Izdvojeno
BIRN BiH - Zaboravljene žrtve: Smrt zarobljenika u bratunačkoj osnovnoj školi u maju 1992.
Za ubistva zarobljenika u maju 1992. godine u bratunačkoj školi “Vuk Karadžić” niko do sada nije odgovarao. Tokom tri dana u školi je bilo zarobljeno nekoliko stotina ljudi. U jedinom do sada završenom postupku pred sudom oslobođen je bivši komandir vojne policije.
Početkom maja 1992. godine Paša Suljić i njena porodica odvedeni su na stadion Bratstva u Bratuncu gdje je razdvojena od svoje dvojice braće Alije i Hedima Zukića i maloljetnog bratića Elvira. Njih trojica su zajedno sa stotinama drugih odvedeni u logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu.
Alijino tijelo pronađeno je zabetonirano u improvizovanu pistu u Bratuncu.
“Brat Alija iz sale je izveden i odveden u stari salon namještaja u Bratuncu. Nađen je kad je razbijena improvizovana pista u Adama [Bratunac]. Bio je zabetoniran u pistu. Pronađen je sa još četiri leša u vrećama, a tijelo je težilo malo više od šest kilograma mesa. Nije skroz istruhlo”, kaže Suljić, koja je sa drugim ženama i djecom u maju prevezena do Kladnja.
Kroz šta su prolazila njena braća prije nego što su ubijeni saznavala je godinama poslije od svjedoka koji su ih vidjeli.
“Mog brata Hedima, kako su mi ispričali preživjeli logoraši, ubio je njegov radni kolega Milan. Izveo ga je iz škole da vari rešetke na zatvoru. Nikada nije vraćen u školu, a kasnije je pronađen u grobnici ‘Blječeva’”, navodi Suljić.
“Kada je bratić Elvir trebalo da ide u razmjenu, izvjesni Makedonac je rekao: ‘Nećeš ići grehota je tebe ubiti.’ Kasnije je ipak ubijen”, govori Suljić, koja već punih 28 godina traži pravdu za ubijenu braću i bratića.
Ona se prisjeća da su torture počele na stadionu, kada su počela i prva ubijanja.
“U Bratuncu na stadionu svi smo vidjeli kad je ubijen Miralem Hasanović zvani Rus. Moje radne kolege su bile na tom stadionu i nosili su municiju i redenike, a put od kuće do stadiona ‘pokrivali’ su vojnici iz Srbije. Pričali su ekavski i stojali su u ešalonima s obje strane ulice”, priča Suljić.
Nasmijane komšije vodile na strijeljanje
U selu Ređići 10. maja sa sinom Muhamedom, koji je tada imao 13, i Mirzetom, koji je imao 12 godina, uhapšen je i Sakib Ahmetović. Odveden je na stadion gdje mu je kao i drugim zarobljenicima rečeno da ide u razmjenu.
Sa stadiona su ga umjesto na razmjenu, dvojica muškaraca koje je od ranije poznavao, odveli u školski logor.
“Užasno je bilo tijesno i vruće. Već prvi dan od panike i nedostatka zraka ugušilo se deset ljudi. A onda su počela stravična premlaćivanja i ubistva. Vidio sam Džemu Hodžića i Mustafu Mujkanovića hodžu, kako mrtvi padaju od udaraca. Poznavao sam obojicu, to su bila jeziva ubistva. Ne ubistva oružjem nego od silnih udaraca, s tim da je Džemo pao nedaleko od mene mrtav, ali mu je bio rasporen stomak”, prisjeća se Ahmetović, čiji su sinovi i supruga Zumreta odvedeni prema Kladnju.
Prva ubistva, prema njegovom sjećanju, počinili su “Arkanovci” [pripadnici paravojne formacije koju je predvodio Željko Ražnatović Arkan, optužen pred Haškim tribunalom prije nego što je ubijen], nakon čega su “počeli da ubijaju i domaći vojnici”.
“Sve su to bile naše komšije i poznanici. Ulazili su u salu nasmijani i izvodili ljude na strijeljanje. Govorili su: ‘Pobit ćemo vas sve, polako, ne možemo sve odjednom, mi uživamo u tome’”, prisjeća se Ahmetović.
U logor škole odveni su i braća Ismet, Hašim i Nedžib Husić. Ismet i Nedžib su ubijeni, a Hašim je kasnije razmijenjen na Palama. Ismetov sin Adis, koji je maja 1992. imao 17 godina, slušao je svjedočenja preživjelih logoraša.
“Amidža Nedžib imao je čin majora u rezervi, bio je visokoobrazovan čovjek u to vrijeme. Njega su, a to svi kažu, ubili na stepenicama. Nije ni ušao u salu škole. Otac je iz sale odveden na strijeljanje. Odeveli su ga navodno u MUP [Ministarstvo unutrašnjih poslova] na ispitivanje, nakon čega su ubili njega i još dosta muslimana”, navodi Adis Husić, čija je majka Sadika također ubijena nakon što je pobjegla u šumu sa drugim komšinicama i komšijama.
Bez osuđujućih presuda za ubistva u školi
Brojni preživjeli logoraši kažu da su proteklih 28 godina dali niz izjava istražiteljima o ubistvima nekoliko stotina logoraša, ali za ubistva u osnovnoj školi u Bratuncu do sada nije pravosnažno osuđena niti jedna osoba.
Sud BiH oslobodilo je 2015. godine Savu Babića, bivšeg komandira Vojne policije u Bratuncu, optužbi za nezakonito zatvaranje, premlaćivanje, prisilne nestanke i ubistva zatočenika u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu u maju 1992. godine.
Babić je oslobođen krivice da je lično učestvovao u progonu bošnjačkih civila, koji su bili nezakonito pritvoreni u školi “Vuk Karadžić”, te da nije imao odgovornost nad uslovima u školi. Vijeće je analizom svih dokaza došlo do zaključka da niko od pozvanih svjedoka nije potvrdio učešće Babića u nezakonitom pritvaranju civila, navodi se u presudi.
U dijelu presude Babiću o utvrđenim činjenicama navodi se kako su na području bratunačkih sela bili prisutni pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Teritorijalne odbrane (TO).
U optužnici protiv Babića se navodi kako je u logoru boravilo oko 400 osoba.
Prve zločine na području šire teritorije Bratunca, istraživalo je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, a tadašnje krivično djelo okarakterisano je kao genocid i obuhvatalo je i zločine u školi “Vuk Karadžić”, potvrdili su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz ovog tužilaštva.
Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona je u augustu 2004. godine otvorilo istragu protiv 43 osobe, koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Bratunca tokom 1992. godine.
“Pravna kvalifikacija krivičnog djela u naredbi o provođenju istrage je bila genocid. Radi se o događajima vezanim za ubistva i deportacije većeg broja civila na širem području Bratunca, uključujući sela Hranča, Glogova i lokalitete Maljevo i Jezero, kao i odvođenje civila u logor osnovne škole ‘Vuk Karadžić’, i na Pale ili logor ‘Batković’ kod Bijeljine”, kazao je za BIRN BiH Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva Tuzlanskog kantona.
U skladu sa Strategijom za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine, Tužilaštvo u Tuzli je Sudu i Tužilaštvu BiH predalo ovaj predmet na dalje postupanje i ocjenu složenosti predmeta, kao i na ocjenu mjesne nadležnosti tužilaštava za dalji rad na ovim predmetima, potvrdio je Arnautović.
Iz Državnog tužilaštva su potvrdili da provode istrage o zločinu u školi “Vuk Karadžić”.
“U Posebnom odjelu za ratne zločine u radu su predmeti koji su u fazi prijave i istrage, a koji se odnose na više osoba prijavljenih i osumnjičenih za zločine na lokaciji škole ‘Vuk Karadžić’, a na kojima se intenzivno radi”, kazao je za BIRN BiH Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.
Ovo Tužilaštvo je u decembru 2019. podiglo optužnicu protiv Milana Trišića, koja se, između ostalog, odnosi na ratne zločine u školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, kao i zločine povezane sa tim objektom za zatočenje, dodao je Grubešić.
Trišić je u oktobru 2019. godine deportovan u BiH iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), gdje je procesuiran zbog davanja neistinitih podataka o učešću u ratu.
Njemu je na teret stavljeno da je od aprila do oktobra 1992. godine, za vrijeme širokog i sistematičnog napada policije i Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz sela Hranča i mjesta Bratunac, ubistvima, nezakonitim zatočenjem, odvođenjem u logore, prisilnim nestankom, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.
Vojnici su govorili na ekavici
Preživjeli svjedoci logora u školi tvrde da je princip za ubijanje bio isti. Ko god bi bio izveden iz sale, nikad se više u nju živ nije vratio, tvrde logoraši. Jedan od svjedoka je i Ramiz Salkić, današnji potpredsjednik Republike Srpske, koji je u logor odveden sa 17 godina.
Na samom putu za logor, u kanalu pored škole vidio je leševe.
“U kanalu u dvorištu škole zatekao sam stravične slike. Leševi su bili u kanalu pored škole i u kontejnerima za smeće. To je već sve bilo pobijeno prije nego smo zatvoreni u školi”, kaže Salkić.
Među ubijenim, vidio je i ubijenog oca Hameda, čije je mrtvo tijelo danima ležalo u kanalu.
“S tom slikom ušao sam u logor i poželio da ja budem naredni kojeg će ubiti. Strašno me potresla smrt mog oca i svega što sam vidio u prolazu”, govori Salkić.
“U sali se pogušilo desetak zarobljenih jer nismo imali zraka. Izvodili su ljude iz sale, i taj koga izvedu uglavnom se nije vraćao živ. Moj brat Hamdija je pored mene pretučen. Tukli su ga šipkom od radijatora. Sat prije nego što sam doveden u logor, metalnom šipkom je ubijen moj brat Ahmet”, prisjeća se Salkić.
U tom ambijentu on je sproveden do školske sale u kojoj se nekada kao dijete igrao i pohađao nastavu, nekoliko godina prije tortura koje će proživjeti.
“Gledao sam kako maltretiraju ljude. Jednom od njih su pucali u obje noge, tražeći od njega da ustane. Na kraju su mu pucali u čelo. Tu sliku tankog mlaza krvi koja teče iz njegovog čela nikad neću zaboraviti”, govori Salkić, koji je sa bratom Hamdijom kasnije razmijenjen na Palama.
Ubistva u logoru gledao je i Šefik Begić. Zajedno sa braćom uhapšen je ispred kuće u selu Suha, odakle je preko stadiona Bratstva sproveden u logor. Ubistva su počela u školskoj sali odmah po dolasku ljudi koje je, kako kaže, dovodio Novosadski korpus.
“Mustafa Mujkanović naš efendija, Džemo Hodžić, Hajrudin Čolić, samo su neke od osoba čija sam ubistva gledao, jer ih poznajem. Stalna izvođenja zarobljenih, koji se uglavnom nisu vraćali u školu, krici, jauci, stvari su koje pamtim tog kobnog maja”, govori Begić.
On se sjeća i posljednjeg ubistva – prijeratnog bratunačkog konobara, čijeg se imena ne može sjetiti.
“Znam samo da sam pokrio njegovo tijelo trenerkom koju sam na sebi imao. Tamo negdje treći dan su nam rekli da idemo u razmjenu”, kaže Begić.
Razmjena nije značila i kraj patnji, prisjećaju se svjedoci. Ramiz Salkić tvrdi da su nakon tri dana golgota u bratunačkom logoru, isto proživljavali i na Palama, gdje su odvedeni u razmjenu.
Sa Pala su, također nakon tri dana, zarobljenici odvedeni prema Ilijašu, gdje su prema sjećanjima preživjelih na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH) prešli 16. maja 1992. godine.
“Nakon nekoliko dana su nas potrpali u dva do tri kamiona, nas oko 400 i odvezli prema Sarajevu. Sjećam se da smo bili smješteni pored stanice milicije, u nekom trening centru za skijanje. I tu su nas maltretirali, a onda nas vezali žicom, jednog za drugog preko ruku. Odvezli su nas prema Ilijašu gdje smo i razmijenjeni”, prisjeća se Salkić.
Preživjeli tvrde da su u maju 1992. godine u Bratuncu u velikom broju viđali paravojne formacije iz Srbije, čiji su članovi prema njihovom svjedočenju činili strašne zločine. Paša Suljić kaže da se “ekavica” često čula tokom prvih hapšenja.
“Sjećam se da je 10. maja pred mrak na stadion ušla ‘Lada Niva’ bijele boje, a na njoj je pisalo ‘Svi za kralja, kralj za nas’. Na automobilu su sjedili pijani srpski vojnici. Jedan od njih je rekao: ‘Gde su bule? Nama su rekli da ima dosta lepih bula.’ Jedna žena u šarenom odijelu je nosila vreću najlonsku i u nju kupila pare i zlato. U jednom momentu je zahvatila zlato rukom i kazala: ‘Za ovo mogu da kupim kuću u Novom Sadu’, prisjeća se Paša.
U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu nisu mogli za BIRN BiH potvrditi da li provode istragu za zločine u Bratuncu, “imajući u vidu da su istražni i predistražni postupci nedostupni za javnost, odnosno da se u tačno određenim situacijama koje predviđa zakon detalji mogu iznositi u javnost”, kazao je za BIRN BiH Vasilije Seratlić, zamjenik tužioca za ratne zločine i glasnogovornik Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu.
Sakib Ahmetović, koji predvodi Udruženje preživjelih logoraša Bratunca, ogorčen je radom istražnih organa i institucija u BiH i navodi kako članovi udruženja i danas sreću ljude koji su ubijali logoraše.
“Ljudi koji su činili zločine su dio sistema i danas kreiraju ambijent koji je nepodnošljiv preživjelim u ratu, a koji su se vratili da žive na prostore sa kojih su otjerani i gdje su ubijeni njihovi najmiliji”, kaže Salkić.
Prema podacima ovog udruženja, kroz logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, tokom tri dana maja 1992. godine, prošlo je oko 800 zarobljenika, a njih oko 300 je ubijeno.
See all News Updates of the Day
Blinken: SAD osuđuju nasilne napade na kosovsku policiju, Srbija i Kosovo da ne dižu tenzije
Sjedinjene Američke Države najoštrije osuđuju koordinisane nasilne napade na kosovsku policiju kod manastira Banjska 24. septembra i izražavaju duboko saučešće porodici narednika Kosovske policije koji je ubijen na dužnosti, izjavio je u ponedjeljak državni sekretar SAD Antony Blinken.
Sjedinjene Američke Države najoštrije osuđuju koordinisane nasilne napade na kosovsku policiju kod manastira Banjska 24. septembra i izražavaju duboko saučešće porodici narednika Kosovske policije koji je ubijen na dužnosti, izjavio je u ponedjeljak državni sekretar SAD Antony Blinken.
"Počinioci ovog zločina moraju odgovarati u transparentnom istražnom procesu. Pozivamo vlade Kosova i Srbije da se suzdrže od bilo kakve akcije ili retorike koji bi mogli dodatno da podstaknu tenzije i da odmah rade u koordinaciji sa međunarodnim partnerima na deeskalaciji situacije, obezbeđivanju bezbjednosti i vladavine prava i povratku dijalogu pod okriljem EU", kaže se u Blinkenovoj izjavi koju je objavio State Department.
Američki državni sekretar dalje navodi da kosovska policija ima "punu odgovornost za sprovođenje vladavine prava u Republici Kosovo. Sjedinjene Države priznaju i poštuju ulogu kosovske policije kao one koja prva reaguje u vanrednim i kriznim situacijama".
"Sjedinjene Države cijene blisku koordinaciju kosovske policije sa misijom EU za vladavinu prava na Kosovu ( EULEX) i sa snagama NATO na Kosovu, posebno u obezbjeđivanju bezbjednosti civila na licu mjesta", naveo je Blinken poručujući da će SAD nastaviti da prate situaciju i koordiniraju se sa svima koji su uključeni.
Šef Pentagona u posjeti Africi s fokusom na pitanja odbrane
Američki ministar odbrane Lloyd Austin sastao se u nedjelju u Džibutiju s čelnicima Džibutija i predsjednikom Somalije. To je njegovo prvo putovanje u Afriku kao ministra odbrane usred nasilja u regionu. Kasnije tokom sedmice, otputovaće u Keniju i Angolu.
Džibuti je dom glavne baze američke vojske na kontinentu, a Austin je rekao da je Camp Lemonnier "ključan" za "suprotstavljanje nasilnom ekstremizmu i podršku sigurnosti u cijelom regionu".
Dodao je da su SAD ponosne na partnerstvo sa snagama Džibutija i snagama Afričke unije u podršci susjednoj Somaliji, gdje su militanti Al-Shababa sve otporniji usred tekućih vojnih operacija protiv te grupe.
Al-Shabab je glavni ogranak Al-Qaide na kontinentu.
Somalija se suočila sa nedavnim neuspjesima u borbi protiv al-Shababa nakon smrtonosnog napada na grad Cowsweyne 26. augusta. Incident je ostavio na desetine mrtvih vladinih vojnika i rezultirao užurbanim povlačenjem s linija fronta i gradova koji su prethodno bili zarobljeni od militantne grupe.
Neuspjeh je bio jedan od razloga zbog kojih je Somalija zatražila "tehničku pauzu" povlačenja snaga Afričke unije iz Somalije. Povlačenjem, koje je počelo prošle sedmice, planirano je da 3.000 vojnika Afričke unije prebace svoje isturene operativne baze somalijskim vojnicima do kraja ovog mjeseca.
Zvaničnik američke odbrane opisao je al-Shabab kao "težak izazov" i "koji neće prestati preko noći".
Američka vojska godinama je "savjetovala i pomagala" somalijske snage u borbi protiv al-Shababa, uključujući obuku specijalnih snaga i izvođenje zračnih napada na grupu.
U nedjelju je visoki zvaničnik američke odbrane rekao da AFRICOM nije izveo zračni napad 22. septembra 2023. Grupa al-Shabab je putem telegramske poruke tvrdila da je u napadu AFRICOM-a ubijeno osam članova iste porodice, uključujući šestoro djece. Somalijska vlada je izvijestila da su viši komandant al-Shababa identificiran kao Isaaq Abdullahi, koji je bio odgovoran za operacije grupe u regiji Bakool, i sedam "tjelohranitelja" ubijeni u ciljanom zračnom napadu.
U međuvremenu, zvaničnik američke odbrane potvrdio je da su američki izvođač radova i član partnerskih snaga povrijeđeni nakon što su militanti Al-Shababa u petak pucali na bazu u kojoj su bile snage kenijske odbrane. Al-Shabab tvrdi da su u napadu povrijeđena četiri američka vojnika i devet kenijskih vojnika. Zvaničnik američke odbrane rekao je da je tvrdnja al-Shababa "prenapuhana".
Hiljade kenijskih vojnika nalaze se u Somaliji i služe kao dio Tranzicione misije Afričke unije, ATMIS. Kenija se također suočavala s ponovljenim napadima al-Shababa, uključujući napad visokog profila na Westgate Mall u Nairobiju prije 10 godina u kojem je ubijeno 67 ljudi.
Austin će kasnije tokom sedmice otputovati u Keniju i Angolu. Prema riječima visokog američkog zvaničnika odbrane, ovo će biti prvi put da je američki ministar odbrane ikada otputovao u Angolu i prvi put od 1976. da je američki šef odbrane posjetio Keniju.
Na sjeveru Kosova ubijeni policajac i trojica napadača, naoružana grupa napustila manastir Banjska
Grupa od oko 30 "teško naoružanih" ljudi napalo je kosovsku policiju na sjeveru Kosova rano u nedelju, ubivši jednog pripadnika i ranivši dvojicu, a potom su upali u obližnji srpski pravoslavni manastir.
U akciji policije ubijena su trojica napadača, koji su bili maskirani i uniformisani, a šest osoba je uhapšena, potvrdile su vlasti u Prištini.
Poslije napada na policiju, grupa naoružanih i maskiranih napadača je upala u obližnji pravoslavni manastir Banjska.
U nedjelju uveče, eparhija raško-prizrenska saopštila je da su naoružana lica, koja su provalila kapiju, napustila manastir, a da će vjernici koji su se zatekli u Banjskoj u ponedjeljak, uz legitimisanje biti otpraćeni do granice.
Kurti: "Kriminalci koje sponzoriše Srbija"
Kosovski premijer Aljbin Kurti i ministar unutrašnjih poslova Dželal Svećlja okrivili su za napad na policiju u selu i za upad u manastir "kriminalce koje sponzoriše Srbija".
Kurti je na konferenciji za novinare je naveo i da je naoružana grupa ljudi trenutno pod opsadom policije u okolini manastira Banjska.
Eparhija raško-prizrenska u saopštenju u kojem je osudila napad na policiju, potvrdila je da je grupa naoružanih, maskiranih ljudi, upala blindiranim vozilom u sam manastir, pri čemu su provalili manastirsku kapiju.
"Profesionalni napadači u značajnom broju, maskirani i uniformisani u različitim uniformama, naoružani teškim naoružanjem, granatama, vojnim oruđem (zoljama), oklopnim vozilima, koriste različite prostore i privatne objekte, uključujući u i okolinu manastira u Banjskoj", navodi u saopštenju Kosovske policije.
Kurti je napad nazvao terorističkim, ističući da organizirani kriminal uz "političku, financijsku i logističku podršku službenog Beograda napada našu zemlju".
Vučić krivca vidi u Kurtiju
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je ubistvo kosovskog policajca za svaku osudu, ali da je za ono što se dogodilo na Kosovu jedini krivac premijer Aljbin Kurti.
Vučić je u vanrednom obraćanju rekao da je noćas oko 2.46 grupa Srba s Kosova postavila dva kamiona kao barikade u Banjskoj. On je naveo da je zatim došla kosovska policija i pokušala da ukloni te barikade.
"Dolazi do sukoba i u tom sukobu je ubijen kosovski policajac i ranjeno je još jedno lice", naveo je Vučić.
Vučić je naveo da su se Srbi sa Kosova "pobunili ne želeći da više trpe Kurtijev teror".
On je rekao da je ubistvo kosovskog policajca za svaku osudu.
Vučić je za to što se dogodilo na Kosovu kao jedinog krivca označio Kurtija.
"Njegova je životna želja da nas uvuče u rat sa NATO", rekao je Vučić.
On je pozvao Srbe na mir i uzdržanost.
Napad na policiju
Policija Kosova saopćila je da su jedinice za brzu reakciju u nedjelju u 2:34 sati primijetile da se na mostu, na ulazu u selo Banjska, nalaze dva kamiona bez registarskih oznaka i blokiraju prolaz.
"Dežurne jedinice policijske stanice Zvečan stigle su u blizinu mjesta gdje je prijavljena blokada, gdje su naišle na otpor. S više različitih pozicija pucano je iz vatrenog oružja, uključujući ručne granate i ručne bombe", saopćila je policija.
Iz policije navode da su reagirali u samoodbrani i uspjeli da odbiju početni napad kako bi stvorili uvjete za pružanje pomoći i povlačenje ustrijeljenih policajaca.
"Na terenu su aktivirane sve relevantne policijske jedinice koje su s vremena na vreme napadnute sa različitih položaja, od organizovanih i naoružanih grupa", kaže se u saopćenju.
Predsjednica Kosova: Destabilizirajuća moć krminalnih bande koju je organizovala Srbija
Predsjednica Kosova Vjosa Osmani izjavila je da su ubistvo na sjeveru "planirale, orkestrirale i izvršile srpske kriminalne skupine".
"Ovi napadi još jednom dokazuju destabilizirajuću moć kriminalnih bandi, organiziranih od Srbije, koje već duže vrijeme, što je dokazano i napadima na pripadnike KFOR-a, novinare i građane, imaju za cilj destabilizirati Kosovo i regiju", navela je Osmani na društvenim mrežama.
Tenzije na sjeveru Kosova traju od maja, kada u općinama, naseljenim većinom srpskim stanovništvom, nisu prihvatili nove albanske načelnike izabrane na izborima koje su bojkotirali.
Situacija je povremeno eskalirala u nasilje. Međunarodna zajednica zatražila je od Kosova da koordinira idući korake i radi na smirivanju tenzija.
Demokratski senator Menendez i njegova supruga optuženi za primanje mita
Američki senator Robert Menendez, demokrata iz New Jerseyja, i njegova supruga optuženi su za krivična djela primanja mita u vezi sa njihovom vezom sa trojicom biznismena iz te države, saopštili su u petak savezni tužioci.
Kancelarija američkog tužioca na Manhattanu optužila je Menendeza i suprugu da su primili hiljade dolara mita u zamjenu za korištenje njegove moći i uticaja kao senatora kako bi zaštitili i pomogli biznismenima da se obogate, kao i da omoguće korist Vladi Egipta.
Tužioci su saopštili da je mito obuhvatao gotovinu, zlato, uplate za hipoteku za kuću, nadoknadu za posao sa minimalnim zahtjevima, luksuzno vozilo i druge stvari od finansijske vrednosti.
Senator i njegova supruga Nadin Menendez suočavaju se sa po tri krivične tačke optužnice. Kancelarija senatora nije odmah odgovorila na zahtjev za komentar.
Menendez, predsjedavajući uticajnog odbora američkog Senata za spoljne odnose, ranije je optužen u New Jerseyja za prihvatanje privatnih letova, priloga za kampanju i drugih vrsta mita od bogatog pokrovitelja u zamjenu za zvanične usluge, ali suđenje se završilo 2017. godine bez odluke porote.
Menendez je u Senatu od 2006. godine.
Menendez i njegova supruga suočeni su sljedećim tačkama optužnice: zavjera zbog podmićivanja, zavjera zbog izvršenja prevare i zavjera da se počini iznuda pod okriljem službenog prava.
Tužioci traže da se Menendezu oduzme imovina, među kojom su njegova kuća u New Jerseyju, automobil Mercedes-Benz iz 2019. i oko 566.000 dolara u gotovini, zlatnim polugama i sredstvima sa bankovnog računa.
Široj javnosti na Balkanu Menendez je postao poznat u augustu, kada je zajedno sa Michaelom Rothom, predsjedavajućim njemačkog Bundestaga i još 56 poslanika Evropskog parlamenta poslao pismo Antonyju Blinkenu, američkom državnom sekretaru i britanskom ministru spoljnih poslova Jamesu Cleverlyju i visokom predstavniku EU za spoljnu politiku i bezbjednost Josepu Borrellu tražeći od zvaničnog Zapada da promijeni aktuelnu politiku prema Srbiji u vezi sa pitanjem Kosova.
SAD objavile finansijki program za podršku novim demokratijama
Sjedinjene Države su ove sedmice objavile program vrijedan 255 miliona dolara za koji kažu da će podržati demokratije u nastajanju.
Kao dio napora, američka Međunarodna finansijska korporacija za razvoj daje zajam do 100 miliona dolara Siddhartha banci kako bi olakšala kredite malim i srednjim preduzećima u Nepalu.
Američki državni sekretar Antony Blinken i administratorica američke Agencije za međunarodni razvoj (USAID) Samantha Power objavili su finansiranje na marginama Generalne skupštine UN-a.
USAID daje 23 miliona dolara za projekte u Malaviju, Zambiji, Nepalu i Ekvadoru, koji će biti usmjereni na stabilizaciju demokratije, promoviranje većeg broja radnih mjesta i pokretanje investicija.
Još jedan projekat u Tanzaniji ima za cilj razvoj digitalnog portala za smanjenje korupcije u javnim nabavkama.
Inicijativa također uključuje 110 miliona dolara od kompanija i dobrotvornih organizacija za projekte kao što su razvoj sistema za skladištenje baterija u Malaviju, projekti elektrifikacije u Zambiji, jačanje sigurnosti hrane u Malaviju i unapređenje cyber sigurnosti u Moldaviji.
"Svaka transparentnija vladina institucija pomaže ljudima da imaju povjerenje da njihova vlada radi za njih i da zapravo može zadovoljiti njihove potrebe", rekao je Blinken. "A sve se to spaja u izgradnju podrške i izgradnju moći demokratija koje zapravo daju konkretne rezultate."
