Linkovi

Top priča BiH

BIRN BiH - Zaboravljene žrtve: Smrt zarobljenika u bratunačkoj osnovnoj školi u maju 1992.

Hedim Zukić (Porodični album)

Za ubistva zarobljenika u maju 1992. godine u bratunačkoj školi “Vuk Karadžić” niko do sada nije odgovarao. Tokom tri dana u školi je bilo zarobljeno nekoliko stotina ljudi. U jedinom do sada završenom postupku pred sudom oslobođen je bivši komandir vojne policije.

Piše: Adnan Krdžalić

Početkom maja 1992. godine Paša Suljić i njena porodica odvedeni su na stadion Bratstva u Bratuncu gdje je razdvojena od svoje dvojice braće Alije i Hedima Zukića i maloljetnog bratića Elvira. Njih trojica su zajedno sa stotinama drugih odvedeni u logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu.

Alijino tijelo pronađeno je zabetonirano u improvizovanu pistu u Bratuncu.

“Brat Alija iz sale je izveden i odveden u stari salon namještaja u Bratuncu. Nađen je kad je razbijena improvizovana pista u Adama [Bratunac]. Bio je zabetoniran u pistu. Pronađen je sa još četiri leša u vrećama, a tijelo je težilo malo više od šest kilograma mesa. Nije skroz istruhlo”, kaže Suljić, koja je sa drugim ženama i djecom u maju prevezena do Kladnja.

Kroz šta su prolazila njena braća prije nego što su ubijeni saznavala je godinama poslije od svjedoka koji su ih vidjeli.

Hedim Zukić (Porodični album)
Hedim Zukić (Porodični album)
Alija Zukić (Porodični album)
Alija Zukić (Porodični album)

“Mog brata Hedima, kako su mi ispričali preživjeli logoraši, ubio je njegov radni kolega Milan. Izveo ga je iz škole da vari rešetke na zatvoru. Nikada nije vraćen u školu, a kasnije je pronađen u grobnici ‘Blječeva’”, navodi Suljić.

“Kada je bratić Elvir trebalo da ide u razmjenu, izvjesni Makedonac je rekao: ‘Nećeš ići grehota je tebe ubiti.’ Kasnije je ipak ubijen”, govori Suljić, koja već punih 28 godina traži pravdu za ubijenu braću i bratića.

Ona se prisjeća da su torture počele na stadionu, kada su počela i prva ubijanja.

“U Bratuncu na stadionu svi smo vidjeli kad je ubijen Miralem Hasanović zvani Rus. Moje radne kolege su bile na tom stadionu i nosili su municiju i redenike, a put od kuće do stadiona ‘pokrivali’ su vojnici iz Srbije. Pričali su ekavski i stojali su u ešalonima s obje strane ulice”, priča Suljić.

Nasmijane komšije vodile na strijeljanje

U selu Ređići 10. maja sa sinom Muhamedom, koji je tada imao 13, i Mirzetom, koji je imao 12 godina, uhapšen je i Sakib Ahmetović. Odveden je na stadion gdje mu je kao i drugim zarobljenicima rečeno da ide u razmjenu.

Sa stadiona su ga umjesto na razmjenu, dvojica muškaraca koje je od ranije poznavao, odveli u školski logor.

“Užasno je bilo tijesno i vruće. Već prvi dan od panike i nedostatka zraka ugušilo se deset ljudi. A onda su počela stravična premlaćivanja i ubistva. Vidio sam Džemu Hodžića i Mustafu Mujkanovića hodžu, kako mrtvi padaju od udaraca. Poznavao sam obojicu, to su bila jeziva ubistva. Ne ubistva oružjem nego od silnih udaraca, s tim da je Džemo pao nedaleko od mene mrtav, ali mu je bio rasporen stomak”, prisjeća se Ahmetović, čiji su sinovi i supruga Zumreta odvedeni prema Kladnju.

Prva ubistva, prema njegovom sjećanju, počinili su “Arkanovci” [pripadnici paravojne formacije koju je predvodio Željko Ražnatović Arkan, optužen pred Haškim tribunalom prije nego što je ubijen], nakon čega su “počeli da ubijaju i domaći vojnici”.

“Sve su to bile naše komšije i poznanici. Ulazili su u salu nasmijani i izvodili ljude na strijeljanje. Govorili su: ‘Pobit ćemo vas sve, polako, ne možemo sve odjednom, mi uživamo u tome’”, prisjeća se Ahmetović.

U logor škole odveni su i braća Ismet, Hašim i Nedžib Husić. Ismet i Nedžib su ubijeni, a Hašim je kasnije razmijenjen na Palama. Ismetov sin Adis, koji je maja 1992. imao 17 godina, slušao je svjedočenja preživjelih logoraša.

“Amidža Nedžib imao je čin majora u rezervi, bio je visokoobrazovan čovjek u to vrijeme. Njega su, a to svi kažu, ubili na stepenicama. Nije ni ušao u salu škole. Otac je iz sale odveden na strijeljanje. Odeveli su ga navodno u MUP [Ministarstvo unutrašnjih poslova] na ispitivanje, nakon čega su ubili njega i još dosta muslimana”, navodi Adis Husić, čija je majka Sadika također ubijena nakon što je pobjegla u šumu sa drugim komšinicama i komšijama.

Adis Husić (Privatna arhiva)
Adis Husić (Privatna arhiva)

Bez osuđujućih presuda za ubistva u školi

Brojni preživjeli logoraši kažu da su proteklih 28 godina dali niz izjava istražiteljima o ubistvima nekoliko stotina logoraša, ali za ubistva u osnovnoj školi u Bratuncu do sada nije pravosnažno osuđena niti jedna osoba.

Sud BiH oslobodilo je 2015. godine Savu Babića, bivšeg komandira Vojne policije u Bratuncu, optužbi za nezakonito zatvaranje, premlaćivanje, prisilne nestanke i ubistva zatočenika u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu u maju 1992. godine.

Babić je oslobođen krivice da je lično učestvovao u progonu bošnjačkih civila, koji su bili nezakonito pritvoreni u školi “Vuk Karadžić”, te da nije imao odgovornost nad uslovima u školi. Vijeće je analizom svih dokaza došlo do zaključka da niko od pozvanih svjedoka nije potvrdio učešće Babića u nezakonitom pritvaranju civila, navodi se u presudi.

U dijelu presude Babiću o utvrđenim činjenicama navodi se kako su na području bratunačkih sela bili prisutni pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Teritorijalne odbrane (TO).
U optužnici protiv Babića se navodi kako je u logoru boravilo oko 400 osoba.

Prve zločine na području šire teritorije Bratunca, istraživalo je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, a tadašnje krivično djelo okarakterisano je kao genocid i obuhvatalo je i zločine u školi “Vuk Karadžić”, potvrdili su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz ovog tužilaštva.

Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona je u augustu 2004. godine otvorilo istragu protiv 43 osobe, koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Bratunca tokom 1992. godine.

“Pravna kvalifikacija krivičnog djela u naredbi o provođenju istrage je bila genocid. Radi se o događajima vezanim za ubistva i deportacije većeg broja civila na širem području Bratunca, uključujući sela Hranča, Glogova i lokalitete Maljevo i Jezero, kao i odvođenje civila u logor osnovne škole ‘Vuk Karadžić’, i na Pale ili logor ‘Batković’ kod Bijeljine”, kazao je za BIRN BiH Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

U skladu sa Strategijom za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine, Tužilaštvo u Tuzli je Sudu i Tužilaštvu BiH predalo ovaj predmet na dalje postupanje i ocjenu složenosti predmeta, kao i na ocjenu mjesne nadležnosti tužilaštava za dalji rad na ovim predmetima, potvrdio je Arnautović.

Iz Državnog tužilaštva su potvrdili da provode istrage o zločinu u školi “Vuk Karadžić”.

“U Posebnom odjelu za ratne zločine u radu su predmeti koji su u fazi prijave i istrage, a koji se odnose na više osoba prijavljenih i osumnjičenih za zločine na lokaciji škole ‘Vuk Karadžić’, a na kojima se intenzivno radi”, kazao je za BIRN BiH Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

Ovo Tužilaštvo je u decembru 2019. podiglo optužnicu protiv Milana Trišića, koja se, između ostalog, odnosi na ratne zločine u školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, kao i zločine povezane sa tim objektom za zatočenje, dodao je Grubešić.

Trišić je u oktobru 2019. godine deportovan u BiH iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), gdje je procesuiran zbog davanja neistinitih podataka o učešću u ratu.

Njemu je na teret stavljeno da je od aprila do oktobra 1992. godine, za vrijeme širokog i sistematičnog napada policije i Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz sela Hranča i mjesta Bratunac, ubistvima, nezakonitim zatočenjem, odvođenjem u logore, prisilnim nestankom, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.

Vojnici su govorili na ekavici

Obilježavanje godišnjice zločina u osnovnoj školi koja se nekada zvala “Vuk Karadžić”. Foto: BIRN BiH
Obilježavanje godišnjice zločina u osnovnoj školi koja se nekada zvala “Vuk Karadžić”. Foto: BIRN BiH

Preživjeli svjedoci logora u školi tvrde da je princip za ubijanje bio isti. Ko god bi bio izveden iz sale, nikad se više u nju živ nije vratio, tvrde logoraši. Jedan od svjedoka je i Ramiz Salkić, današnji potpredsjednik Republike Srpske, koji je u logor odveden sa 17 godina.

Na samom putu za logor, u kanalu pored škole vidio je leševe.

“U kanalu u dvorištu škole zatekao sam stravične slike. Leševi su bili u kanalu pored škole i u kontejnerima za smeće. To je već sve bilo pobijeno prije nego smo zatvoreni u školi”, kaže Salkić.

Među ubijenim, vidio je i ubijenog oca Hameda, čije je mrtvo tijelo danima ležalo u kanalu.

“S tom slikom ušao sam u logor i poželio da ja budem naredni kojeg će ubiti. Strašno me potresla smrt mog oca i svega što sam vidio u prolazu”, govori Salkić.

“U sali se pogušilo desetak zarobljenih jer nismo imali zraka. Izvodili su ljude iz sale, i taj koga izvedu uglavnom se nije vraćao živ. Moj brat Hamdija je pored mene pretučen. Tukli su ga šipkom od radijatora. Sat prije nego što sam doveden u logor, metalnom šipkom je ubijen moj brat Ahmet”, prisjeća se Salkić.

U tom ambijentu on je sproveden do školske sale u kojoj se nekada kao dijete igrao i pohađao nastavu, nekoliko godina prije tortura koje će proživjeti.

“Gledao sam kako maltretiraju ljude. Jednom od njih su pucali u obje noge, tražeći od njega da ustane. Na kraju su mu pucali u čelo. Tu sliku tankog mlaza krvi koja teče iz njegovog čela nikad neću zaboraviti”, govori Salkić, koji je sa bratom Hamdijom kasnije razmijenjen na Palama.

Ubistva u logoru gledao je i Šefik Begić. Zajedno sa braćom uhapšen je ispred kuće u selu Suha, odakle je preko stadiona Bratstva sproveden u logor. Ubistva su počela u školskoj sali odmah po dolasku ljudi koje je, kako kaže, dovodio Novosadski korpus.

Šefik Begić (Privatna arhiva)
Šefik Begić (Privatna arhiva)

“Mustafa Mujkanović naš efendija, Džemo Hodžić, Hajrudin Čolić, samo su neke od osoba čija sam ubistva gledao, jer ih poznajem. Stalna izvođenja zarobljenih, koji se uglavnom nisu vraćali u školu, krici, jauci, stvari su koje pamtim tog kobnog maja”, govori Begić.

On se sjeća i posljednjeg ubistva – prijeratnog bratunačkog konobara, čijeg se imena ne može sjetiti.

“Znam samo da sam pokrio njegovo tijelo trenerkom koju sam na sebi imao. Tamo negdje treći dan su nam rekli da idemo u razmjenu”, kaže Begić.

Razmjena nije značila i kraj patnji, prisjećaju se svjedoci. Ramiz Salkić tvrdi da su nakon tri dana golgota u bratunačkom logoru, isto proživljavali i na Palama, gdje su odvedeni u razmjenu.

Sa Pala su, također nakon tri dana, zarobljenici odvedeni prema Ilijašu, gdje su prema sjećanjima preživjelih na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH) prešli 16. maja 1992. godine.

“Nakon nekoliko dana su nas potrpali u dva do tri kamiona, nas oko 400 i odvezli prema Sarajevu. Sjećam se da smo bili smješteni pored stanice milicije, u nekom trening centru za skijanje. I tu su nas maltretirali, a onda nas vezali žicom, jednog za drugog preko ruku. Odvezli su nas prema Ilijašu gdje smo i razmijenjeni”, prisjeća se Salkić.

Preživjeli tvrde da su u maju 1992. godine u Bratuncu u velikom broju viđali paravojne formacije iz Srbije, čiji su članovi prema njihovom svjedočenju činili strašne zločine. Paša Suljić kaže da se “ekavica” često čula tokom prvih hapšenja.

“Sjećam se da je 10. maja pred mrak na stadion ušla ‘Lada Niva’ bijele boje, a na njoj je pisalo ‘Svi za kralja, kralj za nas’. Na automobilu su sjedili pijani srpski vojnici. Jedan od njih je rekao: ‘Gde su bule? Nama su rekli da ima dosta lepih bula.’ Jedna žena u šarenom odijelu je nosila vreću najlonsku i u nju kupila pare i zlato. U jednom momentu je zahvatila zlato rukom i kazala: ‘Za ovo mogu da kupim kuću u Novom Sadu’, prisjeća se Paša.

U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu nisu mogli za BIRN BiH potvrditi da li provode istragu za zločine u Bratuncu, “imajući u vidu da su istražni i predistražni postupci nedostupni za javnost, odnosno da se u tačno određenim situacijama koje predviđa zakon detalji mogu iznositi u javnost”, kazao je za BIRN BiH Vasilije Seratlić, zamjenik tužioca za ratne zločine i glasnogovornik Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu.

Sakib Ahmetović, koji predvodi Udruženje preživjelih logoraša Bratunca, ogorčen je radom istražnih organa i institucija u BiH i navodi kako članovi udruženja i danas sreću ljude koji su ubijali logoraše.

“Ljudi koji su činili zločine su dio sistema i danas kreiraju ambijent koji je nepodnošljiv preživjelim u ratu, a koji su se vratili da žive na prostore sa kojih su otjerani i gdje su ubijeni njihovi najmiliji”, kaže Salkić.

Prema podacima ovog udruženja, kroz logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, tokom tri dana maja 1992. godine, prošlo je oko 800 zarobljenika, a njih oko 300 je ubijeno.

See all News Updates of the Day

USAID projekat: Prekvalifikacijom do korisne radne snage

USAID projekat: Prekvalifikacijom do korisne radne snage
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:59 0:00

OHR: Skupština RS prekršila civilizacijske norme i blokirala put u evropsku porodicu

Zgrada OHR-a u Sarajevu

Reakcija iz Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu uslijedila je nakon što je skupština entiteta RS odbila da povuče odlikovanja ratnim zločincima.

Visoki predstavnik izražava duboko, iskreno žaljenje što su poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, na sjednici održanoj u utorak, 11. maja, propustili istorijsku šansu da prošlost ostave iza sebe i da buduće generacije povedu u bolju i sigurniju budućnost, ističe Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini za Radio Slobodna Evropa (RSE) u srijedu, 12. maja.

Dan nakon što je Skupština Republike Srpske usvojila zaključke u kojima odbacuju bonska ovlaštenja visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka i odbija njegov zahtjev za poništenje povelja dodijeljenih osuđenim ratnim zločincima, iz kabineta visokog predstavnika (OHR) poručuju kako je "suočavanje sa prošlošću od fundamentalnog značaja za postkonfliktna društva".

„Umjesto toga, odlučili su da potvrde poveznicu najvišeg zakonodavnog tijela u RS sa osuđenim ratnim zločincima. Izabrali su da ne prekinu vezu sa prošlošću zamrljanom djelima koja su počinili nosioci tih odlikovanja. Zdravo društvo nije moguće graditi na lošim, lažnim temeljima, na glorifikaciji pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca”, ističu iz OHR-a za Radio Slobodna Evropa i dodaju da se "veličanjem ratnih zločina krše univerzalni civilizacijski standardi, te blokira put u evropsku porodicu".

Nažalost, jučerašnjim usvajanjem zaključaka, kojima se odbacuje zahtjev visokog predstavnika o poništenju dodijeljenih odlikovanja pravomoćno osuđenim ratnim zločincima veliki je korak vladajuće skupštinske većine u pogrešnom smjeru.

Sa žaljenjem moramo konstatirati da je skupštinska većina u jučerašnjim zaključcima dajući eksplicitnu podršku odluci Organizacionog odbora koji je dodijelio odlikovanja osuđenim ratnim zločincima izabrala put blokade evropskih integracija. U ovom trenutku, visoki predstavnik će se suzdržati od komentiranja daljnjih poteza”, navodi se u odgovoru Ureda visokog predstavnika za RSE.

EU "non-paper" o Zapadnom Balkanu: Evropska perspektiva regije je jasna i njena budućnost je u EU

EU/Foreign Ministers

U dokumentu od 05. maja 2021. koji je u posjedu Glasa Amerike, navedeno je da je evropska budućnost Zapadnog Balkana za Evropsku Uniju neupitna i jasna.

Radni dokument nosi naslov "Non - Paper: Jačanje EU angažmana na Zapadnom Balkanu" i ima 27 poglavlja.

U prvom poglavlju navodi se da je Zapadni Balkan integralni dio Evrope te da njegova budućnost leži unutar Evropske Unije. Dalje, navodi se da je integracija ovog geografskog prostora politički, ekonomski i sigurnosni interes Unije, ali i da će prostor na kojem živi oko 4% populacije EU imati značajne beneficije od integracija. 30 godina nakon raspada Jugoslavije unifikacija kontinenta postao je politički imperativ za EU, piše u dokumentu.

Razočarenje u EU

Uprkos nivou EU finansijske i ekonomske pomoći koja je bez presedana ljudi u regiji doživljavaju osjećaj dubokog razočarenja procesom proširenja EU. Ključni faktori za to su: izostanak odlučujućih koraka za Albaniju i Sjevernu Makedoniju koji su se očekivali u martu 2020., slab napredak Srbije i Crne Gore, slaba implementacija ključnih prioriteta za Bosnu i Hercegovinu te spor napredak pregovora Srbije i Kosova, piše u non-paperu.

"Daljoj percepciji razočarenja doprinijelo je i kašnjenje isporuke vakcina protiv COVID-19 iz Evropske Unije."

Široko raširena percepcija na Zapadnom Balkanu je da proces pristupanja usporava te da se evropske aspiracije gube u setovima komplikovanih uslova što drži regiju "zaključanu u sizifovskoj sudbini", navodi se u dokumentu koji je u posjedu Glasa Amerike. Usljed toga, a u odsutnosti EU procesa otvara se prostor za nacionalističku retoriku i politike koje su dobile na zamahu.

Kao glavni izazov za zemlje Zapadnog Balkana navodi se vladavina prava koja je ključna u novoj metodologiji proširenja.

Kada EU nije aktivno i vidljivo prisutna u regiji, vođe se okreću na druge strane a politički prostor popunjavaju zemlje koje često imaju interese suprotne EU.

U poglavljima 10 - 20 u non-paperu su navedeni elementi koji bi pojačali EU perspektivu na Balkanu. Među njima su ubrzavanje reformi, jačanje međususjedskih odnosa, rješavanje otvorenih pitanja među državama i "hitno potrebno pomirenje", piše u dokumentu.

Što se tiče Bosne i Hercegovine u poglavlju 21.1 navodi se da je napredak u 14 prioriteta iz Mišljenja Komisije o pridruživanju ključan za pomak "od Dejtona do Brisela". Ova, neizborna, godina pruža priliku da se poboljša funkcionalnost države, počevši sa izbornim reformama. Navodi se da će EU sa svojim Specijalnim predstavnikom u BiH raditi prema ovom cilju, zajedno sa američkim i drugim saveznicima.

U zaključku, pod nazivom "raditi zajedno" navodi se da Evropska Unija može uspjeti samo ako radi "kao jedno, na zajedničkoj budućnosti."

Dokument predviđa da se u narednoj godini prati njegov progres.

Ambasada SAD-a za RSE: Neprihvatljivo veličanje ratnih zločinaca, neupitan mandat OHR-a

Ambasada SAD u Sarajevu

Sjedinjene Države podržavaju ključnu ulogu i neupitni mandat visokog predstavnika u praćenju i podršci provedbe civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ovo se navodi u odgovoru Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini (BiH) na upit za komentar o zaključcima koje je entitetska Narodna skupština Republike Srpske (RS) usvojila 11. maja.

Iz Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD-a u BiH podsjećaju kako BiH mora zadovoljiti konkretne kriterije koje je ustanovilo Vijeće za provedbu mira kako bi se okončala međunarodna supervizija.

Skupština RS-a je 11. maja razmatrala zahtjev visokog predstavnika Valentina Inzka u BiH u kojem je tražio da se ponište povelje osuđenima za ratne zločine.

Ova zakonodavna institucija je u zaključcima odbacila bonska ovlaštenja visokog predstavnika, ocjenjujući da je visoki predstavnik "’izašao iz pravnog okvira svog djelovanja koji je utvrđen Aneksom 10 dejtonskog mirovnog sporazuma, jer je protivzakonito i protivustavno prisvojio zakonodavna, izvršna i sudska ovlaštenja".

Ambasada SAD-a u BiH ocjenjuje da odluka Skupštine RS-a da odbaci zahtjev visokog predstavnika u BiH o poništavanju povelje osuđenima za ratne zločine "vrijeđa žrtve i produbljuje patnje žrtava i njihovih porodica".

Ovaj zahtjev Inzko je uputio 2. februara u pismu u kojem navodi da su među nagrađenima bili i Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić "čiji su postupci tokom oružanog sukoba šokirali svijet i uzrokovali nezamislive ljudske patnje".

Inzko je ostavio rok za ispunjavanje zahtjeva do kraja aprila.

Iz Ambasade SAD-a navode i da se time "istovremeno ugrožava mirna budućnost Bosne i Hercegovine".

"Presude za ratne zločine ukazuju na individualnu odgovornost i ne odnose se na jedan narod u cjelini. Mi smo i dalje razočarani retorikom koja dovodi u pitanje ove osnovne činjenice. Pozivamo sve u BiH da se fokusiraju na izgradnju uzajamnog povjerenja koje je neophodno da bi svi građani mogli uživati u mirnoj budućnost", rečeno je za RSE iz Ambasade SAD-a u BiH.

Povelje osuđenima za ratne zločine je dodijelio Odbor Skupštine RS-a za obilježavanje 25 godina postojanja i rada.

Ured visokog predstavnika BiH (OHR) je u periodu 1997. do 2012. godine, zahvaljujući bonskim ovlastima, nametnuo oko 900 različitih odluka.

U nekoliko navrata prethodnih godina visoki predstavnik Valentin Inzko je najavljivao mogućnost korištenja bonskih ovlasti, ali nikada ih nije upotrijebio.

Vijeće za implementaciju mira u BiH (PIC) je na sastanku u Bonu, decembra 1997. godine, visokom predstavniku u BiH dalo mogućnost korištenja bonskih ovlaštenja.

PIC je tada, razrađujući Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim su definisana ovlaštenja visokog predstavnika, omogućio visokom predstavniku da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.

Skupština RS odbacila Inckov zahtjev da poništi povelje osuđenima za ratne zločine

arhivska fotografija NSRS

Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) u utorak 11. maja na skupštinskom zasijedanju odbacila je zahtjev visokog predstavnika u BiH Valentina Incka da se ponište povelje osuđenima za ratne zločine.

Povelje je dodijelio Odbor NSRS za obilježavanje 25 godina postojanja i rada Narodne skupštine RS 1991-2016. godine.

Ovaj zahtjev Incko je uputio 2. februara u pismu predsjedniku NSRS-a i predsjednicima svih klubova poslanika u entitetskom parlamentu, u kojem navodi da su među nagrađenima bili i Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić "čiji su postupci tokom oružanog sukoba šokirali svijet i uzrokovali nezamislive ljudske patnje" naveo je Incko u pismu.

On je ostavio rok od tri mjeseca da se povelje ponište, a rok je istekao krajem aprila.

NSRS: Incko nije nadređen Republici Srpskoj

O ovoj tački dnevnog reda nije bilo skupštinske rasprave, a poslanici su usvojili zaključke kojima odbacuju bonska ovlaštenja i konstatuju da je visoki predstavnik izašao iz pravnog okvira svog djelovanja koji je utvrđen Aneksom 10 dejtonskog mirovnog sporazuma, jer je protivzakonito i protivustavno prisvojio zakonodavna, izvršna i sudska ovlaštenja.

U Zaključcima je konstatovano da visoki predstavnik ne može biti ni u kom slučaju nadređen Republici Srpskoj. Oko prijedloga zaključaka usaglasili su se klubovi svih stranaka iz RS.

Cvijanović da formira pregovarački tim sa Federacijom BiH

NSRS usvojila je i Zaključke uz "Inicijativu za dijalog između RS i Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), te Srba, Bošnjaka i Hrvata o mogućim rješenjima za BiH", koju je predložio Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), o kojoj je, takođe, raspravljano 11. maja.

U zaključcima se nalaže predsjednici RS Željki Cvijanović da obavijesti Federaciju BiH o zaključcima i stavovima NSRS, te da formira pregovarački tim za vođenje razgovora sa Federacijom BiH.

Pregovarački tim bi, prema jednom od zaključaka, trebao da bude formiran u roku od 30 dana. U tim bi trebali da budu uključeni predstavnici najviših organa vlasti u RS, predstavnici RS u institucijama BiH, te predstavnici parlamentarnih stranaka u RS.

Nakon formiranja, pregovarački tim bi trebao da sačini operativni plan te da redovno izvještava Skupštinu RS o provedenim aktivnostima.

Dodik u Skupštini RS: Ne treba da bježimo od razgovora o mirnom razdruživanju u BiH

Ne treba bježati od razgovora o mirnom razdruživanju u Bosni i Hercegovini (BiH), poručio je tokom uvodnog obraćanja poslanicima NSRS predsjedavajući i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik koji je i lider SNSD-a.

Dodik je, obrazlažući Inicijativu za dijalog "o rješenjima za BiH", rekao da je “Bosna i Hercegovina otišla na put sa kojeg još može djelimično da se vrati”.

"Ne poduzimamo nijedan korak ka secesiji, ne poduzimamo nijedan korak koji bi išao ka tome da se ugrozi teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Ono što mi radimo je da želimo da razgovaramo, ali kao zdravoumni ljudi smatramo da ako razgovori ne uspijevaju kao što ne uspijevaju svi razgovori već 25 godina, onda se pitamo šta onda. Onda ne treba da bježimo i od razgovora o mirnom razdruživanju", istakao je Dodik obrazlažući Inicijativu za pokretanje dijaloga.

Poslanik poslaničke grupe Zajedno za BiH i član Stranke demokratske akcije (SDA) Senad Bratić naveo je kako Republika Srpska i Federacija BiH nisu strane u Bosni i Hercegovini već administrativne jedinice unutar države.

“Dijalog legalnih predstavnika u legalnim institucijama da. Za tako nešto nam ne trebaju nikakve posebne odluke ili zaključci, dijalog je naša dužnost. Ovo je svojevrsna politička avantura i narod to treba da zna. Ako se izađe van okvira Dejtonskog mirovnog sporazuma, na snagu se vraća Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Poštovane koleginice i kolege u Narodnoj skupštini RS, odluka je na vama, a vi dobro razmislite kako se avanture završavaju”, poručio je Bratić poslanicima NS RS.

Šef kluba poslanika opozicione Srpske demokratske stranke (SDS) Miladin Stanić zatražio je od Dodika odgovor o tome koje od zemalja potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma podržavaju “dijalog o rješenjima u BiH.”

“Koje zemlje potpisnice Sporazuma podržavaju ovu priču, evo Vučić (Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije) kaže, ‘podržavam cjelovitu Bosnu i Hercegovinu’. Ko to (Inicijativu za dijalog) podržava, ako ne podržava ni Srbija. Da li mi Srbi treba da se brinemo kako funkcioniše BiH. RS je opljačkana i nejaka za ovakvu vrstu razgovora”, poručio je Stanić na zasjedanju Skupštine RS.

Stanić je podsjetio i da je veliki dio nadležnosti sa RS na BiH prenesen upravo zahvaljujući Dodikovom SNSD-u, te ustvrdio i da je priča o “rješenjima za BiH” obmana s ciljem skretanja pažnje.

“Umjesto da razgovaramo o zaduženju vi bi da razgovaramo o razdruženju”, istakao je Stanić.

Pokretanje Inicijative Dodik je najavio 20. aprila na Mrakovici na Kozari. Tekst dokumenta je potom objavljen još 4. maja, nekoliko sati nakon što je visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko predstavio Izvještaj o provedbi mira koju je iznio na sjednici Savjeta bezbjednosti UN.

"Nedavne izjave Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, kojim dovodi u pitanje temelje Dejtonskog mirovnog sporazuma, razlozi su za zabrinutost", navodi se u Inzkovom izvještaju.

"Neće biti precrtavanja mape BiH", poručio je visoki predstavnik u Izvještaju.

Ambasada SAD: Zapaljiva retorika opasna i neprihvatljiva

Zapaljiva retorika koja govori o ratu, secesionizmu u Bosni i Hercegovini je opasna, neodgovorna i neprihvatljiva, navedeno je i u odgovoru ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u BiH na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) 21. aprila, o pozivu na razgovor, koji je Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH, uputio Federaciji BiH.

I upravni odbor Savjeta za implementaciju mira (PIC) u Bosni i Hercegovini osudio je 26. aprila politički diskurs u čijem centru se nalazi tzv. “mirna disolucija” BiH, a posebno konkretne korake koje čine predstavnici Republike Srpske i nosioci funkcija na državnom nivou u pravcu pregovora o razdruživanju, uključujući osnivanje pregovaračkih timova i zagovaranje raspada zemlje putem kampanje oglašavanja na internetu.

Zajedničku izjavu UO PIC-a nije podržao predstavnik Rusije.

Iz Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini u saopštenju objavljenom 26. aprila na službenom Facebook profilu navedeno je kako zajedničku izjavu smatraju "neuravnoteženom" i ističu kako je "tendenciozno optuživati samo jednu stranu," navodeći razloge zbog čega se nisu pridružili zajedničkoj izjavi PIC-a.

Članice PIC u BiH su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, predsjedništvo Europske unije, Europska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG