da je zapravo u tehničkom mandatu. Slušajući bosanskohercegovačke političare, često izgleda da je formiranje nove Vlade povezano s promjenom izbornog zakonodavstva i da su ti procesi nekako povezani. Kako komentarišete sporost u formiranju Vlade i mislite li da bi svi ti procesi trebali biti dio istog dogovora?

PALMER: Razumijemo da će tu morati doći do kompromisa. To je normalan dio demokratske vlasti. Kompromis je normalan u bilo kojem pregovaranju. Ali u isto vrijeme, sve se ne može povezati sa svime drugim jer se ništa neće uraditi. Mislim da smo to vrlo jasno vidjeli u slučaju Mostara, gdje je bilo važno da se pitanja koja se tiču izbora i formiranja nove vlasti u Mostaru rješavaju kao zasebna tema. Ako povežete previše stvari, onda je sve to recept za zastoj.

Dakle, ono što očekujemo je da stranke i politički lideri zajedno rade na utvrđivanju prioriteta, utvrđivanju neophodnih kompromisa i da zajedno rade u duhu dobre vjere i kompromisa kako bi pomogli BiH da krene naprijed i narodu u BiH da napreduje. Oni to s punim pravom mogu očekivati od svojih vođa. 
Matthew Palmer

GLAS AMERIKE: Visoki predstavnik Valentin Inzko u posljednje vrijeme je vrlo aktivan. Nedavno je zatražio od vlasti Republike Srpske da povuku priznanja bivšim političarima koji su osuđeni za ratne zločine, poput Radovana Karadžića i Biljane Plavšić, a sve to nakon uklanjanja table sa imenom Radovana Karadžića sa studentskog doma. Zašto se sve to sada događa i da li je to znak povećanog angažmana i uključenosti međunarodne zajednice u procese, umjesto da se sve prepušta samo bosanskohercegovačkim političarima?

PALMER: Prije svega, dozvolite mi da pohvalim i čestitam Miloradu Dodiku na odluci da ukloni ime Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama. Mislim da je to pozitivan signal, da je to važan korak. Mislim da je to bio čin državništva i nešto što itekako pozdravljamo. U pogledu nedavnih aktivnosti Visokog predstavnika ili OHR-a, preporučujem da razgovarate s OHR-om o tome. Ali iskoristio bih ovu priliku da naglasim i pojačam našu podršku OHR-u kao instituciji i važnoj ulozi koju Visoki predstavnik nastavlja imati u BiH. Podržavamo uslove 5+2, kao okvir za zaključivanje rada OHR-a. Još nismo stigli do toga. Željeli bismo da Visoki predstavnik nastavi sa tom agendom. Ko god bio Visoki predstavnik, on ili ona, može računati na našu podršku u izvršavanju te misije i mandata. I nadamo se i očekujemo da će strane surađivati u ispunjavanju tih uvjeta.

Prazno mjesto sa lijeve strane pored ulaznih vrata, gdje je do 10. decembra stajala ploča sa imenom haškog osuđenika za ratne zločine Radovana Karadžića.
Prazno mjesto sa lijeve strane pored ulaznih vrata, gdje je do 10. decembra stajala ploča sa imenom haškog osuđenika za ratne zločine Radovana Karadžića.

GLAS AMERIKE: Spomenuli ste Dodika, a ranije smo razgovarali o 14 preporuka Evropske komisije koje bi trebale biti usvojene u BiH. Je li to uopšte izvedivo, imajući u vidu da je Dodik već govorio da Republika Srpska neće podržati sve to?

PALMER: Apsolutno je izvedivo. Uvijek će biti zauzimanja stavova u vezi sa tim stvarima. Ali to je u osnovi u interesu svih ljudi u BiH, bilo da žive u Federaciji ili u Republici Srpskoj, bilo da su Hrvati, Bošnjaci, Srbi ili nešto drugo, da imaju jasan evropski put, stabilan politički sistem i dinamičnu i živu ekonomiju. To su ciljevi i ambicije koje reforme imaju namjeru podržavati i unaprijediti. Ako se BiH nada da će krenuti naprijed na svom evropskom putu, morat će učiniti ono što je neophodno na uvođenju reformi koje će joj omogućiti da se kvalificira za eventualno članstvo. A to započinje sa 14 prioriteta. Mislim da to razumiju svi koji su uključeni.

GLAS AMERIKE: Za razliku od Srbije, pa čak djelimično i Republike Srpske, koje vakcine za Covid dobijaju iz Kine, Rusije, drugih zemalja, Federacija BiH se u potpunosti pouzdala u sistem Covax i ostala bez vakcina, bilo da je željela pokazati stvarnu privrženost Zapadu ili zato što njeni lideri nisu bili sposobni da postignu više. Sada se ljudi tamo počinju pitati da li su i oni trebali igrati igre između Istoka i Zapada, a ne staviti svo povjerenje na Zapad da bi dobili nešto veoma vrijedno u kriznim vremenima. Kako to komentirate i vidite li to kao dugoročnu opasnost za Zapad i posebno za Sjedinjene Države?

Vakcinacija protiv koronavirusa u BiH počela je u entitetu Republika Srpska ruskom vakcinom Sputnik V.
Vakcinacija protiv koronavirusa u BiH počela je u entitetu Republika Srpska ruskom vakcinom Sputnik V.

PALMER: Razumijem frustracije zbog sporog tempa vakcinisanja. Mislim da bi svi željeli da je ovaj proces brži nego što jeste. Administracija Biden-Harris potvrdila je svoju posvećenost međunarodnoj solidarnosti u vezi sa vakcinama, tako što je opredijelila četiri milijarde dolara za podršku Covaxu i radu kroz GAVI sistem u pokušaju da vakcine budu dostupne širom svijeta na pravničnoj osnovi. To će potrajati. Trebat će neko vrijeme da proizvodne mogućnosti sustignu potražnju. Ali uvjeren sam da će se ova situacija brzo poboljšati.

GLAS AMERIKE: Često se ovdje u Sjedinjenim Državama, među ekspertima, pa i među nekim zvaničnicima, pitanja BiH i odnosa Kosova i Srbije povezuju, kao da su dio istog rješenja. Da li je to po vama dio istog procesa u američkoj vanjskoj politici? I možemo li očekivati da Sjedinjene Države možda više učine na podsticanju dijaloga između Kosova i Srbije nakon formiranja nove kosovske vlade?

PALMER: Mi vidimo sva ta pitanja kao odvojena. Postoji dinamika specifična za napore na normalizaciji između Kosova i Srbije, ona je važna i Sjedinjene Države u nju ulažu znatan napor, energiju i politički kapital. U potpunosti podržavamo proces dijaloga koji vodi EU i rad Miroslava Lajčaka kao posebnog predstavnika EU. Istovremeno bismo željeli vidjeti napredak u BiH na reformskom planu, ali ne povlačimo nikakvu vezu između procesa dijaloga Beograda i Prištine i onoga što se događa u BiH. Kada to kažem, mislim da je svima jasno da su dobre stvari na Balkanu proizvodile pozitivne posljedice na drugim mjestima na Balkanu. Ako može doći do pomirenja i normalizacije između Srbije i Kosova, rekao bih da je to dobro za sve u regionu, uključujući i BiH. Ako BiH može uvesti reforme potrebne za napredak na evropskom putu, mislim da je to dobro za njene susjede. Mislim da je to dobro za Crnu Goru, za Srbiju. To je dobro za Hrvatsku, dobro za čitav region. Dakle, iako ne postoji formalna veza, sigurno je da kada se dobre stvari dogode na jednom mjestu, to pomaže da se dobre stvari dogode i drugdje, a ako se loše stvari dogode na jednom mjestu, to olakšava negativnim stvarima da se dogode drugdje u regionu. Stoga smo posvećeni pomaganju u osiguranju pozitivnih ishoda na sve načine.

GLAS AMERIKE: Dakle, možemo očekivati kontinuitet u politici Sjedinjenih Država?

PALMER: Možete očekivati kontinuiranu posvećenost regionu i kontinuirani angažman na Zapadnom Balkanu, te kontinuiranu viziju evropske budućnosti za sve zemlje Zapadnog Balkana. Kao i snažno i trajno partnerstvo sa Sjedinjenim Državama.

Zbog sporog procesa repatrijacije na Balkanu, više od 100 djece još u sirijskim kampovima

Women and children are seen in the Kurdish-run al-Hol camp which holds suspected relatives of Islamic State (IS) group fighters, in Hasakeh governorate in northeastern Syria, Jan. 28, 2021.

Nakon pada “kalifata” Islamske države, nesistematski pristup balkanskih zemalja repatrijaciji njihovih državljana iz izbjegličkih kampova u Siriji znači da preko 100 djece još uvijek živi u prenatrpanim i nesigurnim uvjetima.

Piše: BIRN

Sa svoje troje djece, Floresha Rasha ima novi dom – trospratnu priobalnu zgradu okruženu visokim zidom, bodljikavom žicom i stražarnicama.

Skupa s jednim 13-godišnjim dječakom, oni su prvih pet stanovnika tog vojnog turističkog kompleksa u blizini albanskog lučkog grada Drača, koji je pretvoren u državni rehabilitacioni centar za albanske građane povratnike iz dijelova Sirije koje je nekad kontrolirala Islamska država.

Dječaci igraju nogomet u dvorištu, a stanovnicima je dozvoljen izlazak određenim danima u sedmici kako bi se sreli sa svojim rođacima. Stalno im dolaze posjetioci, i to socijalni radnici, psiholozi, nastavnici, ljekari i arapski prevodioci.

“Najveći izazov s kojim se suočavaju djelatnici na terenu koji direktno rade s povratnicima jeste njihov trenutni nedostatak znanja o specifičnim vjerskim tradicijama koje su ti povratnici usvojili tokom boravka u Siriji ili u tamošnjim kampovima”, kaže Iris Luarasi, direktorica Linije za savjetovanje za žene i djevojčice, koja, putem Centra za sigurnost i mir Albanije, nudi obuku i podršku lokalnim tijelima koja se bave povratnicima i pitanjima ekstremizma.

Rad s njihovim srodnicima van centra je također važan, kaže Luarasi za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN), “kako bi se ponovno uspostavile veze i članovi porodice uputili kako mogu podržati proces reintegracije povratnika u njihove zajednice”.

Za Albaniju, ovaj centar predstavlja prvi mali korak u repatrijaciji njenih građana, uključujući i djecu rođenu pod Islamskom državom. Ali ovdje, kao i u drugim balkanskim zemljama, postoji značajna politička uznemirenost, te mnogi potencijalni povratnici žive u neizvjesnosti, jer ostaju zaglavljeni u pretrpanim kampovima na sjeveroistoku Sirije, gdje su visoki sigurnosni rizici.

Al Hol Camp
Al Hol Camp

‘Najpogođenija’ su djeca

Osmog februara, eksperti Ujedinjenih nacija (UN) za ljudska prava ponovo su pozvali države da repatriraju svoje građane iz prenatrpanih kampova na sjeveroistoku Sirije. U kampovima se nalazi otprilike 27.000 djece, uključujući oko 19.000 njih iz Iraka i 8.000 iz drugih zemalja.

Pet zemalja Zapadnog Balkana, međutim, oklijeva po pitanju dovođenja svih svojih državljana kući, a to uključuje i najmanje 130 djece.

Prema procjenama BIRN-a, trenutno se oko 50 albanskih državljana još uvijek nalazi u sirijskim kampovima, i to oko dvije godine nakon pada samoproglašenog kalifata Islamske države. Približno 40 njih su djeca.

Albanija je našla načina da vrati manji broj njih bez posredovanja Sjedinjenih Američkih Država (SAD), ali neke zemlje, kao što je Bosna i Hercegovina, kažu da nisu u mogućnosti uspostaviti kontakt s kurdskim snagama koje kontroliraju kampove s obzirom da one nisu međunarodno priznate.

S približnim brojem od 70, BiH je na vrhu balkanskih zemalja kad govorimo o broju djece koja se još uvijek nalaze u sirijskim kampovima, ali zemlja ovisi o međunarodnim partnerima kako bi njih i još 29 žena vratila na svoju teritoriju.

To se desilo i s prvom organiziranom repatrijacijom bosanskohercegovačkih državljana iz Sirije kada su 24 osobe u decembru 2019. vraćene vojnim avionom SAD-a. Sedmorica muškaraca su izvedeni pred sud, dok je šest žena i 11 djece ušlo u program rehabilitacije.

“Imamo troje djece školske dobi koja se veoma dobro uklapaju u školi u smislu socijalizacije i u smislu uspjeha”, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Elma Omersoftić.

Omersoftić navodi da su žene i djeca s kojima radi iskusili znatne traume.

“Djeca su najčešće pogođena tim ratnim dejstvima”, kaže ona. Neka od njih se također nose i sa činjenicom da su njihovi očevi još uvijek u Siriji.

“Njihovim se majkama pruža psihološka pomoć kako bi mogle pomoći svojoj djeci u smislu prevazilaženja tih trauma”, kaže Omersoftić za BIRN.

Potrebno je učiniti još više u smislu integracije u društvo, smatra ona.

“Kroz školski sistem, mislim da su i djeca i roditelji prihvaćeni i da imaju veoma dobru saradnju sa svojim nastavnicima i da djeca imaju dobar odnos sa svojim vršnjacima.”

Protest of Bosnia citizens families whose children are in camps in Syria, 24 September, 2020, Sarajevo
Protest of Bosnia citizens families whose children are in camps in Syria, 24 September, 2020, Sarajevo

Povratak kao logistički izazov

Stanovnici centra u Draču vraćeni su krajem prošle godine, ali je sam proces bio daleko od jednostavnog.

Vlada je radila s vlastima u Libanu prije nego što su dva albanska službenika za borbu protiv terorizma uspostavila kontakt s kurdskim snagama, te otputovala u izbjeglički kamp Al-Hol, gdje je smješteno više od 60.000 izbjeglica. Oni su preuzeli Rashu i djecu, te ih cestom doveli do Libana, gdje ih je dočekao albanski premijer Edi Rama.

U to vrijeme Albanija je pregovarala o prebacivanju oko 35 albanskih žena i djece iz kampa Al-Hol u kamp Roj, koji je manji i smatra se sigurnijim. Oko 15 njih je i dalje u Al-Holu, gdje je niz ubistava u januaru potaknuo zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosne situacije unutar kampa.

Zvaničnici albanske vlade kažu da im je cilj da vrate sve albanske žene i djecu, ali ostaje nejasno kada i kako.

Leonie Vrugtman, koja se bavi istraživanjem nasilnog ekstremizma pri Albanskom institutu za demokratiju i posredovanje, kaže da podrška koju Albanija dobija od međunarodne zajednice kako bi razvijala kapacitete za rehabilitaciju i reintegraciju povratnika ukazuje da postoji politička volja za povratak tih ljudi.

“Postoji generalna podrška za povratak albanske djece i žena, tako da je moguće da budu vraćeni u narednih nekoliko mjeseci”, kaže Vrugtman za BIRN. “Međutim, ne očekujem da će se svi Albanci vratiti iz Sirije tako brzo.”

“Sumnjam da bi vlada razmotrila povratak ostalih Albanaca uoči aprilskih izbora”, kaže ona govoreći o parlamentarnim izborima planiranim za 25. april.

Ahmad Hamra, stands with his children outside a tent at an internally displaced Syrian camp, in northern Aleppo near the Syrian-Turkish border, Syria, Feb. 17, 2021.
Ahmad Hamra, stands with his children outside a tent at an internally displaced Syrian camp, in northern Aleppo near the Syrian-Turkish border, Syria, Feb. 17, 2021.

Socijalni radnici preuzimaju vodstvo u Sjevernoj Makedoniji

U Albaniji susjednoj zemlji Sjevernoj Makedoniji državni plan za reintegraciju, resocijalizaciju i rehabilitaciju vojnika povratnika sa stranih ratišta i njihovih porodica u proceduri je još od 2017., a konačno je usvojen u junu prošle godine.

Prema zvaničnim podacima, od oko 150 građana koji su otputovali u Islamsku državu u Siriji i Iraku, oko 80 njih se vratilo, a od toga je 27 osoba u raznim fazama krivičnog gonjenja.

Trenutno se u Siriji i Iraku nalazi devet muškaraca, sedam žena i oko 20 djece.

Među povratnicima je bila i jedna žena, njena 13-godišnja kćerka i unuče, a u zemlju su se vratili početkom 2020. godine.

“Oni prolaze kroz taj proces sa Centrom za socijalni rad, jer želimo da ta institucija vodi cijeli proces”, govori Borče Petrevski, nacionalni koordinator Sjeverne Makedonije za borbu protiv nasilnog ekstremizma i terorizma.

“Vjerujemo da socijalni radnici mogu ponuditi veću dostupnost i bolju komunikaciju”, kaže on za BIRN.

Što se tiče građana Crne Gore, iz Ministarstva unutrašnjih poslova te zemlje kažu da su tri muškarca, četiri žene i dvoje djece još uvijek u Siriji, dok se još jedan građanin nalazi u pritvoru u Turskoj. Iz Sirije se vratilo osam muškaraca, jedna žena i jedno dijete.

“Svi su se vratili u svoje zajednice i stavljeni su pod nadzor”, stoji u pisanom odgovoru Ministarstva. “Iako je prijetnja od ovih pojava u Crnoj Gori niska, posvećeni smo tom pitanju”, navode za BIRN.

“Državne institucije posvećene su procesu deradikalizacije, te sarađuju s bivšim vojnicima, ali i njihovim porodicama i mladim ljudima iz zajednice.”

Ne postoje zvanične brojke o tome koliko je muškaraca, žena i djece napustilo Srbiju i otišlo u Siriju, koliko ih se vratilo i koliko ih je još tamo. Prema procjenama BIRN-a, približno 20 građana Srbije je u kampovima u Siriji. Ta zemlja nije pokušavala vratiti bilo koga od njih.

Predstavnik Vijeća Evrope: BiH treba sistem koji nije temeljen na konstitutivnim narodima

Parliamentary Assembly of the Council of Europe, Strasbourg.

Bosna i Hercegovina mora shvatiti da je u njenom najvećem interesu provođenje presude Sejdić – Finci, poručio je to šef uprave za ljudska prava Vijeća Evrope Christophe Poirel nakon petodnevne virtualne posjete Bosni i Hercegovini.

„Vrijeme je da Bosna i Hercegovina pređe na drugačiji, moderni sistem, u kojem ne postoji diskriminacija i koji nije temeljen na konstitutivnim narodima”, rekao je šef direktorata za ljudska prava Vijeća Evrope nakon razgovora sa bosanskohercegovačkim dužnosnicima.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić ocijenio je da su ove poruke u vezi odbacivanja sistema utemeljenog na tzv. konstitutivnim narodima od historijskog značaja.

„U potpunosti sam saglasan s porukom šefa direktorata za ljudska prava Vijeća Evrope da je vrijeme da Bosna i Hercegovina pređe na drugačiji moderni sistem u kojem ne postoji diskriminacija i koji nije temeljen na konstitutivnim narodima”, poručio je Komšić.

„S tim vezi, također dijelim stanovište evropskih zvaničnika, da je sistem koji je osmišljen na konstitutivnim narodima, glavna prepreka koja je povezana s ustavnim okvirom, u provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava, o čemu eksplicitno govore presude tog suda”, dodao je Komšić.

Evropski sud za ljudska prava donio je, zaključno s 1. decembrom 2020. godine, 395 presuda protiv Bosne i Hercegovine pri čemu su tužbu podnijeli pojedinci ili više njih. Zbog nemogućnosti postizanja političkog dogovora, ni nakon više od desetljeća, presude nisu provedene.

Evropski sud za ljudska prava je u četiri odvojene presude ocijenio i da je Ustav BiH diskriminatoran, praktično, prema svim građanima i građankama BiH, a kojim se garantiraju sva prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, te iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Bošnjaci bojkotovali izbore u Srebrenici, Grujičić ponovo načelnik, u Doboju Jerinić

Ponovoljeni lokalni izbori u Srebrenici, 21. februar 2021.

Bošnjaci Srebrence bojkotovali su ponovljene izbore u tom gradu na istoku Bosne i Hercegovine (BiH), u kojem su srpske snage jula 1995. počinile genocid nad bošnjačkim stanovništvom, a zajednički kandidat srpskih stranaka za načelnika Mladen Grujičić izabran je za načelnika Opštine.

Izbori su bojkotovani na poziv koalicije političkih stranaka Inicijativa "Moja adresa: Srebrenica" jer nije ponovljeno glasanje putem pošte za Srebreničane koji žive širom svijeta.

Grujičić, koji je bio načelnik i u prošlom mandatu (izabran na izborima 2016. godine) dobio je 67,62 posto glasova kao kandidat više srpskih stranaka u koaliciji pod nazivom“ Zajedno za Srebrenicu“. Alija Tabaković, kandidat koalicije bošnjačkih stranaka „Moja adresa: Srebrenica“ osvojio je 31,70 posto glasova. Nezavisni kandidat Mile Janjić 0,36 a Aleksandar Simić, takođe nezavisni kandidat, 0,31 posto glasova.

Za Radio Slobodna Evropa (RSE) Grujičić je izjavio nakon izbornog dana kako bi "i da nije bilo bojkota od strane bošnjačkih partija", opet razlika u njegovu korist "bila velika" i osvojio bi novi mandat za načelnika.

Mladen Grujičić je bio načelnik Opštine i u prošlom mandatu
Mladen Grujičić je bio načelnik Opštine i u prošlom mandatu

"Zato smatram da je bojkot izbora opravdanje za Bošnjake koji su znali da neće imati šansu da ostvare bolje rezultate od onih novembarskih, kada sam nad protivkandidatom Alijom Tabakovićem imao prednost od 1.200 glasova. Građani, Srbi i Bošnjaci su pokazali dostojanstvo. I oni koji su bojkotovali izbore, nisu pravili probleme“, rekao je Mladen Grujičić.

Zbog bojkota moglo bi se desiti da, osim načelnika opštine srpske nacionalnosti, i sastav opštinske skupštine bude jednonacionalni, odnosno bez Bošnjaka.

Izbori u Srebrenici, te u Doboju na sjeveru zemlje ponovljeni su nakon već održanih 15. novembra ove godine zbog brojnih nepravilnosti. Najčešće se radilo o glasanju bez važećih dokumenata države BiH ili o njihovom falsifikovanju, fiktivnim prijavama mjesta boravka, krivotvorenju potpisa, onemogućavanja prisustva posmatrača, itd.

Apelacija Ustavnom sudu

Sadik Ahmetović, predsjednik izbornog štaba Inicijative „Moja adresa: Srebrenica“, za RSE je rekao da su Bošnjaci poštovali odluku ove Inicijative i nisu izašli na izbore. Na pitanje, šta se dobilo bojkotom, Ahmetović je rekao:

„Mi nastavljamo svoju borbu u nekoliko pravaca. Očekujemo da Ustavni sud BiH uvaži našu apelaciju kojom se omogućava glasanje svim Bošnjacima iz Srebrenice, ma gdje bili. S tim u vezi očekujemo da se raspišu novi izbori na kojim bi svaki građanin Srebrenice imao pravo da bira svoje kandidate. Samo na taj način izbori u Srebrenici bi bili legitimni i demokratski“, rekao je Ahmetović.

Sadik Ahmetović: 'Očekujemo da se raspišu novi izbori na kojim bi svaki građanin Srebrenice imao pravo da bira svoje kandidate'
Sadik Ahmetović: 'Očekujemo da se raspišu novi izbori na kojim bi svaki građanin Srebrenice imao pravo da bira svoje kandidate'

On je dodao kako je uspjeh što su ponovljeni lokalni izbori u Srebrenici protekli u najboljem redu i nije bilo incidenata kojim bi se narušio uspostavljeni suživot između Srba i Bošnjaka.

Apelacija Ustavnom sudu predata je nekoliko dana prije ponovljenih izbora a zatraženo je da Ustavni sud donese mjeru kojom ponovljene izbore stavlja van snage.

Glasanje u Srebrenici 21. februara 2021
Glasanje u Srebrenici 21. februara 2021

Ove nedjelje u Srebrenici je na izbore za načelnika i Skupštinu Opštine izašlo 42,87 posto birača, a u Doboju na izbore za gradonačelnika i odbornike Skupštine Grada 55,43 posto, objavio je CIK. Podatak se odnosi na 26 od 28 redovnih biračkih mjesta u Srebrenici i na svih 89 biračkih mjesta u Doboju. Kompletan odziv za cijele izborne jedinice Doboj i Srebrenica će biti naknadno objavljen.

Na ulicama i parkiralištima u Srebrenici u nedjelju na dan ponovljenih izbora je bilo parkirano mnogo automobila s registarskim oznakama gradova iz Srbije. Veliki broj glasača iz Srbije na novembarskim izborima bio je jedan od povoda da se oni ponište i raspišu novi.

Na ulicama Srebrenice na izborni dan bio je veliki broj automobila sa registarskim tablicama iz Srbije
Na ulicama Srebrenice na izborni dan bio je veliki broj automobila sa registarskim tablicama iz Srbije

Dva biračka mjesta bez ijednog glasača

Kao efekat bojkota izbora na koji su pozvale partije iz koalicije „Moja adresa: Srebrenica“, na biračkim mjestima Luka i Osmače, nije se pojavio nijedan birač. Reporter RSE iz Srebrenice javio je da nije bilo gužvi na drugim glasačkim mjestima i da je očigledno da su izbore bojkotovali Bošnjaci, shodno pozivu na bojkot inicijative "Moja adresa: Srebrenica“.

Ta koalicija političkih stranaka je na novembarskim izborima imala zajedničkog kandidata za opštinskog načelnika.

Kako bi bojkot bio potpun, povučeni su članovi biračkih odbora kao i posmatrači koji su ranije delegirani iz koalicije koju čine Stranka demokratske akcije, Savez za bolju budućnost, Pokret demokratske akcije i Demokratska fronta. Od odbornika koji osvoje dovoljno glasova za novi saziv opštinske skupštine se traži da ne preuzimaju mandate.

Nekoliko dana prije održavanja ponovljenih izbora, predstavnici više probosanskih stranaka su u Srebrenici podržali odluku koju je donijela Inicijativa “Moja adresa: Srebrenica“.

„Političke stranke koje su podržale naš stav i zajedničkog kandidata za načelnika, pronašle su u vrijednostima ove ideje najmanji zajednički sadržilac: borbu protiv diskriminacije i segregacije, ustrajnost u djelovanju da se ostvari potpuna ravnopravnost svih građana, posvećenost obavezi ostvarivanja prava na povratak te stalno djelovanje protiv politika koje glorificiraju ratne zločince, negiraju presude Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda BiH te konačno, protiv onih koji negiraju žrtve i sam genocid u Srebrenici“, navedeno je tada u saopštenju Inicijative

Kako bi bojkot bio potpun, povučeni su članovi biračkih odbora kao i posmatrači koji su ranije delegirani iz koalicije koju čine Stranka demokratske akcije (SDA), Savez za bolju budućnost (SBB), Pokret demokratske akcije i Demokratska fronta (DF). Od odbornika koji osvoje dovoljno glasova za novi saziv opštinske skupštine se traži da ne preuzimaju mandate.

Iz udruženja Srebreničanki podržan bojkot

Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa, sa ostalim majkama Srebrenice podržala je bojkot izbora u ovom gradu.

„Naše opredjeljenje je da se borimo za pravdu, istinu i demokratiju u Srebrenici. Međutim, od svega toga, ostale su samo sjenke. Ovo što se dešava nije demokratija jer su našim sugrađanima oduzeta osnovna prava kroz genocid, a sada i putem izbora", rekla je za RSE Munira Subašić.

Ona kaže da je, prema njenim saznanjima, u Srebrenici glasalo "oko 60 Bošnjaka".

"Oni su bili ucijenjeni, morali su izaći na izbore jer su uposlenici javnih ustanova u Srebrenici", kaže Subašić.

U Doboju SNSD proglasio pobjedu

U Doboju, u kojem Srbi čine oko 70 posto stanovništva, Boris Jerinić, koji je bio gradonačelnik Doboja i u prethodnom mandatu ponovo je izabran.

Jerinić je dobio 67,44 posto glasova, kandidat Srpske demokratske stranke (SDS) Cvijan Filipović osvojio je 16,20 a Srđan Todorović iz Socijalističke partije (SP) 16,36 posto glasova.

Na konferenciji za novinare u Doboju nakon izbornog dana Jerinić je poručio da je njegova pobjeda ubjedljiva, navodeći kako „desant na Doboj koji je opozicija najavila nije uspio“.

Jerinić je za načelnika bio izabran i na prijevremenim lokalnim izborima u februaru 2019. godine, nakon što je dotadašnji gradonačelnik Obren Petrović dobio mandat poslanika u Parlamentu BiH.

Rezultati izbora za gradsku skupštinu Doboj i za opštinsku skupštinu Srebrenica biće objavljeni u ponedjeljak (22. februara) prijepodne.

Predsjednik Centralne izborne komisije BiH Željko Bakalar je na konferenciji za novinare izjavio da ova komisija nije dobila ni jedan prigovor koji je odnosi na povrede izbornog procesa a koji su u prvostepenoj nadležnosti CIK-a. Stigla su tri prigovora od političkih partija ali su oni u nadležnosti Gradske izborne komisije Doboj, rekao je Bakalar.

Koalicija „Pod lupom“: Nagovaranje i pritisci

Predstavnici koalicije nevladinih organizacija „Pod lupom“ saopštili su na kraju izbornog dana da su njihovi posmatrači zabilježili otvoreno nagovaranje da se glasa za određenu partiju ili pojedinca, odnosno bilo je prisutno zastrašivanje i vršenje pritisaka na glasače na tri biračka mjesta u Doboju i dva u Srebrenici.

Sa konferencije za novinare koalicije 'Pod lupom' u Doboju
Sa konferencije za novinare koalicije 'Pod lupom' u Doboju

Glasanje bez važećih identifikacionih dokumenata je registrovano na osam biračkih mjesta, od kojih je pet u Doboju, a tri u Srebrenici, rečeno je na konferenciji za novinare u Doboju u nedjelju uveče.

Porodično glasanje primjećeno je na više od polovine biračkih mjesta i u Doboju i u Srebrenici. Na 22 biračka mjesta jedna osoba je pružala pomoć većem broju birača da glasaju u kabini, od kojih je 19 u Doboju.

Zabilježene su i primjedbe ili prigovori na petnaest biračkih mjesta u Doboju i na jednom biračkom mjestu u Srebrenici.

Za više od stotinu građanskih, nestranačkih posmatrača ove koalicije bio je omogućen nesmetan pristup svim biračkim mjestima za razliku od izbora 15. novembra prošle godine, kada im je u Doboju onemogućeno praćenje toka glasanja. To je bio jedan od razloga za poništavanje izbora u ovom gradu.

U Doboju je bila veća izlaznost
U Doboju je bila veća izlaznost

Za mjesto načelnika Srebrenice borila su se četiri kandidata dok su se na glasačkom listiću za opštinsku skupštinu nalazili kandidati 22 političke stranke, četiri koalicije i jedan nezavisni kandidat.

Na glasačkom listiću za izbor gradonačelnika Doboja bila su tri kandidata iz tri političke stranke, dok su na glasačkom listiću za gradsku skupštinu bili kandidati u ime 85 ovjerenih političkih subjekata (34 nezavisna kandidata, četiri koalicije i 47 političkih stranaka).

  • Skupština opštine Srebrenica – prethodni sastav

U prethodnom mandatu Koalicija SDA, SBB i Stranka za BiH imala je pet odbornika, SNSD takođe pet, Srpska demokratska stranka (SDS), Socijaldemokratska partija (SDP) i Demokratski narodni savez (DNS) imali su po dva odbornika, nezavisnih odbornika bilo je dvoje, a Partija demokratskog progresa (PDP), Srpska radikalna stranka Dr Vojislav Šešelj SRS i Narodni demokratski pokret (NDP) po jednog odbornika.

  • Skupština grada Doboja – prethodni sastav

U prethodnom sazivu većinu su činili odbornici iz SNSD-a, njih14. Socijalistička partija (SP) imala je tri odbornika. Po dva odbornika imali su SDA, SDP i Demokratski savez (DEMOS). Po jednog odbornika imali su SDS, PDP, DNS, NDP i Ujedinjena Srpska.

Na lokalnim izborima u novembru, građani u BiH su birali opštinske načelnike i gradonačelnike, te opštinske i gradske sazive skupština u Republici Srpskoj, odnosno vijeća u Federaciji Bosne i Hercegovine. Izbori za gradonačelnika Mostara i Gradsko vijeće su provedeni 20. decembra 2020. godine.

BiH: Pandemija negativno utiče na razvoj djece i mladih

BiH: Pandemija negativno utiče na razvoj djece i mladih
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:52 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG